Pretilost, kolesterol, giht, hipertenzija...

Kategorija: Zdravlje Objavljeno: Četvrtak, 05 Ožujak 2020 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

             Povišene masnoće u krvi

 

KolesterolHDLLDL

Povišene masnoće u krvi (hiperlipidemije, dislipidemije), metabolički poremećaj
koji uključuje kolesterol, trigliceride i slobodne masne kiseline,
jedan je od najvažnijih čimbenika rizika za nastanak aterosklerotske bolesti
i njezinih komplikacija (srčani i moždani udar), što je valjan razlog
za osmišljavanje smjernica za dijagnostiku i liječenje, kao i za prevenciju
poremaćaja. Kloneći se ulaska u biokemiju i patofiziologiju, ovdje ćemo se
uglavnom zadržati na prikazu tih smjernica uz kratak osvrt na neka alternativna,
odnosno oporbena stajališta koja ih dovode u pitanje.

Općenito o lipidima
Masno tkivo u našem tijelu služi kao energijska pričuva za slučaj gladovanja.
Vrlo mali dio masti (lipida) koji je stalno prisutan u krvi služi
kao izvor energije u različitim metaboličkim procesima. Energijski višak
(višak kalorija iz konzumirane hrane), koji se ne potroši za fizički rad i
osnovne metaboličke potrebe, nizom složenih procesa pretvara se u trigliceride
i odlaže u masnom tkivu. Oko 90 – 99 % ovoga tkiva, odnosno
sadržaja masnih stanica (adipocita) čine trigliceridi, a ostatak se odnosi
na manje količine fosfolipida, slobodnih masnih kiselina i kolesterola, te
na vodu čiji sadržaj varira od 5 do 30 % i bjelančevine kojih ima 2 – 3 %.
Za razliku od triglicerida kao energijskog supstrata, kolesterol je nezamjenjiv
u važnim procesima izgradnje staničnih membrana, steroidnih hormona,
žučnih kiselina, vitamina D i niza drugih bitnih tvari. Zbog svoje
važnosti dostupnost lipida osigurava se ne samo unosom u hrani, nego i
vlastitom produkcijom u jetri. Jetra sintetizira oko 80 % sveukupnih lipida,
dok se na one iz hrane odnosi tek oko 20 %. Lipidi su, dakle, normalni
sastojci krvi čija razina ovisi o metaboličkim procesima sinteze i razgradnje,
odnosno o ulasku u krvotok i uklanjanju iz njega, što je sve skupa
rezultat interakcije nasljednih i čimbenika okoliša (genske strukture, načina
prehrane, tjelovježbe, životnih navika i sl.).

Na tragu biokemije
Dva su metabolička puta masti: egzogeni (vanjski, dijetni) i egzogeni
(unutarnji); jedan bez drugoga ne mogu. U prvom se putu masti unesene
hranom razgrađuju u probavnom traktu do svojih osnovnih sastojnica
(monoglicerida, slobodnog kolesterola i slobodnih masnih kiselina), nakon
čega svi oni bivaju apsorbirani (upijeni) preko crijevne sluznice u krvotok.
Putem krvi dospijevaju u jetru koja iz njih ponovno sintetizira složene
masti – kolesterol i trigliceride (endogeni put) i otpušta ih nazad u
krvotok.
Kako su lipidi netopljivi u vodi, njihovo se prenošenje strujom krvi ostvaruje
u vezi s proteinima s kojima čine kuglaste, u vodi topljive čestice zvane
lipoproteini, u kojima dopiru svugdje gdje je to potrebno. Na površini
ovih čestica su bjelančevine apoproteini preko kojih enzimi obrađuju lipide.

* Postoji nekoliko tipova apoproteina: Apo A-I, Apo A-II, Apo B-100, Apo C-II,
Apo E, Apo (a).
 
Lipoproteini koji sadržavaju ovaj posljednji apoprotein Lp (a),
čini se, izravno potiču aterogenezu.Tako upakirani u čestice lipiporoteina
lipidi bivaju transportirani diljem organizma, najviše u masno i mišićno tkivo,
gdje služe kao energijski supstrat ili se odlažu kao metabolička rezerva. Ovisno o omjeru lipida i
proteina u tim česticama, odnosno o njihovoj gustoći, oni se dijele na lipoproteine
male gustoće (LDL – low density lipoproteins) i lipoproteine
velike gustoće (HDL – high densiti liporoteins), mada osim njih ima i nekoliko
prijelaznih oblika. O njima će više riječi biti u nastavku.

Vrste poremećaja
Kao što iz navedenog proizlazi, lipidi su normalni i korisni sastojci krvi
sve dok ih nema previše. U tom slučaju postaju čimbenik rizika za nastanak
aterosklerotske bolesti srca i krvnih žila. O tome na koji način oni
uzrokuju takve promjene bit će riječi malo kasnije, a prije toga pogledajmo
o kakvim se sve oblicima poremećaja radi. Postoji nekoliko podjela:

a) s obzirom na vrstu lipida:

  • čista ili izolirana hiperkolesterolemija – povećan samo kolesterol
  • čista ili izolirana hipertrigliceridemija – povećani samo trigliceridi
  • miješana ili kombinirana hiperlipidemija – povećani i kolesterol i trigliceridi

b) s obzirom na nastanak poremećaja:

  • primarne hiperlipidemije
  • sekundarne hiperlipidemije

c) prema gustoći čestica lipoproteina.
Primarni su poremećaji posljedica genskog defekta koji dovodi do prekomjernog
stvaranja ili poremećenog uklanjanja LDL kolesterola i triglicerida,
odnosno do smanjenog stvaranja ili ubrzanog uklanjanja HDL kolesterola.
Primarni se poremećaji najčešće vide u dječjoj dobi i rijetko su
odgovorni za hiperlipidemiju odraslih. Sekundarni se poremećaji odnose
na većinu dislipidemija koje se vide u odraslih. Najvažniji su im uzroci
pretjeran unos hrane s većim udjelom zasićenih masnoća, kolesterola i
transmasnih kiselina (višenezasićene masne kiseline kojima su dodani
vodikovi atomi), sjedilački način života, konzumacija alkohola te neke od
bolesti poput dijabetesa, smanjene funkcije štitnjače, zatajivanja bubrega,
ciroze jetre ili uporabe nekih lijekova – tizidskih diuretika, beta-blokatora,
te hormona kortikosteroida, estrogena, progestagena.
Prema gustoći čestica lipoproteina razlikujemo više tipova (tbl. 26) od kojih
su najvažnija dva – LDL i HDL kolesterol. LDL čestice prenose kolesterol
iz jetre do perifernih tkiva. Ako ih je previše, bit će to jedan od preduvjeta
za nastanak promjena na stijenkama krvnih žila – stvaranja aterosklerotskih
plakova i suženja. Stoga je uobičajeno da se o LDL-u govori
kao o lošem kolesterolu. HDL čestice skupljaju kolesterol u krvi i transportiraju
ga u jetru na pregradnju, što dovodi do njegova smanjenja u krvi,
pa je zbog toga dobio atribut dobri kolesterol. Danas više nema dvojbi da
su visoka razina LDL kolesterola i niska razina HDL-a među najvažnijim
čimbenicima rizika za nastanak ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti.

    Klasifikacija lipoproteina prema sastavu i koncentraciji

Lipid1


Klinička slika
Dislipidemije same po sebi ne uzrokuju nikakve tegobe, nikakve simptome,
jednako kao ni povišen šećer, visok tlak ili višak kilograma. Sve dok
ne dođe do uznapredovale faze bolesti oštećenja, krvnih žila odnosno njihova
suženja ili začepljenja, osobito srčanih arterija, moždanih žila, aorte
ili arterija udova. Stoga se ovi poremećaji nerijetko dijagnosticiraju tek
nakon nastanka komplikacija poput srčanog infarkta, moždanog udara ili
amputacije stopala. Teški nasljedni poremećaji s visokim LDL kolesterolom
uz ubrzan razvoj aterosklerotskih promjena na krvožilnom sustavu i
mogu uzrokovati stvaranje masnih naslaga na očnim kapcima (ksantelazma)
i ksantoma po tijelu, a visoke hipertrigliceridemije mogu dovesti
do upale gušterače.

Dijagnoza
Dijagnoza dislipidemije postavlja se na temelju nalaza u krvi. Standardna
rutinska obrada, tzv. lipidni profil uključuje određivanje ukupnog kolesterola,
triglicerida, HDL i LDL kolesterola. Ako se LDL kolesterol ne određuje
izravno laboratorijski, može se izračunati prema formuli: LDL = UK –
(HDL + (TG/2.2)*.
Vrijednosti ukupnog kolesterola mogu varirati iz dana u dan do 10 %, a
triglicerida i do 25 %. Da bi te vrijednosti bile što točnije pretraga se većinom
radi ujutro, natašte, nakon noćnog gladovanja u trajanju oko 12 sati.
Lipidi se također mijenjaju i tijekom akutnih upalnih bolesti – trigliceridi
rastu, a ukupni kolesterol pada, pa je dobro pretragu odgoditi do smirenja
upale**.

* UK: ukupni kolesterol, TG: trigliceridi.
** U bolesnika s aterosklerotskim promjenama uz uredan ili graničan lipidni profil i podatke o obiteljskoj
sklonosti prema koronarnoj bolesti, te onima s visokom LDL kolesterolom koji slabo odgovaraju na lijekove
(statine), potrebno je odrediti Lp(a) i homocistein. Homocistein je aminokiselina za koju je dokazano štetno
aterosklerotsko djelovanje, pa se ubraja u rizične čimbenike kardiovaskularnih poremećaja.

Normalne vrijednosti
Nema oštre granice između normanih i patoloških nalaza jer je riječ o
kontinuumu varijabli. Pojam hiperlipidemije povezuje se s onom razinom
lipida za koju je dokazan rizik od nastanka ateroskleroze, kao i korist od
liječenja. Sljedeća tablica prikazuje poželjne, granične i rizične vrijednosti,
mada se danas rizik aterogenog djelovanja procjenjuje na temelju uvida
u sve rizične čimbenike zajedno.

              Tablica: Kolesterol – čimbenik rizika nastanka ateroskleroze
Lipid2
                
Kada ih treba kontrolirati

Radi pravodobnog otkrivanja poremećaja lipidni bi profil trebalo odrediti
u svih osoba iznad 20 godina i ponavljati to svakih 5 godina, uz procjenu
svih drugih čimbenika kardiovaskularnog rizika (dijabetes, pušenje, hipertenziju,
debljinu, stres, srčani infarkt ili anginu pektoris u prvih rođaka
? muškaraca prije 55. godine i žena prije 65. godine). U slučaju prisutnosti
navedenih čimbenika rizika potrebno je i ranije započeti s provjerom
lipidnog profila i ponavljati je svake godine (30, 31).

Liječenje
Liječenje hiperlipidemija sastavni je dio prevencije kardiovaskularnih bolesti
(KVB) jer je riječ, kao što je već navedeno, o jednom od najvažnijih
čimbenika rizika za nastanak tih bolesti. Prije početka liječenja, uz procjenu
težine i oblika promećaja, potrebno je utvrditi je li riječ o primarno
me ili sekundarnom obliku bolesti kako bi se, ako je to moguće, provelo
uzročno liječenje. Ako je, primjerice, riječ o hiperlipidemiji u sklopu dijabetesa,
potrebna je dobra metabolička kontrola bolesti; ili ako je riječ o
poremećaju uz smanjenu funkciju štitnjače, valja provoditi nadomjesno
hormonsko liječenje itd.

U stvarnosti, naše brige o ovim problemima obično započinju kada doznamo
da se naš lipidni profil (ukupni kolesterol, LDL kolesterol, HDL - kolesterol
i trigliceridi) ne uklapa u referentne vrijednosti. Katkad se izvan
tih okvira probija samo jedna stavka, katkad dvije ili sve. Najčešća je
kombinacija povišenih vrijednosti i kolesterola i triglicerida, iako ni njihova
pojedinačna odstupanja nisu rijetka. U nastavku će biti riječi o značenju
tih poremećaja i njihovu liječenju, a prije toga svakako je potrebno
potražiti odgovor na nekoliko pitanja:

  • treba li ih uopće liječiti
  • kada započeti liječenje
  • koju vrstu terapije primijeniti
  • koje su ciljne vrijednosti
  • koliko često raditi kontrole.

Pristup liječenju ovisi o težini poremećaja i postojanju drugih čimbenika
rizika i popratnih bolesti, odnosno o procjeni ukupnog kardiovaskularnog
rizika. Liječenje mora biti to aktivnije što je bolesnik ugroženiji. Dok je za
blaže poremećaje i kod mlađih osoba dovoljna samo dijetna preinaka i
tjelovježba, za teže oblike (LDL veći od 4,91 mmol/L) i kod starijih, te onih
sa znakovima koronarne bolesti i sl., bit će potrebno odmah uvesti medikamentnu
terapiju i pri nižim vrijednostima lipida.
Da ovakve procjene koje uključuju više čimbenika ne bi bile previše subjektivne,
na raspolaganju su nam smjernice vodećih stručnih društava s
posebno osmišljenim tablicama pomoću kojih procjenjujemo stupanj kardiovaskularnog
rizika. Najpoznatije su smjernice američkog Nacionalnog
programa za edukaciju o kolesterolu (NCEP) (Adult Treatment Panel
III - ATP III (tablica 27) i europske smjernice sa svojim SCORE sustavom

(Systemic Coronary Risk Evaluation) - slika.... Među njima nema bitnih
razlika.

Ranije preporuke da među osobama s povišenim lipidima, bez dokazanog
KVB-a treba liječiti samo one s povećanim rizikom (SCORE veći od 5 %), a
one čiji je rizik manji (SCORE manji od 5 %) da ne treba, rezultirale su time
da su nerijetko pogrešno tumačene, pa su jedni dobivali farmakoterapiju
i kada to nije bilo potrebno, a drugi se uopće nisu liječili. Nove smjernice
sa stupnjevanjem ukupnog rizika KVB-a upućuju na to da pozornost treba
obraćati ne samo na osobe s visokim rizikom nego i na one s umjerenim,
kojima treba stručni savjet o tome kako promijeniti nezdravi način života
(neki možda i lijek), ne isključujući ni one s niskim rizikom kojima će dobro
doći pouka o općim preventivnim mjerama (30, 31).

Tablica 26. NCEP ATP III preporuke o pristupu povišenim lipidima.

Lipid3

NCEP: National Cholesterol Education Program; ATP III: Adult Treatment; Panel Guidelines; KB: Koronarna
bolest, LDL: low-density lipoprotein, HDL: high-density lipoprotein (27)

Na internetu su, kao interaktivne elektroničke aplikacije, dostupne različite
SCORE tablice za procjenu kardiovaskularnog rizika, pa i europska
(http://www.heartscore.org/hr/Pages/Welcome.aspx).

* Razumno je uzeti u obzir i sve ostale čimbenike KV rizika: debljina, sjedilački način života, stres, povećana
razina homocisteina, protrombotički i protuupalni faktori u krvi.
** Framinghamske tablice rizika su razrađen sustav bodovanja koji uzima u obzir dob ispitanika, spol, pušački
status, HDL kolesterol i sistolički krvni tlak. Viša dob, pušenje i viši tlak donose više bodova, dok viši
HDL donosi manje bodova. Mlađa dob daje negativne bodove. Na temelju ukupnog zbroja bodova procjenjuje
se u postotcima 10-godišnji rizik od infarkta miokarda ili smrti od koronarne bolesti. Ovako bi to izgledalo za
muškarce: 0 bodova: rizik < 1 %; 0-4 boda = 1 %; 5-6bodova = 2 %; 7 bodova = 3 %; 8 bodova = 4 %; 9 bodova = 5 %; 10 bodova = 6 %; 11 bodova = 8 %; 12 bodova = 10 %; 13 bodova = 12 %; 14 bodova = 16 %; 15 bodova = 20 %; 16 bodova = 25 %; 17 bodova > 30 %

  Smjernice za liječenje hiperlipidemije (NCEP ATP III).

Lipid4

NCEP: National Cholesterol Education Program; ATP III: Adult Treatment Panel Guidelines; KB: Koronarna
bolest, LDL: low-density lipoprotein, HDL: high-density lipoprotein (27)

Ukupni rizik za nastanak KVB-a, a to je je rizik da osoba umre od nekog
KV događaja (srčani infarkt, nagla smrt, CVI) u sljedećih deset godina,
procjenje se pomoću tablica koje uzimaju u obzir podatke o ukupnom
kolesterolu, krvnom tlaku, pušenju, životnoj dobi i spolu. Nove europske
smjernice u svoje SCORE tablice uz navedene podatke uključuju i HDL
kolesterol kao važan dodatni pokazatelj ukupnog rizika. Što je razina HDL
kolestrola niža, taj je rizik veći. Prema europskim smjernicama i SCORE
tablicama, ukupni rizik KVB-a dijeli se na četiri stupnja:

  • vrlo visok – SCORE ? 10 % – osobe s dokazanim KVB-om ili s dijabetesom,
    s oštećenjima ciljnih organa, primjerice bubrega; njima je potrebno
    smanjiti LDL-kolesterol ispod 1,8 mmol/L, odnosno za najmanje
    50 % ako se ova ciljna vrijednost nikako ne može postići;
  • visoki – SCORE ? 5 do < 10 % – osobe s jednim čimbenikom rizika
    (primjerice jako povećanim kolesterolom); ciljna vrijednost LDL kolesterola
    za njih je ispod 2,5 mmol/L;
  • umjeren – SCORE > 1 do ? 5 % osobe s umjerenim rizikom kojih ima
  • mnogo u srednjoj životnoj dobi; ciljna vrijednost LDL kolesterola im
    je: ispod 3,0 mmol/L;
  • nizak rizik – SCORE < 1 %) – ovima nije potrebna nikakva intervencija

Kako vidimo, ciljne vrijednosti LDL kolesterola ovise o stupnju rizika: što
je rizik veći, ciljne su vrijednosti niže. U tom se smislu, radi standardiziranja
pristupa liječenju, uz četiri stupnja rizika definira i pet razina LDL
kolesterola: LDL-kolesterol manji od 1,8 mmol/L, od 1,8 do 2,5 mmol/L, od
2,5 do 4,0 mmol/L, od 4,0 do 4,9 mmol/L, i veći od 4,9 mmol/L (30).
Liječenje hiperlipidemije, bez obzira na to o kojemu je obliku riječ, uvijek
počinje promjenom životnih navika u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti.
Dijetne se mjere sastoje od smanjenoga unosa zasićenih životinjskih
masti i kolesterola te povećanog unosa mononezasićenih masti biljnoga
podrijetla, složenih ugljikohidrata i biljnih vlakana. Ukupna energijska
vrijednost hrane procjenjuje se prema tjelesnoj masi i očekivanoj tjelesnoj
aktivnosti radi približavanja idealnoj tjelesnoj masi. Slijedi prikaz
nutrijenata s njihovim preporučenim postotcima u ukupnom dnevnom
energetskom unosu.

     Namirnice                              Preporučeni unos ukupnih kalorija

Lipid5

Tjelesna aktivnost pridonosi snižavanju LDL kolesterola i održavanju poželjne
tjelesne mase. U ove terapijske promjene životnog stila i navika pripadaju
također prestanak pušenja, izbjegavanje alkoholnih pića i slično.
(Detaljnije o dijeti i tjelovježbi pogledati u tekstovima o dijabetesu i pretilosti).
Nakon 2 – 3 mjeseca provođenja ovih općih mjera provjerava se
njihov učinak i, ako on nije zadovoljavajući, razmatra se potreba uvođenja
lijekova za snižavanje razine lipida.

Bolesnicima s visokim LDL kolesterolom ili s visokim kardiovaskularnim
rizikom odmah se uz opće mjere daje i medikamentna terapija. Kada se
postignu ciljne vrijednosti, daljnje se kontrole obično planiraju jedanput
do dva puta godišnje. Dobro uravnotežena farmakoterapija snižava LDL
kolesterol za bar 30 – 4 0 % . P rema n ovim smjernicama o sobe s d ijabetesom
tipa 2 trebale bi dobiti farmakoterapiju (statine) bez obzira na to kolika
im je koncentracija LDL kolesterola.

Farmakoterapija
Izbor farmakoterapije ovisi o vrsti i težini poremećaja. Kada je u pitanju
povišena razina ukupnog i LDL kolesterola, lijekovi izbora su statini, a kad
su visoki trigliceridi, onda su to fibrati. Kod često udružene pojave povišenog
kolesterola i triglicerida može se pokušati samo sa statinima, a ako
to zakaže, pridodaju se fibrati. Kod težih poremećaja, osobito kombiniranih,
nerijetko će uz prilagodbu doze biti potrebna kombinacija lijekova s
različitim mehanizmima djelovanja, što je najbolje prepustiti stručnjaku
s većim iskustvom u tom području.
Uz snižavanje lipida i prestanak pušenja, potrebna je dobra kontrola pridruženih
bolesti koje su često prisutne – šećerne bolesti i povišenog tlaka,
a onima s vrlo visokim i visokim rizikom od srčanog infarkta ili smrti
od koronarne bolesti treba dati niske doze acetilsalicilne kiseline (Andol
100, Aspirin protect 100, Cardiopirin 100).

* Transmasne kiseline dižu LDL kolesterol i treba ih uzimati što manje.
** Uzimati složene ugljikohidrate iz riže, žitarica, voća i povrća.


LDL – kolesterol što niže
Kako se iz tablica ( SCORE, ATP III ) vidi, osobama s visokim LDL kolesterolom
koje već imaju koronarnu bolest (anginu pektoris ili su preboljele
srčani infarkt), zatim onima koji imaju visok rizik od koronarne bolesti
ili njezina ekvivalenta – dijabetes, aneurizmu aorte, aterosklerotske promjene
velikih arterija ili imaju dva ili više čimbenika rizika, treba odmah
preporučiti statine kada su vrijednosti LDL-a veće od 2,58 mmol/L. Bolesnicima
s osobito izraženim rizikom preporučuju se još niže ciljne vrijednosti
LDL kolesterola. Osobama s niskim rizikom bit će dovoljne samo
opće mjere, a lijekovi tek kad vrijednosti LDL-a prijeđe 4,91 mmol/L. Za
ove smjernice, koje se navode u relevantnoj stručnoj literaturi i koje su
općenito prihvaćene, ističe se utemeljenost na rezultatima velikih kliničkih
studija i dokazima o smanjivanju smrtnosti pri provođenju terapijskih
mjera kojima se postiže kontrola lipida (30, 31).

Statini
Lijekovi prvog izbora za snižavanje LDL kolesterola jesu statini. To je velika
skupina lijekova koji blokiraju enzim ključan u sintezi kolesterola. Uz
smanjenje kolesterola i u manjoj mjeri triglicerida, za statine se navodi i
njihovo protuupalno i antiaterogeno djelovanje i kada hiperlipidemija nije
prisutna. Mada je osnovno djelovanje statina jednako, na pratećim tvorničkim
uputama često se ističu prednosti upravo njihova preparata, što
vjerojatno, iako možda bez osnove, nije bez učinka na konačan izbor lijeka.

Evo naziva statina prisutnih na našem tržištu:

  • atorvastatin (Sortis, Atoris, Atorvox, Tulip, Torvas)
  • fluvastatin (Lescol 40, XL, Fluvascol)
  • lovastatin (Artein)
  • pravastatin (Staticard Pl)
  • rosuvastatin (Crestor,Coupet)
  • simvastatin (Lipex, Statex, Protecta, Simvax, Simvastatin, Vasilip,
    Astax)

Pri korištenju statina katkad se, mada rijetko, pojavljuju i neželjeni učinci,
najčešće u obliku porasta jetrenih enzima i oštećenja mišićnih stanica
(miozitis ili rabdomioliza). Nuspojave su češće kod starijih bolesnika i pri
istodobnom uzimanju više lijekova, npr. zajedno s nekim fibratima (gemfibrozil)
– lijekovima za smanjenje triglicerida, s nekim antibioticima i sl.
Zbog toga je potrebno prije uključivanja statina u terapiju, u bazične pretrage
uključiti i jetrene enzime (AST, ALT), kao i kreatin-kinazu – enzim
mišićnih stanica (CK), a potom, nakon 2 – 3 mj., uz kontrolu učinka statina
na lipide, provjeriti i moguće nuspojave.

Anionske smole
Anionske smole (kolesteramin i kolestipol) u probavnom traktu vežu na
sebe žučne kiseline i tako blokiraju njihovu resorpciju, što rezultira smanjenjem
kolesterola u krvi. Smole se obično kombiniraju sa statinima.
Neškodljive su, ali zbog čestih nuspojava sa strane u probavnom traktu
(mučnina, grčevi u trbuhu, nadutost, zatvor) nemaju široku primjenu.
Smole su lijek izbora tamo gdje se ne mogu dati statini – djeci i trudnicama.

Ezetimib
Noviji lijek (tvornički preparat Ezetrol 10 mg), koji također koči apsorpciju
kolesterola iz crijeva, što smanjuje njegovu razinu u krvi. Najbolji je u
kombinaciji sa statinima, ali se može davati i sam kad su statini kontraindicirani.

Dijetni dodatci
Dijetni dodatci, koji uključuju biljna vlakna, pridonose smanjenoj resorpciji
kolesterola. Općenito je rašireno uvjerenje o djelotvornosti češnjaka,
kao i oraha, ali se to u ozbiljnoj stručnoj literaturi ne spominje. Za najteže
slučajeve hiperlipidemije (LDL veći od 7,75), koji ne odgovaraju na standardnu
terapiju, primjenjuju se posebne složene procedure – plazmafereza
(izvantjelesna izmjena plazme) ili posebni kirurški zahvati u probavnom
traktu.
Pogled unaprijed: podatci u literaturi govore o istraživanju novih mogućnosti
liječenja hiperlipidemija, novih lijekova i postupaka, među kojima
cijepljenje i genska terapija, što je za sada prilično daleko od primjene u
praksi.

Povišeni trigliceridi
Ne zna se jesu li povišeni trigliceridi sami po sebi rizičan čimbenik koronarne
bolesti, ali su često prisutni uz poremećaje koji pogoduju njezinu
nastanku. Zato je prihvaćeno da je i njihovo snižavanje potrebno i korisno.
Kao poželjna razina triglicerida smatra se ona manja od 1,7 mmol/L.
I u liječenju ovoga poremećaja potrebne su opće dijetne mjere i tjelovježba,
odnosno promjene životnog stila i navika. U prehrani se ponajprije
savjetuje izbjegavanje koncentriranih šećera i alkoholnih pića. Navedene
mjere trebale bi rezultirati mršavljenjem.
Povišena razina triglicerida redovita je pojava kod neregulirane šećerne
bolesti, pa je njezina dobra kontrola preduvjet normalizacije triglicerida.
Preporučuje se bar 3 – 4 puta tjedno obrok ribe bogate omega-3 masnim
kiselinama i uzimanje suplemenata s istom tvari.
Ako sve ove mjere nisu dovoljne, treba razmotriti medikamentnu terapiju.
Lijekovi za snižavanje triglicerida su fibrati i nikotinska kiselina. Kada su
povećani i kolesterol i trigliceridi, statini mogu biti rješenje za oba poremećaja.
Pri vrlo visokim razinama triglicerida potrebno je odmah započeti
s lijekovima, i to fibratima, kako bi se smanjila opasnost nastanka
upale gušterače. Evo nekih preparata koji su dostupni na našem tržištu:

  • gemfibrozil (Elmogan)
  • fenofibrat (Tricor, Lipidil)

HDL (dobri) kolesterol
To su čestice lipoproteina čija je uloga prenošenje kolesterola iz perifernih
tkiva i drugih lipida do mjesta gdje su potrebni i do jetre, gdje se prerađuju.
Učinak mu je antiaterogen i smanjena razina u krvi sama za sebe
povećava rizik nastanka koronarne bolesti. Snižavanjem LDL kolesterola
i triglicerida obično se postiže poboljšanje HDL-a. Prema ATP III smjernicama
poželjno bi bilo da su mu vrijednosti veće od 1,04 mmol/L.
Najčešće se zapaža nizak HDL uz nereguliranu šećernu bolest i povišene
trigliceride. Poboljšanjem regulacije glukoze u krvi i triglicerida povećava
se razina HDL-a. Nikotinska kiselina (niacin) i fibrati učinkoviti su u povećanju
HDL-a, ali je njihova primjena povezana s mogućim nuspojavama,
pa stoga najprije treba iscrpiti sve osnovne mjere – promjenu dijetnih
navika uz tjelovježbu i regulaciju LDL-a i triglicerida (30).

Posljednjih se godina u javnosti često dovodi u sumnju opravdanost liječenja
povišenih masnoća u krvi – treba li ih liječiti, odnosno snižavati ili
ne treba. U ovo naše vrijeme svekolike krize, pa i krize općega povjerenja
u institucije, u struku, u ljude – u sve, pojavljuju se i teze kako su stajališta
o liječenju dislipidemija, kao i većine kroničnih bolesti, oblikovana
prema interesu farmaceutske industrije. Navode se tvrdnje da je većina
studija na temelju kojih se definiraju stručna stajališta o dijagnostičkim i
terapijskim smjernicama sponzorirana od te industrije, kojoj je primarni
cilj profit, a ne interes struke i društva, te ih kao takve treba odbaciti. Jednako
tako, prema istim izvorima, i većina stručnih časopisa, knjiga, kao i
stručnih skupova pod kontrolom je iste industrije koja obrće golem kapital,
pa sve zajedno treba uzeti s rezervom, ako ne i odbaciti.
Kako se u svemu tome postaviti? Mada navedeni prigovori nisu bez osnove,
prihvatiti ih bez zadrške značilo bi napustiti sve ono što se odnosi na
konvencionalnu medicinsku praksu koja bi, po definiciji, morala biti zasnovana
na dokazima, a s još većim rizikom i bez mogućnosti provjere
prihvatiti alternativna stajališta pojedinaca ili skupina, što ne može biti
ozbiljna opcija. Bez minimuma povjerenja u struku utemeljenu na znanstvenim
načelima koja se mora neprestano dokazivati i potvrđivati, i u
institucije koje moraju imati nadzor i odgovornost nad ovim osjetljivim
područjem i čuvati interese i pojedinca i društva u cjelini, racionalno
funkcioniranje sustava zdravstvene zaštite bilo bi vrlo upitno i otežano. A
ako institucije sustava ne rade dobro? Moramo ih popravljati i ugledati se
u razvijenija društva koja su već prošla probleme i kušnje kroz koje sada
prolazi naše.

Dijeta za hiperlipidemiju

  • Ograničiti unos masti na najviše 30 % od ukupnog unosa energije,
    zasićenih masti na manje od 10 %, a kolesterola na manje od 300 mg/
    dan.
  • Smanjiti unos crvenog mesa, pržene hrane, hrane s visokim sadržajem
    kolesterola (žumance jajeta, iznutrice, svinjetina i prerađevine,
    masna govedina, janjetina, patka, pileće meso s kožicom, paštete,
    mesne konzerve, majoneza, suhomesnati proizvodi, slanina, čvarci,
    kobasice, pršut, mozak).
  • Smanjiti unos zasićenih masti iz mlijeka i mliječnih prerađevina
    (piti obrano mlijeko – 0,9% mliječne masti, izbjegavati maslac, slatko
    i kiselo vrhnje, tučeno vrhnje, puno?
  • Smanjiti: lisnato tijesto, masleno tijesto, čips, smoki i sl., bijeli kruh,
    šećer, slane štapiće, krumpirovo tijesto, a od pića: koncentrirani voćni
    sirupi, čokoladu, alkoholna pića.
  • Oprezno sa slasticama: kolačima s kremom, čokoladom, sladoledom,
    palačinkama, uštipcima i drugim tijestom prženim u masnoći.
  • Ne pretjeravati s plodovima mora: hobotnica, lignje, škampi, dagnje,
    kamenice (bogati kolesterolom).
  • Umjereno: krumpir, slanutak, kukuruz, grah, grašak (kod povišenih
    triglicerida) Voće: grožđice, kokosov orah, orasi, bademi, lješnjaci, da156
    tulje, suhe smokve, šljive; grožđe, trešnje, kruške, dinje, lubenice, kandirano
    voće.
  • Povećati unos namirnica bogatih vlaknima – proizvode od žitarica –
    osobito od punog zrna, voća i povrća – bar 4 ili 5 obroka dnevno, češće
    uzimati tzv. bijelo meso (piletinu, puretinu) i ribu.
  • Meso i ribu pripremati kuhanjem ili pečenjem na roštilju ili u posuđu
    koje ne zahtijeva masnoće. U pripremi hrane koristiti se biljnim uljima
    (maslinovo, suncokretovo, sojino), ali i njih u što manjoj količini.
    Ne rabiti svinjsku mast, maslac i margarine, već samo biljna ulja.
    Namirnice koje se osobito preporučuju pri povišenim lipidima:
  • Zob i ječam – bogati sadržajem topljivih vlakana koja daju osjećaj sitosti
    i smanjuju potrebu za međuobrokom.
  • Riba – losos, sardine i tuna imaju visok postotak omega-3 masnih
    kiselina.
  • Orašasti plodovi – bogati nezasićenim masnim kiselinama.
  • Maslinovo ulje – bogato sadržajem mononezasićenih masnih kiselina.
  • Jabuka prosječne veličine sadržava oko četiri grama vlakana.
  • Jagode – bogate pektinom, topljivim vlaknima.
  • Agrumi – naranče, grejp, limuni – bogati pektinom.
  • Grah i leća – bogati sadržajem topljivih vlakana koja stvaraju osjećaj
    sitosti. Uz dijetu od 2000 do 2500 kalorija dnevno korisno bi bilo uzimati
    jednu i pol do dvije šalice grahorica na tjedan.
  • Soja – odličan izvor proteina. Učestalo konzumiranje može smanjiti
    razinu kolesterola za 8 do 10 %.
  • Avokado – kao i maslinovo ulje bogat mononezasićenim kiselinama.
  • Zeleni čaj – često se u popularnoj literaturi navodi kao čudesno piće
    s različitim blagotvornim učincima.
  • Crveno vino – bogato antioksidansima, čini se, pridonosi poboljšanju
    lipidnog profila.
Hitovi: 731