Tomislav Ivančić: 33 meditacije
Indeks Članka
30 . TI ME GLEDAŠ
Tijek meditacije: Sjedni u tihi kutak sobe. Podigni oči i sjeti se : TI SI, BOŽE, TU. Tvoje me oči gledaju. Gleda me tvoje lice. Divno, ti me gledaš. Motriš me, sada je tvoj pogled na mom licu. Veličanstveno je to! Evo, i ja tebe gledam. JA SAM TU. Naš se pogled susreo. Želim te sljedećih petnaestak minuta samo gledati. Ti upravljaj našim razgovorom. Gledam te ... Motrim tvoje sjajne oči ... Isuse, ti me gledaš i ja gledam tebe. Ne žuri. Sve ovo izgovaraj mirno, svjesno, polagano, otežući, upijajući svaku riječ. Zatim ostani miran i samo svjestan da gledaš Isusovo lice i da on gleda tebe. Izdrži mirno, opušteno, svjesno taj susret vaših očiju. Izići ćeš sasvim drukčiji iz tog susreta. Pun radosti, suza radosnica, zdravlja, snage, vjere i ljubavi.
Gdje je Bog? Ima li negdje prostor gdje Bog nije? Bog nije samo stvorio svijet i nas ljude nego sve i uzdržava. Što to znači? To znači da Bog svakog trena stvara tebe, mene, svijet. On svakog trenutka kaže svakoj stvari i situaciji u životu: neka bude. Kad bi se samo na trenutak udaljio od nas, mi bismo prestali postojati. Sutrašnji dan ne postoji. Bog ga mora stvoriti, a tako i tebe u njemu. Bog te, dakle, stalno stvara. Stalno je uz tebe. Svaki tren tebe hoće. Ti mu se sviđaš. Tebe voli i želi da živiš na
Zemlji i u vječnosti. Sviđa mu se baš takva tvoja egzistencija. Ali, ti mu se opireš. Strah te da netko drugi ne vodi tvoj život. Tako ne prihvaćaš ono što Bog hoće. Kad pristaneš na ono što on čini, kad povjeruješ da je to on na djelu u tvom životu i da
ti s njime nitko ne može ništa, tad će se tvoj život početi mijenjati. Tad mu, naime, vjeruješ i dopuštaš mu da čini svoj divan plan na tebi. Tvoja sreća počinje cvasti. Gdje je, dakle, tebi Bog? Baš tebi, gdje je?