Poezija na dar
Napisao/la Administrator
Indeks Članka
Stranica 3 od 4
Ljuba Đikić: Tajna
„...Ima u stihovima ove pjesnikinje neke muzikalne blagosti, sjete, jednostavnog, lijepog i životnog pripovijedanja i ispovijesti, koje zatrepere i oglase se osobnim finim strunama, kojima progovara jedno veoma senzibilno biće...“(Č. Kisić) DDK, Duvno (danas Tomislavgrad), 1985.
Tajna
Ima jedna zvijezda
koja noću ne sija
danju se ne vidi
meni uvijek svijetli.
Ona je moja tajna.
Duvnjaku
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenomn
a kamenu gojenom.
Kamen ti bijaše kolijevka
i prva igračka.
Na kamenu si prvo slovo urezao,
na kamenu prvu pjesmu napisao,
na kamenu kamenu baladu napisao.
Na kamenu prvi put djevojkuz poljubio,
u usne vatrene, kamenim usnama.
Život ti bijaše hladan i težak,
kao kamen.
Kad te upaznah, zavoljeh svijet.
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenom,
na kamenu gojenom,
pišem ovu pjesmu
jer znam:
na kamenu nećeš umrijeti,
nego na mojim rukama.
Biću iskra.
Zapaliću sve kameno što postoji u tebi.
Pretvoriću te u vatru, u vječni oganj.
Ljubav
Onaj tko ne ljubi,
Taj ne zna život što je.
Tko ne bi umro za ljubav,
Taj ne zna ljubav što je.
Dvoje
Uz rijeku sjediše njih dvoje
s pogledima punim radosti.
On čitaše prve pjesme svoje
o njihovoj mladosti.
Kao da rijeka više ne žubori,
pričaše tiho.
Kao da nitko više ne postoji
gledaše se milo.
Rekla sam u proljeće
Rekla sam u proljeće,
a duvanjske zime su duge.
U proljeće ćemo sagraditi gnijezda
za sve nebeske ptice.
Rekla sam u proljeće,
ako nas vjetrovi ne raznesu.
U proljeće ćemo ljubiti
sve procvjetalo drveće.
U proljeće ćemo, ako naše dođe,
imati ljubavi za sve neljuljbljene.
Dok razmišljam o sebi
Ne robuj srce,
nikome dužnik nisi.
Ne tuguj, rijeko,
dok voda žubori.
Ne plači, goro,
slušaj pjesmu ptica.
Ne žali, majko,
kćerka ti ljubi svijet.
Ne robuj, srce,
gospodara nemaš.
Ti svoj si gospodar,
a ja tvoj sam rob.
Tuđi cvijet
Ja volim jedan cvijet u tuđoj bašti.
I volim ga, svako jutro ga volim.
Voljela sam ga, pupoljak tek je bio.
Procvjetao je u tuđoj bašti jedan cvijet,
a meni drag.
Uvenuo je u tuđoj bašti
tuđi cvijet,
a meni drag.
U srcu mome grob mu je sad.
Danas
„...Ima u stihovima ove pjesnikinje neke muzikalne blagosti, sjete, jednostavnog, lijepog i životnog pripovijedanja i ispovijesti, koje zatrepere i oglase se osobnim finim strunama, kojima progovara jedno veoma senzibilno biće...“(Č. Kisić) DDK, Duvno (danas Tomislavgrad), 1985.
Tajna
Ima jedna zvijezda
koja noću ne sija
danju se ne vidi
meni uvijek svijetli.
Ona je moja tajna.
Duvnjaku
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenomn
a kamenu gojenom.
Kamen ti bijaše kolijevka
i prva igračka.
Na kamenu si prvo slovo urezao,
na kamenu prvu pjesmu napisao,
na kamenu kamenu baladu napisao.
Na kamenu prvi put djevojkuz poljubio,
u usne vatrene, kamenim usnama.
Život ti bijaše hladan i težak,
kao kamen.
Kad te upaznah, zavoljeh svijet.
Tebi, na kamenu začetom,
na kamenu rođenom,
na kamenu gojenom,
pišem ovu pjesmu
jer znam:
na kamenu nećeš umrijeti,
nego na mojim rukama.
Biću iskra.
Zapaliću sve kameno što postoji u tebi.
Pretvoriću te u vatru, u vječni oganj.
Ljubav
Onaj tko ne ljubi,
Taj ne zna život što je.
Tko ne bi umro za ljubav,
Taj ne zna ljubav što je.
Dvoje
Uz rijeku sjediše njih dvoje
s pogledima punim radosti.
On čitaše prve pjesme svoje
o njihovoj mladosti.
Kao da rijeka više ne žubori,
pričaše tiho.
Kao da nitko više ne postoji
gledaše se milo.
Rekla sam u proljeće
Rekla sam u proljeće,
a duvanjske zime su duge.
U proljeće ćemo sagraditi gnijezda
za sve nebeske ptice.
Rekla sam u proljeće,
ako nas vjetrovi ne raznesu.
U proljeće ćemo ljubiti
sve procvjetalo drveće.
U proljeće ćemo, ako naše dođe,
imati ljubavi za sve neljuljbljene.
Dok razmišljam o sebi
Ne robuj srce,
nikome dužnik nisi.
Ne tuguj, rijeko,
dok voda žubori.
Ne plači, goro,
slušaj pjesmu ptica.
Ne žali, majko,
kćerka ti ljubi svijet.
Ne robuj, srce,
gospodara nemaš.
Ti svoj si gospodar,
a ja tvoj sam rob.
Tuđi cvijet
Ja volim jedan cvijet u tuđoj bašti.
I volim ga, svako jutro ga volim.
Voljela sam ga, pupoljak tek je bio.
Procvjetao je u tuđoj bašti jedan cvijet,
a meni drag.
Uvenuo je u tuđoj bašti
tuđi cvijet,
a meni drag.
U srcu mome grob mu je sad.
Danas
Vojnika više nema
ni noći,
ni čekanja.
Samoća.
Rat je završen
bez smrti,
krvi
i plača.
Vojnika više nema,
ni čekanja,
ni ljubavi,
ni življenja.
ni noći,
ni čekanja.
Samoća.
Rat je završen
bez smrti,
krvi
i plača.
Vojnika više nema,
ni čekanja,
ni ljubavi,
ni življenja.