Poezija na dar
Napisao/la Administrator
Indeks Članka
Stranica 4 od 4
Anđelka Zrno: Iza osmijeha
„...Koliko je uzvišena pjesmopoja u tako malo riječi. Pjesmopoja u slavu uzvišene ljubavi. One čiste i časne ljubavi koja je danas nerijetko obezvrijeđena, pa i obeščašćena. I koliko u svemu tome pjesničke slikovitosti i pjesmopojne darovitosti! A takvih i tako uspjelih pjesama u ovom novoprocvalom pjesmotvorju nije malo, premda je razumljivo da sve nisu jednakoga pjesničkog dosega i jednake misaone dubine...“ (Jakov Bubalo) Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1996.
Život
„...Koliko je uzvišena pjesmopoja u tako malo riječi. Pjesmopoja u slavu uzvišene ljubavi. One čiste i časne ljubavi koja je danas nerijetko obezvrijeđena, pa i obeščašćena. I koliko u svemu tome pjesničke slikovitosti i pjesmopojne darovitosti! A takvih i tako uspjelih pjesama u ovom novoprocvalom pjesmotvorju nije malo, premda je razumljivo da sve nisu jednakoga pjesničkog dosega i jednake misaone dubine...“ (Jakov Bubalo) Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1996.
Život
U kapi kiše
u letu ptice
u dašku vjetra
u ponoru rijeke
u strasti mladosti
u sjaju zvijezda
život traje
Nada
u letu ptice
u dašku vjetra
u ponoru rijeke
u strasti mladosti
u sjaju zvijezda
život traje
Nada
Baš, dok se gasla nada,
Došao si ti
I poveo me u svjetlost.
Sjećanje na djetinjstvo
U proljeće gore dodiruju nebo.
Cvatu divlje jabuke u docu (dede Mirka),
Janjci razdragano igraju na brdima.
Mi djeca pletemo vijence grlice.
Mi okrunjeni kraljevi carstva.
Mi u neponovljivim trenutcima života.
Mojoj ljubavi
Došao si ti
I poveo me u svjetlost.
Sjećanje na djetinjstvo
U proljeće gore dodiruju nebo.
Cvatu divlje jabuke u docu (dede Mirka),
Janjci razdragano igraju na brdima.
Mi djeca pletemo vijence grlice.
Mi okrunjeni kraljevi carstva.
Mi u neponovljivim trenutcima života.
Mojoj ljubavi
Kad plačem za poljima žitnim,
i tad te volim.
Kad gledam dječaka u igri ispod loze,
i tad plačem.
Djevojčica sjedi u travi.
Jabuke joj padaju u krilo,
ja i tad plačem.
Oni su tvoji i njeni.
Ja plačem i beskrajno te volim.
Mom kraju
Najljepši su sutoni ljetni:
Kad gledam dječaka u igri ispod loze,
i tad plačem.
Djevojčica sjedi u travi.
Jabuke joj padaju u krilo,
ja i tad plačem.
Oni su tvoji i njeni.
Ja plačem i beskrajno te volim.
Mom kraju
Najljepši su sutoni ljetni:
kad umorni kosci i kupelice zapjevaju,
kad krda i stada s brda silaze,
kad večera iz svake kuće miriše,
kad sretan domaćin zahvaljuje Bogu,
kad nema straha od oštrih zima.
Rijeka i ja
Iz modrih očiju jezera,
kad krda i stada s brda silaze,
kad večera iz svake kuće miriše,
kad sretan domaćin zahvaljuje Bogu,
kad nema straha od oštrih zima.
Rijeka i ja
Iz modrih očiju jezera,
u ljubavnom zanosu
planine i strme litice,
rodila se rijeka moga djetinjstva.
Najprije teče brzacima,
pjenom ovjenčana,
pastrvama i rakovima praveći dom,
a onda lijena poljem,
podaje se ljudima,
za živoz svagdanji,
za pšenicu, za blago
i dalje teče do ponora.
I ja je gledam sve do smrti svoje
zaljubljena, zadivljena
u njenu vječnost
što se iznova rađa.
Samac
planine i strme litice,
rodila se rijeka moga djetinjstva.
Najprije teče brzacima,
pjenom ovjenčana,
pastrvama i rakovima praveći dom,
a onda lijena poljem,
podaje se ljudima,
za živoz svagdanji,
za pšenicu, za blago
i dalje teče do ponora.
I ja je gledam sve do smrti svoje
zaljubljena, zadivljena
u njenu vječnost
što se iznova rađa.
Samac
Magla grli cijelu ulicu.
Ponoć. Zadnjim busom
iz druge u ispranim haljetcima,
s mirisom dima i alkohola
prazna želudca u hladnu sobu
predgrađa, samac ide.
Moj brat
Ponoć. Zadnjim busom
iz druge u ispranim haljetcima,
s mirisom dima i alkohola
prazna želudca u hladnu sobu
predgrađa, samac ide.
Moj brat
Moj mali brat sad je veliki čovjek.
Moj mali brat s velikim svijetlim očima
sad je hrvatski vojnik.
Moj mali brat me napušta,
a nikad me do sad nije napuštao.
Ide braniti Hrvatsku
jer ona je na moru, u ravnici, u našem kršu.
Moj mali brat je hrabar.
On ima tri anđela i njihovu mamu,
koju ostavlja saamu.
Moj mali brat radi velike stvari
i svi ga žele.
Kad dođe kući,
on je samo moj mali brat
moj mali brat što me zadirkuje.
Moj mali brat, iako je odrastao,
za me je samo moj mali brat
i prijatelj iz djetinjstva.
sad je hrvatski vojnik.
Moj mali brat me napušta,
a nikad me do sad nije napuštao.
Ide braniti Hrvatsku
jer ona je na moru, u ravnici, u našem kršu.
Moj mali brat je hrabar.
On ima tri anđela i njihovu mamu,
koju ostavlja saamu.
Moj mali brat radi velike stvari
i svi ga žele.
Kad dođe kući,
on je samo moj mali brat
moj mali brat što me zadirkuje.
Moj mali brat, iako je odrastao,
za me je samo moj mali brat
i prijatelj iz djetinjstva.
- << Prethodno
- Sljedeće