Dečki, djevojke, zašto ste sami?

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Srijeda, 05 Rujan 2018 Napisao/la Administrator

„...Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko. Stoga je normalan čovjekov životni poziv brak, ljubav prema drugom spolu, zajednički život, pomaganje, sjedinjenje, radost jedno u drugom i rast u potpunoj čovječnosti...“ Ovako je govorio (i pisao) pokojni Tomislav Ivančić, veliki mislilac, teolog, karizmatik, utemeljitelj hagioterapije, koji se uz ostalo bavio i ovim fenomenom suvremenog doba – pitanjem zašto veliki broj mladih ne ulazi u bračne vode i žive sami. Ovdje možete pročitati kako je on vidio taj problem i što predlaže kao odgovor na njega, odnosno rješenje.  

Tu je i zanimljiv članak L. Gospodnetić u Sl. Dalmaciji  koji nam otkriva statistističke  podatke kako svaki treći muškarac u Sjevernoj Americi i Europi nema partnericu! Vjerojatno ni s djevojkama nije bitno drugačije. Što je tomu uzrok, pokušali su utvrditi znanstvenici metodom ispitivanja uzorka od tisuću anonimnih ispitanika. Zajednički nazivnik svima njima bio je taj da su samci, pa im je postavljeno jednostavno anketno pitanje. "Dečki, zašto ste sami?"

Nakon što vidite odgovore i možda u njima  prepoznate i svoje vlastite probleme, dragi dečki ( i djevojke), vidjet ćete da oni nisu nerješivi. Vjerojatno nema boljih savjeta od ovih što ih je ostavio blagopokojni profesor Ivančić. Neka prvi koraci budu otvoriti se prema onima koji vas vole, razmisliti dobro o svemu (vidjet ćete da je sve puno jednostavnije i lakše nego što se na prvu čini), ako treba zatražiti i stručnu pomoć, i sve će se posložiti samo od sebe. Možda i lakše nego što ste i sami zamišljali.

Sve više muškaraca u Europi su samci
Lenka Gospodnetić, Slobodna Dalmacija

Poražavajući rezultati studije pokazuju da demografska slika dugoročno neće slabjeti samo u Lijepoj našoj, nego će tome i puno geografski šire kumovati loš trend. Naime, statistike pokazuju da svaki treći muškarac u Sjevernoj Americi i Europi nema partnericu!
Što je tomu uzrok, pokušali su utvrditi znanstvenici s ciparskog Univerziteta, predvođeni Menelaosom Apostoluom, metodom ispitivanja uzorka od tisuću anonimnih ispitanika. Zajednički nazivnik svima njima bio je taj da su samci, pa im je postavljeno jednostavno anketno pitanje. "Dečki, zašto ste sami?"

Kako bi se došlo do relevantnih podataka, između tih odgovora probrani su oni čiji su se autori izjasnili da bi radije bili u vezi nego sami, dakle, koji samoću nisu rado izabrali nego ih je neki čimbenik ponukao na to. "Nesretno nespareni" doveli su do rezultata analize bilance 6700 različitih razloga (dakle, neki su imali više njih), a od toga su sociolozi i psiholozi filtrirali četrdesetak najčešćih razloga zbog kojih muškarci sve teže pronalaze partnerice.

Mimo očekivanja – jer u Hrvatskoj bi vjerojatno ključni razlog bila besparica iliti "financijska kastriranost" – u ostatku Europe razlozi su, pazite, sljedeći: loš izgled koji obuhvaća "ćelavost i nizak rast", najčešće je navođen razlog, a tek onda slijedi nedostatak samopouzdanja.
Visoko na listi razloga solo statusa kotira i nedovoljno uloženog truda i nezainteresiranost za duge veze, kao i nedostatak vještine zavođenja ili sramežljivost.

Neke je korisnike (silom prilika samce) zbog loših ranijih iskustava strah ući u novu vezu, a čest su razlog i ozbiljniji mentalni problemi i općenito loše zdravstveno stanje, odnosno invaliditet.
Voditelj studije, dr. Apostolou, uzroke neuspjeha modernih muškaraca u pristupanju ženama obrazlaže evolucijskim mijenama i neusklađenosti socijalnih vještina koje su u današnje doba potrebne kako bi muškarac ostavio dobar dojam.

U predindustrijsko vrijeme, navodi ciparski znanstvenik u stručnom časopisu o psihološkoj evoluciji, brakovi su bili dogovarani, nadmetanje između muškaraca je bilo snažno, a žene su nerijetko osvajane i silom.

Osim toga, muškarci nisu imali puno izbora oko buduće supruge, ali nisu se morali pretjerano zamarati ni izgledom niti razmišljati o taktici privlačenja suprotnog spola.

- U postindustrijskom društvu izbor životnog partnera nije više stvar dogovora roditelja i prisile pa muškarci moraju samostalno pronaći svoje partnerice. Za to je potrebno imati vještinu zavođenja i koketiranja, koju mnogi moderni muškarci nisu razvili - zaključuje dr. Apostolou.

Neki od najčešćih razloga za (neželjeni) samački muški status:

- loš izgled (poglavito ćelavost i nizak stas) - nedostatak samopouzdanja
- premalo truda - nezainteresiranost za duge veze
- loše vještine zavođenja - introvertiranost
- nedavni prekid veze - loša iskustva iz prethodnih veza
- nedostatak dostupnih žena - prekomjerna težina
- različiti prioriteti - stidljivost
- prevelika izbirljivost - anksioznost
- nedostatak vremena - društvena neprilagođenost
- depresija...

Izvor: Slobodna Dalmacija


Tomislav Ivančić: Zašto se muškarci ne žene

...Razgovarali smo o svemu i svačemu, izmijenili pitanja kako smo, a onda sam ga zapitao zašto se još nije oženio, a već mu je 35 godina. Odgovorio je da je to davno htio i da još uvijek želi, ali da to, jednostavno, ne ide. „Nisu djevojke kao nekad“, rekao je.... „Nekako mi je lakše ovako, imam mira, radim i živim slobodno, a poslije ćemo vidjeti. Znam i osjećam da bi trebalo imati potomstvo, da netko ostane nakon mene i da nastavi moj život, ali kako ću kad je danas teško živjeti“, završio je moj znanac.

...Dok sam ga slušao, činilo mi se kao da se neki teški oblaci valjaju iza horizonta. Imao sam osjećaj da svijet potresa zapravo neki novi strah kojega nismo dovoljno svjesni. To je strah muškaraca od žena, od života, od samih sebe. Njihov strah od braka, strah od vlastite spolnosti, strah od sile koja ih zarobljava, strah od osame i besperspektivnosti. Treba liječiti svaku čovjekovu ranu. Treba razumjeti svaki dio društva.

Muškarac izgleda u javnosti slobodan, miran, sretan, ali je u osami i tišini svoje sobe, svojega privatnog života, često potišten, osamljen, nesnalažljiv. On je strahovito ranjiv. On mora izgledati jak, snažan i borben, ali ispod te vanjske snage i maske čezne za pohvalom, za nekim tko će ga uhvatiti za ruku, dodirnuti mu dušu i reći mu da je dragocjen, da je poželjan i da je lijepo što postoji.

Žena se lakše izražava, ona lakše izriče sebe, svoje osjećaje i nježnost, ona se lakše približi djetetu i ljudima, i može prema tome, otvorenije primiti  nježnost , povjerenje i sanu svoju dušu. Muškarac je zatvoreniji, on zna govoriti o objektivnoj stvarnosti, o stvarima, društvu, brojevima, ali teško o svojoj duši. On je često uvučen u sama sebe.

Nikakvo čudo ako se zbog toga u muškarca pojavljuje infarkt i različite vrste bolesti koje ga satiru. Pogotovu su veliki patnici muškarci u vojsci i u ratu, u velikim industrijskim kompleksima, kao ravnatelji, upravitelji, kao odgovorni ili kao menadžeri, poslovni ljudi s dužnostima na raznim mjestima u društvu.

Bog je stvorio muškarca da izvana zaštiti ženu, a ženu je stvorio da iznutra zaštiti muškarca. Bog je stvorio muškarca da ljubi ženu i ženu da nježno ljubi muškarca. Stvorio ih je da žive jedno za drugo, da budu jedno u drugom, da budu zapravo jedno i dato jedinstvo vide u svojoj djeci.

Raspadanjem toga prirodnog sustava raspada se čovjek sam. Otišli smo predaleko od čovjeka. Valja nam se vratiti. Otac nas čeka na kućnom pragu. Molitelj će ga brzo prepoznati, a onda ćemo moći povesti sve, i muškarce i žene i djecu i starce, u roditeljski dom da živimo život u izobilju.

Izvor: Tomislav Ivančić: Duhovno pomoći čovjeku, Teovizija Zagreb, 2009.


Tomislav Ivančić: Udaja da ili ne

Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko. Stoga je normalan čovjekov životni poziv brak, ljubav prema drugom spolu, zajednički život, pomaganje, sjedinjenje, radost jedno u drugom i rast u potpunoj čovječnosti.

Nedavno mi se pismom javila tridesetogodišnja djevojka s Jadrana. Htjela bi se udati, ali nikako joj to ne uspijeva. Stidi se proći ulicom, jer joj se čini kao da svi ljudi s prozora i ulice gledaju na nju i kao da joj se rugaju i sažaljevaju je što je neudana...Hvata je bijes kada pomisli na muškarce, jer joj se čini da su svi sebični, da iskorištavaju žene i da se samo žele iživjeti na ženi. Ne može pomisliti da će morati ovako sama ostati cijeli život. Čini joj se da će radije skratiti svoj život nego da živi tako sama. Osjeća se nesretnom kod kuće, na poslu, na ulici, ukratko, svugdje.

Optužujući druge, nikada nećemo doći do dobrih rezultata. Optuživanjem onoga tko te ranio u ruku rana neće zacijeliti, nego treba ići liječniku i liječiti je. Potrebno je da ova djevojka najprije stane pred Boga i da pred njim prihvati samu sebe. Iz njezina se pisma vidi da ona sebe ne ljubi. Kako će je onda ljubiti nekli mladić? Neka oprosti svojim roditeljima, neka oprosti svećenicima za koje misli da su krivi, neka oprosti odgajateljima, učiteljima i profesorima, neka oprosti kolegama i svima za koje misli da joj se izruguju. Neka zatim oprosti mladićima kod kojih nije imala uspjeha.

Nakon toga potrebno je da Bogu zahvaljuje za svoj život, za svoju ženstvenost, za čežnju za brakom i djecom, za svoju čežnju za mužem, ljubavlju , povjerenjem. Neka zatim shvati da su i muškarci ljudi, da i oni čeznu  za ljubavlju i za djevojkom koja ima ozbiljne životne poglede, koja je sadržajna, koja je uvjerljiva, koja i s Bogom i ljudima živi u prijateljstvu, ali koja osobito voli i poštuje sebe i zato se zna i obući i našminkati i dostojanstveno vladati. Kad se promijeni ona, promijenit će se i odnos mladića prema njoj...

Za odmora na jednome skupu pristupila mi je djevojka i rekla da nema mira od svojih roditelja, rodbine i prijatelja, jer je svi tjeraju da se uda, a ona to ne može. Jednostavno ne osjeća da ima poziv da bude majka i supruga, osjeća da je rođena za nešto drugo, da treba da ostane sama, ali da to neće biti samoća, nego, naprotiv, život ispunjen za druge. Upitao sam je želi li možda u samostan ili u neku laičku zajednicu. Odgovorila je da ne osjeća ni to zvanje. Njoj se čini da je rođena jednostavno da ostane u svijetu, i to sama, da s ljubavlju radi svoj posao, ali da se nekako uključi u rad Crkve i društvenih zajednica, i uopće da pomaže ljudima i živi za njih. No, rekla je, katkad joj se čini da je hvata strah od budućnosti, od osamljenosti, od nezaštićenosti, od toga da nikome ne pripada i da ona nikome ne znači mnogo. Ali da je to toliko maleno da se, zapravo, za to mnogo ne brine...

Prirodno je biti u braku, ali jednako je prirodno biti iznimka. Crkva čak zove takve iznimke i visoko ih cijeni i posvećuje kao osobe koje žive u redovničkim zajednicama.  Isus je rekao da nisu svi za ženidbu, jer ima onih koji su od prirode nesposobni za to, ima onih koje su ljudi učinili nesposobnima, a ima i onih koji su sami sebe onesposobili, naime opredjeli li se za Kraljevstvo Božje. Treba poštovati tu životnu raznolikost.  Svakoj djevojci i svakome mladići treba dati prilike da živi ono što osjeća da je njihov životni poziv i put. Jer nitko ne smije raspolagati ljudima, samo Bog to može.

No, životno opredjeljenje treba izrasti iz prijateljstva sa svojom osobom i Bogom, koji jedini zna kakvu je originalnu zadaću ugradio u pojedinu osobu. Razumijevajući, prepoznajući i izgrađujući tu svoju originalnost, izrast ćemo u sretne ljude. Kako to učiniti? Otkrivajući u sebi što je to što nas čini ljudima koji žive „punim plućima“, što je to što nas tako privlači da se u tome osjećamo „kao kod kuće“, kao na pravome mjestu za nas, u okruženju koje nam daje mjesta i poticaja da redovno uključujemo sve naše životne energije.

Ako se za nešto opredjeljujemo iz negativnih razloga, zato što nam se čini lakše, zato što se bojimo neuspjeha u onome što nas više privlači, znak je to da su se na putu ostvarenja našeg života ispriječile duhovne rane koje treba liječiti. Samo su pozitivni razlozi ispravni.

Izvor: Tomislav Ivančić: Duhovno pomoći čovjeku, Teovizija Zagreb, 2009.
 


 
15 savjeta za katoličke muškarce kako prići djevojci
 
Kako prići djevojci? Prije nego što pokušate osvojiti srce djevojke koju sretnete, zapitajte se: „Što očekujem od te veze?” Budite hrabri i povucite se – djevojke nisu trofeji. No ako je vaše zanimanje za nju stvarno, potrudite se da je upoznate. Evo nekih savjeta koji će vam pomoći da je upoznate i privučete njezinu pažnju. (A ja koji ovo prepisujem i uređujem usudio bih se dodati: Zašto naslovu ne bismo dodali: I obrnuto. Jer muški su često, kako smo vidjeli u predhodnom tekstu, tankoćutni i slabi. Nikad se neće ohrabriti. Djevojke, preuzmite inicijativu! I ne odustajte.)

Mnogim mladićima nije lako prići djevojci. Prisutan je strah od odbijanja, da će ispasti blesavi, da neće znati što reći, strah od toga što će drugi reći itd. Tu su i fantazije o tome kako treba izgledati zaljubljivanje, koje nam prezentiraju Hollywood, televizija i društveni mediji. Ljudi lako postanu nervozni. O tome sam razgovarala s nekim poznanicima i prijateljima, muškarcima i ženama, i čini se da postoji konsenzus o tome koliko su se veze radikalno promijenile u posljednje vrijeme. Nastala su nova pravila, koja uključuju čudne stvari, poput toga da žene moraju biti spremne slušati, da muškarac mora koristiti specifične udvaračke fraze, i da mora biti eksplicitnog spominjanja tijela i seksualne požude. Samo uključite radio i shvatit ćete na što mislim – glazba je samo jedan primjer toga što se danas događa.

Važno je zapamtiti da mi, muškarci i žene, očekujemo autentičnu ljubav. Nažalost, mnogo toga što se događa u društvu tjera nas u suprotnost te stvarnosti. Posljedica je da su veze sve nezgodnije i sve kraće. A kako ne bi bile, kad ne odvajamo vrijeme da stvarno upoznamo jedno drugo, a započinjemo veze bez ikakvih nada ili misli o budućnosti. Što drugo očekivati?

Prije nego što pokušate osvojiti srce prve djevojke koju sretnete, zapitajte se: „Što očekujem od te veze?” Budite hrabri i povucite se – djevojke nisu trofeji. No ako je vaše zanimanje za nju stvarno, potrudite se da je upoznate. Evo nekih savjeta koji će vam pomoći da je upoznate i privučete njezinu pažnju:

1. Polako, ne žurite.

Kad vam se neka djevojka sviđa, ne žurite naći odgovor na sva pitanja i osjećaje koji vam prolaze kroz glavu. Strpljivo čekajte odgovore koji dolaze s vremenom. Veze se „kuju” polako, poput željeza – ako žurite i „udarate” na pogrešno mjesto, mogli biste uništiti nešto vrlo lijepo.

2. Razvijte svoje sposobnosti zapažanja. Pokušajte otkriti što ona voli.

Nema ničeg ljepšeg od iznenađenja koje donese neočekivano otkriće. Pokušajte otkriti što ona voli. Pod time ne mislim da morate znati koje su joj epizode neke aktualne serije najdraže, ili da morate znati sve o trenutno najpopularnijem holivudskom glumcu. Tražite nešto više od toga. Otkrijte što ona stvarno voli i što je zanima. To će joj pokazati da se stvarno zanimate za nju.

3. Potičite je da razvija svoje talente.

Na primjer, ako doznate da voli slikati, potičite je da nastavi učiti o umjetnosti. Odvedite je u muzej, kupite joj priručnik za crtanje, novi komplet kistova, ili jednostavno slikajte s njom.

4. Laskajte joj, ali budite kreativni. Obasipati je laskanjem ne znači samo govoriti joj kako je lijepa.

Komplimenti su najčešće vezani za tjelesni izgled. Ako djevojka ima lijepe oči, sigurno su joj mnogi to rekli. Budite kreativni! Dajte joj kompliment koji se ne odnosi na njezin izgled, nego na to što ona doista jest, što radi, i što je u vašim očima čini posebnom.

5. Upoznajte njezinu obitelj i prijatelje.

Ako želite imati dobru vezu s nekom djevojkom, potrudite se biti u dobrim odnosima s ljudima u njezinoj okolini. Ne samo da ćete je preko njih bolje upoznati, nego ćete joj i pokazati da vaša veza nije nešto prolazno, i da ćete ostati s njom.

6. Budite džentlmen, to nikad ne izlazi iz mode.

Pazite na svoj izgled, ponesite joj knjige, otvorite vrata automobila, pomozite joj kad nešto treba sastaviti. Ne zato što mislite da ona to ne zna ili ne može, nego da joj date do znanja da ste joj na usluzi i da se možete brinuti za nju u svakoj prigodi.

7. Nasmijavajte je. „Radosno srce je uobičajen rezultat srca što gori ljubavlju.” (sv. Majka Terezija)

Dobar smisao za humor nas oslobađa, dopušta nam izraziti se autentično i radosno, pomaže nam prebroditi teška vremena i olakšati ih. Tražite djevojku koja se smije s vama. Ako joj to ne ide, poučite je.

8. Učite nove stvari. Vrlo je zanimljivo izlaziti s dečkom koji postavlja intelektualne izazove.

Mi djevojke volimo razgovarati. Nema ničeg dosadnijeg od razgovora s osobom koja nema svoje mišljenje, ili koja nema ništa zanimljivo za reći. Učite, obrazujte se i radite na svojoj kulturi. Potrudite se. Započinjite zanimljive razgovore i iznosite mišljenja koja će djevojku zaintrigirati, ili je naučiti nečemu novom.

9. Prestanite buljiti u mobitel!

Nema ničeg neugodnijeg od razgovora s nekime tko vas ne gleda u oči i više pažnje posvećuje svome mobitelu nego vama. Mrzim to. Prisutni ste, a zapravo niste. Ako uživate u njezinom društvu, pokažite joj to. Posvetite joj pažnju, a mobitel sklonite negdje gdje vas neće ometati.

10. Na društvenim se mrežama nemojte pretvarati da ste zavodnik.

Stavljanjem izrežiranih slika na svoje profile na društvenim mrežama i pretvaranjem da ste zavodnik postići ćete samo to da ostanete sami. Nitko ne želi izlaziti s pozerom opsjednutim selfiejima, i zato budite svoji.

11. Ne uhodite je i ne pratite apsolutno sve što radi na društvenim mrežama.

Ako ste jedan od onih tipova koji prate sve im djevojka radi na Facebooku, Instagramu ili Snapchatu i lajkaju sve što ona tamo stavi, prestanite! Suprotno tome što možda mislite, ona će samo pomisliti da ste uhoda, ili još gore – netko tko nema nikakva pametnijeg posla. Djevojke žele stabilnog muškarca, a ne priljepka.

12. Poštujte je.

Nemate nikakvih prava na njezino tijelo. Poštujte je – ona nije vaše vlasništvo. Prema svojoj djevojci se odnosite onako kako biste voljeli da se ljudi odnose prema vašoj budućoj supruzi. Bez obzira na to koliko vam se ona sviđa, nećete naći boljeg načina da joj pokažete svoju ljubav i zanimanje za nju nego da je poštujete.

13. Učinite da se osjeća sigurnom i slobodnom biti svoja, i ne prosuđujte je.

Kako je rekao Thomas Merton: „Početak ljubavi je da onima koje volimo dopustimo da budu što jesu, a ne da ih silimo da se prilagode našoj predodžbi. Inače ćemo voljeti samo odraz sebe samih što ga u njima vidimo.” Neka djevojka koja vam se sviđa osjeti da vam može pokazati svoj unutarnji svijet, i neka zna da je slušate, bilo da s vama dijeli nešto ne baš važno, ili pak nešto duboko.

14. Budite joj najbolji prijatelj. Najbolji prijatelji uvijek zadrže djevojku.

Prije nego što počnete hodati s djevojkom, morate joj biti prijatelj. Zašto biste davali svoje srce (ili iskušavali njezino) nekome za koga niste sigurni sviđa li vam se zapravo? Prvo joj budite prijatelj, najbolji prijatelj, onaj tko je najbolje poznaje, i kome ona najviše vjeruje. To je najbolji temelj za vezu.

15. I, što je najvažnije… Molite kako biste osvojili njezino srce!

Molite za nju! Tako je – možda vam se neka djevojka sviđa, i činite sve da privučete njezinu pažnju. No je li to djevojka koju je Bog stvorio za vas? Nemojte čeznuti za brakom kao da je to samo jedan statičan trenutak u životu. Čeznite za osobom koju ćete oženiti, s kojom ćete imati jedinstvenu, doživotnu povezanost, s kojom ćete živjeti i rasti u ljubavi. Zato je važno da uvijek molite Boga da vam pokaže put.

Prijevod: Ana Naletilić

Izvor: Bitno net


Bolje ikad nego nikad

Sreća je okretnost uma i ruke
Tek nespretne duše ko nesretne su znane...
                                  Jesenjin

Općenito je poznato da nuditi savjete onima koji to ne traže i nema baš velikog smisla. Pametnima nije potrebno a oni drugi i tako i tako neće poslušati. Ipak, kao što se vidi i iz ovoga, uvijek se nađe nepopravljivih utopista koji će to iznova pokušati. Ovo je za one mlade kojima u nekom kritičnom životnom razdoblju uzmanjka hrabrosti  i otvorenosti  za susrete i pravu "vezu" i onda odjednom otkriju da su za nepopravljivo sami.  Željeli bi to promijeniti ali im ne polazi za rukom.  A vrijeme prolazi...

„Bijela kuga“
Sve je veći broj mladih kojima je razmišljanje o osnivanju vlastite obitelji i o potomstvu na posljednjem mjestu u životnim planovima. Ili, ako uopće i pomišljaju na taj korak, odgađaju ga unedogled. Najčešće iza četrdesete, što razumljivo, bitno smanjuje njihov biološki potencijal. Ta pojava, još ne tako davno nezamisliva, kao jedan od uzroka nacionalne depopulacije s pravom je nazvana „bijela kuga“. Iako demografi godinama upozoravaju na te porazne činjenice, čini se da kao društvo još uvijek nemamo pravog odgovora na to.

Nećemo se ovdje upuštati u opće uzroke ovakvih pojava, one društvene, ekonomske, političke, nego samo na individualne, psihološke i pokušati razmotriti što se sve to zbiva s nama kao pojedincima, koji su to razlozi što nas navode na takav izbor s pogubnim posljedicama, jednako i na individualnom i na kolektivnom planu. Ostavit ćemo ove rasprave mudrijima i pokušati zamisliti najjednostavniji obrazac promišljanja koji bi, možda, mogao biti od koristi pri donešenju odluke o jednom od najvažnijih pitanja životu – osnovati svoju obitelji ili zauvijek ostati sam. 

Moj život – smisao, svrha?
Ako bismo sami sebi pokušali odgovoriti što je to bitno u našem životu i što nas određuje, vjerojatno bi to bilo ovako: naše tijelo, emocije, razum. Oni koji vjeruju da je ovaj život tek kratka, prolazna dionica i da nas ono pravo tek čeka "s druge strane", tu će svakako pridodati, i to na prvom mjestu, svoju vjeru, duhovnost, dušu. Ovo posljednje koje se odnosi na transcendentalno ostavit ćemo teolozima, jer bismo se u tim pitanjima lako mogli izgubiti.

Ne bi trebalo biti sporno da je svaka od ovih dimenzija rezultat
• našeg genetskog naslijeđa,
• našeg načina života i
• našeg iskustva - svega onoga što smo u životu osjetili, naučili, usvojili.

Ako u bilo čemu od ovoga ima nekih loših sadržaja – naslijeđenih, iskustvenih, onih nastalih zbog propusta, svejedno – subjektivne ili objektivne prirode (traumama tijekom odrastanja, manjkavosti u procesima odgoja i obrazovanja) mogu nam se javiti poteškoće i problemi, kojih niti ne moramo biti svjesni.

Ostavimo li na trenutak tjelesnu dimenziju po strani, jer je ista sama po sebi razumljiva, i usmjerimo li pozornost na druge dvije – emocionalnu i razumsku, lako ćemo doći do otkrića da poteškoće u vezi s njima nerijetko ostavljaju tragove, bolje reći ožiljke na našoj osobnosti, što će se manifestirati na najrazličitije načine, najčešće kao : povlačenje u sebe (zatvorenost, introvertiranost), nepovjerljivost, potištenost, neodlučnost, ravnodušnost , malodušnost, beznadnost, apatija (bezvoljnost), bojažljivost, anksioznost, nesigurnost itd.

Uz bilo koji od ovih sadržaja teško je, ako je uopće, moguće postići ono što se najčešće smatra glavnim ciljem u životu: ostvariti smisao svoga postojanja, svoje poslanje (misiju), svoju sreću. Umjesto toga imat ćemo upravo suprotno: osjećaj besmislenosti, promašenosti, izgubljenosti, razočaranosti. 

Kako pomoći sam sebi?
Kaže se da je svatko kovač svoje sreće. I da su „samo nespretne duše kao nesretne znane...“ Ako je to istina, naša sreća, bez obzira na okolnosti koje mogu biti ma kako nepovoljne, na kraju ipak, najviše ovisi samo o nama. O tome na koji ćemo način odgovoriti na sve ono što nam život donosi. Uvijek postoji neko rješenje, neki izlaz. Samo ga treba pronaći. Treba upotrijebiti ono što nam je dano – svoj razum. 

A što je potrebno?
Sabrati se, razmisliti dobro o sebi, o svojim željama, potrebama, osjećajima, o svojim dosadašnjim poteškoćama i problemima, uspjesima i neuspjesima, definirati što nam je od svega toga bitno a što nije, i potražiti odgovore i rješenja u okviru realnih mogućnosti.

Dobro je sjetiti se primjera kojih nije malo kako su sve to ostvarili ljudi s najvećim mogućim hendikepima - neki bez udova, potpuno nepokretni, vezani za kolica, neki i slijepi i gluhi...), koji su na najbolji mogući način i u punom značenju te riječi ostvarili smisao svoga života.

Ako nam to ne polazi za rukom baš odmah, možda će u drugom pokušaju, trećem, četvrtom... I, zašto se ne bismo otvorili prema svojim najbližima - prijatelju, sestri, bratu, pa i roditeljima? Prema onima kojima vjerujemo, za koje smo sigurni da nam žele dobro, da su voljni pomoći. Najgore je ne činiti ništa, skrivati svoje probleme i nadati da će se sve samo od sebe riješiti. Da će vrijeme sve posložiti na svoje mjesto.
Nažalost, neće. U ovom našem ludom vremenu izgledi za takav ishod sve su manji. I lako se dogodi da nam najbolje godine pa i cijeli život odu u nepovrat, u pustoj nadi i tihoj patnji, neopazice.

Najbolje rješenje je, vjerojatno, ono koje predlaže duhovnik Ivančić, a zacijelo nije zgoreg ni postupiti prema uobičajenoj stručnoj praksi.

Smisao života?
Većina ljudi, i danas kao i kroz cijelu povijest, u svim civilizacijama, smisao svoga života i sreću ostvaruju u obitelji, podižući svoju djecu; kroz posao i karijeru, kroz svoj doprinos napretku zajednice, ostvarujući prijateljstva i sklad sa svojom društvenom zajednicom.

Najčešće je misija: ostvariti svoj životni san, dati svoj doprinos, svoj pečat; učiniti nešto dobro – za sebe, svoju obitelj, društvo; u poslu, kulturi, umjetnosti, znanosti, politici i sl. Ako uspijemo onda smo sretni i zadovoljni, a ako ne onda - manje. I tješimo se: barem smo pokušali.

Pokušaji traženja nekog drugog puta, vlastitog, originalnog; zanemarivanje onoga što nazivamo baštinom i iskustava svojih predaka, najčešće nisu sretni i obično završavaju kao promašaji. Bez mogućnosti popravka. Onima koji krenu takvim putem, nakon što prođe vrijeme mladosti i traženja samoga sebe, vrijeme lutanja i ideala, najčešće slijedi iskustvo gubitka kontakata (prijateljstva brzo ishlape) i samotnjačkog života. Redovito uz osjećaj promašenosti i razočarenja. Na kraju balade imat će sreću ako dobiju mjesto u kakvom domu za starije i nemoćne u kojemu im nitko nikada neće dolaziti u posjetu.

Stoga, slijedeći samo zdrav razum, nema nikakve dvojbe da je najbolji i najsigurniji put upravo onaj na kojega nas upućuje naša tradicija: osnovati obitelj, podizati djecu i veseliti se njihovu razvoju, raditi svoj posao, graditi karijeru prema vlastitim mogućnostima i sklonostima, i tako dati svoj osobni obol dobrobiti i svoje zajednice i društva u cjelosti. Dovoljno za ispunjen i smislen život.

Prednosti i nedostatci
I bez oslanjanja na iskustva drugih, i jednostavna analiza otkrit će nam prednosti i nedostataka jedne i druge opcije – života u obitelji i samačkog života. Potvrdit će nam što je dobro i razumno a što vodi u promašaj:

Bolje ikad nego nikad
Oni mladi koji unatoč i usprkos svemu ostaju do kraja pri ovoj posljednjoj opciji – koji su izabrali usamljenost umjesto života u obiteljskoj zajednici, najčešće niti ne žele razgovarati o ovoj temi. I to je zasigurno jedan od znakova njihove opterećenosti tim problemom što u konačnici vodi u frustraciju i bolesno stanje. Ako kojim slučajem i pristanu, reći će da je to njihov vlastiti izbor, njihovo pravo, upravo ono što sami hoće; da ne žele nikakvo društvo, nikakvu vezu, da žele biti sami. Naravno, svatko ima pravo na svoj izbor i nitko nikomu nema pravo nametati svoje mišljenje. Ipak, možda bi i takvima ovo moglo biti poticaj da još malo bolje sagledaju i do kraja osvijeste sve posljedice svoga izbora i još jedna prilika za hrabriju i bolju odluku.

 Dr. A.


 
Jesenji dan
Rainer Maria Rilke
 
Gospode, čas je. Ljeto bješe dugo.
Spusti sad sjenu na sunčane ure,
A vjetre pusti da poljima jure.
 
Zapovjedi jedrinu zadnjem voću;
Udijeli mu još dva južnija dana,
Nek ispod ploda savine se grana,
A vinu podaj posljednju slatkoću.
 
Tko sada nema kuće, taj je više
Sagradit neće. Tko je sada sam,
Ostat će sam, da sluša romon kiše,
Da bdije, čita, duga pisma piše,
I luta po alejama, gdje dah
Jesenjeg vjetra suho lišće njiše.
 
Preveo: Dobriša Cesarić
 

Zaljubljeni

 Bilo jednom....

Hitovi: 8724