Taj vrli naš novi svijet

Napisao/la Administrator
Tovar1
      Foto:  www.facebook.

"...Nema više Udbe, nema KGB-a, na djelu je Orwellova policija mišljenja, jezični inženjering, zvan politička korektnost, a Zapad je doista postao životinjska farma u kojoj su neke životinje jednake, a neke jednakije..."- Misao je to uglednog kolumnista Ivice Šole u jednom od posljednjih brojeva Sl. Dalmacije. A jedan od naših vodećih intelektualaca Boris Havel piše svojoj banci:"...Hrvatska je kršćanska zemlja u kojoj dominiraju tradicionalne vrijednosti, a netradicionalne uživaju slobode i prava, sve dok poštuju Ustav i zakone. To je Hrvatska kakva se sviđa meni i mojoj obitelji, i ne želimo ni na koji način biti dijelom pokušaja da se promijeni bilo njezin kršćanski i tradicionalni temeljni karakter, bilo načela slobode i poštivanja manjina i alternativnih svjetonazora, uključujući homoseksualnu zajednicu..." To i niz drugih zanimljivih tekstova koji oslikavaju naše vrijeme i naš svijet možete pročitati pod gornjim naslovom koji je mogao biti i drugačiji, npr. Na rubu pameti, Sumrak razuma i civilizacije, U luđačkoj košulji ili sl.


Slika Hrvatske: ‘Lov na katolike’ u Hrvatskoj odavno je na djelu
Zlatko Pinter/Kamenjar.com  27/09/2019.

Na javnim mjestima, u blizini katoličkih crkava u Zagrebu, pa i kod Kamenitih vrata gdje se svakodnevno okuplja veliki broj vjernika i turista, danas (27. rujna) pojavile su se uvredljive parole na račun Katoličke crkve i vjernika, ali uz njih i eksplicitne pornografske slike.

Policija još uvijek „ne zna“ tko ih je postavio, iako se to činilo usred bijela dana i na najprometnijim mjestima u gradu!?

Reakcija je to naših radikalnih ljevičarsko-liberalno-anarhističkih radikalnih skupina (za koje je jedan od uvjeta demokracije iskorjenjivanje Katoličke crkve i poništenje hrvatske države) na molitve za život koje se organiziraju kroz slijedećih 40 dana ispred hrvatskih bolnica u kojima se vrše pobačaji. Njima smeta sve što je normalno i prirodno, a pogotovu brak, obitelj i kršćanski sustav vrijednosti. Da, upravo tako, jer da je drugačije, ta opskurna sotonistička klika ne bi tako strasno jurišala na svetinje do kojih velika većina građana (pogotovu Hrvata) drži i smatra ih bitnim značajkama svoga identiteta, nego bi se za svoja uvjerenja borila na pristojan način i civilizirano.

Lov na katolike (i to samo katolike, ni jednu drugu konfesiju) u Hrvatskoj odavno je na djelu, baš kao da smo u vremenu Tita, Rankovića i Bakarića, a ne pri kraju drugoga desetljeća XXI stoljeća. Ono što su nekad činili njihovi ideološki prethodnici, djeca komunizma provode danas, samo drugačijim sredstvima – medijskim terorom i nasiljem nad zdravim razumom, pri čemu je sve „napredno“ i „progresivno“ osim onoga što je za Hrvatsku dobro, afirmativno i što predstavlja temelj njezinog identiteta, kulture, tradicije, povijesti.

Komu smetaju vjernici koji se mirno mole, bilo gdje, pa i ispred hrvatskih bolnica? Je li to zabranjeno i ako jeste kojim zakonom? Koliko je poznato, javno izražavanje vjerskog opredjeljenja spada u temeljno ljudsko pravo – za razliku od širenja mržnje, poziva na nasilje i lijepljenje skarednih pornografskih slika na javnim mjestima.

Tko ima pravo priječiti nama katolicima molitvu, i hoće li, primjerice, jednako tako reagirati ako musliman klanja na javnom mjestu, ili Židov, pravoslavac, adventist, baptist ili pripadnik bilo koje druge vjere izgovara svoju molitvu na nekom trgu ili u kojoj od ulica?

„Imamo pravo sa svojim tijelom činiti što nas je volja“ – poput papiga ponavljaju naše feministice, LGBTIQ aktivistice, nadobudne anarhistkinje, samozvane ljevičarke i liberalke, pogotovu one propalih i promašenih života koje nemaju obitelj i izgubljene su u vlastitim frustracijama što ih i goni na ulice i potiče na agresiju i netrpeljivost prema svemu što se razlikuje od njihovog svijeta i nakaradnog shvaćanja života i životnih vrijednosti.

Slažem se apsolutno s time da one imaju pravo sa sobom raditi što ih je volja – i ove nesretnice i izgubljene duše to jako dobro znaju (uostalom, one se koliko znam tako i ponašaju). No, kad se u embriju bilo koje žene začne život, ima li to biće, taj čovjek koji treba doći na svijet svoja prava?

Nema!?

Neka onda izvole otvoreno reći da to biće nema pravo na rođenje i postojanje i da ga imaju pravo ubiti! Neka donesu takav zakon kad se već smatraju gospodarima života i smrti!

Može li se i nakon začeća djeteta smatrati da je pravo na život tog nerođenog ljudskog bića u cijelosti stvar dobre volje žene koja ga nosi u svojoj utrobi i da ona s tim bićem može raditi što joj je volja? Je li i poslije začeća to samo „njezino tijelo“ ili i stanište novoga ljudskog života koji se mora poštivati i štititi?

Gdje su tu moral, etika i odgovornost prema ljudskom životu kao vrhunskoj vrijednosti?

Kod nas je u Hrvatskoj dopušteno praviti opskurne skaredne manifestacije u kojima „ugroženi“ LGBTIQ aktivisti skaču razgolićeni gradskim trgovima i ulicama, ližu se, miluju i ljube na javnim mjestima, nose parole na kojima se veličaju nemoral, blud, nastranosti i perverzija („Živjela perverzija!“ i sl.), oblače se u sotonističke kostime i pljuju na sve što nije u skladu s njihovim bolesnim poimanjem slobode i demokracije. I s njima se obično u kolonama nađu i „progresivni“ političari, te pokondirene tikve koje misle kako se suština ljudskog napretka svodi na parenje s jedinkama iste vrste – u čoporu i bez ograničenja.

U Hrvatskoj je dopušteno i javno isticati parole protiv Katoličke crkve i njezinih vjernika, pozivati na oskvrnuće i paljenje crkvi, vrijeđati osjećaje velike većine ovog naroda priređivanjem sotonskih rituala u kazalištima pod krinkom „kulture“ i „umjetničke slobode izražavanja“, u medijima se slobodno i do mile volje može pljuvati na katoličke svece i nazivati ih najpogrdnijim imenima, ali zabranjeno je moliti na javnim mjestima!

Hoćemo li uskoro morati svojim tijelima braniti katoličke crkve i zagrebačku Prvostolnicu od razjarenih „progresivaca“ – kako se to već godinama unatrag čini i Argentini, Francuskoj i nekim drugim zemljama?

Kakav je to sustav vrijednosti i kakva budućnost koju nam nude oni koji zagovaraju život u čoporu – seksualne slobode bez ikakvih ograničenja, život u zajednicama u kojima seksualno opći kad tko, kako i s kime želi, bez ikakvih ograda? Kakav je to sustav vrijednosti koji ne priznaje temeljne zakonitosti života, razlike u spolovima i rodovima i u kojemu manjina ima pravo nasiljem nametati svoju volju većini?

Je li to sloboda i demokracija ili neki novi totalitarizam koji se ni u čemu ne razlikuje od već viđenih inačica tog sustava – fašizma, nacizma i komunizma.

Možemo to zvati „crvenim fašizmom“, „totalitarizmom“, „fenimizmom“, „progresom“ ili kako je koga volja, ali jedno je sasvim sigurno: ta vrsta svjetonazora nema nikakve veze s ljudskom slobodom i demokracijom, nego upravo suprotno: uvodi nas u razdoblje jednoumlja, mraka i destrukcije.

Dekadencija i destrukcija nisu budućnost ovog svijeta, nego sumrak razuma i civilizacije i put ka njegovom uništenju.

Protiv toga se mi kršćani moramo boriti svim dopuštenim sredstvima, bez kompromisa, jer ne preostaje nam ništa drugo.

To je borba između dobra i zla; između kulture života i kulture smrti; između Boga i Sotone. Nas je Krist obvezao na borbu protiv zla – pa i molitvom. I to nam nitko ne može zabraniti, koliko god bio zatrovan mržnjom i nasiljem.

Ozakoniti ubojstvo nerođenog ljudskog bića samo zato što još nije došlo na svijet, jednako je ozakonjenju ubojstva rođenog djeteta.

U čemu je razlika?

Video: napadi na katolike u Argentini: https://www.youtube.com/watch?v=SdcBL9kAb_w

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

https://kamenjar.com/slika-hrvatske-lov-na-katolike-u-hrvatskoj-odavno-je-na-djelu/


Marijan Knezović: Najveći barbarizam u povijesti,  koji je samo u zadnjih 15 godina pobio više od milijardu nevine djece
Fb. 16. rujna 2019.

Nekad su pod kišobranom zakonitosti i zakona ubijani i progonjeni crnci, a dok su se bijelci vozili udobnim vlakovima oni su putovali u vagonima s kravama i ovcama pod njihovim nogama. Pod istim kišobranom žene su bivale tlačene i mučene, a i danas ih u Indiji muž može zakonito silovati, u Iranu po zakonu trebaju pisanu potvrdu kako bi negdje putovale, a u Jordanu se žene i dalje može zakonito ubiti "u ime časti."

Nacisti su pod istim kišobranom legalnosti puštali židovsku djecu, žene i muškarce da noktima grebu zidove plinskih komora, a jugoslavenski komunisti su sasvim zakonito slali neistomišljenike, homoseksualce i druge na Goli otok, pa ih ubijali. U Bruxellesu su do prije 50-ak godina crna djeca izlagana u zoološke vrtove, a Amerikanci su posve zakonito raseljavali i ubijali Indijance, palili i otimali njihovu djedovinu.

Pitanje je trenutka kad će ljudska vrsta pobijediti i najveći barbarizam u povijesti, onaj koji je samo u zadnjih 15 godina pobio više od milijardu nevine djece, što u količini zla premašuje sve gore navedene grozote. Generacije koje dolaze neće to opraštati jer je bilo zakonito, dapače, kroz povijesne knjige učit će o onima koji su takav legalitet stvarali i održavali zbog kratkoročnih i osobnih interesa, ponajviše popularnosti, s izlikama uvredljivim za zdrav razum i barem iole zdravo srce.

Oni koji su na strani nerođenih neka danas ne očekuju svekoliku podršku, popularnost i mainstream prihvaćanje. U nacističkoj Njemačkoj nije bilo popularno progovarati za Židove, u nekadašnjoj rasističkoj Americi za crnce, u šovinističkom Iranu za žene, u Jugoslaviji za Hrvate ili u NDH za Srbe ili Rome... To vam neće otvarati nego zatvarati mnoga vrata, ali će otvoriti jedina važna vrata - vrata istine. Zato hvala svim onima kojima kroz povijest anketni postoci i popularnost nisu bili prioritet. Učinili su tako našu Zemlju ljepšim i dostojanstvenijim mjestom za život, a i dali nam primjer kroz sebe same. Hvala i onima koji su takve progonili i ismijavali. Dokazali su takvim pokušajima nebrojeno puta da se istina i pravda ne mogu protjerati ili ismijati ni na koji način.

Pustimo djecu da žive i krenimo od Hrvatske, Jakuševac služi za odlaganje otpada i smeća, a ne za odlaganje u krpe zamotane i isjeckane djece da se njima hrane vrane kako bi neki hranili svoje jeftine interese.

 https://www.facebook.com/knezovic.marijan 


Nino Raspudić – Gretenizam – zadnji stadij kapitalizma
Večernji list/27/09/2019

greta thunberg
Greta Thunberg

Nevolja sa suvremenim “spasimoklimu” pokretom nije u tome što je postao neka vrsta nove religije, već što je riječ o vrlo agresivnoj religiji, isprepletenoj sa sumnjivim političkim i ekonomskim interesima i sa sve očitijim totalitarnim pretenzijama.

Iako se vole pozivati na znanost, njeni pobornici postupaju kao dogmatici. Oko vrlo složenog pitanja klimatskih promjena, a napose toga utječe li uopće na njih ljudska djelatnost, u znanstvenoj zajednici nema apsolutnog konsenzusa. Mješavinom političkih i akademskih pritisaka, medijskog odstrjela i autocenzure, postigli su da je većina znanstvenika koji se javno oglašavaju striktno na liniji proglašenog pravovjerja.

Oni koji nisu žigošu se, ismijavaju ili ignoriraju kao akademik Paar kod nas. Premda mnogi od njih redovito ističu važnost ekologije i zaštite okoliša, ako imalo dovedu u pitanje dogmu da je čovjek izazvao globalno zagrijavanje, a pogotovo samoprozvane klimatske mesije i totalitarne mjere koje oni nude kako “spas”, izopćuje ih se, stavlja u isti koš s ravnozemljašima, optužuje da se zalažu za plastiku u moru i pomor pčela, pa se na koncu jedan profes or s PMF-a i akademik po tom pitanju tretira kao redikul, a vrhovni autoritet je autistična švedska djevojčica, piše Nino Raspudić/VečernjiList

U Italiji se nedavno sedam znanstvenika usudilo napisati tekst peticije pod naslovom “Europska deklaracija: nema klimatskog izvanrednog stanja”. Vrlo brzo su skupili više od 500 potpisa znanstvenika iz svijeta, pa se kao nastavak te inicijative sprema konferencija u Oslu, 18. i 19. listopada. U deklaraciji iznose podatke da je povećanje temperature manje od onoga što je predviđao IPCC, organizacija UN-a koja proučava “klimatske promjene”. Između ostalog, primjećuju “kako je antropično porijeklo globalnog zatopljenja nedokazana hipoteza, izvedena samo iz nekih klimatskih modela, odnosno složenih računalnih programa, nazvanih Opći cirkulacijski modeli te da “znanstvena literatura sve više naglašava postojanje prirodne klimatske varijabilnosti koju modeli nisu u stanju reproducirati”. Tvrda kako “ta prirodna varijabilnost objašnjava značajan dio globalnog zagrijavanja od 1850. godine.

Ljudska odgovornost za klimatske promjene, uočena u prošlom stoljeću, stoga je neopravdano pretjerana i katastrofalna predviđanja nisu realna”. Postoje dakle drugačiji glasovi, ali se nasilno ušutkuju i onemogućuje se argumentirana akademska rasprava. Stara i ugledna rimska Accademia dei Lincei organizira kongres o klimatskim promjenama 12. studenog, na koji je pozvan i jedan od pokretača navedene peticije, prof. Franco Battaglia. U znak prosvjeda zbog njegovog pozivanja član organizacijskog odbora Guido Visconti odmah je dao ostavku. Uslijedila je haranga na prof. Battagliu u oligarhijskim mainstream medijima, gdje ga se naziva “negacionistom”. Isti izraz se uobičajeno koristi za one koji negiraju holokaust. Dakle, na djelu je stari postupak “reductio ad Hitlerium”. Umjesto da se na znanstvenom kongresu suoče različite teze i argumenti njima u prilog, neistomišljenike se prikazuje kao zle manijake, s kojima nema potrebe raspravljati.

Istovremeno, stvar je do kraja zaoštrio meteorolog Luca Mercalli, koji je od 2007. dio Climate Broadcaster Network-Europe, skupine tv meteorologa koju je oformila EU kako bi “širila ispravne informacije o klimatskim promjenama”. Taj plaćenik za ispravnost je napisao kako “peticija negacionista” ima berem jednu pozitivnu stranu, a to je da će “staviti na raspolaganje našim mladim učenicima koji se, potaknuti od Grete Thunberg, bore za svoju budućnost, potpisanu listu njihovih neprijatelja”. Priziva se dakle neka mješavina maoističke kulturne revolucije i akcija fašističke mladeži, ovaj put zelene, koja bi uskoro mogla uzeti pravdu u svoje ruke i početi kažnjavati znanstvene heretike.

Vrhunac bešćutnosti je korištenje bolesnog djeteta kao glasnogovornika za političku agendu. Greta Thunberg, švedska srednjoškolka kojoj je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, autizam i opsesivno-kompulzivni poremećaj, nekim je čudom od sjedenja petkom ispred švedskog ministarstva umjesto da ide u školu (što je kao recept za spas klime onda agresivno gurano školarcima cijelog svijeta), dospjela za govornicu UN-a kao vrhovni autoritet na svjetskom summitu o klimi. Tamo govori banalnosti, bjesni, optužuje svjetske lidere i odrasle općenito da su njoj kao tobožnjoj predstavnici mladih “ukrali snove” te kao vrhunac brizne u histeričan plač.

Zašto je globalna oligarhija na pijedestal istaknula Gretu? Radi se o moralnoj ucjeni – ako se usudiš reći nešto protiv toga što s najistaknutije svjetske govornice propovijeda apsolutno neupućen i nekompetentan subjekt ti se iživljavaš nad jadnim djetetom i bešćutan si prema autističnoj curici.

Greta poručuje da učiti, ići u školu nije najvažnija stvar, već je djeci preči klimatski aktivizam. Pri tome ne krije pubertetski prezir prema starijima, u njenom svijetu odrasli su krivci i ne valjaju, a mladi su sve skužili. Koristeći je kao maskotu, mainstream mediji na Zapadu pumpaju osjećaj nadolazeće katastrofe, najavljuju apokalipsu, tjeraju na obraćenje na novu religiju, pokajanje, post i žrtvu, naravno pod njihovom palicom. Greta je zbog svojih fiksacija natjerala roditelje na vegansku prehranu, špijunira majku i osuđuje je jer noću tajno pojede malo sira.

Ona je suvremeni Pavlik Morozov, pa da već postoji eko-policija sigurno bi joj prijavila roditelje i otjerala ih na robiju jer su pojeli po krišku gaude. Između ostalog, natjerala je majku i da se odrekne karijere operne pjevačice jer to uključuje putovanje zrakoplovom, koji, znamo emitira CO₂. Greta roditeljima nije dala jesti i putovati, a sad bi maltretirala cijeli svijet, uvjerena da je apsolutno u pravu nakon što je u trenutku prosvjetljenja sve mistično shvatila. Bilo bi žalosno, da nije smiješno.

Ogroman novac je u igri, a znamo već odavno kako se mafija svugdje sjatila oko otpada, eko-biznis je danas unosniji od kocke, droge, oružja ili građevine. Klimatski katastrofizam je najbolji način da se izvuku ogromna javna sredstva kojima će onda odabrani menadžerirati za spas planeta. Primjerice, Angela Merkel je, iako je Njemačka u zaštiti okoliša već po mnogo čemu uzorna, žurno donijela paket mjera vrijednih 100 milijardi eura koji će se potrošiti do 2030. No Greta i greteni lupaju na krivoj adresi.

Zadnji podaci Eurostata o emisiji CO2 iz fosilnih goriva pokazuju da su o a u EU 2018. smanjena za 2,5% u odnosu na prethodnu godinu. U Njemačkoj čak 5,4%. Glavni izvor emisija CO₂ nije Zapad već Kina i Indija. Zašto Greta ne ide u Peking? Kina je povećala emisiju za 208% od 2000. do 2018., Indija za 155%, dok je u Europi u istom razdoblju palo za 16%. U SAD-u palo od 2005-2017 za 12,4%. Najzagađenije zemlje su Bangladeš, Pakistan, Indija, Afganistan, a 95% plastičnog otpada u oceanima potječe iz Azije i Afrike.

Europa najviše čini po tom pitanju, pa zašto eko-fanatici nju najviše tlače i nabijaju joj osjećaj krivnje? Isključivo zato što riječ o taktici u sklopu šire strategije lijevo-progresivnih politika, hoće kontrolu, a ne pali više dovoljno pozivanje na gladne proletere, obespravljene žene ili ugrožene seksualne manjine, potreban je novi fiktivni izvor neupitne moralne legitimacije u njihovoj borbi za vlast i kontrolu nad društvom. Klima je tu idealna. Pogotovo kad se u prve redove isturi bolesno dijete.

Pubertetsko histeriziranje i agresivno obraćanje odraslim ljudima već je viđeno i prije Grete u UN-u. U knjizi U memoarima Gretine majke Malene Erman, operne pjevačice i svojedobne švedske predstavnice na Eurosongu, opisano je kako joj se obraća mlađa kćer Beata “’Vi se brinete samo o Greti. Nikada o meni. Mrzim te, mama. Ti si najgora mama na cijelom svijetu, ti glupa, fucking glupačo’, dere se ona, kad me Pingu pogodi ravno u glavu”.

To je odgoj djevojaka u Švedskoj čije bismo posljedice sad trebali trpjeti globalno. Uz njega je vezano i hiper dijagnosticiranje, zbog čega uskoro nitko više neće biti normalan, dakle i imati obvezu pristojnosti, poštovanja zakona, propisa, bontona.

Greteni lažu da prema IPCC-u imamo manje od 12 godina do katastrofe te da moramo preko noći smanjiti emisiju CO₂ za 50%. Sve da i jeste tako tko je mora smanjiti? Trebaju li se zemlje u razvoju odreći industrije? Ide li to u korist zemljama koje će prodavati naprednu zelenu tehnologiju? Kako će natjerati Kinu? Kako to napraviti pravedno. Je li izlaz u nuklearnoj energiji? Ako nećemo pesticide, treba li više GMO-a koji su otporni na nametnike? Je li možda i kanibalizam rješenje za klimatske promjene i održivo življenje kako je nedavno iznio švedski znanstvenik Magnus Söderlund?

Ako već švedska socijalna služba nije reagirala na vrijeme, imamo se pravo zapitati zašto se nije oglasila naša pravobraniteljica za djecu kad se, na valu gretenizma, poticalo našu djecu na neodlazak petkom u školu u ideološke svrhe. U svemu tome su najkomičnije naše lijeve medijske perjanice, koje godinama cmizdre zbog deindustrijalizacije Hrvatske, i pate za socijalističkom teškom industrijom, posebno kemijskom u Dalmaciji, a istovremeno sline na Gretu. Generacija izmanipuliranih gretena na Zapadu se žrtvuje tako što petkom ne ide u školi i misli da će time spasiti planet. Suvislije bi bilo da se naoružaju i krenu na Kinu i Indiju u nekoj vrsti dječjeg križarskog rata nove religije. Ali neće. Izgleda da se ipak zadovoljavaju maltretiranjem “ukućana”. Nino Raspudić/VečernjiList

 https://kamenjar.com/nino-raspudic-gretenizam-zadnji-stadij-kapitalizma/


Kad Greta-jugend pjeva “budućnost pripada meni”, to je puno opasnije za čovječanstvo od klimatskih promjena
Marcel Holjevac, Priznajem.hr

Malo kome je promakla sličnost zelotkinje Grete Thunberg i djevojčice s nacističkih propagandnih plakata. Sličnost nije slučajna: Razlika između nacional socijalizma 20. stoljeća i liberalnog socijalizma 21. stoljeća je što je prvi koristio arijevske rumene djevojčice s pletenicama u propagandne svrhe, a drugi koristi mentalno poremećene arijevske rumene djevojčice s pletenicama u propagandne svrhe. I u tome što su nacisti smatrali da Židovi zagađuju našu planetu, a njihovi današnji podjednako fanatični nasljednici smatraju da svi ljudi zagađuju našu planetu: Oni nisu rasisti, oni mrze sve ljude jednako.

Normalan svijet je zgrožen takvim bezočnim iskorištavanjem teško bolesnog i duboko nesretnog, depresivnog i anksioznog, djeteta s teškim poremećajem osobnosti (Asperger sindrom je upravo to) u svrhu širenja straha, mržnje i moralne panike. No, malo tko se usudi javno to reći kako ne bi bio proglašen mrziteljem nedužne djevojčice, i sukrivcem za neminovnu i nadolazeću apokalipsu, za oganj pakleni koji će spržiti naša polja i poplave biblijskih razmjera koje će uslijediti. Ignorantom koji ne sluša vjerske autoritete 21. stoljeća – aktiviste, kako se danas zovu, i “znanstvenike”, iako pravi i ozbiljni znanstvenici sa skepsom gledaju na populizam i masovnu histeriju oko “klimatskih promjena”. Naprotiv, oni upozoravaju da nema mjesta panici: Emisiju stakleničkih plinova smanjiti na razumni minimum, no ona je već drastično, u razvijenim zemljama, smanjena u odnosu na stanje od prije pola stoljeća. Čemu sad najednom panika? Uostalom, niti jedan ozbiljan znanstvenik nikad ne bi pristao sudjelovati u dizanju moralne panike. Jer je to neznanstveno.

Mi živimo u Mad Max svijetu, samo to ne znamo (ili su nam lagali o nestanku nafte?)

No tema globalnog zatopljenja je tema za sebe, ovdje se ne namjeravam detaljnije baviti time koliko je narativ establishmenta – ideoloških (koji su zamijenili vjerske) i svjetovnih vođa, mainstream medija, duboke države – o skoroj propasti svijeta istinit, jer to ovdje nije naročito bitno. Da, planeta se zagrijava, razina mora raste, ali ona se zagrijava manje-više neprestano zadnjih 22.000 godina, i u tom periodu je more poraslo za 130 metara, a samo od Krista desetak metara. Da, neki su antički gradovi pod vodom, a većina – duboko pod zemljom (jer, gle čuda, uslijed vulkanskih aktivnosti rasla je i razina kopna, i raste i dalje, a o tome “znanstvenici” ne govore kad govore o porastu razine mora!).

Da, temperatura je porasla za nekoliko stupnjeva od 13. stoljeća, i znate što se dogodilo? Zapravo, baš ništa. Jer su promjene dovoljno spore da im se možemo prilagoditi, kao i sva živa bića: Ako se možemo prilagodit promjenama temperature od do dvadesetak stupnjeva dnevno, između noći i dana, i tridesetak-četrdeset sezonski, zašto se ne bismo mogli prilagoditi promjeni od jednog ili dva stupnja u sto godina? Evolucija nije završila s Gretom!

Da, neke će vrste izumrijeti, i ne, to neće biti milijun vrsta od milijun i 800 tisuća postojećih, no nastat će više novih, jer je uvijek tako. Da, jedino što je stalno na ovom svijetu je promjena – to su znali još u antici. Klima se, brže ili sporije, mijenja s nama i bez nas, zbog djelovanja sunca, zbog života na zemlji… Mi možemo smanjiti svoj utjecaj na promjene klime, odnosno na eventualno ubrzanje globalnog zagrijavanja uzrkokovano stakleničkim plinovima, no ne možemo spriječiti promjene klime kao takve, što god uradili ili ne uradili. One samo mogu biti brže ili sporije. Neke današnje pustinje su bile dno mora ili prašume, pa i panonska ravnica i sahara, neki kontinenti su davno potonuli. I ubuduće će tijekom milijuna godina dijelovi kontinenata tonuti, dijelovi morskog dna se izdizati, ledena prostranstva Sibira i Aljaske će kad tad postati sunčane livade, a Amazona pustinja. S nama i bez nas, prije ili kasnije.

Moralna panika i legalizacija pljačke i represije

Ne, stvar je u tome da sam apsolutno zgađen korištenjem bolesnog (depresija i anksioznost) i poremećenog (autizam) djeteta da bi se podizala moralna panika i poticala kultura straha te masovna histerija. Neki kažu, “Ona je hrabra, ona to radi, žrtvuje se, za veće dobro”. Koje veće dobro? Moralna panika se uvijek podiže s jednim jedinim razlogom: razlogom uvođenja novih, radikalnih društvenih mjera, u pravilu represivnih. Konkretno, ovdje se radi o novcu – uvijek se radi o novcu i moći, nikad o nečem drugom!

Radi se o tome da se preko preuveličanih, tendenciozno prezentiranih, selektivnih ili na senzacionalističkih način protumačenih podataka i mjerenja nastoji stvoriti uvjerenje kako društvu prijeti smrtna opasnost, a koja se može otkloniti jedino radikalnim i drastičnim podizanjem poreza na fosilna goriva i na sve što “ispušta stakleničke plinove”, pa i mlijeko i govedinu (krave ispuštaju metan koji puno više doprinosi efektu staklenika nego CO2!).

Svaka sličnost s “Rimskim klubom” znanstvenika – osnovanom od Rockefellera – i njihovim izvješćem “Granice rasta” iz 1972., koje je izazvalo naftnu krizu i drastično povećanje cijena goriva, nije slučajna jer isti klub ima svoje prste i u ovom “klimatskom alarmu”. Prema rimskom klubu, i prema “konsenzusu znanstvenika” iz onog vremena, mi se već desetljećima zapravo po Mad Max scenariju koljemo oko kanistrića benzina – samo to još ne znamo. Zapravo, ništa se nije dogodilo nakon što je dignuta panika oko nestanka nafte – osim što je nafta, naravno, poskupjela. Za jedno dvadeset puta. A za toliko će zacijelo poskupjeti i ispuštanje Co2.

Kraj je blizu, pokajte se!

Konkretno, radi se o prastarom štosu o skoroj propasti svijeta – a spašeni će biti samo oni koji se pokaju za svoje grijehe (u ovom slučaju, vozite auto, ili nedajbože jedete govedinu, pijete mlijeko, sve to proizvodi stakleničke plinove!) i, naravno, daju neki novac za spas duše / planete. Greta je onaj čovjek-sendvič koji s tablom “Pokajte se, kraj je blizu” hoda okolo i maltretira ljude, on pati zbog nečeg što je u njegovoj glavi pa hoće da i svi drugi pate kao i on, samo što se ona ne poziva na vjeru nego na “znanost”.

Pritom se otvoreno laže o “konsenzusu znanstvenika” koji ne samo da ne postoji, iako se brojni znanstvenici ne usuđuju reći ništa krivovjernog jer znaju da im to može i hoće značiti kraj karijere, da će biti proglašeni nacifašistima i “denierima”, nego bi bio nebitan i da postoji. Naime, u znanosti ne važe pravila demokracije, već meritokracije, tako da je to što “svi nešto tvrde”, ili “većina tvrdi”, kad se radi o znanstvenoj metodologiji, vrijedi koliko i “moja baba tvrdi a ona zna.”

A što se podataka o tome koliko će porasti razina mora ili globalna prosječna temperatura tiče, ti podaci su u najboljem slučaju ono što se na engleskom zove “guestimate”. Kad god su znanstvenici u prošlosti govorili o tome kako će izgledati budućnost, dogodilo se posve suprotno od njihovih predviđanja. Gledanje u staklenu kuglu ili “znanstvena predviđanja”, do sad je to bio isti vrag. Može li tko predvidjeti kad će točno ekonomiju pogoditi recesija? Do sad to ekonomistima nije uspjelo, a to je egzaktnija disciplina od klimatologije.

Sedamdesetih je postojao gore spomenuti “konsenzus znanstvenika” prema kojem je nafte trebalo nestati još prije 30 godina, ako ne smanjimo njenu potrošnju. Odonda smo potrošnju nafte povećali za pet puta (Kina i Afrika su se motorizirale) a nafte ima bar za do kraja ovog stoljeća i to samo u do sad poznatim bunarima. No kako ljudi baš više ne vjeruju znanstvenicima, jer mediji znanost već dugo prostituiraju, bilo je potrebno regrutirati Gretu. Njeno mučeništvo za klimu je sredstvo emocioalnog ucjenjivanja. Ako je ne podržite, onda mrzite siroto bolesno dijete i grozan ste čovjek!!!

Da, siroto dijete pati – pati jer su joj njeni debilizirani antifa-roditelji utuvili u glavu da će svijet propasti ako se nešto ne poduzme! Oni su djetetu koje ima Aspergerov sindrom, dakle koje je po prirodi svog poremećaja osobnosti sklono fanatizmu i fiksacijama, fiks idejama, utjerali strah u kosti rekavši joj da će svijet nestati za 12 godina ako se ništa ne poduzme! I naravno, dijete je uz sve probleme koje ima oboljelo i od depresije! Ne, ona ne pati zbog “klime”, nego zbog duševne bolesti, a misli da pati zbog “klime“. Depresija u djece je uvijek, uvijek, plod pogrešnih postupaka roditelja! Roditelje tog sirotog djeteta, Grete, treba u zatvor, i njihove prijatelje aktiviste koji su je pretvorili u malu talibanku isto tako! Umjesto da je liječe, oni su njenu bolest i poremećaje instrumentalizirali za svoje idiotske poremećene ciljeve! Mržnja uvijek dolazi iz straha – a to dijete je isprepadano do kostiju! Treba liječiti Gretu, a ne dati Greti da “liječi” planetu! Greta je ta koja je bolesna, ne “društvo”!

Tko je kome oduzeo mladost?

No, koliko god Greta patila, njene izjave kako su joj “oduzeli mladost” – svjetski čelnici, koji su i režirali cijelu predstavu, a da bi bilo uvjerljivije uzeli dijete koje kao nešto traži od njih, pa nije da nam oni nameću represiju i poreze nego “djeca traže od njih, buduće generacije” – štos star koliko i kraljevi, koji kažu “narod to zahtijeva” nakon što sami izazovu situaciju u kojoj će narod to zahtijevati – su ne samo lažne, nego i bezobrazne. Ona, odrasla u bogatoj obitelji u jedoj od najbogatijih zemalja svijeta, pati? Djeca u Somaliji sigurno suosjećaju s njom!

Da su joj roditelji i mas mediji utuvili da je iznad zemlje klingonska krstarica i da treba osvijestiti opasnost, ona bi to radila. I patila bi, živjela bi u strahu od Klingonaca. I prosvjedovala da se nešto uradi. Ovako živi u strahu zbog porasta razine mora: Zdrava i normalna djeca ne pate zbog toga, kad dođe plima maknu se malo unatrag!

No Greta nije samo žrtva, nego i zlostavljač. Svatko tko je živio s depresivnom osobom zna da je to manje-više pakao. I gore od toga – Greti je dijagnosticiran Aspergerov sindrom, što znači da ona nije u stanju suosjećati s drugim ljudima, ona je lišena empatije. Posve je neosjetljiva na patnje drugih ljudi – kao i manje-više svaki Asperger – i u osnovi je psihopat. I to se vidjelo iz njenog nastupa. Depresivni ljudi mrze same sebe do podne a cijeli svijet popodne: Oni s Aspergerom su pak u stanju doslovce gaziti preko leševa da bi ostvarili svoje fiks ideje. Njen otrovni pogled odaje iskonsko zlo: Njen histeričan nastup odaje loše mentalno zdravlje. Ona govori s mržnjom u očima i grčem na licu, bez stvarnih emocija, bar onih pozitivnih.

Greta je do sad maltretirala svoje roditelje i okolinu, uništila majci karijeru pjevačice jer ne želi da ona putuje avionom, natjerala ih da postanu vegani, ukratko radi se o poremećenom derištu koje želi da sve bude prema njezinom, da svi žive onako kako ona misli da treba, da svi rade samo ono što im ona dozvoli (što je jasno vidljivo iz detalja iz knjige koju je “napisala”). Gretin otac želi zabraniti osobne automobile jer oni Gretu uzrujavaju, pa bismo se valjda svi trebali voziti tramvajem da spasimo planetu i da ne uzrujavamo malu Greticu. Gretina majka je napisala da ju je noću špijunirala da ne krade sir iz frižidera, jer se po njoj to ne smije jesti.

Greta je mali diktator, plod genetski urođenih bolesti i katastrofalnog odgoja u kom su djeca alfa-jedinke u obitelji, a to uvijek rezultira djecom koja su zahtjevna, agresivna, sklona ispadima bijesa, beskorisna, despotska i duboko nesretna. Ona je ideološki zatucana, fanatična, netolerantna, isključiva, i jednostavno zla. Kako to mogu reći za dijete s dijagnozom? Pa i Charile Manson je bio dijete s dijagnozom, i Jeffrey Dahmer. Djeca s dijagnozom odrastu u ljude s dijagnozom. U Hitlere, Che Guevare i Staljine. Istina, neki s aspergerom će izrasti u divne ljude, ako ih se tretira i liječi – pa i razviti empatiju – ali Gretini roditelji rade sve suprotno od onog što struka nalaže, oni je samo guraju dublje u njeno ludilo.

Nobelova za fanatizam

No ona je heroj 21. stoljeća, debilizirane generacije sluđene lažima mas medija i licemjerjem establišmenta, te ambicijama roditelja. Dobila je alternativnu Nobelovu nagradu, a vjerojatno će i onu pravu. Danas bi vjerojatno i Pavliku Morozovu dodijelili neku Nobelovu. On je bio Greta prije jedno sto godina. Žrtva komunističke indoktrinacije. Na kraju ga je došlo glave, ali ga je sovjetska propaganda pretvorila u heroja, o njemu se učilo u školi, kao primjeru kako treba raditi (ako ne znate, Pavlik je u vrijeme velike gladi otcinkao svog oca komunističkoj tajnoj policiji da je sakrio dio žita, da obitelj ne umre od gladi, od Staljinovih žbira koji su sve “kolektivizirali”. Policija je strijeljala oca, a ostatak obitelji je onda zatukao Pavlika na smrt, pa je ovaj proglašen herojem i mučenikom).

Ne, nije slučajnost da je upravo djevojka s Aspergerom odabrana kao poster-girl pokreta ‘za klimu’, jer to je pokret koji će se potruditi vaš život učiniti jadnim i nesretnim: Greta to otvoreno kaže, “Ja patim, i želim da svi patite kao ja“. To je suština. Da ne postoji problem klime, Greta ne bi bila sretnija, patila bi i dalje zbog nečeg drugog, to je priroda te bolesti. Ako Greta sutra odluči baciti se s litice jer je svijet pokvaren, zao, i jer sjeverni medvjedu izumiru, Greta očekuje od sljedbenika svog poganskog kulta – a i svih ostalih – da se bace za njom. Takvi ljudi, ljudi s dijagnozom, su često vrlo, vrlo karizmatični – poznato je recimo da su Hitler i Staljin bili paranoidni shizofrenici. Iz nekog razloga, oni imaju magnetizam koji privlači mase. Ljudi im vjeruju jer ostavljaju dojam samouvjerenosti, nekog tko zna što radi.

I kad vidite njene teen-sljedbenike koje učitelji, roditelji i establishment potiču na prosvjede, to više podsjeća na scenu iz Cabareta kad jedan nacist počne pjevati “Budućnost pripada meni”, pa svi prihvate, nego na nešto drugo. Eko-nacisti i klima-gestapo su potrebni establishmentu i elitama, jer je i to jedan od načina na koji se mase mogu kontrolirati, pacificirati, i držati pod kontrolom.

A ako iskažete sumnju u to što Greta govori, ako to dovedete u pitanje, ako se nasmijete, ako kažete da vam ona svojom pojavom djeluje zastrašujuće, poput Carrie iz horor filma, tada niste samo neosvještena i neobrazovana budala koja ne kuži stvari s klimom već ste i bezosjećajno govno koje sprda curu koja je ‘različita’. Mislim da se Gebels danas okreće u grobu kad vidi tu agitaciju i propagandu.

A što se klime tiče – iako je ona ovdje samo izgovor – i 1992. su postojali teenageri zainteresirani za klimu, ali su izgledali normalno i govorili suvislo, bez psihotičnih ispada. Samo što vam pristojnost i konstruktivnost neće osigurati crveni tepih u UN-u, lajkove i klikove, i Nobelovu nagradu.

https://priznajem.hr/novosti/hrvatska/marcel-holjevac-kad-greta-jugend-kaze-buducnost-pripada-meni-to-je-puno-opasnije-za-covjecanstvo-od-klimatskih-promjena/101199/


Dr. Lawrence Dunegan: Pakleni plan kontrole ljudske populacije
Dnevno.hr 12. rujan 2019. 

 Prije 40 godina predstavili su ovaj plan za ljude

Za nas davne 1969. godine skupila se mala ali izuzetno jaka elita na konferenciji dr. Richarda Daya. Kružok je bio zatvorene vrste i njegov sadržaj po zapovjedi nikada nije smio isplivati u javnost. Devetnaest godina kasnije, 1988. liječnik dr. Lawrence Dunegan koji je prisustvovao tom sastanku na temelju svojih zabilješki ispričao novinaru u magnetofon svoja sjećanja o izrečenome na konferenciji koja se tada zvala “Pittsburgh Pediatric Society”. Niti jednog od dvojice liječnika više nema, ostale su samo tri magnetofonske vrpce.

Mali ljudi smatraju kako se do sadašnjosti dolazi spontano. Vizija budućnosti koju je 1969. ispričao dr. Richard Day više izgleda kao plan – budući se dobrim dijelom zastrašujuće precizno ostvarila. Godine 1969. ova je vizija sadržavala stvari na koje smo se već danas navikli.

Dr. Day, sve nas je okupio, kako je rekao, da nas obavijesti o velikim promjenama koje će nas zadesiti u sljedećih 30 god,’ započeo je dr. Dunegan i nastavio: ‘Ne, ne mislim na komunizam’ – rekao je, ‘mislim na nešto veće i stravičnije od komunizma! Dr. Day nastavio je pričati o novom društvu koje nema korijena, odnosno oslonca u ničemu ali koje će sve promjene pasivno i malim koracima prihvaćati, ni ne znajući o čemu se radi. Dr. Day je na predavanju ponavljao kako su ljudi prenaivni i kako nikada ne postavljaju prava pitanja. To prenaivni često je zamijenio i riječju preglupi. Jer, postoje dvostruke namjere: ‘Jedna je namjera koja je ljudima prihvatljiva, a druga je ona prava namjera koja će nam pomoći da se novi sustav u potpunosti postavi i uzdigne.’

A to je sustav apsolutne kontrole čovječanstva! Ono što elitu najviše zabrinjava je seksualni nagon i s tim povezana prokreacije, dakle, stvaranje novog čovjeka, odnosno rađanje. Kako ne postoje valjani načini da se taj nagon iskorijeni, smislili su pakleni plan: ‘Apsolutna seksualizacija, od vrtića pa sve do staračkog doma. Seks treba biti nešto kao sport, svugdje i u svako vrijeme, lako dostupan, hibridan, ali uvijek uz pomisao zaštite. Zaštita, zaštita, kondomi, pilula za dan poslije – sve je dozvoljeno uz lako dostupnu zaštitu. U psihu još malog djeteta treba uglaviti; seks i zaštita, kao npr. sjesti u auto i zavezati se. Seks bez djece treba postati opsesija. Za one koji žele djecu postojat će laboratoriji koji će stvarati savršenu djecu. U svrhu širenja zaštite pojavit će se i neke čudne, neizlječive bolesti koje će širiti strah od nezaštićenog seksa – rekao je dr. Day.

https://www.dnevno.hr/vjera/brak-i-obitelj/strasan-govor-lijecnika-iz-1969-ako-su-ljudi-glupi-da-prihvate-ovo-ne-zasluzuju-ni-zivjeti-1362967/


Benjamin FranklinVjera je iskovala identitet i sudbinu ove velike nacije… i nikakva zemaljska sila nam to ne može oduzeti … 
03.02.2019., By Croative News Staff
Molitva mijenja srca, oblikuje živote. Podiže duše, nadahnjuje akciju, ujedinjuje nas…
Mi znamo da u rješavanju mnogih, mnogih velikih problema vjera je moćnija od vlade, a ništa nije moćnije od Boga…
Od Deklaracije o Neovisnosti prije 241 godinu, Amerika je uvijek potvrđivala slobodu koja dolazi od našeg Stvoritelja.
Naša prava su od Boga.

I nikakva zemaljska sila nam ne može oduzeti ta prava.
Naša religijska prava su zajamčena u Prvom Amandmanu Povelje prava.
Utemeljitelji Amerike spomenuli su četiri puta našeg Stvoritelja u Deklaracciji o neovisnosti.

Benjamin Franklin podsjetio je svoje kolege na Ustavotvornoj konvenciji da započnu, pognutih glava u molitvi.
Vjera je iskovala identitet i sudbinu ove velike nacije koju svi toliko volimo.
Naš narod će biti obnovljen marljivim radom, jakom mudrošću i molitvom.

Mi ne želimo gledati da Boga izbacuju iz našeg javnog života, protjeruju ga iz naših javnih škola i guraju iz građanstva…

Želimo da sva djeca imaju priliku upoznati Božji blagoslov…
Molitva mijenja srca, oblikuje živote. Podiže duše, nadahnjuje akciju, ujedinjuje nas…
Zahvaljujemo Bogu za vjeru našeg naroda, molimo Boga za blagoslov slobode.

I je smo li crni, smeđi ili bijeli, čuli ste me kako sam rekao, mi lijemo istu crvenu krv…
…mi pozdravljamo istu, veliku američku zastavu, sve radimo po istom Svemogućem Bogu.
Molimo ga da zauvijek blagoslovi ovu veličanstvenu zemlju, koju svi mi toliko volimo.

Hvala, Bog vas blagoslovio i neka Bog blagoslovi Sjedinjene države.
Hvala svima! Hvala puno.

https://croative.net/velicanstven-govor-vjera-je-iskovala-identitet-i-sudbinu-ove-velike-nacije-i-nikakva-zemaljska-sila-nam-ne-moze-oduzeti-to-pravo/?fbclid=IwAR2pG7im-h7sB_zw_nND4rYKZtOctfXUWAdPBgc2fXE6bsZVt1y-sxkcAWc


Trumpov govor u UN-u!  "Uz Božju pomoć, srušit ćemo neprijatelje slobode…"
Utorak, 08. listopad 2019.

– Budućnost ne pripada globalistima. Budućnost pripada rodoljubima. Budućnost pripada suverenim i neovisnim narodima koji štite svoje građane, poštuju svoje susjede i poštuju razlike zbog kojih je svaka država posebna i jedinstvena”, riječi su kojima je Donald Trump zaključio svoj vizionarski govor u UN-u kojeg su mainstream mediji su posve izignorirali, jer ono što je rekao nikako ne odgovara tim istim globalistima kao i slici koju žele stvoriti o njemu.

Trump je artikulirao viziju onih koji su ga izabrali, govoreći o nacionalizmu, globalizmu i socijalizmu, pobačaju, vjerskim progonima, a mi vam donosimo dijelove tog veličanstvenog govora.

“Danas imam poruku za aktiviste otvorenih granica koji se sakrivaju iza retorike o socijalnoj pravdi: Vaše politike nisu pravedne, vaše su politike okrutne i zle … Osnažujete kriminalne organizacije koje uzimaju za taoce nevine muškarce, žene i djecu. Svoj lažni osjećaj vrline stavljate pred živote i dobrobit bezbrojnih nevinih ljudi. Kada potkopavate sigurnost na granici, potkopavate ljudska prava i ljudsko dostojanstvo.

“Jedan od najozbiljnijih izazova s ​​kojim su naše zemlje suočene je socijalizam. To je uništavač nacija i razarač društava. Događaji u Venezueli sve nas podsjećaju da socijalizam i komunizam nisu za pravdu. Ne radi se o jednakosti. Ne radi se o pomaganju siromašnima. I sigurno se ne radi o ​​dobrobiti nacije. Socijalizam i komunizam samo su jedno, moć za vladajuću klasu.

Danas ponavljam poruku svijetu koju sam već prenio kod kuće. Amerika nikada neće biti socijalistička zemlja. U prošlom stoljeću socijalizam i komunizam ubili su 100 milijuna ljudi. Na žalost, kako vidimo u Venezueli, broj mrtvih i dalje raste.

 U Sjedinjenim Državama moja je administracija jasno dala do znanja društvenim mrežama da ćemo zaštititi slobodu govora. Slobodno društvo ne može dopustiti divovima društvenih medija da utišaju glasove ljudi, a slobodni ljudi nikada ne smiju biti natjerani na šutnju, trpjeti prisilu, zanemarivanje, ili biti ucijenjeni da svoje susjede stavljaju na crnu listu.

U našim društvima uzdižemo ulogu žena. Nacije koje osnažuju žene mnogo su bogatije, sigurnije i mnogo stabilnije. Stoga je od vitalnog značaja ne samo za boljitak nacije, već je od vitalne važnosti i za njenu nacionalnu sigurnost, da podrže ekonomski razvoj žena.

Jučer sam također imao zadovoljstvo biti domaćinom rasprave o čeličnom američkom opredjeljenju: zaštiti vjerskih sloboda i vjerskih vođa. Širom svijeta ovo je temeljno pravo pod prijetnjom. Teško je povjerovati, ali 80 posto svjetske populacije živi u zemljama gdje su vjerske slobode u značajnoj opasnosti ili su potpuno zabranjene. Mi Amerikanci se nikada nećemo umoriti u svom nastojanju da branimo i promoviramo slobodu vjeroispovijesti i religije. Želimo i podržavamo vjersku slobodu za sve.

Amerikanci se također nikada neće umoriti u obrani nevinog života. Svjesni smo da su mnogi projekti Ujedinjenih naroda pokušali uspostaviti globalno pravo na pobačaj financiran od strane poreznih obveznika, na zahtjev, sve do trenutka poroda. To uopće nije posao globalnih birokrata, napadati suverenitet nacija koje žele zaštititi nevine živote. Poput mnogih današnjih naroda, i mi u Americi vjerujemo da je svako dijete – rođeno i nerođeno – Božji sveti dar.

Temeljna prava i vrijednosti koje Amerika danas brani upisana su u osnivačke dokumente Amerike. Osnivači naše države razumjeli su da će uvijek postojati oni koji vjeruju da imaju pravo na moć i kontrolu nad drugima. Tiranija napreduje pod mnogim imenima i mnogim teorijama, ali uvijek se svodi na želju za dominacijom. Štiti ne interese mnogih, već privilegiju nekolicine.

Naši Osnivači dali su nam sustav dizajniran da obuzda taj opasni impuls. Odlučili su povjeriti američku vlast onima koji najviše ulažu u sudbinu naše nacije: ponosnom i žestoko neovisnom narodu.

Istinsko dobro jednog naroda mogu slijediti samo oni koji ga vole: građani koji su ukorijenjeni u njegovoj povijesti, koji su odnjegovani na njegovoj kulturi, privrženi vrijednostima, privrženi svom narodu i koji znaju da je na njima graditi ili izgubiti budućnost. Patrioti naciju i njenu sudbinu vide na način na koji nitko drugi ne može.”

Ljubav prema svom narodu čini svijet boljim za sve narode. Dakle, svim prisutnim vođama poručujem, danas nam se pridružite u najpotpunijoj misiji koju bi jedna osoba mogla imati. Najveći doprinos koji bilo tko može učiniti – uzdignuti svoj narod, njegovati kulturu, poštovati svoju povijest, cijenite svoje građane. Učinite svoje zemlje jakim, prosperitetnim i pravednim. Poštujte dostojanstvo svog naroda i ništa neće biti izvan vašeg dosega.

Uz Božju pomoć, zajedno ćemo srušiti neprijatelje slobode i nadvladati ugnjetače dostojanstva. Postavljat ćemo nove životne standarde i dostići nove visine ljudskih dostignuća. Otkrivat ćemo stare istine, razotkriti stare misterije i napraviti uzbudljive nove iskorake. I pronaći ljepše prijateljstvo i više sklada među narodima.

https://www.dnevno.hr/vjera/vjera-kultura-i-znanost/mediji-sakrili-trumpov-govor-u-un-u-brutalne-rijeci-globalistima-uz-bozju-pomoc-srusit-cemo-1375490/


Davor Pavuna: Planetarno smo već u 3. svjetskom ratu koji se vodi duboko ideološki i informacijski

Suvremeno okružje u kojem živimo karakterizira izniman napredak znanosti. Mnogi se u tome ne snađu pa podređuju vjeru znanosti. Jedan od onih koji su dokaz kako je to pogrešno je dr. Davor Pavuna, svjetski priznat znanstvenik i praktični vjernik.

Nakon 5. gimnazije u Zagrebu Pavuna je diplomirao fiziku na PMF-u (1977.), te doktorirao u Engleskoj (1982.) na temi elektronskih svojstava novih materijala. Nakon kraćeg boravka u SAD-u, Australiji i Francuskoj, od 1986. boravi na Federalnom institutu za tehnologiju u Lausanni (EPFL) u Švicarskoj.

Voditelj je grupe za supravodljivost, profesor, ravnatelj Centra za nove elektronske materijale (CREAM). Objavio je više od 250 CC radova, uredio 33 knjige, održao oko 200 pozvanih predavanja u najboljim svjetskim institutima, predsjedavao na 35 konferencija i sedam ljetnih škola. Strateški je savjetnik brojnih korporacija i vladinih agencija po svijetu. Neke od nagrada koje je dobio su: Royal Society award(1982.), Joliot-Curie (1986.), te odličje Danice hrvatske s likom Nikole Tesle (2006.). Predsjednik je Zaklade Teslin Svijet od 2015. Oženjen je i otac dvoje odrasle djece.

Upravo je on bio naš sugovornik na temu vjere i znanosti.

Razgovarao: Željko Ivković/nedjelja.ba

Poštovani dr. Pavuna, započet ćemo razgovor s jednim prigodnim pitanjem koje su Vam zasigurno mnogo puta postavljali. Odnos vjere i znanosti i danas mnogi promatraju kao nešto oprječno. Kakav je Vaš stav?

“Ma, zar je moguće da je znanstvenik vjernik?” To me jedino u Hrvatskoj uvijek i dandanas pitaju!?! Još jedan dokaz koliko je duboka hipnoza boljševizma (ubij-boga-u-njemu!) i koliko su nam društvo i ljudi dubinski izmanipulirani.

Naime, suvremena znanost povijesno je “izronila” iz religiozne filozofije. Znanstvenu metodu mjerenja prvi je uveo franjevac Roger Bacon u 12. stoljeću! I svima dostupna povijesna istina: Kopernik, Newton, Descartes, Faraday, Maxwell, Einstein, Tesla, Max Planck, Heisenberg itd. – svi su vjernici.

Naš Ruđer Bošković bio je isusovac, svećenik! Spomenimo se primjerice da je 1955. sir Nevill Mott, tadašnji ravnatelj Cambridgea (Nobelova nagrada 1977.), bio nevjernik, ali je na poziv studenata održao predavanje Vjera i znanost i … postao je vjernik, upoznao je Isusa Krista! I ja sam bio agnostik, a onda s 29 godina na duhovnim vježbama kod patera Ivančića i Linića upoznah Isusa, postadoh vjernik i sve shvatih! Kad dubinski shvatite kreaciju i znanost, odmah razumijete da je dragi Bog – uistinu sveprisutan, sveznajuć i svemoguć!

Dakle, u praksi je zapravo jasno: svatko je vjernik, al’ pitanje je tko mu je “bog”. I Descartes je i te kako branio postojanje Boga (u 32 postulata), iako je bio u krivu: cogito ergo sum je neispravno. Nije mislim, dakle jesam, nego “sum ergo Sum” = jesam, dakle jesam. Nije bitno misliti da jesam i spoznavati da jesam, već sama činjenica da je čovjek svjestan sebe, svjestan Jednog: Da, Živog Boga Isusa Krista Svemogućega! Ujedno, katolički = univerzalan, te čak i u psihologiji/psihijatriji nema boljeg pristupa komunikaciji i čovjeku nego kroz OPROST i LJUBAV (sebe, bližnjega i Boga) – a to je nauk evanđelja! Konačno, kao i sve, i to sam osobno, eksperimentalno proučio i odradio iskustveno svaku religioznu metafiziku i praksu, i odgovorno potvrđujem da je dragi Bog živ, više živ nego Vi ili ja!!!

Nemali broj suvremenih mislilaca smatra kako ukupan društveni napredak, humanizam i “blagostanje” počivaju samo na napretku prirodnih znanosti, to jest samo i isključivo ljudskom umu, bez Boga i duhovne dimenzije. Je li, prema Vašem mišljenju, opravdan takav stav?

Ne. Ne mogu ovdje sve opisati, ali i na primjeru mog osobnog života se vidi: koliko li se “čudesa” dogodilo otkako sam predao moj život Isusu (1985.) i otkako sam vjernik, većini ljudi je sve to nezamislivo. A, istina jest: sve što se od tada dogodilo mi je dar Isusa Krista! Moja vlastita majka mi je rekla: ”Sine, ti nisi onaj kojeg sam rodila! Vjera te oplemenila i postao si Božji čovjek.” A pater Linić mi je rekao (2008.): “Na Tebi se vidi da je Duh Sveti djelovao.”

Osobna duhovna disciplina jest iznimno bitna i zato je umjetnici, sportaši te menadžeri i znanstvenici i te kako koriste u osobnom razvoju. U mome uredu posljednju se 31 godinu Isusu redovito moli 3-7 fizičara (na različitim jezicima!), pa imamo brojne duhovne uvide i zanimljive diskusije, a moj rektor, prorektor, dekan i šef fizike su vjernici! To je u Švicarskoj – normalno, jer Ustav počinje: “U ime dragog Boga Svemogućega, mi građani…” Eto, to je učinilo golemu razliku u mome životu i karijeri – buđenje vjere i samosvijesti, otprilike tijekom doktorata. Inače sam vrlo aktivan i u poboljšavanju razumijevanja dosega fizike u Crkvi, jer jedan od razloga “grijeha Crkve” jest to što su i svećenici i sav puk nedostatno znanstveno formirani! Kad spoznate da je vaših 10na28 (1028) atoma u tijelu zanemarivo u odnosu na 10na83 (1083), broj atoma u svemiru (a ti su atomi tek <5 % cijelog svemira), onda postajete skroman i skrušen prema prirodnom zakonu koji je očito savršen! Pritom ubrzo shvatite i da je svemir inteligentno – svjesno živo biće (to još nije Bog), jer svemir je stvorio vas, inteligentne (nije ni bitno kako), a ne vi Njega…

Pa jasno je da je skup (svemir) inteligentniji nego podskup (čovjek)! A tek kad stignemo do Boga Svemogućega… Probudimo se, ljudi!!!

Možemo li uopće govoriti o humanoj znanosti ukoliko iz nje potpuno izbacimo duhovnu dimenziju? Jesmo li u tom slučaju bliže “očovječenju” ili samouništenju?

Pa, jasno je iz suvremenog razvoja tzv. umjetne inteligencije da su nas “neduhovni darwinisti” doveli u kolaps i idemo u samouništenje!!! Oko 2031. prolazimo kroz tzv. singularitet kad roboti u prosjeku postaju inteligentniji nego ljudi i nakon toga je jedan scenarij da se roboti budu toliko brzo razvijali da budu (po neduhovnom darwinizmu) eliminirali inferiornu vrstu, ljude!

Ovu opomenu znalaca ni društvo ni Crkva zasad ne percipiraju, a izazov je ozbiljan i nije jedini. O tome ne mogu dovoljno ovdje reći jer treba dosta predznanja, ali ću naglasiti da društvenjaci koji i dalje dominiraju u društvenom sektoru i dinamici sotonjarskih medija, nisu nimalo svjesni izazova Čovjeku u dubini svijesti i savjesti! Čovječanstvo ovako ne može dalje nastaviti tzv. ”civilizaciju” …

Svojedobno ste napisali da je “Kreacija vjerodostojna i nevjerojatna, a Kreator, koji se krije iza toga, je beskonačno, beskonačno beskonačan!” Možete li približiti tu misao nama koji nismo fizičari?

Da, kristalno je jasno iz suvremene kognitivne znanosti. Kad promatrate taj ultrabrzi razvoj tzv. umjetne inteligencije (dvostruko eksponencijalni rast!) i vidite koliko superiornije „inteligentne programe“ možemo već mi ljudi kreirati, a uskoro i roboti (još i bolje i dramatično brže), onda shvatite da već umjetna inteligencija može kreirati bogove, da bogove!!! A Istinski Bog Otac Kreator je toliko iznad toga i toliko nezamislivo inteligentna Osoba i Biće da smo ga svi mi, da, SVI: i cijela Crkva i svaki vjernik, podcijenili.

Čovjek ne može uistinu dohvatiti JESAM koji JESAM Gospodina Boga u Njegovoj Sveukupnosti. Tu smo svi doslovno arogantni i bolje da više šutimo, te više se skrušeno molimo, a manje pričamo. Bog uistinu ZNA i On zna dok mi namjeru još nismo ni osvijestili i ponavljam ponovno: svi mi, i Crkva, i Papa, i svećenstvo… podcjenjujemo Svemogućeg Boga Živoga!!!

Jednom ste rekli da Vam je majka morala tri puta ići objašnjavati partiji zašto vas je krstila budući da je bila nastavnica. Na zapadu Europe nije bilo prisile u vjeri/ateizmu, ali se vidi kako je dosta ljudi danas duhovno izgubljeno. Kako pomiriti ta dva oprječna sustava, totalitarizam i sustav u kojem od 1945. živi Zapadna Europa?

Pa, planetarno smo već u 3. svjetskom ratu koji se vodi duboko ideološki i informacijski: “duboka država antikrista” (većina sekularnih sustava) protiv slugu Kristovih! Nema tu pomirbe jer sotonjare i razni antikristi su posvuda, ali: Krist je Pobjednik, a sotona gubitnik! Pisano je jasno i glasno da je tzv. zvijer zla u hropcu, a Pobjednik Isus je Put Istina i Život. Tko to ne razumije i dalje vjeruje $oro$financijerima i medijima koji drže svijet u ovom stanju Orwellova zoološkog vrta, bolje nek’ se brzo osvijesti…

Nema mira ni sreće u redukcionizmu materijalizma i iluzijama zla profita konzumerizma hipnotiziranih. Kako rekoh, ako je takav trenutni darwinistički materijalizam operativni model, roboti koje kreiramo će nas uskoro eliminirati! Osvijestimo se, ljudi! Pametnome dostatno.

Ima mnogo znanstvenika Vašega ranga koji ne dijele mišljenje o vjeri i Bogu s Vama. Svojedobno je jedan hrvatski znanstvenik na HRT-u rekao kako “ne postoji ništa poslije smrti”. Mogu li se “pomiriti” oprječni stavovi znanstvenih kolega ili barem “približiti”?

Nikad se u struci nisam primarno bavio pitanjem koji kolega je vjernik ili nevjernik…ali moje iskustvo jest da koga zanima istina, uvijek Boga otkrije jer je Kreator i te kako vidljiv onima koji znaju vidjeti. A o brojnim knjigama i svjedočenjima ni neću ovdje. Idite u Vatikan i pogledajte na tisuće knjiga, te brojne svetce koji su se svojim životima posvetili Gospodinu Isusu Kristu.

Ujedno u preambuli Švicarskog ustava stoji: “U ime dragog Boga svemogućeg”, ponavljam, ”u ime dragog Boga svemogućeg”, i to na čak četiri jezika…, a mene i danas u Hrvatskoj često pitaju kako to da sam vjernik.

Na EPFL-u 31 godinu imamo molitvenu grupu fizičara i nitko me nikad nije pitao zašto sam vjernik, a i predsjednik i provost i dekan i predstojnik fizike su aktivni vjernici. Dakle, nema sukoba, a meni je dar vjere uvelike pomogao da izdržim u ponekim teškim razdobljima i znanstvenim izazovima.

Ujedno, religija (religio=apsolut) koristi deduktivan pristup, dok znanost napreduje sve boljim modelima i eksperimentima induktivno, i to je vrlo komplementarno.

Mnogi moji kolege se i te kako obraćaju Isusu, no mediji to taje. Budući da su u RH mediji $oro$ i tobože ljevičarski, ne objavljuju istinu. Inače u praksi nema ni potrebe “pomiriti” stavove s nevjernicima jer za samo oko 100 godina svi “umru” pa osobno spoznaju istinu o vječnosti života. Ujedno toliko je puno knjiga o tome da samo netko tko nema vremena ni interesa, može tvrditi da je smrt kraj.

Jesu li Vam znanstveni dokazi poslužili kao razlog za vjeru ili učvrstili već postojeće vjersko uvjerenje koje se krilo negdje u Vama?

Vjera je veliki Božji Dar i Milost, ali ugodno je svaki dan u struci vidjeti Božje kreacije i čudesa prirode i svemira. To me svakako nadahnjuje!

Pogledajmo SveMir i vidimo dinamičke raspodjele energije, tj. prirodni zakon koji je potpuno savršen. Primjerice svjetlost: televizor radi, telefoni rade, gravitacija djeluje, svi vaši atomi… Što ste vi učinili da oni rade? A savršeni su. Svaki! A imate ih u tijelu 10 milijardi milijardi milijardi. Kako je moguće da svako tijelo koje ovo čita ovog trenutka – vid vam radi, dakle svjetlost radi, gravitacija radi; sjedite ili stojite. Svaki naš atom, a ponavljam broj – 1028, savršeno funkcionira.

Ovog trenutka u svemiru 1083 atoma, što je 100 milijardi milijardi milijardi milijardi milijardi milijardi milijardi milijardi milijardi, savršeno funkcionira, a to je tek oko 5 posto svemira. Devedeset pet posto još i ne znamo točno što jest. Očito je riječ o kreativnoj inteligenciji koja je superiornija.

Da ponovim: ako sam ja podskup, a svemir je skup i ako sam ja kao podskup inteligentan – pa toliko smo učili svi u školi – skup mora biti jednako ili više inteligentan, što znači da je svemir inteligentno biće! Vidite manipulaciju redukcionizma, boljševika koji su napravili ovu redukcionističku “znanost”.

Mi jesmo inteligentna bića, kreirana, bića svijesti i ljubavi. Život je svijest i ljubav u beskonačnosti bitka. A iluzija je ovo što vidimo očima – jer očima ne vidimo ništa, samo od plavog do crvenog – kad bismo mogli vidjeti sve što normalna duša vidi, onda bismo stalno pjevali dragom Bogu!

Mnogo putujete… recite nam u kakvom je duhovnom stanju hrvatski narod u Hrvatskoj i BiH?

Narod je posvuda hipnotiziran sustavnom agresijom $oro$ medija i raznih konzumerskih antikrista te materijalizmom neznalica, i to se i te kako vidi. Najviše me boli da nam je svećenstvo ponekad neadekvatno, i narodu i mladima nije u stanju objasniti TKO je uistinu Isus i zašto su telefoni i google i tehnocivilizacija iluzija upravo Božje svemogućnosti. O tome sam održao vrlo uspješno predavanje i srećom je na youtube snimci: https://www.youtube.com/watch?v=GO07QG-n3NU. Tko stigne, neka pogleda jer vrlo jasno jest da suvremena Crkva ne poznaje dovoljno znanost i većina vjernika ne zna razdvojiti materijalizam i laži redukcionizma (tobože “znanost”) od new age gurua i najnovije kognitivne trendove u komunikacijama … od Krista Isusa koji jest jedini Put, Istina i Život!

Postoji li središnja, nazovimo je, doktrina koju znanstvenik vjernik treba slijediti u svojoj karijeri?

Da: svatko se treba osvijestiti i biti aktivan. Svakako otkrijte svoje glavne predispozicije i zajedno s obitelji i mudrim voditeljima izaberite najbolji put za sebe, a time i za sve nas! U praksi je poželjno: pokušaj biti sutra bolji nego što si danas. Zato i postoje stručni ljudi koji nas vode. U stručnoj karijeri sam uspio jer su me godinama vodili i formirali bolji od mene! Dakle, moj je zadatak bio pronaći iznimne profesore i mentore bolje od sebe, i to sam naravno i našao. To i dandanas postoji. Danas je sve umreženo i manje je bitno jeste li trenutno u Hrvatskoj ili Americi, ili u Švicarskoj.

Pritom, poželjno je neko vrijeme provesti na specijalizaciji izvan EU-a, u zemljama poput Velike Britanije, SAD-a ili jugoistočne Azije.

Istinski znanstvenik mora pomicati barijere konformizma i neznanja, pa imamo kulturu neslaganja, a važno mi je sve što iskreno spoznajem i bitna mi je moja svijest i savjest: A ja ne ubijam niti imam neke negativne namjere. Zar je “grijeh” biti iskren vjernik i strastven znanstvenik i uvidjeti da je rajski vrt moguć u Hrvatskoj i na Planetu te da ga moramo realizirati inače ćemo propasti, ili bolje da hitno “emigriramo” u svemir! A kad bismo svi shvatili da su Ljubav, Zajedništvo i Suosjećanje prioritet Života, zar nam ne bi svima bilo bolje. Pa znanstveno je poznato da od 60 000 misli u danu mi imamo 95% negativnih!? Promijenimo to i generirajmo pozitivne misli i vizije i molitve, imat ćemo osobni i kolektivni raj! Svima nam je jasno da je Hrvatska predivna zemlja i u svemu je među najboljima, od ljepote pejzaža, uspješnosti u sportu, do znanosti i glazbe… Realizirajmo svoj raj!

Moje osobno iskustvo jest da smo tek u početku istinske znanosti i suvremena fizika nije još “završen” skup koherentnih spoznajnih zakona i uvida (a vjerojatno i matematika). Dakle, puno je posla i izazova za mlade koji dolaze!

I iskoristimo najbolje uvide u znanosti za dobrobit čovječanstva, a ne za silne ratove, sukobe i, nadasve, profitnu eksploataciju kao što rade ovi bankaroidi i ovi lopovi posvuda. Želim nam svima puno uspjeha! Hvaljen Isus i Marija!


Profesor s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu zatvara račun u Erste banci zbog reklamiranja homoseksualne povorke
Boris Havel, Kamenjar.hr 12/09/2019

“Obavještavam Vas da smo moja obitelj i ja odlučili otići iz Erste banke zbog promoviranja i financiranja homoseksualnih aktivnosti i aktivista u Hrvatskoj i drugdje“, napisao je u pismu upućenom Erste banci doc. dr. sc. Boris Havel, politolog, povjesničar, stručnjak za Bliski Istok, sudski tumač za engleski, hebrejski i švedski, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.

“Hrvatska je kršćanska zemlja u kojoj dominiraju tradicionalne vrijednosti, a netradicionalne uživaju slobode i prava, sve dok poštuju Ustav i zakone. To je Hrvatska kakva se sviđa meni i mojoj obitelji, i ne želimo ni na koji način biti dijelom pokušaja da se promijeni bilo njezin kršćanski i tradicionalni temeljni karakter, bilo načela slobode i poštivanja manjina i alternativnih svjetonazora, uključujući homoseksualnu zajednicu.”, ističe između ostalog doc. dr. sc. Havel, koji je za Narod.hr potvrdio da je pismo poslao danas, a za nekoliko dana račun će biti i formalno zatvoren, prenosi Narod.hr

Podsjetimo, Erste banka već nekoliko godina podržava manifestacije poput “Zagreb pridea”, pa su ga tako podržali i ove godine. Banka poručuje kako su “pitanja različitosti i uključivosti bitne komponente korporativne kulture Erste Grupe“. Zbog takvih poruka, na društvenim mrežama brojni klijenti banke poručili su da zatvaraju račune kod njih i premještaju svoje poslovanje u banke koje se ne bave političkim aktivizmom.

Pismo gospodina doc. dr. sc. Havela prenosimo u cijelosti:

Poštovana gospođo Gobec,

obavještavam Vas da smo moja obitelj i ja odlučili otići iz Erste banke zbog promoviranja i financiranja homoseksualnih aktivnosti i aktivista u Hrvatskoj i drugdje.

Ljetos sam preko vaše FB stranice dobio reklamu o homoseksualnoj paradi u Zagrebu, koju su prvo vidjeli članovi moje obitelji i zgrozili se. Potom sam stupio u kontakt sa službenicima Vaše banke, koji su mi, ljubazno, potvrdili da je to politika Erste banke s kojom će banka nastaviti i ubuduće.

Moja obitelj i ja ne želimo biti dio te kampanje i ne želimo financirati ideologije koje se protive našemu kršćanskomu i tradicionalnom svjetonazoru.

Općenito smatram da banka, kao ni pekarna, autopraonica ili zubar, ne treba promovirati bilo kakve političke, ideološke i svjetonazorske aktivnosti, nego pružati uslugu koju klijenti žele i plaćaju. Od svoje banke ne očekujem da propagira nikakve, a pogotovo ne kontroverzne i bizarne političke, ideološke i svjetonazorske projekte.

Hrvatska je kršćanska zemlja u kojoj dominiraju tradicionalne vrijednosti, a netradicionalne uživaju slobode i prava, sve dok poštuju Ustav i zakone. To je Hrvatska kakva se sviđa meni i mojoj obitelji, i ne želimo ni na koji način biti dijelom pokušaja da se promijeni bilo njezin kršćanski i tradicionalni temeljni karakter, bilo načela slobode i poštivanja manjina i alternativnih svjetonazora, uključujući homoseksualnu zajednicu.

Usluga Vaše banke i Vas osobno u pitanjima bankarstva bila je izvanredno profesionalna. Bio sam Vaš klijent otkako sam se doselio u Hrvatsku prije više od 15 godina. Pokazali ste ljubaznost, stručnost i angažiranost u pitanjima bankarstva te sam Vam zahvalan na suradnji.

Ovim putem još jednom pozivam Upravu banke da razmisli o poslovnoj mudrosti ideološkog i svjetonazorskog svrstavanja i aktivizma, koji ne spada u domenu financijskih usluga. Nisam jedini koji je taj aktivizam shvatio kao osobnu uvrjedu, te uvrjedu hrvatskoj kulturi, tradiciji, obiteljskim vrijednostima i shvaćanju morala. Budući da se ta politika kreira izvan Hrvatske, shvaćam je i kao oblik kulturološkog i svjetonazorskog kolonijalizma.

Ovo je pismo u cijelosti javno.
Srdačan pozdrav,

Boris Havel

doc. dr. sc. Boris Havel
Sudski tumač za engleski, hebrejski i švedski 

https://kamenjar.com/profesor-s-fakulteta-politickih-znanosti-u-zagrebu-zatvara-racun-u-erste-banci-zbog-reklamiranja-homoseksualne-povorke/
12/09/2019


 
Vjekoslav Krsnik: Zašto u Hrvatskoj ni nakon 30 godina još nije srušen Berlinski zid?
26. rujna 2019., Fb.

Ove godine obilježit će se 30.obljetnica rušenja Berlinskog zida kao simbola sloma svjetskog komunističkog pokreta koji je počeo perestrojkom u Gorbačevljevom Sovjetskom Savezu, a nastavio se raspadom Varšavskog pakta i oslobađanjem istočnoeuropskih zemalja od sovjetske čizme. Europa je simboličnim padom Berlinskog zida zakoračila u novu povjesnu fazu ujedinjenja pod okriljem Europske unije koja je uz Sjeveratlanstki savez NATO postala najmoćnija politička i ekonomska svjetska zajednica država. Rušenjem Berlinskog zida simbolično je kao svjetski pokret srušen komunistički totalitarni sustav koji je u drukčijim političkim okolnostima naslijedio svojeg totalitarnog prethodnika Hitlerov nacizam.
Rušenje Berlinskog zida imalo je i te kako važan značaj za Hrvatsku i hrvatski narod, jer su slomom komunizma koji je vladao Jugoslavijom 45 godina stvoreni uvjeti za raspad Jugoslavije. U raspada komunizma postojala je međutim bitna razlika između istočnoeuropskih država koje su bile pod sovjetskim blokom i Jugoslavije koja bila lider nesvrstanog pokreta ali je unatoč unutarnmjem samoupravnom uređenju ipak bila totalitarna komunistička država. Zbog suprotstavljenih interesa unutar federacije bilo je jasno, kao što je u jednom izvješću predvidjela američka CIA, da će se Jugoslavija raspasti. Dok su se Sovjetski savez i Čehoslovačka mirno raspali, to se u Jugoslaviji nije moglo očekivati jer je stoljetna velikosrpska ideologija uz podršku velikih sila prije svega Ujedinjenog kraljevstva i Francuska a u početku i Sjedinjenih Država imala projekt stvaranja Velike Srbije. U takvim okolnostima bivši partizan i umirovljeni visokopozicionirani general JNA Franjo Tuđman stavio se na čelo pokreta za ostamostaljenje i uspostavu demokratske Hrvatske. Njegova Hrvatska demokratska zajednica nakon plebiscitarnog referenduma i tzv Božićnog Ustava 1990. godine koji je praktički nudio konfederalni ustroj nove državne zajednice kao prvi korak k otcjepljenju od Jugoslavije, povela je hrvatski narod u ostvarenje vjekovnog sna o vlastitoj državi.
U toj polazišnoj inicijativi za oslobađanje od komunističke ideologije i stvaranja demokratskog društva hrvatski koncept se bitno razlikuje od političkih pokreta u istočnoeuropskim zemljama. U tim državama protivnici komunističkog režima nalazili su se izvan komunističkog ustrojstva u ad hoc stvorenim pokretima za promjene društvenog i državnog uređenja, dok je u Hrvatskoj (a tako je još izraženije bilo u Sloveniji) rukovodeća snaga za demokratske promjene i osamostaljenje proizišla iz samog Saveza komunista. Činjenica je da je Hrvatskoj demokratskoj zajednici pristupilo 70.000 dotadašnjih članova komunističke partije i da su oni praktički zavladali HDZ-om. Prema svjedočenju poznatog „bombardera s Kvarnera“ Vladimira Bebića koji je sam bio član jugoslavenske tajne služba u prvom sazivu demokratski izabranog Hrvatskoga sabora bilo je 68 zastupnika iz redova Udbe i KOS-a. U svojem posljednjem intervjuu pred smrt Šime Đodan je izjavio da su se u tim prvim godinama stvaranja hrvatgske države ključne odluke donosile u svojevrsnom „politbirou“ u kojemu su uz Tuđmana bili Josip Manolić, Josip Boljkovac, Ivica Račan i Dušan Bilanđić. Što bi oni zaključili to bi HDZ amenovao. Indikativno je da u tim prvim godinama stvaranja države Franjo Tuđman nije bio sklon hrvatskim proljećarima, pa je više vjerovao svojim bivšim partijskim drugovima, pa čak i jednom Ivici Račanu koji je ostao upamčen po izdajničkoj predaji oružja Teritorijalne obrane tzv. Jugoslavenskoj narodnoj armiji, a da se ne spominje demonstrativan izlazak iz Hrvatskoga sabora zastupnika SDP-a kad se glasovalo o otcjepljenju iz Jugoslavije. Naravno da je takva simbioza s bivšim članovima Saveza komunista koji su se do jučer zaklinjali u jugoslavensko bratstvo i jedinstvo stvorila za njih povoljnu klimu za očuvanje stečenih pozicija. Tuđmanova ideja pomirbe ustaša i partizana kolikogod bila važna za jačanje nacionalnog jedinstva hrvatskoga naroda u ratnim godinama borbe za državnu samostalnost u stvarnosti je bila obična floskula. Osim nekoliko pravih i još živih ustaša među kojima je bio i Pavelićev zet Srećko Pšeničnik koji je s pravom ustaškom strankom „HOP“ sudjelovao na prvim višestranačkim izborima na kojima je dobio zanemariv broj glasova, većina onih koji su se vratili u Hrvatsku iz tzv. „političke emigracije“ bili su suradnici jugoslavenskih tajnih službi Udbe i KOS-a.
Klasičan primjer za to je Gojko Šušak koji se vratio iz Kanade da bi prvo bio ministar iseljeništva a potom i ministar obrane. Njega je na vezi držao Josip Perković koji je bio visokopozicionirani djelatnik hrvatske Udbe zadužen za tzv. „neprijateljsku emigraciju“. Osobno sam imao susret s Josipom Perkovićem u toj funkciji kad sam u jednoj delegaciji tadašnje Matice iseljenika Hrvatske putovao u Australiju sredinom 80-tih godina, pa nas je Perković brifirao o toj „neprijateljskoj emigraciji“ za koju se kasnije utvrdilo da je bila pod nadzorom Udbe koja je, da bi se diskreditirala hrvatska emigracija, organizirala poznati teroristički plan u Sydneyu . Takvog Perkovića Tuđman je postavio za pomoćnika ministra obrane. O vezi Perković_Šušak ima jedan detalj koji je manje poznat javnosti. U prvim godinama rata agenti hrvatskog SZUP-a (Služba za zaštitu ustavnog poretka) uhitili su Perkovića u jednom budimpeštanskom hotelu prilikom susreta s jednim srbijanskim agentom. Po dolasku u Zagreb Perković je pritvoren, ali se sutra pojavio u kabinetu ministra Gojka Šuška. Kasnije ga je predsjednik Tuđman predstavljao kao svojeg najboljeg ministra, dok je Šime Đodan u spomenutom intervjuu svjedočio kako je bio nazočan jednoj žestokoj svađi između predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, a povod je bio nekakav novac.Gojko Šušak je umro prije Tuđmana, a Josip Perković bio je sve do izručenja njemačkom pravosuđu jedna od najmoćnijih političkih osoba u Hrvatskoj a njegov sin Saša bio je čak savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšem predsjedniku Mesiću.
Slučaj Perković postao je tako paradigma za odnos demokratski ustrojene hrvatske države prema pripadnicima jugoslavenskih tajnih službi i njihovog utjecaja na političke odluke u novoj državi. Najbolji primjer za to je upravo „lex Perković“ kojim je Milanovićeva dakle SDP-ova Kukuriku koalicija u Hrvatskoj kao novoj članici Europske unije namjeravala zaštititi od progone njemačkog pravosuđa moćnog jugoslavenskog obavještajca kao i njegovog kolegu Zdravka Mustača zbog umiješanosti u ubojstvo hrvatskog političkog emigranta Stjepana Đurekovića. U takvim političkim okolnostima nije bilo moguće a čak ni govora o tome da se u Hrvatskoj provede lustracija kako bi se bivši suradnici jugoslavenskih tajnih službi uklonili iz javnih službi. Iako su mnogi suradnici i prijatelji predsjednika Tuđmana upozoravali na to da je oko njega previše udbaša, on im je prvo ukazao da se hrvatska država ne može stvoriti bez suradnika Udbe, a da će se oni lustrirati nakon završetka rata. U prvom slučaju bio je djelomično u pravu, ali je uz one udbaše koji su prihvatili realnost hrvatske države i stavili joj se na raspolaganje u strukturama vlasti ostalo mnogo onih koji su bili protiv hrvatske države, pa su takvi ili njihova djeca i danas aktivni, zauzimajući važne položaje u politici, u čemu je najbolji primjer Andrej Plenković, gospodarstvu, medijima, pravosuđu i kulturi. U drugom slučaju nakon završetka rata jedini pokušaj provedbe lustracije u Hrvatskome saboru bio 1998. godine kad je HSP predložio Zakon o lustraciji, ali ga je odbila HDZ-ovska većina. Pored srednjeeuropskih i istočnoeuropskih zemalja Istočnoga bloka koje su usvopjile i provele zakon o lustraciji od država nastalih raspadom Jugoslavije jedino Slovenije, Hrvatska i Crna Gora nisu donijele taj zakon, upravo zbog toga što su taj zakon trebali donijeti oni koji bi trebali biti lustrirani. Prije 10 godina povodom obilježavanja 20. obljetnice rušenja Berlinskog zida češka vlada odlučila staviti na internet popis 13.500 osoba koje su za vrijeme komunističke vladavine u Čehoslovačkoj bili suradnici tajnih službi. Osvrčući se na na tu činjenicu i na stanje u Hrvatskoj tadašnji predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora dr Ivo Banac upozorio je da je stanje u Hrvatskoj mnogo gore nego početkom devedestih. "Ne samo da se ne govori o lustraciji bivših suradnika komunističke obavještajne službe, nego je riječ o potpunoj apologetici tog režima" Podvukao je da se naše društvo nije izvuklo iz komunističkih struktura jer su gotovo na svim ključnim pozicijama ljudi "iz prošlog sustava". Da je to tako i danas 30 godina nakon rušenja Berlinskog zida vladajuća jugokomunistička kasta u Hrvatskoj potvrdila je nedavnim izmjenama zakona o arhivima koji i dalje ostaju zatvoreni za javnost.
Iako su hrvatskim političarima bilo HDZ-a ili SDP-a puna usta Europe i novih europskih vrijednosti njihova politika pada na ispitu upravo na pitanju odnosa prema komunističkoj prošlosti koje se hrvatsko društvo i hrvatski narod još uvijek nisu oslobodili na način kako se to zahtijeva u obvezujućoj Rezoluciji Europskog parlmenta od 2. travnja 2009. godine. Taj dokument nosi naslov „Rezolucija o europskoj savjesti i totalitarizmu“Pozivajući se na brojne dokumente Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe i samog Europskog parlamenta u opsežnoj preambuli navodi se između ostalog: da ni jedna politička stranka nema monopol na tumačenje povijesti da službena politička interpretacija povjesnih činjenica ne smije biti nametnuta parlamentarnom ili nekom drugom većinom, da krivo tumačenje povijesti može potaknuti isključivu politiku i potaknuti mržnju i rasizam, te da Europa ne može biti ujedinjena ako nije u stanju usvojiti zajedničko stajalište na svoju povijest i ocijeni nacističke, staljinističke, fašističke i komunističke režime kao zajedničku ostavštinu i provede poštenu i sveobuhvatnu raspravu o njihovim zločinima u prošlom stoljeću. Na temelju takvog uvoda u 17 točaka se predlažu konkretne zadaće ne samo zemljama članicama Europske unije, nego i zemljama kandidatkinjama, što znači u to doba i Hrvatskoj, ali i zemljama koje to nisu ali su članice šireg sastava Vijeća Europe. Među 17 točaka Europskog parlamenta ističe se iskazivanje poštovanja svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi, te se odaje počast onima koji su se borili protiv tiranije i nasilja. Podvlači se važnost očuvanja sjećanja na prošlost, jer ne može biti pomirbe bez istine i podsjećanja, te potvrđuje jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke orijentacije. U točki 15. pozivaju se sve članice Europske unije ali i zemlje kandidatkinje da 23. kolovoza proglase Danom sjećanja za žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, te da se taj dan obilježi s dostojanstvom i nepristranošću. U točki 16. Europski parlament izražava svoje uvjerenje da krajnji cilj otkrivanja i procjene zločina počinjenih pod komunističkim totalitarnim režimima jest pomirba, što može biti ostvareno priznanjem odgovornosti, traženjem oprosta i podsticanjem moralne obnove.
Kao prvo, ta za Hrvatsku važna rezolucija Europskog parlamenta, usvojena s 553 glasova uz 44 protiv i 33 suzdržana, uopće tada nije registrirana u hrvatskim medijima, iako je nekoliko njih imalo svoje dopisnike u Bruxellesu. Hrvatski sabor još je uvijek nije uvrstio i dnevni red, a da ne govorimo kako se datum 23. kolovoza u Hrvatskoj, s iznimkom Dubrovnika gdje su komunisti na Daksi pobili civile među njima i brojne antifašiste, službeno ignorira kao što je bilo i ove godine prilikom ukopa 294 žrtve komunističkog režima u Zagrebu. Vlada sveopća „silenzio stampa“ iz jednostavnog razloga što u hrvatskim medijima, kako javnim tako i komercijalnim, još uvijek ima vlasnika, urednika i novinara koji nose biljege komunističke i udbaške prošlosti, pa je na određeni način rezolucija Europskog parlamenta uperena protiv njihove nečiste savjesti. Zbog takve ideološki obojene vlasti, te jugofilskog komunističkog mentaliteta, počevši od najviših političkih dužnosnika pa naniže, u Hrvatskoj Berlinski zid još uvijek nije srušen. Prije 10 godina nitko od predstavnika vlasti Republike Hrvatske nije nazočio značajnoj obljetnici u Berlinu, a vidjet ćemo hoće li se to ponoviti i ove godine. Dio zida koji je postavljen pred veleposlanstvom Savezne Republike Njemačke u Zagrebu trebao bi biti podsjetnik Hrvatskoj odnosno njezinoj vladajućoj jugokomunističkoj kasti da kad su zločini komunizma u pitanju još nije raščistila sa svojom totalitarnom prošlošću priznanjem odgovornosti, traženjem oprosta i podsticanjem moralne obnove.

https://www.facebook.com/vjekoslav.krsnik.54/posts/2459637097598775 


Dr. sc. Davorka  Budimir: O referendumu, odnosu vlasti i udruga civilnog društva: ‘U Hrvatskoj funkcionira samo korupcija’
Marcel Holjevac, Narod.hr, 27. rujna 2018.

“GONG je najavio za par dana prezentaciju mreže utjecaja u Hrvatskoj. Mozaik veza. Bilo bi dobro napraviti takav mozaik veza i u civilnom društvu“, upozorava za Narod.hr dr. sc. Davorka Budimir, predsjednica Transparency Internationala Hrvatska i dodaje: “Paradoks je tražiti od drugih što sam ne prakticiraš”.

Ona ističe da bismo, kad bismo napravili dijagram takve mreže utjecaja, vidjeli da “civilno društvo” čini mala skupina ljudi koji su dobro umreženi i tako ostvaruju svoju egzistenciju. Dok se od svih traži transparentnost kod trošenja tuđeg novca, takvi zahtjevi prema civilnom društvu izostaju.

Povod za razgovor politologinjom s dr. sc. Budimir, koja je godinama istraživala hrvatske političke elite i njihovo nastajanje iz struktura koje su vladale prije 1990., bila je izjava HDZ-ovog ministra rada i mirovinskog sustava Marka Pavića na skupu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva dana u utorak 25. rujna. “Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva u ovoj će godini raspisati više natječaja za dodjelu sredstava nego što je raspisala u svih 15 godina svog djelovanja”, pohvalio se ministar.

> Kriteriji ministra Pavića: Štedljivo prema umirovljenicima ali izdašno za ‘civilno društvo’ – više javnog novca nego u prethodnih 15 godina!

Također je poručio da Vlada vidi civilno društvo kao partnera u projektima za razvoj i društvene promjene, te naveo kako ima na raspolaganju milijardu kuna za civilno društvo, 700 milijuna kuna za natječaje u kojima su udruge nositelji i još nekoliko stotina milijuna gdje su partneri.

> (VIDEO) Ministar rada Marko Pavić o povećanju mirovina: ’69 kuna u dvije godine nije malo’

Na skupu je spomenuto i kako je Zaklada uspjela “u organizacijama civilnog društva zaposliti 11.727 osoba”.

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva financira se inače od dijela prihoda od igara na sreću i sredstava državnoga proračuna, te sudjelovanjem u programima dodjele financijskih potpora iz međunarodnih izvora i programa Europske unije.

> Dr. sc. Andrej Grubišić o državnom financiranju udruga: ‘Pod egidom nacionalnog interesa prisiljeni smo na kolektivno financiranje’

Za komentar tih brojki, troši li se taj novac transparentno te odnosu vlasti i civilnih udruga, posebno u svjetlu uporne opstrukcije referendumskih inicijativa koje ne podržavaju SDP-ove i HDZ-ove vlasti, zamolili smo dr. sc. Davorku Budimir.

“Katastrofa, sram ih može biti”, bila je prva reakcija politologinje na vijesti da će Vlada biti malo štedljivija prema umirovljenicima, ali malo rastrošnija prema udrugama – a i ona vodi jednu.

Narod.hr: Ispada da je HDZ možda i bolji partner nego što je bio SDP nevladinim udrugama? Još lani je povećan iznos za udruge koje se bave ideološkim pitanjima, a smanjen za one koje se bave socijalnim radom.

Dr. sc. Davorka Budimir: Pod civilnim društvom podrazumijeva se više od 50.000 udruga u Hrvatskoj, u to se ubrajaju i sportske udruge. I Transparency spada u civilni sektor.

No udruge trebaju poticati društvene vrijednosti i društvenu odgovornost, a ne biti profesionalne do te mjere da netko ostvaruje svoju karijeru preko toga i da mu to bude profesija. Ne možete biti aktivist za novac!

Osnovna je uloga organizacija civilnog društva da potiču građane na aktivizam. Općenito, sve udruge bi trebale služiti za podizanje pozitivnih vrijednosti, poštenja i odgovornosti. A posebna je odgovornost na onim udrugama koje se bave demokratizacijom i ljudskim pravima. To su GONG, Platforma 112, B.A.B.E… LGBT, i tako dalje.

No, mi u Hrvatskoj imamo preko 50.000 udruga. Još uvijek imamo veliki broj udruga koje nisu usklađene sa zakonima o udrugama, a rok je prošao prije dvije godine. Kada se tako veliki novac od milijarde kuna daje u takve organizacije, postavlja se pitanje zašto se to radi? Koja je svrha tako velikog izdvajanja za udruge?

Ako gledate da ima 11.727 novozaposlenih u udrugama, osoba koje su profesionalno zaposlene, onda vidite da je to područje koje je nedovoljno transparentno i o kojem se premalo govori. Tu se postavlja pitanje tko će kontrolirati kontrolore?

Smatram da je u ovom trenutku potrebna velika konsolidacija tog civilnog sektora, on je potreban upravo da ispuni praznine između građana i države. S jedne strane vi možete imati aktivizam kroz političke stranke, s druge to možete učiniti tako da se aktivirate kao građanin kroz civilno društvo. No ako imate udruge i ako su te udruge na proračunu, i ako njihovo cijelo financiranje ovisi o javnom novcu, ne možete biti nepristrani.

> Ministarstvo financija odbilo prijedlog UIO na tragu amandmana Hasanbegovića i Esih za smanjenje sredstava Nacionalnoj zakladi

Narod.hr: Postavlja se pitanje, ako Vlada plaća te udruge, po čemu su onda one nevladine?

Dr. sc. Davorka Budimir: U tome je problem, ako o vladinom novcu ovisi vaš opstanak, onda ne možete kritizirati one nedostatke koji postoje u nekom društvu, konkretno u Hrvatskoj – korupcije.

Jako je važno naglasiti da je taj novac koji se daje za civilni sektor nedovoljno transparentan prema javnosti, jer udruge dobivaju novac i iz lokalnih proračuna, i na nacionalnoj razini, i novac koji dolazi iz vanjskih centara moći – veleposlanstava i stranih državljana.

Imate jako veliki grant ovih norveških fondova, i švicarska vlada je dala veliki novac… problem je što vi nemate obvezu takve podatke objavljivati kao nevladina organizacija: vi možete napisati svoje izvješće i to je vidljivo iz vašeg registra neprofitnih organizacija, koliko dobijete novca, ali se ne vidi točno od koga.

Sad se govori da u Hrvatskoj nije dobro regulirano lobiranje. Postavlja se pitanje za koga organizacije civilnog društva lobiraju? Za koje centre moći?

Jer, znam da je to bio problem i s nama, onog trenutka kada smo mi rekli “oprostite, mi ne želimo zastupati strane interese, mi nismo ničiji plaćenici u Hrvatskoj”, naišli smo na veliki otpor. Nas u ovom trenutku razumiju građani i neke organizacije civilnog društva.

U Hrvatskoj funkcionira, na žalost, samo korupcija, tako je naslovljen i moj intervju u Glasu Koncila. Naš je stav da ne možeš biti aktivist za novac, jer ako imaš mogućnost prosvjedovati u radno vrijeme, kad drugi ljudi rade, onda te druge ljude koji rade drugdje dovodiš u neravnopravan položaj jer oni ne mogu prosvjedovati ispred vlade ili parlamenta u devet sati ujutro. Na taj način su ti ostali ljudi diskriminirani.

Drugi problem je, u Hrvatskoj morate biti “nečiji” da biste nešto napravili, a ja sam uvjerena da većina građana želi uređenu, pristojnu državu u kojoj će se moći živjeti od vlastitog rada i postignuća.

U ovakvom sustavu, kad imate civilni sektor koji je nedovoljno transparentan i nedovoljno učinkovit, naročito u sektoru organizacija koje se bave ljudskim pravima, vi ne možete mjeriti koliko su oni učinkoviti i što su oni napravili da su dobili takav novac.

> Za njih nema krize: 7,5 milijuna državnih kuna podijelili udrugama bliskim vlasti!

Narod.hr: Kome oni rade uslugu? Imamo situaciju da se oporba i Vlada trude uvesti novi vrlo restriktivan zakon o financiranju referendumskih inicijativa, znači oni ne žele plaćati one koji rade na tome da se građani izjasne protiv nekih ideja vlade. S druge strane obilno financiraju neke udruge koje možda i ne rade u interesu građana, a pitanje je u čijem interesu rade, Vlade, stranih sponzora…

Dr. sc. Davorka Budimir: Slažem se, s jedne strane nemate regulirano lobiranje, a s druge strane imate udruge koje se zapravo bave lobiranjem. Mi smo kao udruga tražili da vidimo tko je bio u radnim skupinama za pisanje tri važna antikorupcijska zakona koji su u kolovozu bili na javnoj raspravi.

To je poražavajuće, vi tamo imate ljude koji bi trebali zastupati civilnu scenu a nisu sa civilne scene. I onda oni tu nisu neutralni.

> Sabornici: Umirovljenici siromašni, uvijek iste udruge dobivaju novac iz proračuna

Narod.hr: Oni su znači dio problema korupcije, ne dio rješenja?

Dr. sc. Davorka Budimir: Da, kako sam rekla, u Hrvatskoj funkcionira samo korupcija. I nije problem u pojedincu, nego je problem u nefunkcioniranju sustava, a on ne može funkcionirati ako oni koji igraju nogomet istovremeno i sude.

Imate udruge koje političke stranke i akteri koriste da se utječe na javnost, a to sve jako doprinosi nestabilnosti sustava i kontroliranom kaosu koji sad postoji.

Pitanje referenduma je važno pitanje, jer ne možete promijeniti sustav bez da promijenite sastojke, kao da pečete kolač uvijek od istih sastojaka. Da biste doveli do promjene morate promijeniti izborni zakon, jer takav model koji se primjenjuje u Hrvatskoj proizvodi upravo ovakve rezultate kakve imamo.

Ako se ne promijeni izborni sustav ne može doći do promjena sustava u cijelosti a on ne funkcionira. Način na koji se može promijeniti sustav je promjena izbornih pravila.

> Što znamo o Mladenu Nakiću koji tvrdi da su za referendum potpisivale bebe i mrtvi, kao da je “Narod odlučuje” HDZ?

Narod.hr: U čemu je uopće problem s referendumima? Protiv njih su najglasnije upravo udruge civilnog društva, poput GONG-a, koji je osnovan da bi širio demokraciju.

Dr. sc. Davorka Budimir: Često čujemo da građani nemaju povjerenja u institucije, a s druge imate paradoks da oni koji su od tih građana postavljeni zapravo ne vjeruju građanima, i to je jako loše za demokraciju. Građani biraju političke elite, s druge strane su obespravljeni ako su uspjeli skupiti sve te potpise a ne raspiše se referendum, imate sve te pravne praznine.

Za to nisi krivi građani, ako sustav nije predvidio procedure kako će se nešto napraviti. Ako ova inicijativa za promjenu izbornog sustava dovede do toga da se poprave procedure to je uspjeh, ali referendum se mora provesti. Ako se ne provede, to je jako loše za demokraciju.

Ako su institucije civilnog društva koje se bave demokratizacijom protiv referenduma, onda su oni protiv građana. Postavlja se pitanje, za koga onda oni zapravo jesu?

Uloga takvih udruga je da razvijaju društvo u smislu da budu sidra sustava. Problem u Hrvatskoj je što se nikad kad neka udruga nešto kaže ne propituje tko je neka udruga, tko su njeni članovi, za što se zalaže i tko ih plaća? Odakle se financiraju? Nego se kaže, “GONG je rekao”.

Važno je postoji li vjerodostojnost i transparentnost, dakle i odakle se udruge financiraju.

Nacionalna zaklada zaista nekad pomaže, neki njeni potezi su dobri, omogućavaju hladni pogon za udruge koje ne bi drukčije opstale. Ali s druge strane, kad imate udrugu s desetak zaposlenih to je onda firma.

> Mate Mijić: Plenković ne bi da svatko bira koga hoće, pa se u tom duhu opstruira i referendum o promjeni izbornog sustava

Narod.hr: U vezi toga, postoje profesionalni aktivisti koji su aktivni u desetcima udruga, i primaju neku novčanu naknadu od većine njih. Možda su profesionalno angažirani samo u jednoj, ali vuku novac iz svake.

Dr. sc. Davorka Budimir: Ja sam u to sigurna. Tu treba naglasiti, GONG je najavio za par dana prezentaciju mreže utjecaja. Mozaik veza.

Bilo bi dobro napraviti takav mozaik veza i u civilnom društvu jer su i to socijalne mreže. Paradoks je da tražiš od drugih što sam ne prakticiraš. Kad bi se napravio mozaik veza u civilnom društvu onda bi vaše prvo pitanje bilo usmjereno upravo na to.

Postoje udruge koje su nositelji i imate partnere. Kad pogledate jedne i druge, kako su povezane, vidi se veliki utjecaj na društvo u cjelini nekoliko pojedinaca koji su dobro umreženi kroz udruge.

Prijavite se kao nositelj projekta u jednoj udruzi, a u druge tri udruge ste partneri. Kad pogledate o kojim se ljudima radi vidjeli biste da se radi o uvijek istih pedeset ljudi u svim tim udrugama. I to prvenstveno u onima koje se odnose na ljudska prava.

I tu su ljudi koji su istovremeno umreženi u akademskoj zajednici, i vi ne znate govore li kao civilni aktivisti ili članovi akademske zajednica ili kao članovi specijalne interesne grupe obzirom na način na koji se financiraju. I to je onda problem vjerodostojnosti.

> Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva: Još jedna javna institucija preko koje nevladine udruge i Platforma 112 sisaju državni proračun

Narod.hr: Znači može se dogoditi da se npr. gospođa Sarnavka javi na natječaj za novac s organizacijom koja je nositelj a onda uzme kao partnere još pet udruga u kojima je ona, i uzme novac iz svih pet jer je u svima u nekom upravnom odboru?

Dr. sc. Davorka Budimir: Pa upravo zato, kad biste napravili takve mreže utjecaja, onda biste vidjeli da je upravo ta civilna scena vrlo malobrojna. To je mala grupa ljudi koji su dobro umreženi i tako ostvaruje svoju egzistenciju.

Traži se transparentnost od svih, poduzetnika, političara, a ne od civilnog društva, a to je velik novac koji curi.

Kad bi se zorno građanima prikazalo kako se njihov novac troši, pa čak i onaj koji dolazi iz vanjskih izvora, donacija, građanima ne bi bilo svejedno.

Građani trebaju znati tko stoji iza GONG-a, tko iza Transparencyja, tko iza Narod odlučuje. Vi morate imati jasna za sve ista pravila, kad nemate jasna pravila onda se događa da neke udruge stalno dobivaju novac, neke nikad, a učinka za demokratizaciju nema.

> Vlada sufinancira projekt u kojem sudjeluje „Cenzura plus“- udruga osumnjičena za pronevjeru 750 tisuća kuna

Narod.hr: Sjećamo se da je dr. sc. Hasanbegović htio napraviti nekog reda u financiranju udruga, naročito onih u kulturi čiji je utjecaj ključan, ali znamo kako je to završilo kad se dirnulo u određene klanove i interesne skupine koje su međusobno premrežene.

Dr. sc. Davorka Budimir: Mislim da bi se mi kao društvo trebali zalagati da stvarno postoje pravila i da budu jednaka za sve i jasna, i transparentna. Kad gledate te mreže, to je stvarno mala grupa ljudi, ali temeljni je problem što nemate učinaka, znači taj je silni novac koji se daje – bačen novac.

> Nakon 17 godina u GONG-u Dragan Zelić postao novi izvršni tajnik SDP-a!

Narod.hr: Stječe se dojam da se taj novac daje udrugama poput GONG-a da odrade stvari koje Vlada ne bi smjela ili se ne usudi odraditi?

Dr. sc. Davorka Budimir: Pa tako to i je. Kroz takve udruge se tako se plasiraju stavovi i mišljenja a to se prezentira kao stav javnosti.

Imate jedne te iste ljude dvadeset i pet godina, sve je propalo, brodogradnja i to, ali isti ljudi i dalje zastupaju sindikate i brodogradnju. Imate ljude koji su iz GONG-a odlazili u tijela javne vlasti gdje mogu vršiti utjecaj. To je problem ako iz civilnog sektora gdje ste bili profesionalac odete u neko tijelo javne vlasti.

Naime, projekte netko ocjenjuje, a važno je tko vaš projekt ocjenjuje, može se dogoditi da vaš projekt ocjenjuje netko tko je došao iz civilnog sektora i da je subjektivan, da je na platnom popisu nekoga tko će reći ‘Ovi ljudi nemaju pojma’, tko ne želi da vi dobijete neki projekt.

Sjetite se GONG-a kod slučaja auto-ceste i privatizacije kad je pozivao građane da izađu a sad imate nešto što zapravo donosi demokratizaciju sustava a oni su suzdržani ili protiv, onda imamo problem, onda moramo pitati ‘tko stoji iza GONG-a?’.

Kad tu povežete akademsku zajednicu, dva tri fakulteta ljude koji uvijek guraju iste ideje i to se onda prodaje pod znanost a zapravo je aktivizam, onda imate jako veliki problem.

Izvor: narod.hr

https://narod.hr/hrvatska/dr-sc-budimir-za-narod-hr-o-referendumu-odnosu-vlasti-i-udruga-civilnog-drustva-u-hrvatskoj-funkcionira-samo-korupcija


Ivica Šola: Komunizam je pao, totalitarni mentalitet ostao
Kamenjar/Slobodna Dalmacija  24/06/2019

Trideset godina od pada komunizma? Kada bolje promislim, i nema se što posebno slaviti, osim što ovi danas ne zatvaraju, osim usta, a fizički gulag zamijenili su mentalnim

Prošle godine obilježavanje šezdesetosmaške revolucije vrištalo je iz svih medija. Sudionici i svjedoci te revolucije koja je ustala protiv konformizma, protiv autoriteta, danas sjede u Europskom parlamentu, upravljaju svijetom medija i i sveučilišta, postavši sve ono protiv čega su se borili, foteljaši, mainstream.

Sve u svemu bizaran događaj, još bizarniji epilog: sjaši Kurta da uzjaši Murta, odnosno ustali su protiv normi, da bi rekli – mi smo norma.

Ove pak godine je jedan puno važniji događaj za Europu i Europljane, trideset je godina od pada Berlinskog zida, od pada, uz nacifašizam, najkrvavije ideje i sustava u povijesti, komunizma. O 1968. godini pompa i vika, o 1989. godini i propasti komunizma – šutnja, kao da milijuni ljudi nisu izbavljeni od terora i masovnih zločina.

Te su godine kineski komunisti dostojno proslavili pad komunizma pokoljem na Tienanmenu i okrenuli se kapitalizmu. Ta “nova Kina” započela je masakrom. Bolje da propadne selo nego (komunistički) običaji…

Zašto ne obilježavano 1989., barem s par posto pompe kojom je proslavljena i obilježena 68.? Ljevicu razumijem, ona je dugo vremena na slobodnom Zapadu sa simpatijama gledala na komunistički eksperiment, da bi kasnije rekli, a mnogi i danas misle, da je socijalizam dobra ideja, ali loše realizirana.

Ta ljevica se danas prestrojila, pa vidjevši da svijet ne može mijenjati nasilnim političkim putem, odlučila se mijenjati pojedinca, zaposjevši medije te kulturne i sveučilišne institucije, a proletera i brigu za njega zamijenila je LGBTIQ… agendom, migrantom i ostalim novima “prezrenim na svijetu” koje treba osloboditi, spasiti i, kao i komunisti, “svijet učiniti pravednijim”.
Životinjska farma

Berlinski zid zapravo nikada nije pao, on se samo preselio u ljudske glave. Ako ljevičari ne obilježavaju, komemoriraju ovu važnu obljetnicu, zašto to ne čine liberali?

Kao odgovor ponovit ću temeljnu tezu knjige Ryszarda Legutka pod znakovitim naslovom “The Demon in Democracy”, koju sam prošle godine donio u Globusu, pa je ove godine, godine pada komunizma, moram prigodno ponoviti: Jeste li sigurni da postoji razlika između starog komunističkog režima i modernog liberalnog sustava? Da, postoje enormne razlike, ali i enormne sličnosti.

Legutko, koji je kao Poljak živio i u komunističkom i u liberal-demokratskom sustavu (bio je europarlamentarac, ne znam je li opet izabran), ovako sažimlje temeljnu sličnost komunizma i liberalne demokracije: Oba politička sustava prožimaju cijeli društveni poredak, sve institucije, norme, mentalitet. I komunizam i liberalna demokracija postavljaju se kao zadnje referentne točke za sve što se događa u društvu.

“U komunizmu je”, piše Legutko, “sva stvarnost morala biti i zvati se komunističkom. Nije postojao odgoj, već komunistički odgoj, nije postojala obitelj, već komunistička obitelj, nije postojao moral, već komunistički moral…

Malo kasnije, kada je naša zemlja prihvatila novi sustav, vidio sam, s izvjesnim razlikama, da u liberalno-demokratskom sustavu svaka stvarnost također mora postati liberal-demokratska: obitelj treba postati liberalna i demokratizirana, isto vrijedi i za škole, za moral, mentalitet općenito.”

Čak se i religija, u liku pape Franje, uzvisuje ako se Crkva liberalizira i demokratizira, inače, kuš! Pridjev komunist nekoć, kao i liberal danas, označava superiornog čovjeka, sve drugo je ili sumnjivo, ili manje vrijedno. Dijelimo se i danas, kao u komunizmu, na napredne i nazadne snage.

U tom slučaju, kao u komunizmu, radi se o neprijatelju naroda, ili, kao u liberalnoj demokraciji, da citiramo Poppera, “o neprijateljima otvorenog društva” i slobode kao takve.

Kao i komunizam, i liberalna demokracija ima globalne ambicije, ona je globalistička, pa se također izvozi uz pomoć bombi i tenkova proizvodeći “proljeća”, bila ona arapska ili iračka, u kojima onda “procvjeta tisuću cvjetova”, od ISIL-a do Muslimanske braće.

I jedan i drugi sustav kontrolu temelje na kontroli jezika, bilo verbalnim deliktom (govor mržnje u liberalizmu), ili političkom korektnošću. Ni za jedne ni za druge nije važno što je dobro ili istinito, već što je (ideološki, politički) korektno, ispravno, u skladu s dominantnim poretkom, od medija do sveučilišta.

Kao što su komunisti mislili da su oni zadnja riječ, kraj povijesti, tako je i Fukuyama u istoimenoj knjizi rekao za liberalizam 1989.

Osim pada komunizma, ove je godine, ne lezi vraže, i sedamdeseta obljetnica od prvog izdanja Orwellove 1984., pisca koji je najavio novi totalitarizam na Zapadu, koji će distorzijom jezika napraviti distorziju stvarnosti.

Nema više Udbe, nema KGB-a, na djelu je Orwellova policija mišljenja, jezični inženjering, zvan politička korektnost, a Zapad je doista postao životinjska farma u kojoj su neke životinje jednake, a neke jednakije.

Trideset godina od pada komunizma? Kada bolje promislim, i nema se što posebno slaviti, osim što ovi danas ne zatvaraju, osim usta, a fizički gulag zamijenili su mentalnim.

https://kamenjar.com/ivica-sola-komunizam-je-pao-totalitarni-mentalitet-ostao/

 

Rasulo ljevice na Zapadu i rasulo Katoličke crkve na Zapadu ima isti korijen
Ivica Šola, Slobodna Dalmaciuja, 30. srpnja 2019.

Najveći gubitnici zadnjeg desetljeća u Europi su dvije zanimljive i donedavno neprijateljske “grupacije”, ljevica i Katolička crkva. U mnogim europskim zemljama na izborima ljevica je ili nestala, ili svedena na slabe, a donedavno moćne stranke. Katoličku crkvu (i protestantske) ljudi masovno napuštaju, izgubila je skoro svaki utjecaj, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju, u kolumni koju djelomice prenosimo.

Jedno je zajedničko i ljevici i Katoličkoj crkvi u zapadnoj Europi posljednjih godina: opsjednutost migrantima i njihovim pravima, kao i drugim “ranjivim skupinama”, ponajviše homoseksualcima, te snažan napad na tzv. desni populizam.
Tako je u Vatikanu uoči zadnjih europskih izbora papa Frane okupio u okrilju Papinske akademije za društvene znanosti stručnjake iz cijelog svijeta da rasprave na temu opasnog populizma. Sam papa Frane na audijenciji obratio se sudionicima skupa kritizirajući “konfliktni nacionalizam” i “podizanje zidova”. “Migrant, pa i ilegalni, veli Papa u svom obraćanju, nije prijetnja kulturi, običajima i vrijednostima nacije koja ga prihvaća.”

Prije mjesec dana, pak, njemačka Biskupska konferencija izdala je dokument, radni materijal pod naslovom “Oduprijeti se populizmu”, kako bi se Crkva suprotstavila “desnom populizmu”.
Dakle, za njemačke biskupe, u pluralnom društvu na Zapadu, treba štititi muslimane, modernu obitelj, istospolnu misli se očito, homoseksualce, transeksualce, interseksualce… kako ih “populisti” ne bi pojeli preko noći.

Ista antipopulistička, ilegalna proimigracijska i LGBT agenda obilježava i suvremenu propadajuću ljevicu. Apsurd je došao do te razine da takvu ljevicu napada žestoko komunistički talijanski list “Il Manifesto” iz pera Carla Freccera. Autor podsjeća da je populizam kao legitimna politička metoda niknuo baš na ljevici u kontekstu klasne borbe i klasne svijesti, i da je današnja ljevica zamijenivši klasnu svijest humanitarnom, karitativnom sviješću i borbom za ljudska prava ranjivih skupina (kao i Katolička crkva) zapravo korisni idiot neoliberalnog kapitalizma, dočim desni populisti upravo okrećući retoriku prema dolje, prema radnicima i nestajućem srednjem sloju, preuzimajući poziciju ljevice, a ljevica je na strani elita koji, eto, idu preodgajati zatucani islamofobni i homofobni narod te ga prosvjećivati ljudskom pravima, piše Ivica Šola za Slobodnu Dalmaciju.

Propast iznutra
Rasulo ljevice na Zapadu i rasulo Katoličke crkve na Zapadu ima isti korijen. Što će ti Crkva koja ne naviješta spasenje, već se bori za ljudska prava? Ne treba, za to imate nevladine organizacije i državu. Što će ti Crkva koja strahuje za muslimane u Europi, koje nitko ne dira i uživaju sve slobode i socijalnu pomoć, a u istom dokumentu šuti o jednom od najvećih genocida u povijesti, onim nad kršćanima u islamskom svijetu, koji nemaju ama baš nikakva prava, za razliku od muslimana u Europi.
Što će ti Crkva koja se bavi politikom, a ne evangelizacijom, koja, kao i ljevica, potiče bezakonje i kaos – ilegalne migracije? Što će ti ljevica koja je, poput pseudocrkve, klasnu svijest zamijenila karitativnim djelovanjem, koja umjesto rada štiti kapital, umjesto radnika, kao i Crkva u Njemačkoj, homoseksualce i “modernu sliku obitelji”.

Takva Crkva, takva ljevica na Zapadu samo će se i dalje urušavati iz jednostavnog razloga što su sami sebe sveli na nešto što nisu, što propuštaju činiti ono što je u naravi njihova identiteta ili poslanja.
Biblijska rečenica “propast tvoja, Izraele, iz tebe dolazi” ne vrijedi samo za ljevicu i Crkvu, već i za EU


 Demokracija

Demokracija će platiti zato što će pokušati odgovarati svima.
Siromasi će htjeti imetak bogatih.
A demokracija će im to dati.

Mladi će htjeti biti uvažavani kao stari, žene će htjeti biti kao muški, stranci će htjeti prava starosjedilaca.
A demokracija će im to dati.

Lopovi i prevaranti će htjeti važne državne funkcije.
A demokracija će im to dati.

A kada lopovi i prevaranti konačno demokratski preuzmu vlast, jer kriminalnci i zločinci teže za moći, nastat će gora tiranija nego u vrijeme bilo koje monarhije ili oligarhije.

Sokrat (470 – 399 p.n.e.)

                                                        *               *               *

Cilj demokracije i nije bio stvaranje efikasnog sustava u kojem onaj koji ima 50 posto plus jedan glas ima svu moć već stvaranje sustava u kojem je maksimalno otežano da neki luđak doživotno zgrabi sve poluge moći  i počne maltretirati sve redom - obično započevši s vjerskim ili nacionalnim manjinama. Vidi: https://tockanai.net/index.php/iz-medija/188-demokracija?start=1

                                                           *               *               *

Nino Raspudić: Nevladine organizacije nisu neovisne, niti nevladine kako tvrde
05/10/2019

U HRT-ovoj emisiji Peti dan bilo je riječi o tzv. neovisnim nevladinim udrugama koje bi trebale biti kao korektivi društva. Gosti komentatori u studiju bili su Nino Raspudić, Marijana Bijelić i Petar Tomev Mitrikeski.

Bijelić je započela s temom o kontroli i ravnoteži vlasti: “Civilno društvo je korektiv društva”, tvrdi Bijelić.

Mitrikeski se osvrnuo na ulogu nevladinih udruga: “GONG ima preko 20 ljudi. To je uskogrudna organizacija, povezana isključivo s jednim fakultetom – političkih znanosti (FPZG-om).”

Raspudić se nadovezao na Mitrikeskog te rekao: “Nevladine organizacije nisu neovisne, niti nevladine kako tvrde. GONG tvrdi da je neovisan, no 99,6 posto primanja pokazuje da je GONG ovisan o Vladama i više vanjskih organizacija s jasnom političkom agendom poput Sorosa. Civilno društvo je umjetno proizvedeno i uvezeno izvana. Znakovito je da je Dragan Zelić, nakon GONG-a otišao u SDP ili Duje Prkut koji je postao dio Starta Dalije Orešković.”

Raspudić smatra problematičnim i što se “GONG izražavao protiv referenduma o definiciji braka i promjene izbornog sustava, štoviše, stajali su uz bok Lovre Kuščevića koji de facto ograničava organiziranje referenduma. Nisu se nikad oglasili o aferi koja je buknula s pravosuđem, a odnosi se na Bajića i Cvitana i pokazivanjem tajnih dokumenata.”

Spomenuo je i GONG-ov Faktograf koji činjenice uzima selektivno. Raspudić je kao primjer uzeo dva slučaja zbog kojih ga je Faktograf prozvao. Prvi se odnosi na migrante iz Pakistana, a drugi na klimatske promjene. Raspudić je istaknuo da nema apsolutnog konsenzusa oko klimatske katastrofe, a kako bi ga osporili Faktograf je izdvojio samo jedno istraživanje NASA-e.

Raspudić se dotaknuo aktualne teme o nerazmjeru imovine Dubravke Šuice: “Iako je temu pokrenuo GONG, treba ju gurati. Točno znamo koliki su prihodi profesorice i ravnateljice pa se lako izračuna i podsjećati javnost sve do izbora.” Ističe da je osnovni problem što je “Plenković preuzeo stare, poslušničke kadrove.”

Mitrikeski: Osnovni problem su Jugoslaveni koji su postali patrioti i  da u Hrvatskoj nije provedena lustracija. “GONG bi se trebao baviti lustracijom. Osnovni problem su Jugoslaveni koji su postali patrioti i komunisti koji ne pokušavaju prikriti svjetonazorsku pripadnost. Treba ih spriječiti da kradu hrvatsku budućnost.”

Bijelić je dodala:”Da je u interesu HDZ-a, lustracija bi bila provedena.”

                                                     *               *               *

I od mržnje se može živjeti u Lijepoj Našoj

"...Fekalije, govnovito smeđe, Ja ljubim tvoje smrade. Ljubim tvoga opojnoga prdeža, I onoga ličkoga rukovanja. Ti govno Velebita Ti našeg crijeva diko! Kenjala, premila, Kenjala, premila, Kenjala, oj premila, Ti stolico svih Hrvata!...”

“Oj Hrvatska sr*ti, nemoj tugovati. Se*i, samo se*i, svi će sfinkterovi, za te go*no dati. Se*em, Proljev, sra*ka, tri ku*ca junačka! Herceg-Go*na, Pi*da, to je naša dika Oj Hrvatska sr*ti, nemoj tugovati …"

Ovo su pjesnički biseri novinara jednog od "naših" vodećih portala koji pripada medijima tzv. glavne struje - novinara koji na taj način koristi svoja demokratska prava i uzvraća zahvalnošću  na pruženo mu gostoprimstvo u Lijepoj Našoj.  Isti se novinar osobito isticao svojim tekstovima protiv govora mržnje (‘Za dom spremni’) te bi prijestupnike kažnjavao i zatvarao.

https://priznajem.hr/novosti/novinar-indexa-sokirao-mrznjom-oj-ti-govo-govo-velebita/98434/ 

https://www.dnevno.hr/vijesti/duhacek-jos-gore-napao-hrvatsku-svetinju-rijeci-su-preodvratne-za-naslov-procitajte-1354305/

 

A da se malo oporavite od ovih skarednih, morbidnih i mrziteljskih stvari, poslušajte kako se pjeva Domovini:Josipa Lisac: Vila Velebita     https://www.youtube.com/watch?v=9O5d02QybjI

                                                     *               *               *

Ciceron

 


Ljubi neprijatelja kao samoga sebe

Malo je teže nama običnim smrtnicima i grešnicima, ako je uopće moguće, shvatiti ovu novozavjetnu zapovijed. Kao, uostalom, i mnoge druge Isusove zapovijedi ljubavi. Ne tolerancije, nego baš ljubavi. Ne samo prema bližnjemu, nego i prema neprijatelju. Ali, nema nam druge nego slijediti Njegove zapovijedi. Jer mi nemamo nikakva drugog čvrstog uporišta osim u Njemu. Ipak, dato nam je da promišljamo, da se stalno zalažemo za stvari Dobra, da prepoznajemo zlo i da mu se suprotstavljamo. I kao pojedinci i kao kolektiviteti. Za upitati se je li s naše strane kao Njegovih sljedbenika ispravno tražiti od onog drugog i drugačijeg barem reciprocitet u toleranciji, ako ne u ljubavi i poštovanju. I je li to politički korektno s motrišta nove društvene paradigme. Ili se moramo pomiriti s time da bi se i to moglo shvaćati (od onih drugih) kao govor mržnje, govor iz mržnje, kao neprijateljstvi, netolerancija i otvaranje puta prema konfliktu. U takvu promišljanju  pogledajmo što nam otkrivaju poveznica i tekst znanstvenice.  

Svijet se mijenja:    https://youtu.be/4xxdJc_RenY


Muslimanka o lažima oko islama
Autor: Z. K. Dnevno.hr, 19. srpanj 2016.

Provela je znanstveno istraživanje nad islamom i došla do istine!

Njeno ime je Raheel Raza i predsjednica je udruge “Muslims Facing Tomorrow”. U ovom videu u prilogu Raza govori istinu o islamu – iznoseći rezultate znanstvenog istraživanja, ne bojeći se pritom što će njena braća o vjeri misliti o tome. Neke od njenih izjava: “Ne trebam da Ben Affleck brani moju religiju na talk show-u. Trebam da me brane muslimani iz moje vlastite religije protiv radikala iz moje vlastite religije”. Ova žena citira izjave Obame i Hillary Clinton koji govore da islam nema veze sa terorizmom. Ona kao muslimanka ih demantira, iznoseći pritom znanstvena istraživanja o učenjima unutar islama koja slijede mnogi radikali i tako radikaliziraju islam; i iznoseći postotke određenih učenja unutar islama što velik broj samih muslimana slijedi. Treba uzeti u obzir da je broj muslimana u svijetu u 2016. godini 1,6 milijardi. Prema postotku i istraživanju, ovaj broj muslimana zbilja vjeruje i poštuje ova načela, koja su naučena iz Kurana i hadisa:

27% svih muslimana vjeruje da konvertiti (obraćenici) iz islama trebaju biti ubijeni (237 milijuna muslimana)

39% svih muslimana vjeruje da su ubojstva zbog časti opravdana (npr. žene koje su imali spolni odnos prije braka) (345 milijuna muslimana)

42% svih francuskih muslimana vjeruje da samoubojstva protiv civila mogu biti opravdana

35% svih engleskih muslimana vjeruje da samoubojstva protiv civila mogu biti opravdana 

26% svih američkih muslimana vjeruje da samoubojstva protiv civila mogu biti opravdana

48% svih muslimana podržava šerijatski zakon (52% (281 milijun muslimana) od toga podržava bičevanja, amputacije udova, itd)

51% svih muslimana koji podržavaju šerijatski zakon podržavaju kažnu do smrti – kamenovanje do smrti (289 milijuna muslimana)

Izvor: https://www.dnevno.hr

 
Zašto invaziju iz islamskog svijeta nazivamo migracijom?
Piše: Ivica Šola, Slobodna Dalmacija,  09.12.2019.
Svaka manipulacija počinje od jezika. Stara Orwellova lekcija. Najavih prošle nedjelje, baveći se stanjem migranata u Bihaću koji ilegalno (!) nasrću na europske i hrvatske granice, da ću, ne ja, već istaknuti islamski intelektualci, argumentirati zašto smatram da se ovdje radi o invaziji, a ne “migrantskoj krizi”. Riječ ću prepustiti Kamelu Abderrahmaniju. Taj gospodin je lingvist, musliman, Alžirac koji je u javnosti iznimno angažiran u raspravama vezanim uz suvremeni islam i Europu.

Nakon ubojstva šefa ISIL-a Al-Bagdadija, Abderrahmani je na euforiju na Zapadu kako je islamizam poražen odgovorio jednostavno: Islamizam ne umire eliminacijom vođe, jer islamizam nije osoba, već ideologija. Vi možete ubiti vođu, ali ideja i dalje živi. Po njemu, ne treba odvajati ni islam od islamizma, jer se potonji oslanja na prvi. Naime, veli Abderrahmani, i islamu i islamizmu zajedničko je da su “mješavina političkog i religijskog”, samo su im metode različite, no cilj je isti, islamizacija svijeta.

Tako on piše: “Islamizam postoji od prve noći kada je Prorok preminuo. Tada nastaju dva koncepta (nema ih u Kur’anu, I. Š.) prema kojima islam dijeli svijet. Prvi je Dar al-Islam, ili u prijevodu ‘kuća islama’. On se odnosi na zemlje u kojima vlada šerijat, s islamskom većinom. Drugi je Dar al-Harb, ili ‘kuća rata’, a odnosi se na zemlje u koje islam treba biti prenesen.”

Drugim riječima, to je džihad, oružana borba, osvajanje, dakle, invazija. Jasno je da, i zbog nesumnjivoga grijeha zapadnih zemalja koje su zakuhale sve sasvim nepotrebnim rušenjem Gaddafija i potonjim stvaranjem (planiranog?) kaosa zvanog arapsko proljeće, dobar dio ljudi iz islamskog svijeta (bili) su izbjeglice, migranti, koji bježe od rata i kojima treba pružiti i ruku i srce. No većina muškaraca koja kuca danas masovno i preko RH na vrata EU-a dolazi iz zemalja u kojima nema rata ni gladi, izvrsno su organizirani i, kako napisah u prošlu nedjelju, financirani. To ne možemo nazvati migracijama, već, ideologiji političke korektnosti i cenzuri unatoč, islamskom invazijom na Europu, i to trećom. Prve dvije, one na Iberijski i Balkanski poluotok, bile su džihad, dakle oružane invazije, dok je aktualna neoružana, pacifistička, koja se služi pravilom pritajivanja, mimikrije, koja se u islamu naziva “Taqiyya”, taktika koju Abderrahmani opisuje kao “puštanje dimne zavjese, koja se sastoji u navlačenju maske moderniteta kako bi se lakše prebacio u masu”. Tako se mnogi predstavljaju kao “umjereni muslimani”, iako su dobri ljudi ali korisni idioti islamista, ili teroristi koji to glume (Taqiyya) u svrhu postizanja cilja, terorističkog napada. Takvih je već prepuna Europa.

Izetbegovićevi snovi

Treći, pak, koncept islamizacije Europe koji Abderrahmani spominje je Dar al-Kufr, a odnosi se na zemlje u kojima je nekada vladao šerijat, i koji tamo treba vratiti. To upravo potiho radi Erdogan u Turskoj, a taj pojam objašnjava i radikalizaciju u susjednoj BiH. Zato ponavljam, radikalizacija islama u BiH na temelju koncepta Dar al-Kufr počela je još u Jugoslaviji sedamdesetih godina, kada je Alija Izetbegović napisao panislamistički, protuzapadni spis “Islamska deklaracija”, koji je do danas programski okvir politike i njegova sina Bakira, lutke na koncu islamskih radikala od Turske do Saudijske Arabije. Ne čudi stoga što je iznova tiskana devedesetih.

U njoj rahmetli Alija jasno kaže: “Prvi i najvažniji takav zaključak svakako je zaključak o nespojivosti islama i neislamskih sistema. Nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija.” Zato je bio za građanski ustroj BiH, dočim njegov sin Bakir doslovno, prema Hrvatima u Federaciji, provodi ove riječi svoga oca. Izetbegović sanja islamsku državu od Maroka do Indonezije, veličajući vrijeme Otomanskog Carstva i krvave osvajačke ratove proroka Muhameda i njegovih nasljednika, te jasno kaže da islam nije religija, već politički program, zagovara teokraciju, a nemuslimani u toj teokratskoj državi, kao u Otomanskom Carstvu (Ahdnama iz 15. stoljeća) imali bi mira samo ako se pokore. Izetbegović zato žestoko kritizira oca moderne Turske Kemala Ataturka kao izdajicu istinskog islama jer se odrekao Kur’ana kao podloge političkog djelovanja, uveo zapadne vrijednosti, a islam, zamislite “zločina” Ataturkova, sveo samo na religiju. U BiH, sukladno Abderrahmanijevim analizama, islam i islamisti djeluju zajedno u kontekstu turske strategije neoosmanizma kojoj je cilj povratak utjecaja u zemlje bivšeg Otomanskog Carstva, koju provodi Erdogan, a kojem je Alija “ostavio Bosnu u amanet”. Zato ne čudi da su na našu granicu postavili kampove s “izbjeglicama” i izbjeglicama.

Dakle, što se tiče migracija, nazovimo ih pravim imenom, invazija. Ako to kažu islamski intelektualci poput Abderrahmanija i drugih (Mohamed Arkoun, Muhhamed Shahrour, Ferhan el Maliki...) koji žele korjenitu reformu svoje religije, islama, valjda znaju što govore. Ili su, možda – islamofobi!?

Izvor:  https://www.slobodnadalmacija.

MigantiSD