Sveti Ante, pomozi...

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Srijeda, 13 Lipanj 2018 Napisao/la Administrator

Spomeni se, sv. Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučujem se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi – ako je za dobro moje duše – milost… za koju te molim. Pomozi mi u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Sveti Antun Padovanski

Riječ je o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu. Sveti Antun Padovanski rodio se u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu Sv. Vincenta u Lisabonu a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala. Posvetio se sa zanimanjem i žarom proučavanju Biblije i crkvenih otaca, stekavši potrebno teološko znanje koje je plodonosno primjenjivao u svom poučavanju i propovijedanju.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. godine bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara, koji su otišli u Maroku i ondje podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i da postane manji brat. Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije.

Zbog bolesti je bio prisiljen vratiti se u Italiji te je, 1221. godine, sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put. Bio je također jedan od prvih, ako ne i prvi učitelj teologije među manjom braćom. Počeo je predavati u Bologni, uz Franjin blagoslov, koji je, prepoznavši njegove kreposti, poslao Antunu kratko pismo, koje započinje ovim riječima: “Bilo bi mi drago da braću poučavaš teologiji”. Antun je udario temelje franjevačke teologije koju su njegovali veliki mislioci a koja je imala svoj vrhunac sa svetim Bonaventurom iz Bagnoregia i blaženim Duns Scotom.

Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz Sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je bio boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godine dana, umro je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Sam papa Grgur IX., koji ga je, čuvši njegovu propovijed, nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, proglasio ga je svetim 1232., između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

U posljednjem razdoblju svoga života, Antun je napisao dva sveska “Propovijedi”, koja su naslovljena “Nedjeljne propovijedi” i “Propovijedi o svecima”, namijenjene propovjednicima i predavačima na teološkim studijima iz Franjevačkog reda. Sveti Antun piše: “Ljubav je duša vjere, ona je oživljava; bez ljubavi, vjera umire” (Sermones Dominicales et Festivi II, Messaggero, Padova 1979., str. 37). Samo duša koja moli može napredovati u duhovnom životu: to je povlaštena tema propovijedi svetog Antuna. On dobro poznaje nedostatke ljudske naravi i čovjekovu sklonost grijehu. Zato neprestano poziva vjernike da se bore protiv nagnuća pohlepe, oholosti i nečistoće te, naprotiv, vrše kreposti siromaštva i velikodušnosti, poniznosti i poslušnosti, neporočnosti i čistoće.

Na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi a trgovina doživljavala procvat, sve je više bilo onih koji su bili neosjetljivi na potrebe siromaha. Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: “O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti” (Isto, str. 29). Nije li možda to učenje, dragi prijatelji, veoma važno i danas, kada financijska kriza i teške ekonomske neuravnoteženosti osiromašuju brojne osobe i stvaraju uvjete bijede?

Antun, koji je bio iz Franjine škole, stavlja uvijek Krista u središte života i misli, djelovanja i propovijedanja. Upravo to je drugo tipično obilježje franjevačke teologije: kristocentrizam. Franjevački teolozi rado razmatraju, i pozivaju razmatrati, otajstva Gospodinova čovještva, napose rođenje, koje u čovjeku bude osjećaje ljubavi i zahvalnosti prema Božjoj dobroti. Pogled na Raspetoga također nadahnjuje osjećaje zahvalnosti prema Bogu i poštovanja prema dostojanstvu osobe, tako da svi, vjernici i nevjernici, mogu ovdje pronaći značenje koje obogaćuje život. Antun tako piše: “Krist, koji je tvoj život, stoji pred tobom raspet, da se ti zagledaš u križ kao u neko zrcalo. Ondje ćeš moći spoznati koliko su smrtonosne bile tvoje rane, koje nijedan drugi lijek ne bi mogao ozdraviti osim krv Sina Božjega. Ako pogledaš dobro, moći ćeš shvatiti koliko su veliki ljudsko dostojanstvo i tvoja vrijednost… Nigdje drugdje čovjek ne može bolje uočiti koliko vrijedi kao kada se zagleda u zrcalo križa” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 213-214).

Dragi prijatelji, neka Antun Padovanski, kojega vjernici toliko časte, zagovara za čitavu Crkvu i poglavito za one koji se posvećuju propovijedanju. Neka ovi potonji, crpeći nadahnuće iz njegova primjera, trude ujediniti solidan i zdrav nauk, iskrenu i gorljivu pobožnost te učinkovitost u naviještanju.  “Ako propovijedaš Isusa, on omekšava otvrdnula srca; ako ga zazoveš, gorke ti napasti postaju slatke; ako o njemu razmišljaš, on ti srce prosvjetljuje; ako o njemu čitaš, on ti nasićuje um” (Sermones Dominicales et Festivi III, str. 59). (papa Benedikt XVI., kateheza na općoj audijenciji, 10. veljače 2010.)

 Izvor: Bitno.net
 

 SvAnte2


MOLITVA ZA SVAKI UTORAK, DAN SVETOG ANTE
Hrvatski katolički radio, 7. lipnja 2022.

Slavni i ljubljeni prijatelju trojedinoga Boga, sveti Ante Padovanski,
diko svete Crkve, iskorjenitelju opačina, sijaču krjeposti, trepete krivovjeraca, tješitelju pravovjernika, veliki i neprestani čudotvorče, nalazitelju izgubljenih stvari, sjajna zvijezdo svetosti i osobiti pomoćniče u svim protivštinama duševnim i tjelesnim, molim te smjerno da mi pritečeš u pomoć u ovoj mojoj tjeskobi, koja para srce moje, u ovoj mojoj nevolji koja me snašla.
Znam da nisam vrijedan te milosti, ali se zato utječem k tebi, ocu svih zapuštenih, žalosnih i nesretnih ljudi, da moju poniznu molbu prikažeš Gospodinu Isusu, te je svojim moćnim zagovorom podupreš, i ja ću dobiti što tražim. Nemoj ni mene ni od sebe odbiti, dobri oče, koji nisi odbio još nikoga tko se tebi pouzdano utekao, nego me usliši, sada i uvijek, a osobito u času smrti moje. Amen.

Sv AnteKnin
Foto: Sv. Ante, Knin / Hrvoje Jelavić / PIXSELL 


MOLITVA SV. ANTI U SVAKOJ POTREBI
Spomeni se, sveti Ante, da si uvijek pomagao i tješio sve koji su se tebi utjecali u svojim potrebama. S čvrstim pouzdanjem preporučujem se i ja tvom moćnom zagovoru kod Boga. Ne odbij moje prošnje i svojim posredovanjem kod Boga isprosi mi ako je za dobro moje duše – milost … za koju te molim. Pomozi mi svojim zagovorom u ovoj mojoj potrebi i nevolji! Blagoslovi mene, moj rad, moju obitelj i sve moje drage, čuvaj nas od bolesti i pogibli duše i tijela! Sve nas krijepi da u boli i kušnji ostanemo čvrsti u vjeri i ustrajni u ljubavi. Amen.

Ante Ivankovic, (Fb, 13. 6. 2021)


·SvAnte1
                Foto: Eva Vukina

 

Moj sveti Anto
znaš li ti koliko se mi tebi molimo,
koliko puta samo pomislimo da nam treba tvoja pomoć,
koliko puta srce zatreperi na samu pomisao,
koliko puta u danu izgovorimo tvoje ime,
a osobito u trenucima velikih kušnji,
kad nam baš ne ide
ili kad nitko drugi osim tebe ne može pomoći
znaš li ti da si nam prvi do Isusa,
ljutili se ne ljutili ostali sveci,
ali kod nas u Hrvata je tako,
mi ne znamo drugačije,
mi ne želimo drugačije,
jer svaki put si pomogao,
a Isus je uvijek učinio čudo milosti
i zato ti želim reći hvala
za svu radost,
za sve suze,
za svaki pronalazak pravoga puta,
za sve izgubljene stvari koje su se pojavile,
za blagoslov i naše obitelji,
za radost svetoga posta i molitve na čast tvoga imena,
za veliki dan tvoga nebeskog rođendana,
za milost našega susreta svakog utorka,
za tebe,
jer si velik u svojoj malenosti
i jer i mene nosiš, kao Isusa, na svojoj ruci
kad god sam ne znam kuda ću,
kad god me život iznenadi sa svojim mukama.
Sveti Anto, moli za sve nas,
jer znaš da se radujemo ovome velikom danu!

Fra Zvonko Benković, Hrvatski katolički radio

 


 Mladi HKM
      https://hkm.hr/molitve-i-slavljenja-s-3-antunovskog-hoda-mladih/ 
 
 
“NEKA ŠUTE RIJEČI, A GOVORE DJELA”
dr. Jure Burić, lipanj, 2021.

Tisuće mladih ljudi hodalo je u subotu petoga lipnja- Zagrebom. Svjedočili su vjeru i hodali svome Bogu, a sve uoči velikog kršćanskig blagdana Sv. Antuna!
Kamo god su prolazili donosili su radost, pljesmu, molitvu i veselje, ali očito ne i zainteresiranost medija koji bi te lijepe poruke i prenijeli. Nisu oni njima zanimljivi.
E da je bila koja “šarena zastava” među njima- bili bi! Ali takvih hvala dragom Bogu ne bi.
Zar vam ta nezainteresiranost ne govori o stanju u društvu, o njegovoj duhovnoj i moralnoj orjentaciji, o onima koji formiraju javno mnijenje i njihovoj želji, da ama baš ništa ne promakne što bi takvoj određenosti moglo zasmetati. A ove nekolike tisuće (misle oni) mladih ljudi s izrazima ljubavi za Gospodina mogle bi im zasmetati- i te kako!
Tako nam šalju poruku, za što nisu, a i onu za što jesu. Pa neka, nije ni to loše! “Em se razmemo- kaj ne”!
Mi se našeg odreći nećemo- a vas smo se već odrekli! Samo vi nastavite “prešućivanjem govoriti” , a mi djelima
“glasno šutjeti”- Čije će biti uvjerljivije i učinkovitije- “bumo vidili”-
Jedno morate znati- ovu mladost ne možete potkupiti, njihovu vjeru u Boga
poljuljati, a nas njihove poklonike niti ušutkati, a još manje zastrašiti!

 

Sv Ante s ljiljanima

Kip sv.Ante u katedrali sv.Lovre u Trogiru.- Anka Guina, fb

Hitovi: 4117