Pretilost, kolesterol, giht, hipertenzija...

             Povišene masnoće u krvi

Općenito o lipidima
Masno tkivo u našem tijelu služi kao energijska pričuva za slučaj gladovanja. Vrlo mali dio masti (lipida) koji je stalno prisutan u krvi služi kao izvor energije u različitim metaboličkim procesima. Energijski višak (višak kalorija iz konzumirane hrane), koji se ne potroši za fizički rad i osnovne metaboličke potrebe, nizom složenih procesa pretvara se u trigliceride i odlaže u masnom tkivu. Oko 90 – 99 % ovoga tkiva, odnosno sadržaja masnih stanica (adipocita) čine trigliceridi, a ostatak se odnosi na manje količine fosfolipida, slobodnih masnih kiselina i kolesterola, te na vodu čiji sadržaj varira od 5 do 30 % i bjelančevine kojih ima 2 – 3 %.
Za razliku od triglicerida kao energijskog supstrata, kolesterol je nezamjenjiv u važnim procesima izgradnje staničnih membrana, steroidnih hormona, žučnih kiselina, vitamina D i niza drugih bitnih tvari. Zbog svoje važnosti dostupnost lipida osigurava se ne samo unosom u hrani, nego i vlastitom produkcijom u jetri. Jetra sintetizira oko 80 % sveukupnih lipida, dok se na one iz hrane odnosi tek oko 20 %. Lipidi su, dakle, normalni sastojci krvi čija razina ovisi o metaboličkim procesima sinteze i razgradnje, odnosno o ulasku u krvotok i uklanjanju iz njega, što je sve skupa rezultat interakcije nasljednih i čimbenika okoliša (genske strukture, načina prehrane, tjelovježbe, životnih navika i sl.).

Vrste poremećaja
Kao što iz navedenog proizlazi, lipidi su normalni i korisni sastojci krvi sve dok ih nema previše. U tom slučaju postaju čimbenik rizika za nastanak aterosklerotske bolesti srca i krvnih žila. O tome na koji način oni uzrokuju takve promjene bit će riječi malo kasnije, a prije toga pogledajmo o kakvim se sve oblicima poremećaja radi. Postoji nekoliko podjela:

a) s obzirom na vrstu lipida:

• čista ili izolirana hiperkolesterolemija – povećan samo kolesterol
• čista ili izolirana hipertrigliceridemija – povećani samo trigliceridi
• miješana ili kombinirana hiperlipidemija – povećani i kolesterol i trigliceridi
  

b) s obzirom na nastanak poremećaja:

• primarne hiperlipidemije
• sekundarne hiperlipidemije
  

c) prema gustoći čestica lipoproteina.

Primarni su poremećaji posljedica genskog defekta koji dovodi do prekomjernog stvaranja ili poremećenog uklanjanja LDL kolesterola i triglicerida, odnosno do smanjenog stvaranja ili ubrzanog uklanjanja HDL kolesterola. Primarni se poremećaji najčešće vide u dječjoj dobi i rijetko su odgovorni za hiperlipidemiju odraslih. Sekundarni se poremećaji odnose na većinu dislipidemija koje se vide u odraslih. Najvažniji su im uzroci pretjeran unos hrane s većim udjelom zasićenih masnoća, kolesterola i transmasnih kiselina (višenezasićene masne kiseline kojima su dodani vodikovi atomi), sjedilački način života, konzumacija alkohola te neke od bolesti poput dijabetesa, smanjene funkcije štitnjače, zatajivanja bubrega, ciroze jetre ili uporabe nekih lijekova – tizidskih diuretika, beta-blokatora, te hormona kortikosteroida, estrogena, progestagena.
Prema gustoći čestica lipoproteina razlikujemo više tipova (tbl.) od kojih su najvažnija dva – LDL i HDL kolesterol. LDL čestice prenose kolesterol iz jetre do perifernih tkiva. Ako ih je previše, bit će to jedan od preduvjeta za nastanak promjena na stijenkama krvnih žila – stvaranja aterosklerotskih plakova i suženja. Stoga je uobičajeno da se o LDL-u govori kao o lošem kolesterolu. HDL čestice skupljaju kolesterol u krvi i transportiraju ga u jetru na pregradnju, što dovodi do njegova smanjenja u krvi, pa je zbog toga dobio atribut dobri kolesterol. Danas više nema dvojbi da su visoka razina LDL kolesterola i niska razina HDL-a među najvažnijim čimbenicima rizika za nastanak ateroskleroze i kardiovaskularnih bolesti.

    Klasifikacija lipoproteina prema sastavu i koncentraciji

Klinička slika
Dislipidemije same po sebi ne uzrokuju nikakve tegobe, nikakve simptome, jednako kao ni povišen šećer, visok tlak ili višak kilograma. Sve dok ne dođe do uznapredovale faze bolesti oštećenja, krvnih žila odnosno njihova suženja ili začepljenja, osobito srčanih arterija, moždanih žila, aorte ili arterija udova. Stoga se ovi poremećaji nerijetko dijagnosticiraju tek nakon nastanka komplikacija poput srčanog infarkta, moždanog udara ili amputacije stopala. Teški nasljedni poremećaji s visokim LDL kolesterolom uz ubrzan razvoj aterosklerotskih promjena na krvožilnom sustavu i mogu uzrokovati stvaranje masnih naslaga na očnim kapcima (ksantelazma) i ksantoma po tijelu, a visoke hipertrigliceridemije mogu dovesti do upale gušterače.

Dijagnoza
Dijagnoza dislipidemije postavlja se na temelju nalaza u krvi. Standardna rutinska obrada, tzv. lipidni profil uključuje određivanje ukupnog kolesterola, triglicerida, HDL i LDL kolesterola. Ako se LDL kolesterol ne određuje izravno laboratorijski, može se izračunati prema formuli:

LDL = UK –(HDL + (TG/2.2)*

Vrijednosti ukupnog kolesterola mogu varirati iz dana u dan do 10 %, a triglicerida i do 25 %. Da bi te vrijednosti bile što točnije pretraga se većinom radi ujutro, natašte, nakon noćnog gladovanja u trajanju oko 12 sati. Lipidi se također mijenjaju i tijekom akutnih upalnih bolesti – trigliceridi rastu, a ukupni kolesterol pada, pa je dobro pretragu odgoditi do smirenja upale**.

* UK: ukupni kolesterol, TG: trigliceridi.
** U bolesnika s aterosklerotskim promjenama uz uredan ili graničan lipidni profil i podatke o obiteljskoj sklonosti prema koronarnoj bolesti, te onima s visokom LDL kolesterolom koji slabo odgovaraju na lijekove (statine), potrebno je odrediti Lp(a) i homocistein. Homocistein je aminokiselina za koju je dokazano štetno aterosklerotsko djelovanje, pa se ubraja u rizične čimbenike kardiovaskularnih poremećaja.

Normalne vrijednosti
Nema oštre granice između normanih i patoloških nalaza jer je riječ o kontinuumu varijabli. Pojam hiperlipidemije povezuje se s onom razinom lipida za koju je dokazan rizik od nastanka ateroskleroze, kao i korist od liječenja. Sljedeća tablica prikazuje poželjne, granične i rizične vrijednosti, mada se danas rizik aterogenog djelovanja procjenjuje na temelju uvida u sve rizične čimbenike zajedno.

                
Kada ih treba kontrolirati

Radi pravodobnog otkrivanja poremećaja lipidni bi profil trebalo odrediti u svih osoba iznad 20 godina i ponavljati to svakih 5 godina, uz procjenu svih drugih čimbenika kardiovaskularnog rizika (dijabetes, pušenje, hipertenziju, debljinu, stres, srčani infarkt ili anginu pektoris u prvih rođaka ? muškaraca prije 55. godine i žena prije 65. godine). U slučaju prisutnosti navedenih čimbenika rizika potrebno je i ranije započeti s provjerom lipidnog profila i ponavljati je svake godine.

Liječenje
Liječenje hiperlipidemija sastavni je dio prevencije kardiovaskularnih bolesti (KVB) jer je riječ, kao što je već navedeno, o jednom od najvažnijih čimbenika rizika za nastanak tih bolesti. Prije početka liječenja, uz procjenu težine i oblika promećaja, potrebno je utvrditi je li riječ o primarno me ili sekundarnom obliku bolesti kako bi se, ako je to moguće, provelo uzročno liječenje. Ako je, primjerice, riječ o hiperlipidemiji u sklopu dijabetesa, potrebna je dobra metabolička kontrola bolesti; ili ako je riječ o poremećaju uz smanjenu funkciju štitnjače, valja provoditi nadomjesno hormonsko liječenje itd.

U stvarnosti, naše brige o ovim problemima obično započinju kada doznamo da se naš lipidni profil (ukupni kolesterol, LDL kolesterol, HDL - kolesterol i trigliceridi) ne uklapa u referentne vrijednosti. Katkad se izvan tih okvira probija samo jedna stavka, katkad dvije ili sve. Najčešća je kombinacija povišenih vrijednosti i kolesterola i triglicerida, iako ni njihova pojedinačna odstupanja nisu rijetka. U nastavku će biti riječi o značenju tih poremećaja i njihovu liječenju, a prije toga svakako je potrebno potražiti odgovor na nekoliko pitanja:

• treba li ih uopće liječiti
• kada započeti liječenje
• koju vrstu terapije primijeniti
• koje su ciljne vrijednosti
• koliko često raditi kontrole.
  

Pristup liječenju ovisi o težini poremećaja i postojanju drugih čimbenika rizika i popratnih bolesti, odnosno o procjeni ukupnog kardiovaskularnog rizika. Liječenje mora biti to aktivnije što je bolesnik ugroženiji. Dok je za blaže poremećaje i kod mlađih osoba dovoljna samo dijetna preinaka i tjelovježba, za teže oblike (LDL veći od 4,91 mmol/L) i kod starijih, te onih sa znakovima koronarne bolesti i sl., bit će potrebno odmah uvesti medikamentnu terapiju i pri nižim vrijednostima lipida. Da ovakve procjene koje uključuju više čimbenika ne bi bile previše subjektivne, na raspolaganju su nam smjernice vodećih stručnih društava s posebno osmišljenim tablicama pomoću kojih procjenjujemo stupanj kardiovaskularnog rizika. Najpoznatije su smjernice američkog Nacionalnog programa za edukaciju o kolesterolu (NCEP) (Adult Treatment Panel III - ATP III (tablica 27) i europske smjernice sa svojim SCORE sustavom

(Systemic Coronary Risk Evaluation) - slika.... Među njima nema bitnih razlika.

Ranije preporuke da među osobama s povišenim lipidima, bez dokazanog KVB-a treba liječiti samo one s povećanim rizikom (SCORE veći od 5 %), a one čiji je rizik manji (SCORE manji od 5 %) da ne treba, rezultirale su time da su nerijetko pogrešno tumačene, pa su jedni dobivali farmakoterapiju i kada to nije bilo potrebno, a drugi se uopće nisu liječili. Nove smjernice sa stupnjevanjem ukupnog rizika KVB-a upućuju na to da pozornost treba obraćati ne samo na osobe s visokim rizikom nego i na one s umjerenim, kojima treba stručni savjet o tome kako promijeniti nezdravi način života (neki možda i lijek), ne isključujući ni one s niskim rizikom kojima će dobro doći pouka o općim preventivnim mjerama.

Tablica: NCEP ATP III preporuke o pristupu povišenim lipidima.

NCEP: National Cholesterol Education Program; ATP III: Adult Treatment; Panel Guidelines; KB: Koronarna bolest, LDL: low-density lipoprotein, HDL: high-density lipoprotein

Na internetu su, kao interaktivne elektroničke aplikacije, dostupne različite SCORE tablice za procjenu kardiovaskularnog rizika, pa i europska (http://www.heartscore.org/hr/Pages/Welcome.aspx).

* Razumno je uzeti u obzir i sve ostale čimbenike KV rizika: debljina, sjedilački način života, stres, povećana razina homocisteina, protrombotički i protuupalni faktori u krvi.
** Framinghamske tablice rizika su razrađen sustav bodovanja koji uzima u obzir dob ispitanika, spol, pušački status, HDL kolesterol i sistolički krvni tlak. Viša dob, pušenje i viši tlak donose više bodova, dok viši HDL donosi manje bodova. Mlađa dob daje negativne bodove. Na temelju ukupnog zbroja bodova procjenjuje se u postotcima 10-godišnji rizik od infarkta miokarda ili smrti od koronarne bolesti. Ovako bi to izgledalo za muškarce: 0 bodova: rizik < 1 %; 0-4 boda = 1 %; 5-6bodova = 2 %; 7 bodova = 3 %; 8 bodova = 4 %; 9 bodova = 5 %; 10 bodova = 6 %; 11 bodova = 8 %; 12 bodova = 10 %; 13 bodova = 12 %; 14 bodova = 16 %; 15 bodova = 20 %; 16 bodova = 25 %; 17 bodova > 30 %

  Smjernice za liječenje hiperlipidemije (NCEP ATP III).

NCEP: National Cholesterol Education Program; ATP III: Adult Treatment Panel Guidelines; KB: Koronarna bolest, LDL: low-density lipoprotein, HDL: high-density lipoprotein

Ukupni rizik za nastanak KVB-a, a to je je rizik da osoba umre od nekog KV događaja (srčani infarkt, nagla smrt, CVI) u sljedećih deset godina, procjenje se pomoću tablica koje uzimaju u obzir podatke o ukupnom kolesterolu, krvnom tlaku, pušenju, životnoj dobi i spolu. Nove europske smjernice u svoje SCORE tablice uz navedene podatke uključuju i HDL kolesterol kao važan dodatni pokazatelj ukupnog rizika. Što je razina HDL kolestrola niža, taj je rizik veći. Prema europskim smjernicama i SCORE tablicama, ukupni rizik KVB-a dijeli se na četiri stupnja:

• vrlo visok – SCORE ? 10 % – osobe s dokazanim KVB-om ili s dijabetesom, s oštećenjima ciljnih organa, primjerice bubrega; njima je potrebno smanjiti LDL-kolesterol ispod 1,8 mmol/L, odnosno za najmanje 50 % ako se ova ciljna vrijednost nikako ne može postići;
• visoki – SCORE ? 5 do < 10 % – osobe s jednim čimbenikom rizika (primjerice jako povećanim kolesterolom); ciljna vrijednost LDL kolesterolaza njih je ispod 2,5 mmol/L;
• umjeren – SCORE > 1 do ? 5 % osobe s umjerenim rizikom kojih ima mnogo u srednjoj životnoj dobi; ciljna vrijednost LDL kolesterola im je: ispod 3,0 mmol/L;
• nizak rizik – SCORE < 1 %) – ovima nije potrebna nikakva intervencija

Kako vidimo, ciljne vrijednosti LDL kolesterola ovise o stupnju rizika: što je rizik veći, ciljne su vrijednosti niže. U tom se smislu, radi standardiziranja pristupa liječenju, uz četiri stupnja rizika definira i pet razina LDL kolesterola: LDL-kolesterol manji od 1,8 mmol/L, od 1,8 do 2,5 mmol/L, od 2,5 do 4,0 mmol/L, od 4,0 do 4,9 mmol/L, i veći od 4,9 mmol/L. Liječenje hiperlipidemije, bez obzira na to o kojemu je obliku riječ, uvijek počinje promjenom životnih navika u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti.
Dijetne se mjere sastoje od smanjenoga unosa zasićenih životinjskih masti i kolesterola te povećanog unosa mononezasićenih masti biljnoga podrijetla, složenih ugljikohidrata i biljnih vlakana. Ukupna energijska vrijednost hrane procjenjuje se prema tjelesnoj masi i očekivanoj tjelesnoj aktivnosti radi približavanja idealnoj tjelesnoj masi. Slijedi prikaz nutrijenata s njihovim preporučenim postotcima u ukupnom dnevnom energetskom unosu.

     Namirnice                     Preporučeni unos ukupnih kalorija

Tjelesna aktivnost pridonosi snižavanju LDL kolesterola i održavanju poželjne tjelesne mase. U ove terapijske promjene životnog stila i navika pripadaju također prestanak pušenja, izbjegavanje alkoholnih pića i slično. (Detaljnije o dijeti i tjelovježbi pogledati u tekstovima o dijabetesu i pretilosti). Nakon 2 – 3 mjeseca provođenja ovih općih mjera provjerava se njihov učinak i, ako on nije zadovoljavajući, razmatra se potreba uvođenja lijekova za snižavanje razine lipida.

Bolesnicima s visokim LDL kolesterolom ili s visokim kardiovaskularnim rizikom odmah se uz opće mjere daje i medikamentna terapija. Kada se postignu ciljne vrijednosti, daljnje se kontrole obično planiraju jedanput do dva puta godišnje. Dobro uravnotežena farmakoterapija snižava LDL kolesterol za bar 30 – 4 0 % . Prema n ovim smjernicama o sobe s dijabetesom tipa 2 trebale bi dobiti farmakoterapiju (statine) bez obzira na to kolika im je koncentracija LDL kolesterola.

Farmakoterapija
Izbor farmakoterapije ovisi o vrsti i težini poremećaja. Kada je u pitanju povišena razina ukupnog i LDL kolesterola, lijekovi izbora su statini, a kad su visoki trigliceridi, onda su to fibrati. Kod često udružene pojave povišenog kolesterola i triglicerida može se pokušati samo sa statinima, a ako to zakaže, pridodaju se fibrati. Kod težih poremećaja, osobito kombiniranih, nerijetko će uz prilagodbu doze biti potrebna kombinacija lijekova s različitim mehanizmima djelovanja, što je najbolje prepustiti stručnjaku s većim iskustvom u tom području.
Uz snižavanje lipida i prestanak pušenja, potrebna je dobra kontrola pridruženih bolesti koje su često prisutne – šećerne bolesti i povišenog tlaka, a onima s vrlo visokim i visokim rizikom od srčanog infarkta ili smrti od koronarne bolesti treba dati niske doze acetilsalicilne kiseline (Andol 100, Aspirin protect 100, Cardiopirin 100).

* Transmasne kiseline dižu LDL kolesterol i treba ih uzimati što manje.
** Uzimati složene ugljikohidrate iz riže, žitarica, voća i povrća.

LDL – kolesterol što niže
Kako se iz tablica ( SCORE, ATP III ) vidi, osobama s visokim LDL kolesterolom koje već imaju koronarnu bolest (anginu pektoris ili su preboljele srčani infarkt), zatim onima koji imaju visok rizik od koronarne bolesti ili njezina ekvivalenta – dijabetes, aneurizmu aorte, aterosklerotske promjene velikih arterija ili imaju dva ili više čimbenika rizika, treba odmah preporučiti statine kada su vrijednosti LDL-a veće od 2,58 mmol/L. Bolesnicima s osobito izraženim rizikom preporučuju se još niže ciljne vrijednosti LDL kolesterola. Osobama s niskim rizikom bit će dovoljne samo opće mjere, a lijekovi tek kad vrijednosti LDL-a prijeđe 4,91 mmol/L. Za ove smjernice, koje se navode u relevantnoj stručnoj literaturi i koje su općenito prihvaćene, ističe se utemeljenost na rezultatima velikih kliničkih studija i dokazima o smanjivanju smrtnosti pri provođenju terapijskih mjera kojima se postiže kontrola lipida (30, 31).

Statini
Lijekovi prvog izbora za snižavanje LDL kolesterola jesu statini. To je velika skupina lijekova koji blokiraju enzim ključan u sintezi kolesterola. Uz smanjenje kolesterola i u manjoj mjeri triglicerida, za statine se navodi i njihovo protuupalno i antiaterogeno djelovanje i kada hiperlipidemija nije prisutna. Mada je osnovno djelovanje statina jednako, na pratećim tvorničkim uputama često se ističu prednosti upravo njihova preparata, što vjerojatno, iako možda bez osnove, nije bez učinka na konačan izbor lijeka.

Evo naziva statina prisutnih na našem tržištu:

• atorvastatin (Sortis, Atoris, Atorvox, Tulip, Torvas)
• fluvastatin (Lescol 40, XL, Fluvascol)
• lovastatin (Artein)
• pravastatin (Staticard Pl)
• rosuvastatin (Crestor,Coupet)
• simvastatin (Lipex, Statex, Protecta, Simvax, Simvastatin, Vasilip,
  Astax)

Pri korištenju statina katkad se, mada rijetko, pojavljuju i neželjeni učinci, najčešće u obliku porasta jetrenih enzima i oštećenja mišićnih stanica (miozitis ili rabdomioliza). Nuspojave su češće kod starijih bolesnika i pri istodobnom uzimanju više lijekova, npr. zajedno s nekim fibratima (gemfibrozil) – lijekovima za smanjenje triglicerida, s nekim antibioticima i sl. Zbog toga je potrebno prije uključivanja statina u terapiju, u bazične pretrage uključiti i jetrene enzime (AST, ALT), kao i kreatin-kinazu – enzim mišićnih stanica (CK), a potom, nakon 2 – 3 mj., uz kontrolu učinka statina na lipide, provjeriti i moguće nuspojave.

Anionske smole
Anionske smole (kolesteramin i kolestipol) u probavnom traktu vežu na sebe žučne kiseline i tako blokiraju njihovu resorpciju, što rezultira smanjenjem kolesterola u krvi. Smole se obično kombiniraju sa statinima. Neškodljive su, ali zbog čestih nuspojava sa strane u probavnom traktu (mučnina, grčevi u trbuhu, nadutost, zatvor) nemaju široku primjenu. Smole su lijek izbora tamo gdje se ne mogu dati statini – djeci i trudnicama.

Ezetimib
Noviji lijek (tvornički preparat Ezetrol 10 mg), koji također koči apsorpciju kolesterola iz crijeva, što smanjuje njegovu razinu u krvi. Najbolji je u kombinaciji sa statinima, ali se može davati i sam kad su statini kontraindicirani.

Povišeni trigliceridi
Ne zna se jesu li povišeni trigliceridi sami po sebi rizičan čimbenik koronarne bolesti, ali su često prisutni uz poremećaje koji pogoduju njezinu nastanku. Zato je prihvaćeno da je i njihovo snižavanje potrebno i korisno. Kao poželjna razina triglicerida smatra se ona manja od 1,7 mmol/L. I u liječenju ovoga poremećaja potrebne su opće dijetne mjere i tjelovježba, odnosno promjene životnog stila i navika. U prehrani se ponajprije savjetuje izbjegavanje koncentriranih šećera i alkoholnih pića. Navedene mjere trebale bi rezultirati mršavljenjem. Povišena razina triglicerida redovita je pojava kod neregulirane šećerne bolesti, pa je njezina dobra kontrola preduvjet normalizacije triglicerida. Preporučuje se bar 3 – 4 puta tjedno obrok ribe bogate omega-3 masnim kiselinama i uzimanje suplemenata s istom tvari. Ako sve ove mjere nisu dovoljne, treba razmotriti medikamentnu terapiju.
Lijekovi za snižavanje triglicerida su fibrati i nikotinska kiselina. Kada su povećani i kolesterol i trigliceridi, statini mogu biti rješenje za oba poremećaja. Pri vrlo visokim razinama triglicerida potrebno je odmah započeti s lijekovima, i to fibratima, kako bi se smanjila opasnost nastanka upale gušterače. Evo nekih preparata koji su dostupni na našem tržištu:

• gemfibrozil (Elmogan)
• fenofibrat (Tricor, Lipidil)

HDL (dobri) kolesterol
To su čestice lipoproteina čija je uloga prenošenje kolesterola iz perifernih tkiva i drugih lipida do mjesta gdje su potrebni i do jetre, gdje se prerađuju. Učinak mu je antiaterogen i smanjena razina u krvi sama za sebe povećava rizik nastanka koronarne bolesti. Snižavanjem LDL kolesterola i triglicerida obično se postiže poboljšanje HDL-a. Prema ATP III smjernicama poželjno bi bilo da su mu vrijednosti veće od 1,04 mmol/L. Najčešće se zapaža nizak HDL uz nereguliranu šećernu bolest i povišene trigliceride. Poboljšanjem regulacije glukoze u krvi i triglicerida povećava se razina HDL-a. Nikotinska kiselina (niacin) i fibrati učinkoviti su u povećanju HDL-a, ali je njihova primjena povezana s mogućim nuspojavama, pa stoga najprije treba iscrpiti sve osnovne mjere – promjenu dijetnih navika uz tjelovježbu i regulaciju LDL-a i triglicerida (30).

Posljednjih se godina u javnosti često dovodi u sumnju opravdanost liječenja povišenih masnoća u krvi – treba li ih liječiti, odnosno snižavati ili ne treba. U ovo naše vrijeme svekolike krize, pa i krize općega povjerenja u institucije, u struku, u ljude – u sve, pojavljuju se i teze kako su stajališta o liječenju dislipidemija, kao i većine kroničnih bolesti, oblikovana prema interesu farmaceutske industrije. Navode se tvrdnje da je većina studija na temelju kojih se definiraju stručna stajališta o dijagnostičkim i terapijskim smjernicama sponzorirana od te industrije, kojoj je primarni cilj profit, a ne interes struke i društva, te ih kao takve treba odbaciti. Jednako tako, prema istim izvorima, i većina stručnih časopisa, knjiga, kao i stručnih skupova pod kontrolom je iste industrije koja obrće golem kapital, pa sve zajedno treba uzeti s rezervom, ako ne i odbaciti.
Kako se u svemu tome postaviti? Mada navedeni prigovori nisu bez osnove, prihvatiti ih bez zadrške značilo bi napustiti sve ono što se odnosi na konvencionalnu medicinsku praksu koja bi, po definiciji, morala biti zasnovana na dokazima, a s još većim rizikom i bez mogućnosti provjere prihvatiti alternativna stajališta pojedinaca ili skupina, što ne može biti ozbiljna opcija. Bez minimuma povjerenja u struku utemeljenu na znanstvenim načelima koja se mora neprestano dokazivati i potvrđivati, i u institucije koje moraju imati nadzor i odgovornost nad ovim osjetljivim područjem i čuvati interese i pojedinca i društva u cjelini, racionalno funkcioniranje sustava zdravstvene zaštite bilo bi vrlo upitno i otežano. A ako institucije sustava ne rade dobro? Moramo ih popravljati i ugledati se u razvijenija društva koja su već prošla probleme i kušnje kroz koje sada prolazi naše.

Dijeta za hiperlipidemiju

• Ograničiti unos masti na najviše 30 % od ukupnog unosa energije,zasićenih masti na manje od 10 %, a kolesterola na manje od 300 mg/dan.
• Smanjiti unos crvenog mesa, pržene hrane, hrane s visokim sadržajem kolesterola (žumance jajeta, iznutrice, svinjetina i prerađevine,
  masna govedina, janjetina, patka, pileće meso s kožicom, paštete, mesne konzerve, majoneza, suhomesnati proizvodi, slanina, čvarci,
  kobasice, pršut, mozak).
• Smanjiti unos zasićenih masti iz mlijeka i mliječnih prerađevina (piti obrano mlijeko – 0,9% mliječne masti, izbjegavati maslac, slatko
  i kiselo vrhnje, tučeno vrhnje, puno?
• Smanjiti: lisnato tijesto, masleno tijesto, čips, smoki i sl., bijeli kruh, šećer, slane štapiće, krumpirovo tijesto, a od pića: koncentrirani voćni sirupi, čokoladu, alkoholna pića.
• Oprezno sa slasticama: kolačima s kremom, čokoladom, sladoledom, palačinkama, uštipcima i drugim tijestom prženim u masnoći.
• Ne pretjeravati s plodovima mora: hobotnica, lignje, škampi, dagnje, kamenice (bogati kolesterolom).
• Umjereno: krumpir, slanutak, kukuruz, grah, grašak (kod povišenih triglicerida) Voće: grožđice, kokosov orah, orasi, bademi, lješnjaci, datulje, suhe smokve, šljive; grožđe, trešnje, kruške, dinje, lubenice, kandirano voće.
• Povećati unos namirnica bogatih vlaknima – proizvode od žitarica – osobito od punog zrna, voća i povrća – bar 4 ili 5 obroka dnevno, češće uzimati tzv. bijelo meso (piletinu, puretinu) i ribu.
• Meso i ribu pripremati kuhanjem ili pečenjem na roštilju ili u posuđu koje ne zahtijeva masnoće. U pripremi hrane koristiti se biljnim uljima (maslinovo, suncokretovo, sojino), ali i njih u što manjoj količini. Ne rabiti svinjsku mast, maslac i margarine, već samo biljna ulja.
• Namirnice koje se osobito preporučuju pri povišenim lipidima:
• Zob i ječam – bogati sadržajem topljivih vlakana koja daju osjećaj sitosti i smanjuju potrebu za međuobrokom.
• Riba – losos, sardine i tuna imaju visok postotak omega-3 masnih kiselina.
• Orašasti plodovi – bogati nezasićenim masnim kiselinama.
• Maslinovo ulje – bogato sadržajem mononezasićenih masnih kiselina.
• Jabuka prosječne veličine sadržava oko četiri grama vlakana.
• Jagode – bogate pektinom, topljivim vlaknima.
• Agrumi – naranče, grejp, limuni – bogati pektinom.
• Grah i leća – bogati sadržajem topljivih vlakana koja stvaraju osjećaj sitosti. Uz dijetu od 2000 do 2500 kalorija dnevno korisno bi bilo uzimati jednu i pol do dvije šalice grahorica na tjedan.
• Soja – odličan izvor proteina. Učestalo konzumiranje može smanjiti razinu kolesterola za 8 do 10 %.
• Avokado – kao i maslinovo ulje bogat mononezasićenim kiselinama.
• Zeleni čaj – često se u popularnoj literaturi navodi kao čudesno piće s različitim blagotvornim učincima.
• Crveno vino – bogato antioksidansima, čini se, pridonosi poboljšanju lipidnog profila.

• Prethodno
• Sljedeće