Mate Ljubičić: Križni put

Kategorija: U potrazi Objavljeno: Utorak, 13 Ožujak 2018 Napisao/la Administrator
KrižniPut
Mate Ljubičić, ak. slikar: Križni put

...Nema čovjeka kojega trenuci iz Isusova života bez obzira bio on vjernik ili ne nisu naveli da se na trenutak preispita. Ljubičić je svoju umjetničku refleksiju usmjerio na život i uskrsnuće onoga koji treba spasiti svijet......Odlika njegovih djela je jednostavnost, ali i neka čudna mistika, kojom zrače njegova ostvarenja, u kojima sve izgleda tako jednostavno i jasno, a upravo je to najteže postići u susretu čovjekove psihe i likovnoga svijeta...On ima svoju tajnu i uvijek iznova iznenađuje i oduševljava artificijelnošću svojih djela i produhovljenom figuracijom... Slikati nebesnike s aureolom kao simbolom svetosti i vječnog života nije mali izazov za umjetnika, tu nema mjesta onima koji ne vjeruju i koji nisu svladali gradivo...Ovo su samo naglasci iz recenzija relevantnih kritičara, a detaljnije pogledajte na kraju. A prije nego što pođemo postavom izložbe - nekoliko korizmom nadahnutih misli pokojnog patera Zvjezdana Linića.

 Mnogo je križnih putova u povijesti pojedinaca, obitelji i naroda, ali samo je jedan križni put dokraja i savršeno ostvaren. Ostvaren je u Isusu Kristu koji nas ljubljaše do kraja, do smrti na križu. Taj se put nastavlja u svim ljudima svih naraštaja. Nastavlja se u svim patnicima. Molimo križni put kako bismo se na putovima svoga života sjedinili s Isusom koji je Put, Istina i Život.

 

Dotakni poveznicu:

Mate Ljubičić: Križni put - novi (2024.)

 


mPieta
Pieta - akademski slikar Mate Ljubičić, Zadar

 

 

Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te jer si svojim svetim križem otkupio svijet.

Stabat mater dolorosa

  M21x

 1. postaja - Isusa osuđuju na smrt

 

 M23x

 2. postaja - Isus prima na se križ

 

M23

 3. postaja - Isus prvi put pada pod križem

 

M24x

 4. postaja - Isus susreće svoju svetu majku

 

M25 

 5. postaja - Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 Veronika

 6. postaja - Veronika pruža Isusu rubac

 

M27

7. postaja - Isus drugi put pada pod križem

 

M28

 8. postaja - Isus tješi jeruzalemske žene

 

M29

9. postaja - Isus treći put pada pod križem

 M210

 10. postaja - Isusa svlače

 

M211

 11. postaja - Isusa pribijaju na križ

 M212

 11. postaja - Isus umire na križu

 

ma13

13. postaja - Isusa skidaju s križa

 M214

 14. postaja - Isusa polažu u grob

 

M215

USKRSNUĆE ISUSOVO

Sedam Isusovih riječi sa Križa

O. Vjenceslav Mihetec, OCD Isusove riječi na Križu sabiru nas i nekako fokusiraju našu misao i na nas same.

Prva riječ: Oče, opristi im, jer ne znaju što čine!
Oni razapeše Isusa, i zločince... Jednoga zdesna, a drugoga slijeva. Ubrojen je među zlikovce da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince. Bože, oprosti im, jer ne znaju što čine!
Druga riječ: Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u raju!
Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje Kraljevstvo. Zaista ti kažem, danas ćeš biti sa mnom u Raju!
Treća riječ: Ženo, evo ti sina.
Četvrta riječ: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
Peta riječ: Žedan sam.
Dadoše mu da pije vino pomiješano sa žuči. I vojnici mu se izrugivahu... Primicali se Njemu... Pružali mu ocat... Ako si zaista kralj židovski, spasi sam sebe! Moj narode, što sam ti učinio? Čime sam te ožalostio? Odgovori meni. Izveo sam te iz zemlje egipatske, zašto pripremaš svome Spasitelju križ?
Šesta riječ: Svršeno je.
On, koji ostade u svom tijelu, naše grijehe uznese na križ, da mi, umirući svojim grijesima, živimo u pravednosti. A On je naše boli ponio... Njegove nas rane iscijeliše.
I posljednja riječ: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj.

 

M 4         KRIŽNI PUT i USKRSNUĆE – akril na platnu (90x60

 

M kp

     Križni put

 

M kp6

 Raspeti na križu

 

Mkp7

Isusa skidaju s križa

 M Ver

 Veronikin rubac

 

KP Mate

 Križni put

 

M kriz

 Križ preteški

 

Mate uz

 USKRSNUĆE KRISTOVO (akril i ulje na platnu, 7,7x7,7 m) – oltarna, sv. Mihovil, Vrh, Krk

 

STALA PLAČUĆ TUŽNA MATI

Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mač je ljut.

O koliko ucviljena
bješe ona uzvišena,
Majka Sina jedinog!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
u tjeskobi tolikoj?

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina,
gdje se s dušom podijeli.

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.

Neka dođu i na mene
patnje za me podnesene
Sina tvoga ranjenog.

Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.

 

Akademski slikar Mate Ljubičić, podrijetlom iz Prisoja na Buškom jezeru, općina Tomislavgrad, bez opterećenja i gotovo neshvatljivom lakoćom igra se tehnikom vitraža i akvarela koju većina suvremenih slikara najčešće zaobilazi, napisala je Romana Galović, te nastavila svoje tumačenje Ljubičićeva stvaralaštva. 

Sakralna tematika koja zaokuplja Matu Ljubičića u njegovom umjetničkom promišljanju svijeta i njegova smisla, ovoga je umjetnika toliko nadahnula da se bez opterećenja i gotovo neshvatljivom lakoćom igra s tehnikom vitraža i akvarela koje većina suvremenih slikara najčešće zaobilazi.

Nije lako nastaviti raditi u tehnici vitraža u kojoj je u povijesti umjetnosti mnogo toga dovedeno do savršenstva. Nije lako upustiti se u izazov i uvjetno rečeno konkurirati europskim crkvama, točnije katedralama, u kojima su vješti majstori srednjega vijeka posebice oni francuski, kada je u pitanju vitraž, dali svoj maksimum kojemu se divi cijeli svijet. Samo oni najhrabriji žele se upustiti u ovakav izazov. A Mate Ljubičić je očito slikar spreman na izazove i to dokazuju i tehnike kojima se služi u svome umjetničkom izričaju.

Njegovi vitraži šalju jasnu poruku vjere, a umjetnička igra s obojenim staklom okupanim u svjetlosti, koji svoj vrhunac dostižu upravo u sakralnim objektima, spaja smirenost koju u čovjeku može stvoriti samo duhovnost prožeta religijom i umjetnošću. Nema čovjeka kojega trenuci iz Isusova života bez obzira bio on vjernik ili ne nisu naveli da se na trenutak preispita. Ljubičić je svoju umjetničku refleksiju usmjerio na život i uskrsnuće onoga koji treba spasiti svijet. Stoga nije čudno da vitraži s tematikom iz Isusova života, kao i oni koji simboliziraju život u duhu svetome ili u prirodi koja nas okružuje kao što su sunce, mjesec, zemlja i vjetar u sebi nose veliku snagu svjetlosti, a sama svjetlost oduvijek je bila simbol nade.

Igra s rimskim brojevima s kojim je Ljubičić uspio dočarati postaje na križnome putu na ovdje predstavljenim vitražima, svakako je idejno i umjetnički jedinstveno rješenje, koje u svojoj jednostavnosti nije izgubilo, ni na umjetničkoj, ni na duhovnoj dimenziji onoga što je umjetnik htio prikazati.

Ljubičićevi akvareli posebna su priča. Malo je onih koji su ovu tehniku izabrali da bi njome iskazali psihološka stanja čovjeka, a u ovome slučaju Čovjeka-Boga, jer lik Isusa Krista je najčešći motiv njegovih akvarela. Očito mu njegova jasna vizija čovjeka-Boga omogućuje da se boja razlijeva s vodom stvarajući dubinu u kojoj osjećamo Isusovu blagost, patnju, bol, nadu, vjeru u uskrsnuće i život vječni. Akvarel je nemilosrdna tehnika za one koji njime nisu ovladali, jer ne trpi metode pokušaja i pogrešaka, a svaka dodatna intervencija ne može izbjeći oku promatrača, pa čak ni onome površnome i to je i razlog zašto mnogi slikari izbjegavaju ovu tehniku. A ako se već odluče za nju onda njome najradije oslikavaju prirodu, a najčešće stvaraju, uvjetno rečeno, vodu vodom, pa su tako najčešći akvareli oni koji su vezani uz morsku tematiku. Ljubičić kao što već rekoh slikar je izazova i u svome je izazovu krenuo dalje, svoju je dušu otvorio i kao da je s vodom izljeva na papir stvarajući savršene, rijetko viđene akvarele. Snaga i svjetlost koja izvire iz njegovih djela djeluje na osjetila promatrača i ne ostavlja ga ravnodušnim bez obzira traži li u Ljubičićevim djelima religioznu ili svjetovnu poruku.

Odlika Ljubičićevih djela je jednostavnost, ali i neka čudna mistika, kojom zrače njegova ostvarenja, u kojima sve izgleda tako jednostavno i jasno, a upravo je to najteže postići u susretu čovjekove psihe i likovnoga svijeta.

Izložba slika i vitraža;  Romana Galović, dipl.nov, likovna voditeljica Zadarta  

 

                                             *     *     *

... Tijekom XX. st. u prikazivanju Krista istaknuli su se i hrvatski slikari I. Meštrović, J. Kljaković, Z. Šulentić, te poslije drugog svjetskog rata Ivan Dulčić, Dino Botteri, M. Ljubičić, Đuro Seder, te predstavnici naivne umjetnosti I. Lacković Croata, I. Generalić, I. Rabuzin ...  

... U novije vrijeme niz novih hrvatskih slikara kao Josip Botteri Dini (r. 1943.) posvećuju svoj rad slici Krista 140. Mate Ljubičić (r. 1958.) naslikao je u crkvi na Vrhu na Krku sliku »Uskrsnuće Kristovo« na kojoj uskrsli Krist pun svjetlosti leti Ocu u naručaj ...

Slika Krista. Teološko-umjetnički uvid u sliku Isusa Krista od njenih početaka do danas -izvorni znanstveni članak,  Adalbert Rebić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.  

 

                                             *     *      *

Male tajne;  AB. Švaljek, ak. slikar – prof. slikarstva na ALU u Širokom Brijegu

             Slikari su veliki putnici  u tišini i samoći ateljea, putuju, samuju i stvaraju u toj maloj izbi duha.

Slikarstvo ne nastaje iz ničega, ono ne nastaje iz neke praznine samo po sebi; jer čaroban je put dok se doživljaj ne uobliči, pročisti i kad na kraju možemo napustiti tek stvoreno. Prolazeći kroz to stanje, kao u rajskom perivoju, umjetnik često progleda, puno toga spozna, skicira, naslika, prihvati ili odbaci s dosta strasti. Tako su nastajali mnogi crteži, akvareli i skice za veća djela koji rijetko bijahu obješeni na zidove galerija.
To su na neki način male tajne velikih i ne tako velikih umjetnika.
I gospodin Mate Ljubičić ima svoju tajnu i nije me u tome kao kolega po struci iznenadio, ali zato sam iznenađen i oduševljen artificijelnošću njegovih uradaka i produhovljenom figuracijom. Slikati nebesnike s aureolom kao simbolom svetosti i vječnog života nije mali izazov za umjetnika, tu nema mjesta onima koji ne vjeruju i koji nisu svladali gradivo. Tu nema mjesta apstrahiranju do neprepoznatljivosti jer vi koji gledate morate moći pročitati duhovno stanje sveca kao čovjeka.
Koliko sam se samo nagledao promašaja i uguravanja svega i svačega u katoličku vjeru i kako je stvarno malo takvih autora kao što slikar Ljubičić jest (kao katolik i kao pripadnik hrvatskog naroda).
U akvarelu nema prostora za greške i potrebno je biti nadasve vješt u čuvanju lakoće stvaranja i tehničke dosljednosti. Sjetih se moga profesora iz povijesti umjetnosti, velikog hrvatskog književnika dr. Matka Peića. Generacijama budućih slikara približio je značaj akvarela za higijenu duha i zamišljam kako bi mu Ljubičić bio drag.
Magija omjera vode i pigmenta, struktura akvarel papira i njegova netaknuta površina kao bijela boja nikad neće umrijeti.
To zna “naš Mate” i tako postupa.
Uz zvuke Mozartovog “Rekvijema” proživljavam u mislima Matine akvarele.
 

                                            *     *     *

Drago Marić, knjiga PRIČE PODSJETNICE o Zadru, Zadranima i ostalom (2016.)
Ljubičićevo darivanje

Na predstavljanju drugog izdanja knjige Nebojše Gunjevića Silna srca – priče o svetima upriličena je i izložba slika zadarskoga akademskog slikara Mate Ljubičića. Svečanost je u dvorani Klasične gimnazije Ivana Pavla II. okupila mnoštvo naših sugrađana, a autorima su aklamacijom iskazana priznanja na uradcima. Kada je Mate Ljubičić pohvaljen za bezbroj donacija svojih izvrsnih slika, pretežno sa svetačkim motivima, upitan otkud mu tolika dobrota darivanja, jer stalno daje a rijetko kad prima, odgovorio je:
- Kada daješ puno je i srce i duša, a kada primaš pune su samo ruke.
Mate je dvostruko u pravu, jer kako se on osjeća darivajući, mi se tako osjećamo  gledajući njegove slike – punog srca i duše.

                                           *     *     *

(...) Za sada recimo samo, da je dobra odluka uprave ove župe što je likovno opremanje crkve povjerila jednom umjetniku, akademskom slikaru Mati Ljubičiću iz Zadra. Njegova likovna rješenja doista su jedinstveno remekdjelo, koje svojom ljepotom i porukom uzbuđuje. Ono nas iz svakidašnjice našeg života uvodi u svjetlo kraljevstvo Presvetog Trojstva, čemu težimo i kamo pripadamo (...)
(...) Riječ je o jedinstvenom opusu ovoga plodnog slikara, koji je u župnu crkvu u Vrhu utkao svoja duhovna uvjerenja, sve snage uma i srca, samoga sebe (...)

Anđelo Žic           

                                                                    

(...) Vrijedi istaknuti da Ljubičić ne ponavlja izraze drugih umjetnika, nego stvaralački uprizoruje doista nepotrošenu temu. (...) Stakla su u Ljubičićevu iskazu iz 'prirodnoga' stanja zadobila istaknuti duhovni biljeg ... To se posebno odnosi na gornji stakleni vijenac koji  nosi uprizorenje Tajne na umjetnikov likovni način, što je, kako smatram, najsnažniji umjetnički izraz u čitavoj kapeli. Taj, inače, najteži zadatak umjetnika, naime posao uprizorenja Tajne (oh, kakav zadatak!), u ovoj se kapeli doima kao misterijski i mistični vijenac koji čitavoj kapeli daje poseban naglasak. Kažem, prvo, misterijski, jer je umjetnik vitražno oblikovao već gore spomenute bitne tajne (Misterij) kršćanstva, potom, mistični, jer je likovno uspio uprizoriti mistično stanje duše neobičnoga  sveca, naime Franje Asiškoga.
(...) Imamo li pred očima sav likovni sadržaj u kapeli, uz rečeno valja uočiti da umjetnikov koloristički troplet, naime, žuta, plava i crvena boja, očituje ne samo skladnu kompatibilnost  boja (dakako, uz još neke boje, posebno smeđe), nego pruža istaknutu sakralnu obilježenost kapele. Spomenute su boje, da tako kažemo, 'posvećene' njihovom obilnom primjenom u povijesti kršćanske umjetnosti, primjerice, od drevnih mozaika u Eufrazijevoj bazilici u Poreču, do Dulčićevih, Botterijevih i Zvjaginovih vitraža u Hrvatskoj i Hercegovini, da spomenem samo vitražne primjere (...)

Fra Bernardin Škunca, teolog liturgičar, prof. liturgike i sakralne umjetnosti

                      

Životopis umjetnika

Mate Ljubičić  rođen je  20. listopada 1958. u Prisoju, općina Tomislavgrad. Osnovnu školu završio u Tomislavgradu. Srednju školu za primijenjenu umjetnost i industrijsko oblikovanje završio u Splitu 1979. god., a Akademiju likovnih umjetnosti 1983. god. u Sarajevu. Od 1989. do 2004. god. u Hrvatskom institutu za liturgijski pastoral (pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) radi kao grafički urednik časopisa Živo vrelo. Trenutno radi kao profesor likovnih umjetnosti na VTKŠ u Zadru i u Klasičnoj gimnaziji Ivana Pavla II., a uz likovnu umjetnost u Prirodoslovno-grafičkoj školi u Zadru predaje grafički dizajn te jedno vrijeme film i fotografiju. Grafički je oblikovao (većinu i ilustrirao) preko stotinu knjiga. Autor je brojnih plakata, kataloga, logotipa i drugih brojnih i različitih edicija. Od toga s ponosom ističe rad na vizualnom identitetu dolaska Svetoga Oca Ivana Pavla II. u Zadar 2003. (vodič, logotip, ulaznice, zahvalnice, transparenti, kape, šalove...).

            U jednom mandatu je obnašao dužnost predsjednika HKD Napredak podružnice u Zadru u sklopu kojeg je dugi niz godina organizirao humanitarne aukcije umjetnina za siromašne i nadarene učenike i studente.

            Rado se odazivao i na druge brojne umjetničke kolonije i aukcije (neke i sam organizirao) a naročito one humanitarnog karaktera (za razminiravanje Hrvatske, za hrvatske Haaške zatvorenike, za djecu palih branitelja, za obitelji s četvero i više djece, za djecu s poteškoćama u razvoju, za obnovu crkava...).

            Veliki broj njegovih oltarnih pala, križnih putova, vitraja... kao i uspješnih rješenja različitih elemenata u uređivanju sakralnog prostora (svetohraništa, oltari, amboni...) krasi mnoge crkve i kapele širom Hrvatske, BiH i Crne Gore, a mnogo ih je ih je i u privatnim zbirkama i galerijama širom svijeta (i u Vatikanu).

 

KrižniPut

 

Vezani članci

U susret Božiću-kistom-umjetnika

 

 

Hitovi: 5268