Fatimska ukazanja

Kategorija: Uncategorised Objavljeno: Srijeda, 15 Svibanj 2019 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Vidioci F
Vidioci: Lucija (10), Francisco (9) i Jacinta (8)

„Gospa nam je pokazala veliko ognjeno more, koje kao da je bilo ispod zemlje. U taj oganj bijahu bačeni demoni i duše u ljudskom obličju, što bijahu nalik prozirnoj žeravici crne ili brončane boje. Plutali su u toj velikoj vatri, a plamenovi što su izvirali iz njih zajedno s velikim oblacima dima svako malo su ih bacali u zrak da bi potom opet, bez težine i ravnoteže, padali natrag kao iskre velikog ognja, uslijed krikova i jauka boli i očaja tako da smo se prestravili i počeli drhtati od straha. Demone se moglo razaznati po njihovu užasnom i odbojnom obličju zastrašujućih nepoznatih životinja, a bijahu crni i prozirni..." - Vizija pakla


GOSPA FATIMSKA/ Kako je Gospa tijekom trećeg ukazanja objavila vidiocima ‘fatimsku tajnu’

Gospa Fat

Kako je objavljena ‘fatimska tajna’: 13. srpnja 1917. godine dogodilo se treće ukazanje, u kojemu su djeci objavljena tri dijela tajne: prva dva dijela za javnost su bila objavljena 1942., a treći 2000.

‘Fatimska tajna’ objavljena je vidiocima tijekom trećeg ukazanja, 13.srpnja 1917.

Ujutro 13. srpnja neka je neodoljiva sila ponukala Luciju da ipak krene na put, i to da najprije ode do svojih rođaka, koji su još bili kod kuće i uplakani klečali uz krevet zato što nisu htjeli sami otići u Cova da Iriju. Nije im bilo lako stići do mjesta ukazanja zbog mnoštva koje se naguravalo putem. Sve je teklo po dogovoru: tek što su djeca počela moliti krunicu kod česmine, ugledala su već uobičajen odsjaj svjetla.

Evo kako je Lucija iznijela razgovor toga dana: „‘Što želite od mene?’, upitala sam. ‘Želim da dođete ovamo trinaestog idućega mjeseca, da nastavite moliti krunicu svakoga dana u čast Gospi od Krunice, kako biste izmolili mir u svijetu i kraj rata, jer samo će vam krunica moći
pomoći.’ ‘Molim Vas da nam kažete tko ste i da učinite neko čudo kako bi svi povjerovali da nam se Vi ukazujete.’ ‘Nastavite dolaziti ovamo svakoga mjeseca. U listopadu ću vam reći tko sam i što želim i učinit ću čudo koje će svi moći vidjeti i povjerovati.’ Potom sam iznijela nekoliko molbi kojih se ne sjećam dobro. Sjećam se da mi je Gospa rekla kako treba moliti krunicu da bi se izmolile te milosti tijekom godine. I dodala je: Prinosite žrtve za grješnike, i mnogo puta izgovarajte, osobito svaki put kada učinite neku žrtvu: ‘/O moj Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za sve uvrjede koje se nanose Bezgrješnom Srcu Marijinu/’. Izgovorivši to, ponovno je raširila ruke, kao i prethodna dva mjeseca.“[1] Odmah potom pokazala je i objasnila tri dijela tajne.

U svakom od prva tri ukazanja, Gospa je bila raširila ruke i zatim ih spustila: „Prema tumačenju sestre Lucije, taj položaj Gospinih ruku
predstavlja brižnu gestu majke koja podiže dijete kada padne: lijeva ga ruka pridiže sa zemlje, a desna podupire i miluje. Tako se ona uvijek s ljubavlju brine za djecu koja padnu u kaljužu boli i grijeha. Svima nudi svoju zaštitu, želi svima pomoći da se podignu i da hode u dobru, što je jedini put sreće.“[2]

Na povratku kući, Lucijina je majka još jednom iskazala svoje nezadovoljstvo i idućih joj je dana nastavila predbacivati: „Jadni ljudi, zavaravate ih svojim izmišljotinama, doista ne znam kako da ih oslobodim zablude.“[3] <#_edn3> Odlučna u nakani da je navede priznati laž, ponovno ju je odvela k župniku, usput svrativši u kuću rođakinje Olimpije, tako da je Lucija mogla reći Jacinti što se događa: „Odmah ću ustati i pozvati Franju. Otići ćemo do tvog zdenca moliti. Kad budeš gotova, dođi tamo“[4] <#_edn4>, odgovorila joj je sestrična.

Župnik ju je i ovaj put primio s blagošću i ispitivao nježno i ozbiljno, služeći se i pokojim lukavstvom kako bi vidio proturječi li djevojčica
onomu što je prije rekla. Njegov je zaključak ponovno bio neodređen: „Ne znam što reći ili što učiniti u svemu ovome!“[5] <#_edn5> Lucija je otrčala do zdenca i našla ono dvoje kako mole na koljenima: „Čim su me vidjeli, Jacinta je dotrčala zagrliti me i pitati kako je prošlo. Ispričala sam joj, a ona mi je rekla: ‘Vidiš? Ne trebamo se ničega bojati! Ona će nam Gospođa uvijek pomagati, jako nas voli!’“[6]

Tri tajne i vizija pakla

Nakon ukazanja 13. srpnja 1917. vidiocima je odmah bilo jasno da se tajna koju su netom primili sastoji od tri zasebna dijela. Prva dva
dijela tajne Lucija je prvi put zapisala u /Trećem sjećanju/, pisanomu između 26. srpnja i 31. kolovoza 1941., a potom i u /Četvrtom sjećanju/, napisanom između 7. listopada i 8. prosinca iste godine: oba su teksta odmah nakon dovršetka bili predani monsinjoru Joséu Alvesu Correiji da Silvi, biskupu Leirije.

Prvi ih je javno obznanio otac Luis Gonzaga da Fonseca u četvrtom izdanju svojih /Fatimskih čudesa/, objavljenih u travnju 1942. No taj je tekst bio prepravljen u dvije bitne točke koje se odnose na Rusiju i njezinu posvetu, iz razloga vezanih uz politiku i rat koji se vodio.
Originalna je verzija u cijelosti bila objavljena 13. listopada, kad je u Portugalu objavljeno treće izdanje biografije /Jacinta. Fatimski
cvijet/ kanonika Joséa Galambe de Oliveire, s predgovorom lisabonskoga patrijarha, kardinala Manuela Gonçalvesa Cerejeire.

Verzija koju, uz nekoliko pojašnjenja, ovdje sada donosimo, službeni je prijevod iz Vatikana. Treba imati na umu da u Lucijinu zapisu nema jasne razlike između prvog i drugog dijela:

„Gospa nam je pokazala veliko ognjeno more, koje kao da je bilo ispod zemlje. U taj oganj bijahu bačeni demoni i duše u ljudskom
obličju, što bijahu nalik prozirnoj žeravici crne ili brončane boje. Plutali su u toj velikoj vatri, a plamenovi što su izvirali iz njih
zajedno s velikim oblacima dima svako malo su ih bacali u zrak da bi potom opet, bez težine i ravnoteže, padali natrag kao iskre velikog
ognja, uslijed krikova i jauka boli i očaja tako da smo se prestravili i počeli drhtati od straha. Demone se moglo razaznati po njihovu užasnom i odbojnom obličju zastrašujućih nepoznatih životinja, a bijahu crni i prozirni. To je viđenje trajalo samo jedan trenutak. Nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti našoj nebeskoj Majci što nas je pripravila na to obećanjem da će nas povesti u nebo, prvoga puta kad nam se ukazala. U suprotnom, mislim da bismo bili umrli od straha i užasa. Tada smo podigli pogled prema našoj Gospi, koja nam je dobrohotnim i žalosnim glasom rekla: ‘Vidjeli ste pakao u koji idu duše jadnih grješnika.’“[7]

Tada je Djevica izložila Božji plan: „Da ih spasi, Bog želi u svijetu uspostaviti pobožnost mojemu Bezgrješnom Srcu. Ako ono što ću vam reći bude učinjeno, mnoge će duše biti spašene i nastupit će mir. Rat će završiti; ali ako ljudi ne prestanu vrijeđati Boga, tada će drugi, još (‘još’ nema u portugalskom originalu,/nap.a./) gori rat buknuti za vrijeme pontifikata (‘kraljevanja’ u portugalskom izvorniku, /nap.a./)
Pija XI. Kada vidite noć rasvijetljenu nepoznatom svjetlošću (koju je Lucija identificirala u ‘aurori borealis’ koja se u velikom dijelu Europe vidjela u noći 25. siječnja 1938., /nap.a./), znajte da vam to Bog daje znak da će ratom, glađu i progonima Crkve i Svetog Oca kazniti svijet zbog njegovih zločina. Da se to spriječi, doći ću zatražiti posvetu Rusije (u prvoj verziji oca Gonzage da Fonsece pisalo je
‘svijeta’ umje sto ‘Rusije’, /nap.a./) mojemu Bezgrješnom Srcu i pričest prvim subotama kao zadovoljštinu. Ako se učini po mojim zahtjevima, Rusija će se obratiti i nastupit će mir; ako ne (u prvoj verziji oca Gonzage da Fonsece pisalo je ‘isprazna propaganda’, /nap.a./), rasut će svoje zablude širom svijeta, potičući ratove i progone Crkve. Dobri će podnositi mučeništva, Sveti Otac mnogo će morati trpjeti; brojni će narodi biti uništeni. Moje će Bezgrješno Srce na koncu pobijediti. Sveti Otac posvetit će mi Rusiju, Rusija će se obratiti i svijetu će biti darovano razdoblje mira.“[8] U /Četvrtom sjećanju/ odmah nakon te rečenice Lucija citira sljedeće Djevičine riječi: „U Portugalu će se uvijek sačuvati nauk vjere; itd. Nikomu o tome ne govorite. Franji da, njemu možete reći.“[9]

Otkrivanje treće tajne

Trebalo je pričekati 13. svibnja 2000., kada se u Fatimi održavala svečanost proglašenja blaženim Franje i Jacinte Marto, koju je predvodio Ivan Pavao II. Papa je u propovijedi naglasio kako je „fatimska poruka poziv na obraćenje, poziv ljudima da napuste ‘zmajevu igru’ (usp. Otk12), kojemu rep ‘povlači trećinu zvijezda nebeskih – i obori ih na zemlju.’ (prema jednom tumačenju Otkrivenja, ovaj se dio odnosi na ljude Crkve/, nap.a./). Konačni čovjekov cilj je nebo, njegov istinski dom u kojem nebeski Otac u svojoj milosrdnoj ljubavi svakog iščekuje. Bog ne želi da itko bude izgubljen; upravo je zato prije dvije tisuće godina poslao na zemlju svoga Sina koji je došao ‘potražiti i spasiti izgubljeno’ (Lk 19,10). Spasio nas je svojom smrću na križu. Neka nitko ne obezvređuje taj Križ! Isus je umro i uskrsnuo da bude ‘prvorođenac među mnogom braćom’ (Rim 8,29). U svojoj majčinskoj brizi Presveta je Djevica došla ovdje, u Fatimu, da zamoli ljude da ‘više ne vrijeđaju Boga, našega Gospodina, koji je već mnogo izvrijeđan’. Majčinska je bol potiče da govori; u pitanju je sudbina njezine djece“.[10]

Ovo je službeni prijevod portugalskog originala, također i ovdje s ponekom napomenom: „J. (Isus) M. (Marija) J. (Josip) Treći dio tajne
objavljene 13. srpnja 1917. u Cova da Iriji u Fatimi.

Pišem iz poslušnosti Tebi, moj Bože, koji mi to zapovijedaš po njegovoj preuzvišenosti, biskupu Leirije, i po Tvojoj i mojoj Presvetoj Majci.

Nakon dva dijela koja sam već izložila, s lijeve strane naše Gospe i malo iznad nje, ugledasmo Anđela s ognjenim mačem u lijevoj ruci što
je sijevao i sipao plamenove koji su izgledali kao da će zapaliti svijet, ali gasnuli su u dodiru sa sjajem što ga je iz svoje desne ruke prema njemu upravljala naša Gospa (U prijevodu koji je predložila prof. Mariagrazia Russo, smatra se vjerojatnijim da Gospa pruža ruku ne prema Anđelu, nego prema plamenovima, /nap.a./)[12] Anđeo je desnom rukom pokazao na zemlju i povikao snažnim glasom: Pokora, pokora, pokora!

I, u beskrajnom svjetlu koje je Bog, ugledasmo: ‘slično kako se ljudi doimaju kad prolaze ispred zrcala’ biskupa odjevena u bijelo, ‘predosjećali smo da je to Sveti Otac.’ Mnogi drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na visoku planinu kojoj je na vrhu bio velik križ, kao izrađen od grubih greda hrasta plutnjaka. Prije nego je tu dospio, Sveti je Otac prošao velikim gradom koji je ležao napola u ruševinama te je, nesigurna koraka i napol podrhtavajući, ražalošćen (prof. Russo kao alternativu predlaže “utučen, pritisnut, ponižen, umrtvljen”, /nap.a./)[13] boli i tugom, molio (prof. Russo predlaže “napredovao moleći”)[14] za duše mrtvaca na koje je nailazio na putu (prof. Russo predlaže “usput”, /nap.a./)[15] Stigavši na vrh planine i kleknuvši u podnožje velikoga križa, skupina vojnika ubila ga je metcima i strjelicama, a jednako tako pomriješe jedan za drugim (prof. Russo predlaže “umiru polagano jedan za drugim”, /nap.a./)[16] i biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, te razni vjernici laici, različitih staleža i položaja. Pod obje prečke križa stajao je po jedan anđeo s kristalnim škropilom u ruci. U njih su skupljali krv mučenika i
njome škropili duše što su prilazile Bogu.”[17]

Izvor: https://www.bitno.net/vjera/duhovnost/fatimska-tajna-gospino-ukazanje/


U povodu stote obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije malim pastirima u Fatimi
Gospa F i Papapg 
          Sveti otac Ivan Pavao II. zahvaljuje svojoj Gospi

U povodu stote obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije malim pastirima u Fatimi papa Franjo proglasio je svetima njih dvoje - Jacinta i Francisca Marta, koji su ubrzo umrli od španjolske gripe. Lucija će ostati, jer Isus želi da se svijetom proširi pobožnost Marijinu Bezgrešnom Srcu. Osobito dobar opis samih ukazanja prenio je u Večernjem listu od petka, 12. svibnja 2017. novinar Darko Pavičić.

Papa Franjo danas i sutra hodočasti u Fátimu, gdje će povodom 100. obljetnice ukazanja Blažene Djevice Marije u portugalskom mjestu 190 kilometara od Lisabona proglasiti svetima dvoje vidioca, malih pastira, sestru i brata Jacintu i Francisca Marta. Ukazanja su započela nepismenim pastirima Luciji (10), Franciscu (9) i Jacinti (8), kada su napasali stado u dolini Cove da Iria, dva i pol kilometra udaljeno od Fátime.

Jedini ukras – zlatna traka
Oko podneva opazili su bljesak, prestrašili se oluje i htjeli krenuti kući. No zatekao ih je i drugi bljesak, snažniji od prvoga. Nakon nekoliko koraka ispred niskog hrasta zastali su i ostali bez daha, kako je posvjedočila u svojim pismima biskupu najstarija vidjelica Lucia don Santos. Na zelenoj krošnji drveta visokog oko jednoga metra vidjeli su „divnu Gospođu, svu od svjetla, sjajniju od sunca“. Po Lucijinu svjedočenju izgledala je kao da je u dobi 15 do 18 godina „u haljini satkanoj od svjetla, bijela poput snijega, a rukavi prilično uski“. Na sebi je imala „lagani bijeli plašt, obrubljen zlatom, koji joj je padao od glave do stopala“, „ruke su bile sklopljene, o desnoj joj je visjela krunica od bijelih zrnaca, koja je završavala blistavim, mali križićem“. Jedini ukras bila je bijelo-zlatna traka od prsiju do struka… Lice joj je bilo „neizrecivo nježno, divnih crta, a oko glave svijetla aureola“, posvjedočila je Lucia, dodavši da, „kako god je opisivala, sve ne kaže ništa prema tome kako je izgledala“.

Treće je ukazanje, piše fra Tomislav Pervan u „Svjetlu riječi“, za vidioce bilo najdramatičnije. Odmah nakon ukazanja Marija je zamolila vidioce da mole krunicu za mir u svijetu i okončanje rata jer se samo molitvom mogu zaustaviti ratna razaranja. Lucia je ponovno tražila od Gospe znak, a Marija je obećala da će u listopadu dati znak kako bi mnogi povjerovali u istinitost ukazanja. Nakon usrdne Marijine molitve da mole za obraćenje grešnika te da se prikažu Gospodinu kao žrtva za oprost grijeha koji se nanose njezinu Bezgrešnom Srcu, Marija je raširila ruke iz kojih su sijevale snažne svjetlosne zrake i raskolile zemljinu utrobu.

Vidioci su vidjeli ognjeno jezero te u njemu demone i duše u paklu koje su bile u bestežinskom stanju, vrcale su kao iskre iz plamena. Djeca su čula krike i vapaje demona i duša, gotovo su se ukočila i zanijemila od prizora. – Vidjeli ste pakao kamo idu duše grešnika. Da bi ih spasio, Gospodin želi uvesti pobožnost mojem Bezgrešnom Srcu – primirila ih je Marija. Ako Crkva i svijet ne prihvate njezinu molbu, za ponitifikata pape Pija XI. buknut će još strašniji rat. Marija pretkazuje rat, katastrofe, glad, razaranja, mnogi će narodi nestati s lica zemlje. |

Pretkazuje progone Crkve, govori kako će Rusija prosuti svijetom svoje zablude, a od pape traži posvetu svijeta i Rusije njezinu Bezgrešnom Srcu te Pobožnost prvih subota. Posluša li svijet njezin glas, Rusija će se obratiti, nastupit će mir. Ako ne, Rusija će svijetom proširiti ratove, na Crkvu će navući nove progone, dobri će biti mučeni, ali će na kraju ipak njezino Bezgrešno Srce trijumfirati. Portugal će ostati vjeran istini vjere – piše Pervan dodajući kako im je Gospa tada rekla i da, kada mole krunicu, nakon svakoga otajstva nadodaju molitvu: “O, Isuse moj! Oprosti nam naše grijehe, sačuvaj nas od paklenoga ognja i privedi u raj sve duše, napose one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe!” Poznato je kako se ta molitva danas redovito moli u krunici. Prije rastanka, za posljednjeg ukazanja, Marija je rastvorila svoje ruke i zraka sjajnija od Sunca prekrila je cijelo mjesto. Djeca su gledala kako Marija nestaje na obzorju, prema istoku, dok su nazočni bili svjedokom neviđena čuda.

Mnogi su na mjestu ozdravili, slijepi su od radosti slavili Boga. Svi su bili svjedoci Sunčeva plesa, čuda na Suncu. O tome su pisale i novine. Pojavila se golema ognjena kugla srebrnaste boje i svi su mogli bez straha za svoj vid gledati u tu pojavu. Prostor je bio ispunjen krikovima, vikali su: “Čudo, čudo!” Prestrašeni i blijedi gledali su u nebeski prizor koji se dramatično odvijao pred njima. Sunce se nepravilno kretalo, plesalo, protiv svih zakona. Sunčev ples! Vatrena se kugla približavala nazočnima, izgledala je kao plameni kotač. – Umiremo! Gospo, pomozi nam! – vikali su mnogi. Bilo ih je koji su javno priznavali svoje grijehe i kajali se. Nakon 10-ak minuta čudo je prestalo i na svima se najednom osušila odjeća! Taj ples Sunca ponovio se i u vatikanskim vrtovima četiri puta pred papom Pijem XII., prema njegovim osobnim bilješkama, uoči i nakon proglašenja dogme Marijina uznesenja na nebo, 1. studenoga 1950. To kao da bijaše nebeska potvrda istinitosti onoga što je papa učinio za cijelu Crkvu i svijet – piše fra Tomislav Pervan dodajući kako su fatimska ukazanja crkveno priznata autentičnima 1930., a te su godine portugalski biskupi posvetili svoju domovinu Bezgrešnom Marijnu Srcu.

Nakon posvete gubili bitke
On navodi i to da je Portugal u Drugom svjetskom ratu bio pošteđen ratnih razaranja, a ni za prevratničkih previranja u Španjolskoj 1936. revolucionarni plamen nije zahvatio Portugal. – Bili su pošteđeni, zacijelo zaštitom Nebeske Majke. Za slavlja 25. obljetnice fatimskih ukazanja, papa Pio XII. posvetio je cijeli svijet i Rusiju Marijinu Bezgrešnom Srcu dvokratno: 31. listopada i 8. prosinca 1942. Učinio je to još jednom 1944., u tijeku rata, i uveo svetkovinu na čast Marijina Bezgrešnoga Srca, koja se danas slavi u subotu nakon svetkovine Presvetoga Srca Isusova. Povijesna je činjenica da su nakon posvete 1942. njemačke trupe na svim bojištima gubile sve velike bitke, a u studenom 1942. Amerikanci su se iskrcali u Maroku. Ratna sreća okrenula se protiv Sila osovine. Slično bi se dalo zaključiti i nakon one posvete što ju je učinio sv. Ivan Pavao II. na Blagovijest 1984. Godinu dana nakon toga u Sovjetskom Savezu dolazi do promjene političkoga vrha, uslijedila je perestrojka i glasnost te dolazi do urušavanja i implozije komunizma te pada Berlinskoga zida 1989. Ni tu se ne može zanemariti uloga Svetoga Oca, Neba i Majke Marije. Milijunski molitveni mimohodi i procesije na europskom Istoku sa svijećama u rukama i molitvenim bdjenjima, pod geslom “Mačeve u plugove” – koplja u srpove srušili su komunistički Moloh – zaključuje fra Tomislav Pervan.

Sve poruke i kad su izrečene
1. UKAZANJE - 13. svibnja 1917. “Ne bojte se, neću vam učiniti nikakvo zlo“, prve su riječi koje je Blažena Djevica Marija uputila djeci koja su zanijemila od čudesnog događaja. Rekavši kako dolazi s Neba, djeca su je pitala hoće li i oni u Nebo.
2. UKAZANJE - Lucia, nauči čitati Sljedeći mjesec Gospa je rekla Luciji da mora naučiti čitati i pisati te da će uskoro uzeti sa sobom Francisca i Jacintu. Lucia će ostati jer Isus želi da se svijetom proširi pobožnost Marijinu Bezgrešnom Srcu.
3. UKAZANJE - Najstrašniji prizor Gospa je djeci pokazala ognjeno jezero i u njemu demone i duše u paklu, vrcale su kao iskre iz plamena, nošene nevidljivom silom na sve strane. Čuli su se krici i vapaji, ukočili su se i zanijemili od prizora.
4. UKAZANJE - Djeca u zatvoru Onemogućila ga je 13. kolovoza policija jer je odvela djecu u zatvor, ali im se Marija ukazala 19. kolovoza, dok su čuvali ovce na istom mjestu. Ponovno je naglasak bio na molitvi krunice i molitvi za grešnike.
5. UKAZANJE - Ozdravljenje bolesnih Bilo je više od 25.000 ljudi iz svih krajeva Portugala. Marija je poručila da mole krunicu za okončanje ratnih razaranja. Lucia je zamolila Gospu za neke bolesnike te nekoga gluhonijemog i svi su namah ozdravili.
6. UKAZANJE - Više od 70.000 ljudi Marija je rekla da želi da se na tome mjestu podigne kapelica i da želi da se svakodnevno moli krunica. Rekla je kako će se rat doskora okončati, vojnici će se vratiti kućama, a ljudi se moraju moliti za oprost grijeha.

Izvor: https://www.vecernji.hr/vijesti/papa-franjo-hodocasti-na-obljetnicu-ukazanja-gospe


Fra Tomislav Pervan: Tri fatimske tajne

„I onda smo vidjeli u silnome svjetlu – koje je zacijelo Bog – nešto što je izgledalo kao osobe u zrcalu, kad prolaze ispred ogledala te smo vidjeli biskupa obučena u bijelo. Slutili smo da bi to mogao biti Sveti otac. Vidjeli smo i mnoge druge biskupe, svećenike, redovnike, redovnice kako se penju uz strmo brdo na čijem se vrhuncu nalazio veliki križ od grubih greda kao od hrasta plutnjaka pod korom. Prije nego je stigao do vrha, Sveti je Otac prošao velikim gradom koji bijaše napola razoren te je sav u drhtanju i klecava koraka, pritiješnjen bolima i brigom, molio za duše pobijenih mrtvaca koje je susretao na svome putu. Došavši na vrh brda, kleknuo je u podnožje velikoga Križa. U tom trenutku ubija ga skupina vojnika koji su pucali na njega iz vatrenoga oružja i strijelama. Na isti način umirali su i biskupi, svećenici, redovnici i razne druge osobe, muževi i žene raznih klasa i položaja. Ispod obiju ruku Raspetoga bila su dva anđela. Svaki od njih imao je u ruci kristalni aspergil (posudu za škropljenje) U nju su skupljali krv mučenika i njome napajali duše koje su se približavale Bogu“.


Cijeli tekst na: https://www.medjugorje-info.com/hr/duhovni-kutak/fra-tomislav-pervan-tri-fatimske-tajne

Hitovi: 3550