Ante Bukovac: Uspomene iz djetinjstva

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Subota, 03 Kolovoz 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Nestašluci
Iako sam bio više miran nego nestašan dječak, i meni bi se koji put omakla kakva neumjesna šala. Jednostavno iskrsne takva prilika da ne možeš odoljeti. Vraćao sam se iz sela; vani mrak, u kući upaljena svjetla. Kroz staklo na vratima vidio sam majku kako ide prema izlazu. Ona mene nije mogla vidjeti. Taman sam se našao pred vratima kad i ona s unutrašnje strane. Nečastivi namignuo, a ja ga poslušao: prateći kad će majka stisnuti kvaku, trenutak prije to isto učinim i ja, i gurnem vrata. Točno se dogodilo što sam i očekivao. Majka se stresla i vrisnula od straha. Kao da je vidjela duha. Zacijelo joj se učinilo kao da se vrata sama otvaraju. Kao da to čini neka nevidljiva ruka, utvara.
Odmah sam je počeo smirivati izigravajući nevinašce, govoreći da je bilo nenamjerno, slučajno. Bilo mi je žao što sam to učinio a u isto vrijeme i smiješno. Točno sam predvidio što će se dogoditi i kako će reagirati. Ali, bila je prilika i nisam mogao odoljeti. Kad je malo došla k sebi, znajući da je to moja šala, izgrdila me na pasja kola.
- Sram te bilo, pogrdo jedna! Kako možeš biti takav?
- - Nisam htio, majko, nisam mislio. Žao mi je – pokunjeno sam se pokušavao opravdati, ali mi nije povjerovala. Znala je da ne govorim istinu, da je to bio smišljeni nestašluk. Oprostila mi je, ali tek kad se malo smirila i kad ju je ljutnja prošla.
Događalo se slično i kasnije s drugim osobama kao „žrtvama“. Susjed Tomislav, stolar, već malo postariji čovjek s kojim sam bio dobar prijatelj, skoro me udario kad sam ga tako preplašio. „Da nisi čiji jesi sad bih te zadavio“ – ljutito je zavikao. Zadugo mi nije oprostio neslanu šalu. Ni mnogo kasnije, pod starije dane, nisam bio imun od sličnih uncutarija. Postalo je to čak neka naša mala kućna igrica, pa su mi moji uzvraćali istom mjerom, osobito Iva. A nakon što je jednom prilikom moja Jedina, dok je bila zanešena nekim važnim poslom u kuhinji, skoro premrla od šoka kad me, okrenuvši se iza sebe, ugledala kako stojim kao kip u okviru vrata, moram dobro paziti da se takvo nešto ne ponovi. I smišljam različite načine upozorenja na svoju nazočnost: glasno pričam, zovem, kašljem, fićukam, pjevam i slično.

Hitovi: 160