Crno i bijelo (ili kroz naša bespuća)
Većina sadržaja koje ćete otkriti pod ovim naslovom, a koje smo dobili od vas ili ste ih vi preporučili, bila je odložena u košaricu za otpad, jer smo vas željeli poštedjeti glavobolje i lošeg raspoloženja koje bi vam mgli izazvati. Ipak, prevladalo je stajalište da nema smisla zatvarati oči pred stvarnošću, ona je takva kakva jest – ni crna ni bijela, nego i jedno i drugo, i da njeno sagledavanje može biti samo prvi korak prema ozdravljenju. Ima dosta toga nabacanog zbrda zdola, bez friziranja i cenzuriranja, pa ako vam se da - bacite pogled.
Mržnja kao smisao (života)
Ovako je zapisao jedan mudri starac kad su ga pitali otkud toliko mržnje među ljudima i takve podjele u našem društvu: Eto, prikupio sam već lijepu kolekciju godišnjih doba, naučio ponešto o životu, i sad bih se mogao pohvaliti: „sad znam da ništa ne znam“. A jedna od „stvari“ koja mi i dalje ostaju tajnom je mržnja. Što je to? I kako je ona moguća? Znam što je ljutnja, što je srdžba, bijes, ogorčenje. Kad vas netko ugrozi, povrijedi, uvrijedi, iznevjeri, prevari; kad vam napakoste, kad vas okradu... Buknu u vama osjećaju, uzburka se krv u žilama, zamrači se razum i više niste svoj gospodar. Spremni ste na uništenje svega što vam je na putu, pa i samoga sebe. Ali to ne traje dugo. Prođe kao oluja. Malo prije ili kasnije i vi ste opet svoj. To nije mržnja.
Vidio sam ljude kojima je nanešeno veliko zlo. Koji neizmjerno pate zbog gubitka najdražih. Oni kažu: nema za nas utjehe, umiremo od jada, ne možemo zaboraviti ali – opraštamo. I ne mrzimo. Zadivljujuće! I onomu tko ne vjeruje u Boga, teško shvatljivo. Što je mržnja? Suprotnost ljubavi? Ali, ako je ljubav u svojoj ljepoti tako moćna, kakva li je onda mržnja u tami nekog hladnog srca. Za mržnju treba volja. Za ljubav samo čisto srce.
Slušao sam ovih dana čovjeka u poodmakloj dobi kako propovijeda mržnju. Po tko zna koji put ponavljanje strašnih optužbi i kleveta na račun naroda s kojim živi i njegovih svetinja. I ostaje pri tvrdnji o krivnji cijelog naroda (hrvatskog), zločinačkoj naravi njegova bića. Što bi to moglo biti ako nije mržnja? A pedeset godina su moćne službe bivšeg sustava s partijom i armijom na čelu, u kojemu je i on bio jedan od stjegonoša, nemilosrdno i sustavno progonile i zatirale sve što se makar samo teoretski našlo na ideološkom nišanu i što je samo slutilo na nacionalno hrvatsko i vjersko.
.
Otkuda i sada tolika potreba, tolika volja i energija da se ustraje na optužbama Nitko normalan ne može pravdati niti pravda zločine, bez obzira tko ih je učinio. Blaženi Alojzije Stepinac, tada nadbiskup i kardinal, prvi ih je osudio. Ali, zar već nije nestalo neprijatelja i zločinaca? Po ovom našem gorljivom tužitelju kao da ih sada ima više nego prije. Je li u pitanju strast, opsjednutost? Misija? Ili samo uvjerenje u potrebu za obračun do kraja? Obračun - s kim? S narodom? Ili, možda, samo obveza, preuzeta zadaća? Preuzeta? Od koga, zašto? Učiti mlade mržnji, raspirivati negativne strasti, produbljivati podjele u društvu? Da bi se pokušalo ponovo uhvatiti kormilo vlasti ? Možda? Možda i za to da bi se zaštitli od istraživanja vlastite hipoteke? Jer, učinjeni su strašni, masovni zločini i nad nedužnim ljudima, koji do dana današnjeg nisu rasvijetljeni ni procesuirani.
A zar ne bi bilo ljepše tom članu naše društvene zajednice da šeće s unucima Zrinjevcem ili Maksimirom i da im priča o svom životu? To svi unuci vole. Ili da igra šah s s njima? Ili s bilo kime? Otkrio bi, možda, jednu drugu dimenziju života, života bez mržnje, uljubavi.
Ur.
Mrzimo vas, hulje,
Mrzimo, krvnici,
Vi pljačkaške rulje!
U majčinoj klici
Kunu vašu djecu utrobe svih žena
Ispod doma našeg, bombom
porušena.
Skotovi i gmazi,
Što psičete zrakom,
Na krvavoj stazi,
Za mračnim oblakom
Dostić će vas, zmije, osvetnička
strijela
Iznad naših brda, dolina i sela.
Kukavice, vrane,
Psi tuđinskih kurva,
U dno naše rane
Bijes će da vas surva.
Od otrova njenih kosti će vam gnjiti,
Dok se ne nasiti, dok se ne nasiti.
Naše ljute guje
Kroz kost će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
Crijeva će vam lizat,
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi.
Srcem bismo jeli
Pogano vam meso,
Na lešine sjeli
I kliktali bijesno,
Smrdežima vašim punili bi pluća
Za pobjede nove, nova nadahnuća.
Kako ovo razumjeti? Bi li pomogla psihologija, psihijatrija?
Nasilje oko nas događa se gotovo svakodnevno. Je li to dio novog normalnog vremena, kakva se ličnost krije iza psihološkog profila nasilnika i jesmo li postali društvo bez empatije, samo su neka od brojnih aktualnih pitanja na koja nam je odgovor dao ugledni psihijatar, izv.prof.dr.sc. Ante Bagarić, pročelnik Zavoda za liječenje ovisnosti Klinike za psihijatriju Vrapče. "...Nije moguće da jedna osoba plemenita, dobro strukturirana i empatična na bilo koju provokaciju reagira kao zločinac....Kod nasilnika nema dobrih karakteristika. Nažalost, u filmovima, književnosti, pa i u životu, nasilnik se opisuje kao dobar na poslu, jako uspješan, dobar prema kolegama, ali samo bije svoju ženu – eto, ima malu 'falinku'. Ništa od toga ne stoji..." Zanimljiv tekst, svakako pročitajte.
https://tockanai.net/index.php/iz-medija/596-psihijatar-nasilnici-su-psihopati
HRVATSKA, LJUBAVI MOJA
Zlatko Tomičić
Hrvatska, ljubavi moja,
i ovdje sam tvoj sin,
i ovdje sam tvoje ime
i tvoj sjaj.
Hrvatska, djevojko moja,
svuda mislim na tebe,
u svakoj zemlji te sanjam,
u svaki te nosim kraj,
Hrvatska, gujo pod kamenom
s golim trokutima i Ilirskim mjesecom
- tko na te s mržnjom stane
past će mrtav od otrova tvoga.
Hrvatska, zvijezdo na nebu,
tvojom pomoću stekoh sile svijeta,
svjetlost jesi što pada na ruke
iz tijela i krvi raspetoga boga.
Lijepa Li Si
Marko Perković
Kad se sjetim, suza krene
Zamirišu uspomene
Svake stope rodnog kraja
I narodnih običaja
Prepoznah ljepotu tvoju
Što probudi ljubav moju
Kad sam s tobom srce moje
Kuca jače, veliko je
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Lijepa li si
Kad Neretva k moru krene
Ti se tada sjeti mene
Mojoj pjesmi budi tema
Za sve one kojih nema
Ajde Istro i Zagorje
Podignimo sve tri boje
Zagrlimo se pred svima
Neka vide da nas ima
Oj, Zagoro, lijepa li si
Slavonijo, zlatna ti si
Herceg-Bosno srce ponosno
Dalmacijo, more moje
Jedna duša a nas dvoje
Pozdrav Liko, Velebita diko
Danas u medijima prednjači lijevo-liberalna, projugoslavenska, nerijetko kroatofobična orijentacija
Autor: Josip Jović/7dnevno, 27. prosinca 2020.
Nekad se znalo reći: pa to pišu novine! Danas se obično kaže: ma, to ti piše u novinama. Nekad ozbiljan izvor informacija kojemu se vjerovalo danas je postao sasvim nevjerodostojnim predmetom odmahivanja rukom. U Hrvatskoj izlazi šest dnevnih listova, od kojih je čak pet (ili svi osim Glasa Slavonije), ideološki obojeno jednobojno. Tu obojenost čini konzistentan niz stavova o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti s određenim izuzecima, koji samo potvrđuju sentenciju: exceptio firmat regulam. U Jutarnjem i Novom listu nema čak ni tih izuzetaka. Večernji je napravio snažan zaokret prema ljevici i “regionu”, Slobodna živi u svojim mosorskim tradicijama. Slika bi bila još drastičnija da, zahvaljujući novim tehnologijama, nisu pokrenuti razni portali i lokalne televizije, ili da ne postoje dva tjednika.
Taj dominantni konzistentni niz stavova, s mogućim mjestimičnim pretjerivanjima i karikiranjem, izgleda otprilike ovako: HDZ je po svom članstvu nacionalistička stranka, samo što Plenković tu stranku nastoji europeizirati i pacificirati; Domovinski je pokret natražnjačka stranka, a Možemo snaga progresa; u zemlji postoje snažne neoustaške tendencije; Katolička je crkva rasadište klerofašizma i treba je isključiti iz društevnog života, vjeronauk izbaciti iz škola i raskinuti Vatikanske ugovore; Domovinski je rat bio, doduše, odgovor na agresiju, ali je dobrim dijelom bio i zločinački pothvat; devedesete su mračne godine, Franjo Tuđman je bio diktator koji je omogućio privatizacijsku pljačku i dijelio Bosnu i Hercegovinu; Alojzije Stepinac je kontroverzna osoba; Tito je neprijeporno najveća povijesna ličnost; Jugoslavija je bila država u kojoj su ljudi dobro i slobodno živjeli; prostor od Vardara pa do Triglava je “naš prostor”; Goli otok je bio pogreška, a Bleiburg, više-manje, pravednički gnjev pobjednika i kazna suradnicima i simpatizerima NDH, uz pokojeg nevinog; pobačaj je apsolutno pravo žene; homoseksualne brakove treba izjednačiti u svemu s heteroseksualnima; nacija je prevladana kategorija; hrvatska je država problematičan projekt; Hercegovci i iseljenici su sumnjivi elementi; razne manjine treba držati kao kap vode na dlanu itd. Takav svjetonazor promiče se angažiranjem stalnih komentatora, tzv. kolumnista određenog profila, izborom suradnika i sugovornika, pa i izborom vijesti.
https://www.dnevno.hr/kolumnisti/josip-jovic/
'Igor Mandić:
"Domoljublje je posljednje utočište hulja, projekt Hrvatske je propao''
Hrvatski katolički radio
„Bože, daj mi milosti da u miru prihvatim stvari na koje ne mogu utjecati, hrabrost da promijenim stvari koje se mogu promijeniti i dar mudrosti kako bih mogao razlikovati dobro od lošeg. Podari mi milost da mogu živjeti dan po dan, uživajući u svakom pojedinom trenutku, prihvaćajući teškoće na koje naiđem kao put prema miru. Prihvaćajući poput Isusa ovaj grešni svijet takav kakav je, ne onakav kakav bih ja htio da bude, vjerujući da je u Tvojoj moći da sve upraviš prema dobru. Predajem se Tvojoj volji, kako bih mogao biti sretan u ovom životu i postići vječnu sreću s Tobom u Nebu. Amen.”
Fra Ignacije Vukdelija na ispraćaju poginulog junaka
Sprovod Andrije Matijaša Pauka zauvijek će pamtiti svi oni koji su imali čast da se od njega oproste. Veličanstveni govor fra Ignacija Vugdelije na sprovodu ovog hrvatskog viteza rasplakao je i najokorjelije vojnike i generale koji su se došli pokloniti Pauku:
“Pao je junak, jedan od brojnih koji kroz ovih nekoliko godina padaju da bismo mi mogli živjeti. I velik je to pad… Zar suze u očima naših bojovnika, pripadnika 4. brigade, o tome rječito ne govore? I ide narod, i ide njegovo veličanstvo hrvatski narod prema svom zemaljskom cilju, sigurno ide zahvaljujući onima koji poput hrastova padaju, zahvaljujući onima koji poput Andrije dadoše živote svoje… Kad god netko od velikih završi svoj zemaljski put, narod se zaustavlja i plače… Jedno vas molim… Kad vas sutra vaš sin ili unuk upita “što je to bilo 90-tih, kako smo došli do ovoga što imamo”, kažite im jednostavno: “Sine, to su ljudi od Boga poslani, vodili narod prema budućnosti, prema sreći”. A kad budete nabrajali imena onih koji su narod doveli do cilja, nemojte, molim vas, zaboraviti ime Andrije Matijaša Pauka”.
Video: https://youtu.be/lxFX-idEwYk
Miletić Marin, 21. 1. 22
UŽAS‼️ Koga bi to ekipa MOŽEMO danas ubijala i za kakvim vremenima oni to žale? Očekujem jasnu i nedvosmislenu osudu SVIH institucija, udruga za zaštitu ljudskih prava, svih medija, te očekujem ispriku stranke MOŽEMO i da odmah da otkaz ovom širitelju mržnje koji žali za ubijanjem katoličkih svećenika!
Josip Jagić je glavni PR stručnjak MOŽEMO, čovjek bez kojega niti jednu informaciju iz grada Zagreba ne možete dobiti. Predstavlja se kao čovjek iz sjene, a ustvari - svi u Zagrebu to znaju - glavni mag MOŽEMO.
Taj radikalni ekstremist se razotkrio. Na twitteru je komentirao objavu novinara INDEX-a i hladno napisao da ŽALI za dobrim starim vremenima u kojima je ljevica u Hrvatskoj ubijala katoličke svećenike.
Iako stranka Možemo tone iz tjedna u tjedan potpuno nesposobna za voditi grad Zagreb. Iako su nas Mostovce u Saboru napadali jer smo se borili za razborit pristup COVID-u, a Možemo se zalagao za lockdown i obvezno cijepljenje svega valjda što hoda - ovo je ipak nova dimenzija.
Mnogi su pričali da je stranka MOŽEMO ustvari radikalna ekstremistička skupina pojedinaca koji su zamaskirani zelenom ideologijom iznutra vrlo ekstremni - što je ovaj istup njihovog glavnog PR-a vrlo jasan dokaz.
Hrvatska treba ljevicu. Modernu, demokratsku, kulturnu ljevicu. Hrvatska je premalena zemlja za ektremiste koji likuju nad ubijanjem katoličkih svećenika u komunizmu i zazivaju ta "dobra stara vremena."
Ovo je užasavajuće. Postati svjestan kakvi nas to ljudi okružuju i kome su to Zagrepčani dali povjerenje. Iako vidimo jasno već sada da nikada više nigdje ovi radikali ljevice neće dobiti povjerenje prevarenih ljudi.
D. Dijanović: Dogme i mitovi jugoslavenskih ‘antifašista’
Zašto se Savka 1971. usudila reći da je Srb mjesto velikosrpstva, a danas to političari ne čine?(2017)
M. Đilas o postupanju prema neprijateljima
Način postupanja komunista i partizana prema neprijateljima i zarobljenicima M. Đilas je u Borbi zapisao još u veljači 1943. U članku Njihovi planovi će propasti on je dao vrlo precizne naputke: „Ne prevaspitavajte ih, ne trošite uzalud vrijeme, ne nadmudrujte se s njima! Oni znaju šta čine. Ubijajte ih kao pse, kako su i zaslužili, osvetite nevine žrtve, u zgarišta pretvorena sela i gradove! Neka svaki od njih zna da će za zločine biti kažnjen. Budite bez milosti prema rulji kojoj je jedini cilj ubijanje i pljačka tuđeg, mukog stečenog dobra! Nijesu oni samo saučesnici, oni su zločinci, nema među njima nijednog koji ne bi bio poprskan nevinom krvlju, koji se ne bi sladio nad požarima i vriskom majki i djece, koji nije žderao hljeba koji su s mukom izorali naši ratari iz brazda natopljenih krvlju naših boraca. Napadajte ih što žešće munjevitim iznenadnim naletima, istrebljujte ih bez milosti, neka im se ledi krv u žilama od smjelog, iznenadnog partizanskog udara!“.[6]
Velika podvala Ognjena Krausa hrvatskoj naciji o zabrani obilježja nacionalsocijalizma, fašizma, ustaškog i četničkog pokreta ili režima! A gdje su obilježja komunizma kao totalitarnog režima?
Zašto bih se ja i sve generacije rođene nakon 2.svjetskog rata trebale sramiti i nositi stigmu za zločine koji su počinjeni prije mog rođenja? Srami li se Vesna Teršelić komunističkih zločina počinjenih nakon 2,svjetskog rata, o tome nema spomena!?...
https://www.braniteljski-portal.com/
‘Rat protiv Stepinca – zločin nad istinom’. dok film" aria-label="CROATIA-FILM.COM
https://www.youtube.com/watch?v=btzq3pKlQVI&authuser=0
Kao katolika ne vrijeđaju me riječi Matije Babića, vlasnika Indexa, bez obzira na to što je Spasitelja Isusa Krista nazvao „židovskim zombijem,“ a Sveti Križ pogrdnim nazivom za muško spolovilo. Pokušaji uvreda dolaze od Zloga, a kao što znamo, ono što dolazi od Zloga, Krist trijumfalno pobjeđuje.
Upravo Krist, kojeg Matija pokušava ismijavati, naučio nas je na vlastitom primjeru, dok je opraštao razbojniku raspetom kraj sebe, kako u svakom postoji nešto dobro. Možda se i Matija na koncu ipak pokaje, kao i onaj drugi razbojnik.
Prvo, u duhu kršćanstva, smatram kako je važno prepoznati u čemu su to Matija i Index korisni hrvatskom društvu. Index često dobro ukazuje na ekonomske probleme Hrvatske i u tom djelu donosi korist hrvatskom društvu, u svakom slučaju veću od brojnih medija.
S druge strane, bezuspješni pokušaj sramoćenja katolika, u ovom slučaju posebice Hvarana koje Matija, za svaki pa i sudski slučaj, kukavički naziva „nekim otočanima“ pokazalo se na koncu kao uspješni pokušaj Matije u sramoćenju samog sebe.
Opisujući odvratnim riječima Sveti Križ i Isusa Krista, Matija se malo prevario i krivo adresirao svoj opis. Zapravo je jako precizno opisao sebe samoga. No, upravo Krist nas uči: oprostimo svima. Matiju možda oprost, ako ga ikad zatraži, podsjeti da takve stvari može pisati samo zato jer živi u slobodnoj kršćanskoj civilizaciji koju je utemeljio upravo Krist kojeg pokušava vrijeđati.
Ma kako bi Matiji ovo moglo nevjerojatno zazvučati, oprost je moguć čak i deklariranim pedofilima koji se i s Madagaskara hvale djelima vlastite izopačenosti, a zatim brže-bolje s Interneta uklanjaju tragove.
Od sličnih kukavica ne očekujmo da pokušaju na isti način sramotiti proroke Islama, a hvala Bogu da to ne čine. Samo, razlog za to nije njihova dobrota, već opet kukavičluk, jer znaju da pokušaji ruganja s nečijim svetinjama donose klikove, popularnost i novac, a sa svetinjama nekih drugih, gotovo pa siguran smještaj u apartmanu dva metra ispod zemlje.
Dragi kršćani, ne dajte da vas vrijeđaju kukavice.
Isus sve čini novim, možda će i Matiju.
Mile Kekin: 'Ja nisam vaš, od glave do pete, moji su pobijedili 1945.'
Kekinu odgovor u stihu stigao od splitskog rokera Tonija Aničića:
"Ti nisi naš, nisi naš od glave do pete ti nisi naš, tvoji su izgubili 95.
Nestalo stiha, presušile rime državna blagajna tvoje je vime. Kojega sišeš, iz kojeg ždereš, a po toj državi stalno sereš. Kad talenta nema, kad rodiš se bez dara, a koncerti odavno nisu puni, najbrži način da dođeš do para – samo šta žešće po Hrvatskoj pljuni. Kad nema pjesme, kad nema hita, a ploče već dugo ne privlače kupce, sjetiš se Juge i druga Tita pa napuniš odma novinske stupce. Nekad sam, Mile, i ja ti se klanja, a danas si manji od poslušnog hrčka od Džinovskog i GAD-a do današnjih sranja i do Milanovićevog kućnog potrčka. Nekad Bog na Zemlji, nekad ime slavno, ljubimac kolega, publike i kritike, al` bunar ideja je presušio davno pa se zato hvataš jeftine politike. Dignimo spomenik, dignimo bistu oportunističkom “antifašistu”, velikom “borcu za ljudska prava”, dok mu je država muzara krava. Bog, domovina, nacija, davno je nestala inspiracija. Kažeš “nisam vaš”, al bolje budi kuš jer, što je “vaš” na srpskom, na hrvatskom je “uš”…"
Paul Stubbs: “Die you evil S of a B!”
Paul Stubbs (Englez na radu u Hrvatskoj, dr. sc., nastavnik na hrvatskom sveučilištu, ljevičar), nakon što je objavljeno da je kardinal Bozanić završio u bolnici na svojem Facebooku napisao “Die you evil S of a B!” – što bi u prijevodu na hrvatski značilo “Umri ti zli kurvin sine”.
Iako se, nakon podlih uvreda kardinala Bozanića, ponizio, ispričao, priznao grešku grešku i obećao da više nikad neće takvo što napraviti, Stubbs je ipak nastavio po svom. (rujan 2019.)
Dragan Markovina (Mostar, 1981.) je hrvatski povjesničar, publicist, medijski kolumnist je i ljevičarski aktivist iz Mostara, koji živi i radi u Splitu. Osnivač je i prvi predsjednik stranke Nova ljevica.[1] : "Ja sam najžešći jugoslaven, a Hrvatska mi ništa ne predstavlja".
Miletić Marin, FB, 11. 1. 2022.
Ovo dolje pišem tebi, dragi moj. Tebi, draga moja. Baš Tebi‼️ Onda te molim da podijeliš ovaj tekst. Da ga vidi i onaj tvoj/a - koji ima istu odgovornost.
Ne pišem vam ovo da ikome dociram. Ne želim to. Mislim da svaka lopovska akcija ima - ime i prezime. I mislim da svatko mora odgovarati za svoja djela. Pogotovo za svoja nedjela. U tridesetak minuta surfanja po netu izvadio sam veće afere HDZ-a i SDP-a dok su bili na vlasti. Stvarno mislim da kada je netko na vlasti, u dva mandata možeš pokazati koliko si sposoban. Onda pauza, neka se dogodi promjena, pa neka te eventualno opet građani biraju. Ako žele i ako je tvoja opcija/platforma bila toliko dobra i poštena.
Vlast je moć. A moć kvari. I najčišća srca ljudska mogu potamniti ako su predugo blizu velike moći. Zato je važno MIJENJATI vlast. Što redovitije, što češće. Kako lokalnu, tako i nacionalnu.
Vjerujem da svatko od vas može nadodati još poneku aferu. Nešto što ne valja i što nije dobro. Ali, nije to bit ovog posta. Ne obraćam se uopće strankama koje su vodile našu Državu od samostalnosti. Niti želim u ikoga upirati prst. Želim samo Tebi progovoriti. Baš Tebi, građanine.
Dragi čovječe, draga čovječice, SVAKI, baš SVAKI PUT kada ti neka situacija izvuče mučninu, kada ti se gadi netko od nas koji predstavljamo narod u Saboru, kada te užasava lopovluk, korupcija, kada dobiješ poriv pobjeći iz naše malene i predivne zemlje koja nije ovo sve dolje zavrijedila znaj jednu stvar:
TVOJA ODGOVORNOST je u svemu ovome tada i u svemu ovome danas. Posebno je TVOJA, baš samo tvoja odgovornost ako OSTAJEŠ DOMA. Ako si odustao od borbe, ako si se umrtvio, ako si svoju savjest ugušio pa onda pravdaš pale snove s time da nije moguće. Ti si u slabosti odustao pa druge pozivaš na odustajanje? Nemaš to pravo! Ostaješ doma, ne izlaziš na izbore i DIREKTNO UTJEČEŠ na sve ovo dolje⬇️ Ne, ne, NE‼️ Moguće je! A tamu ćemo potjerati, svjetlo će pobijediti.
Pozivam Te. Osjećaš i sam duboko u svom srcu da staro nestaje. Urušavaju se njihove utvrde korupcije, nepotizma, svega onoga što su gradili dugo godina. Ali, sjene su gradili na rahlome pijesku. Zato će se raspasti. Priključi se borbi za pravedniju i ljepšu Hrvatsku. Nebitan je sada naš Most. Pronađi svoj način - svoj put - ali budi aktivan. Budi živ! Imaš točno određenu odgovornost prema ovom društvu. Da, ti!
Ne nasjedaj na njihove posljednje političke trzaje i krikove obmana. Dolazi vrijeme u kojem ćemo graditi onakvu Hrvatsku kakvu su zavrijedili svi oni koji su dali svoje živote za nju. Želimo Hrvatsku nade i optimizma, sretnih ljudi, Hrvatsku u koju će se dolaziti živjeti, a ne iz nje - bježati.
Tvoja, baš tvoja odgovornost je ogromna.
Nemaš pravo odustati. Ne, nemaš pravo odustati.
FIMI MEDIA�70 milijuna kuna (2007.-2009.)
Izvlačenje oko 70 milijuna kuna iz državnih tvrtki. HDZ je osuđen za izvlačenje državnog novca.
AFERA HEP�650 milijuna kuna (2008.)
Afera HEP imala je više krakova i to od pogodovanja tvrtki Roberta Ježića DIOKI, fiktivnog zapošljavanja Rade Buljubašića i 600 milijuna kuna teške afere HEP-TLM pa do fiktivnih ugovora o djelu.
AFERA HAC�25 milijuna kuna (2006.-2009.)
Afera s preplaćenim radovima i nezakonitim ugovorima o prodaji. Krajem 2019. godine bivši HDZ-ov ministar i zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta nepravomoćno je oslobođen optužbi da je sa suradnicima podijelio preko 15 milijuna kuna i 850 tisuća eura iz tvrtki za održavanje i izgradnju cesta, no krivima su proglašena trojica njegovih suoptuženika.
AFERA HYPO�37 milijuna kuna (2004.-2005.)
Sanaderova provizija za ulazak Hypo banke na hrvatsko tržište, afera teška 5 milijuna eura. Sanader je na kraju osuđen.
AFERA PLANINSKA�17 milijuna kuna (2009.)
Sređivanje kupovine od bivšeg saborskog zastupnika HDZ-a Stjepana Fiolića za potrebe Ministarstva regionalnog razvitka po cijeni znatno višoj od tržišne. Osuđen Ivo Sanader, bivši šef HDZ-a.
AFERA SPICE�400 milijuna kuna (2006.)
Malverzacije dionicama Podravke teške oko 400 milijuna kuna. U aferi je bio glavni optužen HDZ-ov Damir Polančec. Na kraju su Polančec i sedmorica suokrivljenika oslobođeni optužbe, a četvorica su proglašeni krivima.
AFERA MEDIKOL�230 milijuna kuna (2006.-2011.)
HDZ je financirao privatnu polikliniku Medikol državnim novcem.
AFERA HŽ�27.3 milijuna kuna (2003.-2008.)
Pranje novca u Hrvatskim željeznicama, a novac je navodno završavao na računima raznih off-shore tvrtki. Uz bivšeg šefa HŽ-a osuđena su još četvorica.
AFERA HPB�Oko 255 milijuna kuna (2007.-2009.)
Rizični kreditni plasmani Hrvatske poštanske banke. Davani su nalozi za odobrenje kredita bez obzira na rizik, kreditnu sposobnost i osiguranja. Šefu te banke Josipu Protegi i drugima i dalje se sudi.
AFERA INA - MOL�10 milijuna eura (2008.)
U ovoj aferi bivši šef HDZ-a Ivo Sanader osuđen je za primanje 10 milijuna eura mita od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija. Nepravomoćno osuđen na 7.5 godina.
AFERA ĐAKOVŠTINA�55.7 milijuna kuna (2009.-2010.)
Iz silosa Đakovštine nestalo nekoliko desetaka tisuća tona žitarica i uljarica, čiji su stvarni vlasnici bili Ravnateljstvo za robne zalihe te brojni poljoprivrednici. Veći dio robe završio je na policama Konzuma.
AFERA SUNČANI HVAR�571 milijun kuna (2007.)
Privatizacija Sunčanog Hvara provedena je u maniri HDZ-ovih privatizacija kakvih smo se nagledali u devedesetima,
AFERA SLAVONSKA BANKA�150 milijuna kuna (2008.)
Hrvatska je po nepravomoćnoj presudi Hypo banci dužna isplatiti iznos od 40 milijuna eura zbog namještanja financijskog stanja Slavonske banke koju je Hypo banka službeno preuzela 2008. godine.
AFERA BRODOSPLIT�27 milijuna kuna (2006.)
Pranje novca teško 4.7 milijuna kuna. Nakon oslobađajuće presude za Sanadera i društvo određeno je novo suđenje.
AFERA IMOSTROJ I BECHTEL�6 milijuna kuna ( 2004.-2006.)
Miomir Žužul bio je jedan od trojice ministara koji su se osobno založili za otpis višemilijunskog duga Imostroju, tvrtke čiji je novi vlasnik njegovoj supruzi za polovicu bezvrijedne tvrtke isplatio pola milijuna kuna. Tu je i nikad riješena Žužulova afera Bechtel zbog koje je otišao iz vlade.
AFERA KAMEN INGRAD�60 milijuna kuna (2006.-2009.)
Vlado Zec bivši je dužnosnik HDZ-a i HSP-a, čijoj je tvrtki Kamen Ingrad Sanaderova vlada otpisala 30 milijuna kuna duga. Tako je krenulo, da bi tvrtka na kraju propala, a Zec je do sada za razne malverzacije odležao više od četiri godine.
AFERA SALONIT�Oko sto milijuna kuna (2004.)
Protiv bivšeg vlasnika Salonita Joze Ćurkovića dignuto je par optužnica zbog štete od stotinjak milijuna kuna. Ćurković se nalazi u bijegu od hrvatskog pravosuđa u BiH.
AFERA VERONA�70 milijuna eura (2006.)
Tajno u Veroni 24. i 25. lipnja 2006. godine sastali su se Ivo Sanader, predsjednik Uprave Plive Željko Čović te Miomir Žužul, a tema razgovora bila je prodaja Plive. Barr je za većinski paket Plive na kraju platio 2.2 milijarde dolara, a natjecanje Actavisa i Plive navodno je zaustavljeno kampanjom i pritiscima iza kojih je stajao tadašnji vrh vlade te je ostvarena razlika u cijeni dionica od preko 70 milijuna eura. Afera nikada do kraja nije istražena.
BOJANJE TUNELA�4.3 milijuna kuna (2008.-2009.)
Prema optužnici čelnici HAC-a su omogućili tvrtki Skladgradnja da naplati višestruko veće cijene premazivanja bojom cijevi tunela Sv. Rok i Mala Kapela. Famozno "bojanje tunela" postalo je sinonim za korupciju u Hrvatskoj. Iako su spektakularnoj akciji 2009. godine uhićeni čelnici ove tvrtke, do danas nije počelo suđenje u ovom slučaju.
AFERA HOTMAIL�Oko 500 milijuna kuna (2017.)
Šef HDZ-a Andrej Plenković i potpredsjednica vlade Martina Dalić bili su na čelu tajne skupine koja je pisala zakon o sanaciji Agrokora, nakon kojeg su se članovi te tajne grupe okoristili ugovorima s tom tvrtkom.
AFERA VJETROELEKTRANE�Višemilijunska šteta, 2020.
Ukupno 13 ljudi tereti se u aferi Vjetroelektrane, od kojih je veliki broj HDZ-ovaca. Sumnja se da je utjecajna HDZ-ovka Josipa Rimac lobirala za izgradnju vjetroelektrana. Bivša gradonačelnica Knina i pomoćnica ministra uprave Josipa Rimac prema pisanju medija urgirala je kod Krunoslava Jakupčića predsjednika Uprave Hrvatskih šuma da izda suglasnost za gradnju vjetroelektrana kod Knina.
AFERA JANAF�Višemilijunska šteta, (2019.-2020.)
Na udaru USKOK-a je dugogodišnji gradonačelnik Velike Gorice i donedavni saborski zastupnik HDZ-a Dražen Barišić. Tereti ga se da je u rujnu prošle godine u Zagrebu i Velikoj Gorici Kreši Peteku, osnivaču tvrtke Elektrocentar Petek, namjestio višemilijunski posao.
AFERA CROATIA OSIGURANJA
Croatia osiguranja prodano rovinjskom Adrisu pod vlasti SDP-a. Naime, prema izvješću državne revizije 2015. vladina odluka o prodaji nije provedena u skladu sa zakonom jer je nije potvrdio Sabor, a cijena plaćena za savjetnike za privatizaciju koja je iznosila oko 27 milijuna kuna mogla je biti osjetno manja.
AFERA VRDOLJAKOVI RAZDJELNICI HNS
Vlada Zorana Milanovića je, pred sam kraj mandata – u rujnu 2015., na svojoj posljednjoj sjednici, u hitnu je proceduru progurala prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije. Tadašnja zastupnica Oraha, Mirela Holy, upozorila je da su se u javnosti pojavile informacije da tim prijedlogom zakona Vlada pogoduje pojedinim tvrtkama i interesnim lobijima bliskim samom vrhu Vlade, a posebno je istaknula tvrtku CEMP.
CEMP- „Cista energija Mediterana i Panonije“ je tvrtka koja je razvijala projekt vjetroelektrane Krš-Pađene kod Knina, najveći projekt vjetroelektrana u Hrvatskoj. Još i prije donošenja tog Zakona, na samom kraju 2013., CEMP-u je u samo tri dana odobrena izgradnja vjetroparka. Express.hr ističe: Iako je brzina odobrenja impresivna, zanimljivo je da za dio od 42 megavata uopće nisu imali valjanu dozvolu“ objašnjavajući kako se Vrdoljakov kabinet pobrinuo da „sve ipak prođe“.
AFERA JAKOVINA
Jakovina, ovaj SDP-ovac u središte pažnje došao je 2016. godine kada je Europska komisija blokirala poticaje zbog sumnje da se radilo o potencijalnom pogodovanju i nepravilnostima u njegovom mandatu, pod blokadi je tada došlo 1,23 milijarde kuna
AFERA MIRANDO MRSIĆ
Bivši ministar rada, i bivši SDP-ovac Mirando Mrsić u djelu javnosti spominjao se zbog milijunskog duga tvrtke njegove supruge HZZO-u, u vrijeme dok su se mediji bavili tom tematikom, Mrsić je tvrdio da su svi podaci objavljeni u medijima zlonamjerne neistine kojima se nastoji kompromitirati njegova supruga. Međutim, koncem 2016. godine HZZO je pokrenuo pravni postupak za naplatu 10,6 milijuna kuna duga potvrdivši da je tvrtka Shire koja je do 2015. godine bila u vlasništvu Dijane Šucbah Mrsić temeljem sudske nagodbe Zavodu uplatila cjelokupan dug od 10,6 milijuna kuna.
AFERA VARGA
Bivši SDP-ov ministar zdravstva Siniša Varga, problematizirao se zbog broja savjetnika, ali i radi toga što se službenim automobilom vozio na skijanje te ujedno naručivao radne stolove iz Danske.
AFERA KUŠČEVIĆ
Bivši ministar Kuščević HDZ najprije otkriveno da njegova kuća na Braču nije označena u katastru, a uskoro su u javnost izašli i mnogi drugi detalji o tome kako je netransparentnim poslovanjem i djelovanjem kao načelnik općine Nerežišća na Braču, za sebe stekao iznimno veliku imovinsku korist. Čovjek je bio glavni odgovoran radi rušenja narodnog referenduma.
AFERA ŽALAC
Bivša ministrica Gabrijela Žalac uhićena je zajedno s još tri osobe zbog afere softwer.
Ured europskog javnog tužitelja na svojim stranicama objavio je informaciju o provedenim uhićenjima.
''Ured europskog javnog tužitelja u suradnji s hrvatskim Policijskim nacionalnim uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta provodi hitne dokazne radnje danas, 10. studenoga 2021. godine, u Hrvatskoj. Navedene radnje odnose se na četiri osobe za koje se sumnja da su počinile kaznena djela u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU te u Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU), vezano uz postupke javne nabave informatičkog sustava.
...
Ne. Nemaš pravo odustati od snova‼️
Da ćemo uspjeti izgraditi. Bolju, ljepšu i pravedniju Hrvatsku.
Karolina Vidović Krišto, 29 lipnja 2021.
PRESTANIMO SE BRANITI I NAPOKON PODIGNIMO OPTUŽNICU
Nakon gradnje berlinskog zida, tadašnji gradonačelnik zapadnog dijela Berlina, Willy Brandt, koji je kasnije bio i kancelar te dobitnik Nobelove nagrade za mir, pred velikim mnoštvom okupljenih građana izjavio je: “nismo se okupili da iznosimo obranu, došli smo iznijeti optužnicu!”
To izjavljuje politički vođa građana Berlina koji su u potpunom okruženju komunističkog bloka, ali Brandt izjavljuje da se pravo i pravda mogu gušiti, ali će kad-tad pobijediti.
Današnja Hrvatska nije u tolikoj vanjskoj opasnosti, ona je pod unutarnjom blokadom. Sa stanjem u Hrvatskoj je nezadovoljna velika većina hrvatskih građana, zadovoljna je vladajuća kasta koja je ujedno i odgovorna za ovo stanje.
Ukratko, stanje je loše, a odgovorne za to stanje se smatra društveno uglednima i stručnima. Potpuni apsurd!
Ako profesor medicine, na primjer kardiokirurg, dolazi na operacije pripit te mu svaki drugi pacijent umre, vrlo brzo bi bio suspendiran te bi njegovi nadređeni analizirali smrtne slučajeve i njegove propuste. Nikakva titula ga ne bi spasila od odgovornosti za propuste, te ga više nitko ne bi oslovljavao s “ugledni profesor.”
Ono što je zdrava logika u svakodnevnom životu ne vrijedi u hrvatskom društvu.
Ključne osobe politike, medija i pravosuđa se oslovljava s “ugledni, cijenjeni”, a rezultate koje ti "uglednici" daju su sljedeći:
- 114. mjesto po neovisnosti pravosuđa od 137 analiziranih država,
- druga najslabija platežna moć u EU, iza nas su samo Bugari ali oni se popravljaju a Hrvatska platežna moć pada. Ovo je izvor Europske komisije i WEF-a.
- Institut iz Lausanne, IMD, Hrvatsku je po konkurentnosti smjestio na 59. mjesto od analizirane 64 države u svijetu.
Jesu li ovo realno porazni rezultati? Jesu.
Ima li Hrvatska potencijal za bolju situaciju? Ima.
Tko je odgovoran za ovo stanje? Vladajuće upravljačke strukture koje već desetljećima imaju javne titule “uglednici i stručnjaci.”
Sljedeći slučaj je plastični primjer te manipulacije, laži i izluđivanja nacije.
Prošli tjedan smo u Saboru imali raspravu o jednoj takvoj “uglednici” i velikoj “stručnjakinji”.
Jedan drugi “uglednik”, trenutačni predsjednik Zoran Milanović, predložio je Zlatu Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda. Prije nego što raščlanimo ovu temu, ali u svjetlu gore opisane realne situacije u kojoj se Hrvatska nalazi, treba navesti dominantne standarde koje u Hrvatskoj vladaju.
Mediji su ti koji, uz pomoć društvenih analitičara, vrlo često s akademskim titulama daju titule “ugledan, pošten, sposoban, međunarodno afirmiran i antifašist”.
Kritičko propitivanje nije dopušteno, te se one koji se drznu istraživati te “uglednike” u startu proglašava “nacionalistima, nedemokratama, antieuropejcima desničarima” i sličnim kvalifikacijama. U oba slučaja se ne iznose dokazi. Sjetimo se samo sustavnog „medisjkog pranja mozga“ kojem smo svakodnevno izloženi.
Sanader je bio veliki “europejac” koji je ispravljao Tuđmanov “nacionalizam” i navodnu korupciju. Isto tako su Mesića, Račana, Pusić, Bebića, Šeksa te ostalu dubioznu plejadu političara prezentirali kao spasitelje, a u stvarnosti su to bile prosječne i nadasve bezidejne, ali izrazito koristoljubive osobe.
Ali nisu samo političari propagandistički zaštićeni, to su na primjer i pravnici.
Tako su glavni pravni “stručnjaci” Čedo Prodanović, Jadranka Slokovoć ili Anto Nobilo. Svo troje su bivši komunistički tužitelji, znači kršitelji ljudskih prava. U Poljskoj, Češkoj ili Rumunjskoj bi to bilo nemoguće; oni nemaju te komunističke “genijalce”, ali zato imaju gospodarski rast te im ljudi ne bježe iz države.
Isto tako su zaštićeni takozvani gospodarstvenici, kao na primjer Ivica Todorić (njega su sklonili, ali mu novce i privilegije nitko ne dira, te je na slobodi), Branko Roglić, Ante Vlahović, Emil Tedeschi ili Nino Pavić. O njima se oduvijek moglo samo u superlativu pisati.
Dok se u Hrvatskoj piše o temama iz 2. Svjetskog rata i navodnom sveprisutnom ustašluku, ne razgovara se o: privatizaciji Croatia osiguranja, aferi Borg, aferi Bankomat, aferi Spice, vjetroparku Krš-Pađene, aferi Uljanik, aferi Brodotrogir-Končar…
Ne priča se zašto su takve liste čekanja u zdravstvu, zašto se građane pljačka pri registraciji vozila, zašto se krše zakoni i pogoduje lihvarskim agencijama, zašto Hrvati imaju najnepravedniji ovršni zakon u EU, ...
Rezultat rada ove elite jest: raspad gospodarstva, urušavanje pravosuđa te nepravda kao normalno stanje.
Vratimo se Zlati Đurđević. Svi u Hrvatskom saboru, osim mene i kolege Vrkljana, ponavljali su mantru o “stručnosti i ugledu” gospođe Đurđević.
Ne samo SDP-ovci, već i oporbeni zastupnici. Tako na primjer kolega Bartulica govori o neospornoj stručnosti gospođe Đurđević. Bartulica, koliko znam, nije pravnik, kao i što novinari nisu pravnici, pa se postavlja pitanje na temelju kojega znanja i vlastitih referenci dodjeljuju titulu “stručan ili uglednik”?
Ali, pogledajmo činjenice koje su u potpunosti suprotne od “ugledan i stručan”. U međunarodnim krugovima je gospođa Đurđević odbačena, njezin pristup pravu prolazi samo u nelustriranoj Hrvatskoj.
Gospođa Đurđević je bila kandidatkinja Hrvatske za Međunarodni sud pravde, i tamo je glatko odbijena. Za zaključiti je da njenzina stručnost nije bila zadovoljavajuća.
Drugi slučaj je savjetovanje u Ženevi Zlate Đurđević u slučaju INA-Mol; rezultat je gubitak spora. Gdje je tu stručnost?
Potrebno je očitovanje o sljedećim činjenicama, i to bez demagoških floskula:
- Transparentnost: Zlata Đurđević navodi u svom životopisu, kojeg sam dobila kao zastupnica, da je savjetnica Vlade RH u arbitraži INA-MOL te da je izrađivala vještačenja, i usmeno svjedočila u korist Hrvatske pred arbitražnim sudom. Nakon javno postavljenog pitanja o iznosu honorara kojeg je za svoj angažman od Vlada primila, Zlata Đurđević u otvorenom pismu odjednom tvrdi da je bila dio tima odvjetničkog ureda Luke Mišetića, a ne Vlade. Ovo se zove iznošenje neistine u službenom dokumentu, jer životopis jest službeni dokument kojega je poslala Saboru; znači obmanjivala je Sabor.
- Načelo transparentnosti je obvezuje da objavi iznos svih honorara u zadnjih 10 godina koje je primila od proračunskih institucija (Vlade, ministarstava, Ustavnog i Vrhovnog suda). Osoba koja se kandidira za tako važnu dužnost je dužna objaviti sve relevantne podatke o sebi. Zašto to nije učinila?
- Slučaj Perković: Zlata Đurđević je u dva novinska intervijua branila Perkovića i Mustača. Riječ je o razgovoru za Novi list od 4. listopada 2013., te razgovoru za isti list od 23. travnja 2014. U oba razgovora gospođa brani ubojice, zgrožena je zbog odluke o njihovu izručenju te se poziva na zastaru. Ona je bila dužna, u skladu s osnovnim znanstvenim standardima, obrazložiti zastaru, a ne se pozivati na drugog profesora. Ovo je bila smišljena strategija Perkovićeve obrane u kojoj je ona svjesno sudjelovala. Pozivam je neka pročita što je izjavila u ova dva intervjua i prestane obmanjivati javnost.
Zlata Đurđević dokazivo iznosi neistine te se u potpunosti kompromitirala, što su potvrdili i međunarodni krugovi koji su je više puta odbili kao kandidatkinju, baš kao i njezine pravne radove.
Dovoljna je sama činjenica da je radila za odvjetnika Nobila; to je dokaz da sudjeluje u netransparentnim procesima dubioznih struktura. Osoba koja drži do svog digniteta, ne može raditi za kontroverznog bivšeg komunističkog dužnosnika, koji je dan danas sklon nasilju.
Mentalni sklop vladajućih struktura ilustrira i sljedeći slučaj koji se veže za Milanovića kada je bio predsjednik Vlade.
U vrijeme njegove vladavine donesen je zakon o predstečajnim nagodbama. Ukratko, tim zakonom se na potpuno netransparentan način opraštalo tvrtkama milijunske porezne dugove, dok su istovremeno uvedena, primjerice, rigorozna pravila za ugostiteljstvo.
Događali su se slučajevi da se za višak u blagajni od 10 kuna zatvarao obiteljski hotel u špici sezone. A vladajući su istovremeno pljačkali proračun.
Jedan od primjera je slučaj Spačva, u kojemu je zemljište u Vinkovcima Ministarstvo financija kupilo za 33 milijuna kuna, a porezna ga je procjenila na 6 milijuna. U normalnom svijetu se za ovakve stvari završava u zatvoru, ali u Hrvatskoj je USKOK rekao da je sve po zakonu.
Iz te afere pamtimo i izjavu vještaka koji je procjenjivao zemljište; on je rekao: “Ne želim govoriti kako sam konkretno došao do toga. Mogu vam reći samo načelno: procjena vrijednosti nije objektivna znanost, to je subjektivno viđenje stručnjaka”.
Upravo je ova izjava središte problema. Vladajuće kaste krše zakone, bogate se i još se pri tome samoproglašavaju stručnjacima.
Obrazložiti kriminal sa „subjektivnim viđenjem stručnjaka“ jest apsurd koji je u Hrvatskoj sveprisutan.
Činjenica je da ih međunarodni krugovi ne smatraju stručnjacima a njihovi rezultati su kao kod pijanog kardiokiruga, PORAZNI.
Zato ću kao i Williy Brandt 1961. godine reći: tražimo europske standarde u Hrvatskoj. Ne smije nitko biti iznad zakona, načelo transparentnosti vrijedi za sve, i da - nitko ne smije biti tretiran kao zlatno tele.
Ugled se stječe poštenim radom i rezultatima koje netko postigne. Oni su mjerljivi i dopušteno ih je propitkivati, ne samo dopušteno već i poželjno.
Demagogije današnje vladajuće kaste više nikoga ne zanimaju. Vrijeme je za politiku čistih računa, vrijeme je za vladavinu prava, vrijeme je za pravednu Hrvatsku!
Građani za Mislava Kolakušića
11. 11. 2020.
Jučer je odbor Europskoga parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnja pitanja raspravljao kako na najbolji način iskoristiti prvo izvješće Europske komisije o stanju vladavine prava u državama članicama EU.
Podsjećamo, Komisija je u tom izvješću za Hrvatsku iznijela podatke da 97% građana Hrvatske smatra da društvom vlada korupcija, a 76% smatra da je pravosuđe ovisno o politici. Slične podatke iznose i World Economic Forum, ali i Svjetska banka.
Istovremeno, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Đuro Sessa, u hrvatskim medijima proziva međunarodne institucije i tvrdi da se koriste netočnim podacima, dojmovima koji ne odgovaraju istini i da on, Đuro, ima točne podatke, prema kojima hrvatsko pravosuđe napreduje krupnim koracima. Đuro isto tako tvrdi da je Europska komisija izvješće sastavila temeljem percepcije, i predugog čitanja tiska i gledanja televizijskig programa gdje se svakodnevno, "neopravdano obrušava na pravosudni sustav".
Europska komisija, World Economic Forum i druge relevantne međunarodne organizacije kao mjerilo korupcije i neovisnosti pravosuđa koriste percepciju građana zato što znaju da će od građana, a ne od institucija dobiti podatke koji najtočnije prikazuju pravu sliku stanja u pravosuđu. Nikoga ne zanimaju fabricirani podaci Đure Sesse o velebnim uspjesima hrvatskog pravosuđa kojima maše, protestira i buni se zašto strane institucije vjeruju građanima, a ne njemu. Pa zato Đuro, što znaju da ti podaci ne vrijede gotovo ništa i da ne prikazuju istinu o hrvatskom pravosuđu nego samo segmente koji tebi odgovaraju.
Svi podaci, kako objektivni pokazatelji, tako i stavovi građana i anegdotalni dokazi ukazuju na neporecive činejnice. Hrvatsko pravosuđe uništava Hrvatsku. Procesi traju predugo, sudska praksa je neujednačena i ishodi su neizvjesni, predsjednici sudova imaju utjecaj na dodjelu predmeta, a veliki broj pravosudnih djelatnika je nekvalitetan. Osim toga, i propisi prema kojima se sudi su loši, što uzrokuje ogroman broj predmeta i jedan od najvećih broj sudaca na 100.000 stanovnika u Europi. Državno odvjetništvo pod direktnim je političkim utjecajem, a rezultati su očajni, što znači da su očajni odlukom politike.
VLADA NAS VODI U POTPUNU EKONOMSKU PROPAST
Hrvatski BDP je u trećem kvartalu pao u odnosu na isto vrijeme prošle godine 10%, što je najveći pad unutar Europske unije u kojoj je prosječan pad bio -4,3%.
Naravno, nećete to naći u medijima kao niti podatke kako su ostale članice EU prošle. Evo nekih izabranih zemalja i njihove stope pada BDP-a u trećem kvartalu: Njemačka (-4,1%), Poljska (-1,6%), Italija (-4,7%), Litva (-1,7%), Latvija (3,1%), Češka (-5,8%), Mađarska (-4,6%), Rumunjska (-6%), Portugal (-5,8%, Španjolska (-5,8%).
Dakle, Hrvatska najgora!
Zašto su svi ostali bolji od nas? Zato što imaju kvalitetniju ekonomsku politiku koja je proaktivna i njihove vlade imaju pametnije ciljeve i mjere. Hrvatska je platila ceh velike ovisnosti o turizmu koji je jako pao. Jednostavno rečeno, hrvatska vlada je najnesposobnija.
Ovakve porazne rezultate hrvatska vlada relativizira i koristi politički marketing, bolje rečeno propagandu, ističući da je i dalje stabilan tečaj i inflacija. S druge strane, sve ostalo je "u banani".
Unatoč sve tome Plenković i Vujčić i dalje guraju projekt uvođenja eura, a realna ekonomija se doslovno raspada s posljedicama koje ćemo tek vidjeti na javni dug, deficit proračuna, nezaposlenost i životni standard.
Pad BDP-a u četvrtom kvartalu će biti još veći, a time dolaze i nove nevolje. Posrat će obujam nenaplativih kredita banaka, broj blokiranih i ovrha te nezaposlenih.
Sadašnja vlada nema niti viziju, a kamoli konkretne mjere ublažavanja krize i zadržavanja kakvog-takvog rasta. Umjesto da krene u korjenite promjene i pokrene veće javne projekte Vlada ulazi u peti krug porezne reforme i time pokazuje da je čitavu ekonomsku politiku svela samo na poreznu. Monetarno-kreditna politika je stavljena potpuno u kut i prepuštena HNB-u koji je niti sa nikada nijekao smatra važnom potiskujući kunu i dopuštajući bankama da čerupaju građane.
A upravo HNB mora biti glavni oslonac i poluga spašavanja ekonomije, a to nikada nije bio niti je sada.
Nema smisla dalje elaborirati alatima ekonomske struke jer sve naše nevolje proizlaze iz goropadnog političkog sustava i izbornog zakona koji su iznjedrili nesposobne, sluganski i interesno orijentirane skupine na ključnim mjestima u državi. Stalne afere - sve gora od gore, neiskustvo većine ministara koji nikada ranije nisu ništa vodili niti stvarali, te negativna selekcija i dalje će nas urušavati.
Znanja, rješenja i ljude imamo i za ovu krizu u zemlji, ali je to moguće provesti samo ako 100 tisuća građana izađe na Trg i tada odluči da promijeni Hrvatsku.
No, građanima očito nije još dosta svega i još su spremni patiti. Što bude gora ekonomska situacija manipulacije korona krizom će biti veće i trajat će duže. Kad ne znaju upravljati ekonomijom uhvatili su se upravljanju strahom.
"CIJELA OBITELJ U BENKOVCU OSTALA BEZ PRIMANJA NAKON ŠTO SU PODRŽALI ŠKORU I DOMOVINSKI POKRET!
Frane Tokić je 14 godina radio kao benkovački gradski službenik (od čega je 4 godine bio zamjenik gradonačelnika Benkovca). Njegova supruga Antonija godinama je uspješno vodila Centar za pomoć i njegu Sveti Ante Benkovac. Frane Tokić podržao je dr. Škoru još u predsjedničkoj kampanji, a potom i na parlamentarnim izborima. Oboje su poslije izbora ostali bez posla.
Supruzi Antoniji odmah nakon izbora nije produžen mandat za v.d. ravnateljice Centra, a Frani je ukinuto radno mjesto u upravnom odjelu za prostorno planiranje grada Benkovca.
Frane i Antonija imaju dvoje male djece od 7 i 2 godine. "
M.Petrinjak
Vladimir Putin je 04.02.2013. u Dumi održao govor o nacionalnim manjinama nakon čega je parlamentom odzvanjao petominutni aplauz. Evo što je kazao:
"U Rusiji žive Rusi. Bilo koje manjine, u bilo kojem mjestu, ako žele živjeti u Rusiji, raditi i jesti u Rusiji, trebaju govoriti ruski, i trebaju poštivati ruske zakone. Ako oni vole šerijatsko pravo, onda ćemo ih savjetovati da idu na ona mjesta gdje je to državni zakon. Rusija ne treba manjine. Manjine trebaju Rusiju, a mi im nećemo dati posebne povlastice, ili pokušati promijeniti naše zakone kako bi odgovarale njihovim željama, bez obzira kako glasno viču "diskriminacija". Na nama je da se naučimo, gledajući samouništenje u Americi, Engleskoj, Nizozemskoj i Francuskoj, ako želimo preživjeti kao nacija. Ruski običaji i tradicija nisu kompatibilni s izostankom kulture ili primitivnih načina života u većine manjina. Kada časno zakonodavno tijelo razmišlja o usvajanju novih zakona, mora prvenstveno imati na umu nacionalni interes obzirom da manjine nisu Rusi."
SREĆKO BAČUN
UŽASNO SVJEDOČANSTVO HRT-OVA SNIMATELJA: ‘U Veleprometu su kastrirali branitelje, jednog su razrezali cirkularom…’ (VIDEO)
Autor: T. Budak, Utorak, 22. ožujka 2016.
"Čovjek nije ni znao za sebe, nije ni mogao govoriti... Jedan četnik prišao mu je s bajunetom i kastrirao ga. Čovjek je vrištao, oni su se svi smijali. Pola ih je bilo pijano od rakije, pola od hrvatske krvi, to je bilo nešto nevjerojatno", dio je stravičnog svjedočanstva čudom preživjelog snimatelja.
OLGA CAREVIĆ
'Srpkinja sam, ali sve ovo je van pameti! Ma kakav građanski rat, bila je to čista agresija!' (2014)
"Olujom je oslobođen teritorij koji su zauzeli Srbi jer im nije bila dovoljna Srbija pa su stvarali srpsku Krajinu i srpsku državu u BiH, Republiku Srpsku. Dakle, na teritoriju bivše Jugoslavije trebale su biti tri srpske države. Ja sam Srpkinja, ali to mi je izvan svake pameti", riječi su znanstvenice Olge Carević.
Olga Carević velika je intelektualka, znanstvenica, mirotvorka i ugledna članica hrvatskog društva koja je svu svoju energiju s početka Domovinskog rata usmjerila na otvaranje očiju srpskoj nacionalnoj manjini, kojoj i sama pripada, kako bi se othrvali huškačkoj politici Srbije. Hrvatska je, izjavljivala je neumorno Olga, njena domovina kao i domovina njenih sunarodnjaka, pa je prvi apel na zdrav razum Srbima uputila još 18.08.1990. moleći ih da svoje probleme riješe u Saboru. Rat se, unatoč Olginoj želji za mirnim rješenjem, razbuktao nesmiljenom žestinom, ali ona nije stala s apelima.
Ova poznata znanstvenica koja je kao medicinska biokemičarka radila na Institutu Ruđer Bošković, autorica je i mnogih knjiga kao što su "Moj srpski rod – moja hrvatska domovina", "Glas srca i razuma" te "Dodirnimo zvijezdu prijateljstva", samo su jedna u nizu dijela kojima je Olga pokušala primiriti strasti i objasniti što osjeća prema svojoj domovini. Te knjige, Olga Carević je i jednom prigodom poklonila bivšem predsjedniku Srbije Borisu Tadiću:
"Željela sam da Tadić pročita knjigu o ratu, o srpskoj agresiji... On me pozorno slušao kad sam o tome govorila“, kazala je svojedobno Olga koja ovih dana ima promociju najnovije knjige "Snaga prijateljstva". Na promociji će o Olginom djelovanju govoriti dr.sc. Ante Nazor, kao i urednica knjige Marija Slišković koja o ovoj velikoj ženi priča s velikim poštovanjem:
Nikad prežaljena smrt sina, hrvatskog branitelja
- Poznato je da se bavimo pitanjem žena u Domovinskom ratu, pa je bilo sasvim logično dati prostor jednoj ženi koja je vrlo intezivno radila na promicanju istine o Domovinskom ratu. Iz usta tako velike intelektualke, Srpkinje, čiji je sin Mislav umro po povratku s ratišta na kojem je bio kao pripadnik 100. brigade u Pokupskom, čuti tako snažne i istinite poruke, to je nešto što ima težinu. Za Olgu imam samo jednu prikladnu riječ. Ona je časna. I žao mi je što nije dobila pozivnicu niti jedne vladajuće garniture za svoje političko djelovanje. Dobili su je zato Stanimirović i Džakula koji se udostojio pojaviti na proslavi Dana zahvalnosti u Kninu. To je van pameti... Davati priliku Srbima mutne prošlosti, a ne prepoznati ovakvu časnu osobu čistih namjera, suludo je – objašnjava nam Marija Slišković, urednica nove knjige Olge Carević i autorica knjige sa svjedočanstvima silovanih Vukovarki "Sunčica".
Olga Carević uložila je velike napore kako bi, u svoje ime i ime svog preminulog sina, očistila "okaljan obraz" Hrvatske, presudama generalima Markaču i Gotovini. Tada je javno istupila riječima:
- Ako je Domovinski rat zločinački pothvat, kako nazvati razaranje Vukovara, Dubrovnika, Škabrnje i zločina na Ovčari? Sram me sada izići na ulicu kada pomislim da su ovu državu u kojoj živim i za koju se moj sin borio nazvali zločinačkom organizacijom. Ako je Gotovina dobio 24 godine, koliko će dobiti Mladić ako ga ikad uhvate? Barem 24 godine na kvadrat! Sve što se događalo tijekom Oluje svalilo se na Gotovinina leđa. To mi kao humanistici strašno smeta – zborila je tada Olga Carević, osoba koja se naziva "Srpkinjom koja voli domovinu Hrvatsku" i koja nikada nije prihvatila teoriju građanskog rata:
"Građanski rat? Nikako... Čista agresija!"
- Rat je počeo pod utjecajem davno stvorene ideje o Velikoj Srbiji koja je trebala uključivati dijelove Hrvatske. Razoren je Vukovar, ljudi su s vrećicama napuštali svoje domove, bježali su s djecom u naručju, tisuće su kuća spaljene, skrivali su se po podrumima... Pa ne možete nakon svega toga reći da se vodio građanski rat. To je bila agresija. To je bilo prestrašno!- kazivala je Carević, a o "postojanju udruženog zločinačkog pothvata kako bi se trajno protjerali Srbi iz Hrvatske" nakon presude generalima, izjavila je:
- Za mene je to apsolutno neprihvatljivo. Pa nije cijela Hrvatska vojska išla kako bi ubijala ljude! Ali ovakva presuda zapravo je medvjeđa usluga cijeloj našoj regiji. Sad će se ljudi opet početi prebrojavati. Ja ću prva početi s Mladićem i Hadžićem. Gdje su oni? Zašto nisu procesuirani Kadijević, Adžić, Rašeta? Olujom je oslobođen teritorij koji su zauzeli Srbi jer im nije bila dovoljna Srbija pa su stvarali srpsku Krajinu i srpsku državu u BiH, Republiku Srpsku. Dakle, na teritoriju bivše Jugoslavije trebale su biti tri srpske države. Ja sam Srpkinja, ali to mi je izvan svake pameti.
Baš kao što se u ratu 1991. otvoreno i javno angažirala pišući javna pisma u obranu Hrvatske, tako je u više navrata zagovarala i pristup Hrvatske Europskoj uniji. U hrvatskoj javnosti doživljava ju se kao moralnu i intelektualnu vertikalu.
Za promicanje demokratskih vrijednosti primila je 1994. nagradu "Europski krug" od Hrvatskog Vijeća Europskog pokreta u Zagrebu. Na Dan državnosti 1995. odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za znanstveni rad. /Snježana Vučković/
http://www.portaloko.hr/clanak/srpkinja-sam-ali-sve-ovo-je-van-pameti-ma-kakav-gradanski-rat-bila-je-to-cista-agresija/0/67918/?fbclid=IwAR1Hoe3ARGJGHpS1tw3vjkaGhVO4-y0CMMeNRhwWGDs9lmvMhd6JGXJUH_o
U noći 20 na 21 Studenog, toljagama, krampovima, lopatama , sjekirama, svim mogućim oruđem i oružjem, krvožedno je zatučeno i ubijeno 278 osoba (ranjenika, civila, pripadnika HV i MUP a), nije birana ni nacionalnost, ni spol, ni vjera, ni starosna dob, niti bilo što drugo!
Šikljala je krv, pucale su kosti, jauci su se stravično razlijegali u noći , silovali su žene, koje su očajnički vapile za pomoć, nisu poštedjeli ni trudnicu u šestom mjesecu trudnoće, ni dečkića od 16 godina, ni starac od 84 godine Milorade Pupovac, niti novinara Sinišu Glavaševića koji je pokušavao po cijenu života odaslati u svijet vizualnu sliku do sada nedoživljenog niti evidentiranog kroz povijest, životinjski i monstruozni zločina nad ljudskim bićem, koje je taj ''ŠPALIR SMRTI'', te kobne noći počinio!!!!!! Kraća i bezbolnija smrt je bila u plinskim komorama umno poremećenog Hitlera!!!!!!!!!!!!!!
Jesi li ti Milorade čovjek od krvi i mesa? Imaš li imalo savjesti? Imaš li Ti oca i majku? Tko te takvoga bezosjećajnoga napravi, rodi i odgoji?! Imaš li ti dušu i srce ili ti je kamen u prsima!?
Ti! Ti, se usuđuješ upirati prstom u nekoga i držati mu moralnu prodiku! Ti, izgleda, nemaš ni srama, ni stida, ni obraza! Čini mi se da si ti , dno dna, mizerija i bijeda od čovjeka!!!!!
Zamisli Milorade da su se u tom ''ŠPALIRU SMRTI'' našli tvoji najmiliji, da im je netko na takav brutalan način okončao život i da ni danas ne znaš gdje im je grobište!
Pitam se Milorade koliko sedativa treba popiti čovjek da bi u bunilu i pod utjecajem tih opijata moga javno aludirati kako nije rješenje da se Srbi drže taocima i zečevima za odstrel!
Milorade! Te noći, ti krvnici iz tog zlokobnog špalira su ubili i 18 osoba srpske nacionalnosti! 18 svojih po nacionalnosti isti ljudi!? Čije žrtve su oni bili!?
Te noći Milorade, na Ovčari je Sotona u pripadnicima iz Negoslavaca i Vukovara zvano TO Negoslavci i TO Petrova gora, predvodila KRVAVI PIR! Otimali su živote! Ali čast i dostojanstvo nisu uspjeli! Jer ti ljudi nisu molili milost za život! S krunicom u ruci upijali su milost s neba od Boga da se ne ponize i ne poklone Sotoninim sljednicima! I BOG IH IM JE USLIŠIO MOLITVU, umrli su a nisu se podčinili zlu i sotoni!
A Ti, Ti danas , 29 godina kasnije u sred RH, pod stijegom, čiji je svaki milimetar natopljen krvlju, krvlju heroja i nevino pobijenih civila, ubireš u HS bogatu naknadu za svoje baljezgarije, Ti, nekoga pozivaš na red i insinuiraš kako su Srbi, pravoslavne vjeroispovijesti izloženi mučeništvu, kako su navodno građani drugoga reda, kako se u RH osjećaju kao gosti! Javno na džambo plakatima postavljaš pitanje svijetu, ne nama, jer mi znamo odgovor, ''Kako je biti Srbin u Hrvatskoj''? Tebi, koliko vidimo iz Tvoje imovinske kartice , jako profitabilno , profesionalni etno biznismenu, kao što te krste mnogi tvoji sunarodnjaci!
Ako ćemo, po Bogu i Pravdi, Srbe u RH, su Slobodan Milošević i njegovi istomišljenici okarakterizirali i postavili kao ''zečeve za odstrel'', a ne Mi Hrvati! Sam si kazao u duelu s Vulinom , da su oni isključivi krivci za sve nedaće u ratu i poraću koje su snašle i Srbe a ja dodajem ponaosob nas Hrvate!
Ti se Milorade usuđuješ poistovjetiti sve Srbe u RH, s onim sotoninim krvožednim sljednicima iz špalira smrti, Ti si taj koji trpa sve u isti koš! Da sam ja na njihovom mjestu tužila bih te sudu za ljudska prava u Strasbourgu! Trpati sve Srbe u isti koš niti je pošteno niti moralno! Trpaš jednu moralnu i ljudsku veličinu kao što je Peđa Mišić u isti koš, samo zato što je pravoslavne vjeroispovijesti u isti koš sa ZLOČINCIMA NAJGORE VESTE IZ ŠPALIRA SMRTI!!!!!! Da, Ti, Ti to upravo činiš! Ti si čini mi se , pogubniji za njih i od kuge i od kolere!
Koga štitiš Milorade????? Srbe u RH, sigurno ne! Štitiš ljudski otpad, bez imalo srama i stida! Nemoj se ni pokušavati truditi braniti ratne i okrutne zločince, oni su i sami svjesni zla kojeg su počinili!
Milorade! Ti ljudi i pred Bogom i pred Zakonom moraju odgovarati za svoje zločine! Ako ti držiš da nije tomu tako, onda si, promišljam, dobrano ogrezao u prljavštini i nemoralu. Živiš onda u pogrešnom vremenu i pogrešnoj državi, a tvoji parametri o časti i poštenju su ispod svakog ljudskog dostojanstva. Da budem iskrena, bez ikakve loše primisli, od Tebe mi se povraća, i duboko žalim ljude koje Ti predstavljaš!!!!!!!!!!!!!!! Da se mene pita u roku ''iste sekunde'' bih bio protjeran iz RH I OZNAČEN KAO NAJVEĆI NEPRIJATELJ SRBA U RH!!!!!! Neka ih Svevišnji Bog sačuva od Tvojih ''dobrih nakana''!!!!!!! Ustavom RH su Ti zagarantirana prava govora i mišljenja, ali Ti ni jedan zakon ne dopušta činiti to što Ti činiš, svojim sunarodnjacima i manipulirati s njima na njihovu štetu! Krajnje je vrijeme da Ti netko javno kaže ''Prestani ih više Ti braniti, k'o Boga te molim! Nitko to ne zaslužuje a ponajmanje oni koji nisu nikada a i neće biti Tvoji istomišljenici, jednako kako nisu bili ni na istoj strani zločinaca iz monstruoznog ''ŠPALIRA SMRTI''!!!!!!!!
JEL' ZLOGLASNI ''ŠPALIR SMRTI'' SA OVČARE, POD ZAŠTITOM MILORADA PUPOVACA, PREDSTAVNIKA SRPSKE MANJINE U RH!!!!!!!?????
Nova rasa - euroazijsko - negroidna:
Autor: Ljubica Šaran
Početkom svibnja tiskovina Forbes je otkrila kako su najveći bogatuni “perjanice demokracije ” u samo tri tjedna od početka pandemije koronavirusa zaradili 282 milijarde dolara. No njihova “sjekira” je još više upala u “med” jer im je dva mjeseca karantene i potpunog kraha globalnog gospodarstva donijelo sveukupno 434 milijarde dolara. Dok mi nemamo za račune, ostajemo bez posla i gladujemo zbog otplate rate kredita, dotle basnoslovno bogati (ne)ljudi “trljaju ruke” jer im je COVID-19 omogućio nezamislivu zaradu.
U dva mjeseca pandemije i karantene koronavirusa, raspada svjetskoga gospodarstva i nezamislive krize, najbogatiji Amerikanci su zaradili dodatnih 434 milijarde dolara.
Business Insider je prvi objavio vijest o basnoslovnom gomilanju bogatstva šačice ljudi koji su povećali profit za vrtoglavih 434 milijardi dolara iako su sve svjetske burze “u crvenom” točnije od početka pandemije do sada dionice gube vrijednost.
Davor Pavuna – Probudimo se jer nismo Orwellova ‘stoka’, nego SUVEREN NAROD…
Danas smo robovi, a banke su robovlasnici, a one, zajedno s vladajućom robovlasničkom klasom, dobivaju sve što zaradite, a za uzvrat vam ne daju niti hranu, niti smještaj, već se za to morate izboriti sami...
Razmjeri migracijskoga vala i geopolitika
Čovjek daleke budućnosti bit će mješanac. Današnje rase i kaste iščeznut će zbog nadilaženja vremena, prostora i predrasuda. Euroazijsko-negroidna rasa budućnosti, vanjštinom nalik staroegipatskoj, raznolikost će naroda zamijeniti raznolikošću pojedinaca.
- Richard von Coudenhove Kalergi (1922.), istaknuti mason, utemeljitelj Paneuropskog pokreta i Europske parlamentarne unije, preteče Vijeća Europe
'Izgleda da je Europa baš u ovome trenutku svoga najvećeg uspjeha iznutra postala prazna, u nekom smislu kriza joj je onesposobila krvotok, dovela u opasnost njezin život, prepustila, da tako kažemo, njezinu sudbinu presađenim organima koji će međutim nužno uništiti njezin identitet. Tomu nutarnjem odumiranju nosivih duhovnih sila odgovara činjenica da je Europa i po svome stanovništvu na putu nestajanja. Postoji neki čudan nedostatak volje za budućnošću. Na djecu, koja su budućnost, gleda se kao na prijetnju sadašnjosti; drži se da nam ona oduzimaju nešto od našega života. Ne doživljava ih se kao nadu, već kao ograničenje sadašnjosti. Nameće se usporedba s Rimskim Carstvom na zalazu: ono je još uvijek funkcioniralo kao velik povijesni okvir, ali u stvarnosti već je živjelo od onih koji su ga trebali dokrajčiti jer ono sâmo više nije imalo nikakve životne energije'
ČLANAK AMERIČKOG NOVINARA O HRVATSKOJ:
"Ima na Balkanu jedna zemlja, koja graniči sama sa sobom.
Gdje žive najljepše žene, a natalitet opada.
Gdje nezaposleni najviše rade, gdje na najplodnijoj zemlji žive ljudi koji gladuju.
Gdje vlakovi kasne po redu vožnje.
Gdje svi igraju nogomet, a pobjeđuju u vaterpolu, rukometu ili tenisu.
Gdje svi žure na posao, a niko ne stiže na vrijeme.
Gdje osmosatno radno vrijeme traje dvanaest sati.
Gdje je zdravstvo besplatno, a liječenje skupo.
Gdje su novinari slobodni da napišu što god im se naredi.
Gdje je svjetska kriza dobila državljanstvo.
Gdje su javne nabave tajne, a državne tajne javne.
Gdje se ratovi nikad ne završavaju.
Gdje se povijest ponavlja svaki dan.
Gdje su najbogatiji oni koji nikad nisu radili.
Gdje je strana valuta uzeta za domaću.
Gdje ljudi svetkuju, a psuju Boga.
Gdje pametne zbog nerazumijevanja proglašavaju luđacima, a luđake sposobnima.
Gdje nepismeni pišu povijest.
Gdje su zakoni nezakoniti, a anarhija normalno stanje.
Gdje vlast prezire građane kao neželjene svjedoke.
Gdje se živi od budućnosti, jer na sadašnjost nemaju pravo.
Gdje se svako svakome smješka, a nitko nikome ne želi dobro.
Gdje sudski postupci traju duže od života.
Gdje su samo poplave način navodnjavanja zemljišta.
Gdje prizivaju diktatora, a demokraciju smatraju porezom na budale.
Gdje smatraju da će zemlja više napredovati ako što više nazaduje.
Gdje nisi normalan, ako ne poludiš.
Gdje živiš samo zato da bi umro
Gdje je vrijeme beskonačno, a glupost besmrtna..."
... stvarno da se zamisliš!
Slava
„Slava je danas gadna, vrlo gadna stvar. Biti čuven nije danas biti poznat po slavnim svojim djelima. Naprotiv. Slavan znači danas biti svaki dan fotografiran sprijeda i straga, pustiti publiku u intimnost svoga trbuha, svog srca, svog stola, svog doma i svoje postelje. Slava je danas velika i dosta sramotna indiskrecija, gotovo skandal, pa finije duše kao Taine kriju detalje svog privatnog života, dok ih barnumi kao D' Annunzio otkrivaju pred prostačkom gomilom. Tako dođosmo dotle, da pravi velikani nisu poznati po svojim djelima, već po svojim velikim tricama i nedjelima"
Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.)
PRIČA O ČETIRI MAJMUNA
Skupina znanstvenika stavila je pet majmuna u kavez. U sredini kaveza bile su ljestve na čijem vrhu je stajala banana. Svaki put kad bi se jedan od majmuna popeo na ljestve znanstvenici su hladnom vodom polili ostala 4 majmuna.
Nakon nekog vremena, svaki put kad je neki od majmuna krenuo na ljestve, preostali su ga povukli dolje i tukli, nisu mu dali da se penje. U međuvremenu niti jedan majmun se više nije usudio penjati na ljestve, bez obzira na to koliko je velika napast bila gledati u bananu na vrhu.
Znanstvenici su tada odlučili zamijeniti jednog od majmuna novim majmunom koji ništa nije znao... Prva stvar koju je ovaj novi majmun učinio je da krene na ljestve. Druga 4 majmuna su ga odmah povukla i tukla ga dok se nije odmaknuo u kut.
Nakon nekoliko premlaćivanja, novi majmun je naučio da nikako ne smije ići na ljestve jer će ga drugi izlupati. Onda su još jednog starog majmuna zamijenili novim. dogodila se ista stvar. Zanimljivo je što je i prvi zamijenjeni majmun sudjelovao u lupanju novog majmuna. Isto se ponovilo i kada je promijenjen treći i četvrti majmun. Na kraju su donijeli i petog novog majmuna, tako da u kavezu više nije bio niti jedan stari majmun koji je doživio polijevanje hladnom vodom. Kada se 5. novi majmun pokušao popeti po bananu dočekala ga je ista sudbina, preostala četiri mu nisu dala.
Da je ikako bilo moguće pitati ove nove majmune zašto tuku majmuna koji se pokušava popeti na ljestve, vjerojatno bi njihov odgovor bio “ne znam, tako je pravilo.”
Je li vam ovo znano? (Ante Ivankovic,fb)
Marušić
Četnici
Najveći zločini u svijetu
The Deadliest Dictator Regimes In History
https://www.worldatlas.com/articles/the-deadliest-dictator-regimes-in-history.html
Sustavno prikrivanje komunističkih zločina od strane neokomumista
Jurčević: Komunisti počinili 89 posto zločina, ustaše 0,13
Autor: tportal.hr/Hina 30.05.2012
Josip Jurčević
Knjiga 'Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina' autora Josipa Jurčevića, koja donosi popis činjenica o mjestima masovnih pogubljenja nakon Drugoga svjetskog rata a istovremeno su i rezultat istraživanja za Državno odvjetništvo RH (DORH), predstavljena je večeras u Zagrebu
Gospićko-senjski biskup Mile Bogović kazao je da je Jurčević jedan od onih autora koji su jasnije i glasnije progovorili o komunističkim zločinima te dodao da ovom knjigom probija 'zvučni zid šutnje' o istini naše povijesti
'Jurčević među prvima skida s nekih poznatih osoba titulu heroja i ubraja ih u zločince', kazao je, dodavši kako knjiga zorno prikazuje neodrživost komunističke slike povijesti. Također je ocijenio da se autor ne boji govoriti o zločinačkoj čudi komunističkog pokreta koji je, ustvrdio je, za svoje potrebe ozakonio nasilje mržnju i laž i pregazio oko 100 milijuna ljudi.
Istaknuo je da autor knjigom nastoji upozoriti da brojne izvore i povijesnu literaturu iz doba komunističke vladavine treba uzeti s dozom opreza i kritičnosti.
'Autor nastoji prodrijeti u delikatne teme kao što je istina o stradanjima Hrvata u novijoj povijesti', kazao je predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva Zvonimir Šeparović
Od 1571 stratišta i grobišta koliko ih je istraživanjem utvrđeno, 56 posto se nalazi u Hrvatskoj, 6 posto u BiH, u Sloveniji 38 posto. Što se tiče počinitelja zločina, kazao je kako je istraživanje otkrilo da su jugokomunističke vlasti počinile 89 posto zločina, talijanska okupacija osam posto, partizani i četnici 1,5 posto, a vlasti NDH 0,13 posto.
Autor knjige Josip Jurčević kazao je da je od svih knjiga koje je napisao ova najjednostavnija ali i najsnažnija te dodao da se u njoj nalaze upečatljive i nepobitne činjenice više od 1700 masovnih prikrivenih stratišta i grobišta koje je iza sebe ostavio komunistički režim.
Ocijenio je da su podaci pouzdani jer se radi o evidentiranim grobištima državnih komisija u Sloveniji i Hrvatskoj, o nalazima u BiH (91 grobište) te podacima o više od 180 grobišta koje je istražila državna komisija u Srbiji.
Naglasio je da podaci u knjizi govore o lokalitetima grobišta po državama i općinama te tko se nalazio u njima u smislu vojno civilnog statusa i nacionalne pripadnosti i tko su glavni počinitelji tih zločina.
Jurčević je ustvrdio da je komunizam pogubio sve institucije i sve ono što je postojalo u javnom prostoru kao i naše pamćenje, a bez pamćenja, dodao je, nema Hrvatske.
Knjiga 'Prikrivena stratišta i grobišta jugoslavenskih komunističkih zločina' (290 str.) podijeljena je na četiri dijela: Nastanak i status prikrivenih stratišta i grobišta iz završnog razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, Zbirni pokazatelji prikrivenih stratišta i grobišta iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, Popisi prikrivenih stratišta i grobišta te Izvori i literatura.
Josip Jurčević viši je znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar te izvanredni profesor suvremene opće i nacionalne povijesti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Istražuje suvremenu hrvatsku povijest, a središnje teme su ratno i poratno stradalništvo vezano za Drugi svjetski rat.
Ivan Šreter: „Vlado, nek me nađu i nek me stave u obiteljsku grobnicu na pakračkom groblju, uz mog oca!“.
06.09.2019.
Jedan krojač koji se vratio s križnoga puta i jedna domaćica, roditelji Ivice Šretera i dvije mlađe sestre Verice i Ankice. Katolici, uvijek nedjeljom na misi. Tata tutor ili, kako danas kažemo, pastoralni vijećnik. Sestre u crkvenom zboru, a Ivica ministrant do odlaska na studij u Zagreb. U to vrijeme su ih zvali „klerikalcima“ a Ivicu podrugljivo „prvim do popa“. Bio je pokretač i prvi dugogodišnji urednik još i danas postojećeg župnog lista; „Zov Kalvarije“.
Zašto smo životopis započeli s vjerom, s crkvom? Time se dokazuje njegov životni izbor po kršćanskim načelima pravednosti, milosrđa i razuma, po kojem je prekratko živio kao moralni, odgovorni, hrabri, liječnik, prijatelj, Hrvat.
Završio je osnovno i srednje obrazovanje u Pakracu i usprkos vrlo teškim materijalnim uvjetima obitelji upisao Medicinski fakultet u Zagrebu gdje je 1978. diplomirao. Istovremeno se upisao i na Institut za teološku kulturu laika gdje su ga oduševljavali profesori, osobito profesor Josip Turčinović. Bio je pun hvale o prijateljima, anegdotama, bavio se raznim hobijima – obožavao je fotografiju i režiju, općenito filmsku umjetnost. Tijekom cijelog studija je radio razne poslove, jer drugačije nije išlo, a u međuvremenu mu je umro i otac. Prijateljstva sa studija je uvijek njegovao, mnogima kasnije i kumovao, a Ivo Fabijan, pokojni pjevač, njegov cimer s Laščine, posvetio mu je pjesmu iz koje citiramo: “Skupa smo Ivane bili i stoput budni do zore slobodnu Hrvatsku snili“. Bio je član studentske mladeži profesora Ivančića gdje je stekao solidnu teološku naobrazbu.
Nakon studija i odrađenog staža zaposlio se u bolnici u Lipiku, specijalizirao je fizikalnu medicinu a tijekom 1987. je upisao postdiplomski studij iz reumatologije. Bio je poznat i cijenjen liječnik s razvijenim osjećajem za radne obveze, za humanost, ali skroman i taktičan u ponašanju i ophođenju. Neiscrpnom energijom, voleći medicinu, organizirao je niz stručnih skupova, bio predavač u fizioterapeutskoj školi u Pakracu, konzilijarni liječnik u bolnicama u Pakracu, Novoj Gradišci, ambulanti Garešnica i u Podravskoj Slatini. Na privatnom obiteljskom planu, iako se Ivica nije oženio, silno se vezao za dječaka Vitu, koji je večeras ovdje, kojega je obitelj udomila, kasnije usvojila i postao je Ivičin sin.
Kao liječnik je 1987. godine osuđen je, koliko znamo to je jedinstven slučaj, presudom Vrhovnog suda radi hrvatskog jezika na mjesec dana zatvora u Bjelovaru. Napisao je pacijentu u rubriku pod zanimanje – umirovljeni časnik umjesto očekivanog – penzionirani oficir. Ogorčen presudom u zatvoru je štrajkao glađu i napisao na desetke protestnih pisama. Odgovorio mu je jedino kardinal Kuharić neka prekine štrajk i misli na svoje zdravlje. Radi te sramotne presude, Ivanu u spomen Zaklada osnovana od strane njegovih prijatelja imena „Dr. Ivan Šreter“ i časopis „Jezik“ svake godine organiziraju natječaj za najbolju hrvatsku novu riječ. Danas je nagrada dodijeljena u pakračkoj gradskoj vijećnici za riječ ALKOMJER.
Devedeseta! Ivan kaže da će se moramo žrtvovati za Hrvatsku. Osniva političku stranku – Hrvatsku demokratsku zajednicu. Sudionik je, zajedno s nekolicinom članova ovog društva prvog napada, pucnja iz pištolja kroz prozor, tijekom inicijalnog sastanka za osnivanje HDZa, ovdje u Hrvatskom domu. Zaslužan je za okupljanje hrvatskog jezgra obrane a početkom 1991. – otvorene agresije, dr. Tuđman ga imenuje predsjednikom Kriznog štaba čime je postao najsnažnije politička osoba ovog dijela Domovine. No, u svojim brojnim javnim istupima i govorima nastavlja pozivati na mir i suživot, toleranciju nesagnute glave. Govori o demokraciji, o Europi, o zajedništvu, a Srbe zove „braćom“.
Nedjelja, 18.08.1991. Ivica se vraća iz Zagreba. U Kukunjevcu, selu ispred Lipika, srbočetnička barikada. Zaustavljaju sve prolaznike, ali ih i puštaju. Naoružani i sa šljemovima na glavi, dočekali su Ivicu i nasilno oteli.
Neodgovoreno je pitanje – kako su znali da će se Ivica vraćati taj dan i tim putem iz Zagreba?
Odveli su ga u šumarsku kuću u Grđevici, a potom u Branešce na kućni broj 110 dok je istovremeno nastajao prvi organizirani srbočetnički logor u Hrvatskoj – logor Bučje. Poslije te otmice, uslijedila su brojna odvođenja civila u logor po kriteriju – nisu Srbi. Dr. Ivan Šreter teško je tučen, psihički i fizički zlostavljan. Nakon nekoliko dana u ćeliju su mu doveli dr. Solara iz Lipika, također zarobljenog, u modricama, razbijene usnice i šljivom na oku – sjeća se Vlado Solar i svjedoči: „Ivica je bio potpuno plav od batina, nije mogao pomicati lijevu ruku radi, vjerojatno slomljene, lopatice, desna je bila slomljena u podlaktici. To sam mu malo imobilizirao ručnicima i letvicama.“
Proveli su nekoliko dana u praznoj prostoriji, ležali na daskama, gore nego životinje. Donosili su im hranu i vodu. Trećeg dana Ivica više nije mogao jesti a toga dana su im uzeli i naočale rekavši „Naočale vam više nikada neće trebati“.
Dana 22. ili 23. kolovoza, peti – šesti dan nakon otmice, u sobu je ušao Predrag Vukadinović i rekao: „Dragi doktori, nije dobro s vama“, doktoru Solaru: „Ti ćeš vjerojatno ostati živ, a ovaj tu.. nikako“. Dana 29. kolovoza doktora Solara su odvezli zavezanih očiju na Bučje i taj dan dr. Solar je zadnji puta vidio Ivicu. Kasnije, tijekom jednog ispitivanja u logoru, dana 06.10.1991. Branko Pavić mu je rekao „Šreter je likvidiran“.
Dok su zajedno, prebijeni, ležali na daščanom podu u Branešcima, Ivica je rekao doktoru Solaru: „Vlado, nek me nađu i nek me stave u obiteljsku grobnicu pa pakračkom groblju, uz mog oca!“.
Dragi sugrađani, prijatelji, do danas nismo pronašli Ivičine posmrtne ostatke. Ne znamo kako je „likvidiran“ a tu sudbinu s njim dijeli još 22 zarobljenika četničkog logora Bučje za čije posmrtne ostatke ne znamo. Nitko od zlotvora nije osuđen za zločine u tom logoru, a optužnice potkrijepljene svjedočanstvima i činjenicama još stoje u Državnom odvjetništvu.
Moralna vetrikala prepoznatljivog hrvatsko katoličkog čovjekoljublja kojoj se treba diviti i kojom se treba ponositi, naš Ivica, rođen je 22. prosinca 1951. godine i po svemu sudeći nije dočekao svoj četrdeseti rođendan.
Uz sve što smo rekli o doktoru Ivanu Šreteru spomenut ćemo da nije bio niti jednog područja njegova interesa gdje se nije dao u cijelosti. U našoj SLOGI bio je predsjednik Kino sekcije i vodio prikupljanje sredstava za novu opremu koja je koštala 125.000 njemačkih maraka. Simbolično, na toj opremi projicirali smo, prije nego li je izgorjela 29.rujna 1991. od zapaljivih granata kao i cijeli Dom, samo jedan film – Život Isusa Krista – prvi dio.
Uz brojna odličja i priznanja, postavljena poprsja, knjige, filmove o Ivici… i ova dvorana nosi njegovo ime a mi slavimo njegov rođendan svake godine, slaveći time neizbrisiv trag kojega je ostavio.
Njegov životopis završavam citatom koji je uklesan na grobu Petra Zrinskog i autora, kneza i hrvatskog pjesnika, Frana Krste Frankopana u Zagrebačkoj katedrali:
NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO!
Izvorni autor: KPD Sloga Pakrac
Dražen Šemovčan, Dragovoljac DR, HRVI, predsjednik UHB RH-a
Biskup Košić: ‘Dok se nacističke i fašističke simbole i spomenike davno uklonilo, komunistički još uvijek truju naš prostor’
1. studenoga 2019.
Na svetkovinu Svih svetih, u petak 1. studenog, sisački biskup Vlado Košić predvodio je euharistijsko slavlje u crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije na sisačkom Viktorovcu, u neposrednoj blizini Gradskog groblja.
… Oni su to koji su svoje živote izložili za obranu drugih, svojeg doma, obitelji i domovine… poput sv. Ivane Orleanske, poput sv. Ivana Kapistranskog, popa Marka Mesića i fra Luke Ibrišimovića… i naših hrabrih branitelja koji su dali živote u Domovinskom ratu za slobodu Domovine“.
Osvrnuvši se na prvo čitanje iz Knjige Otkrivenja sv. Ivana u kojem apostol govori o viđenju nebeske Crkve, biskup je poručio kako odjeveni u bijele haljine s palmama u rukama jesu mučenici. „To su naši mučenici: sv. Kvirin sisački, Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, bl. Alojzije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić, bl. Drinske mučenice i toliko mnoštvo svećenika, redovnika i redovnica, vjernika laika, staraca i djece, muževa i žena koji su svoju krv prolili, koji su bili progonjeni zbog vjere i za ljudske oči pali kao žrtve raznih političkih sustava, carstva i ideologija koje su sve željele potčiniti i staviti pod svoje noge, ali oni se nisu dali. Samo u našoj Biskupiji imamo 22 svećenika mučenika, žrtve: 20 od komunističkog terora, 1 ubijen od ustaša i 1 od četnika. Preko 600 svećenika, redovnika, redovnica i bogoslova i sjemeništaraca ubijeno je poslije Drugog svjetskog rata. Za tjedan dana mi ćemo upravo ovdje komemorirati našeg svećenika župnika Antuna Grahovara, žrtvu na početku Domovinskog rata… Koliko li je pak tek veliko mnoštvo ubijenih na križnom putu od Bleiburga diljem Slovenije, Hrvatske i do Bitole u koloni koja je brojila oko pola milijuna Hrvata! Sve su to žrtve bezumlja, žrtve s palminim granama, znakom mučeništva. Pribrojimo njima i žrtve Domovinskog rata: preko 15 tisuća ubijenih, od čega više od polovice civila, a njima treba pribrojiti i preko 3 tisuće branitelja koji su se sami ubili poslije rata, pa nestalih gotovo 2 tisuće… to je 20 tisuća ubijenih! I najgore je, osobito za obitelji ubijenih, što se za većinu tih ubojstava neprestano ponavlja: ‘za koje još nitko nije odgovarao’. Nedavno smo (21.X.) obilježili ubojstvo civila u Baćinu kod Hrv. Dubice, gdje je u jednoj jami pronađeno 56 ubijenih civila, a ukupno je u toj župi ubijeno njih 137“.
Biskup je rekao i da ako su na ovom svijetu već mogući „zločini bez kazne“, pred Bogom to nije moguće. „Svatko će zadobiti svoju ili nagradu ili kaznu, prema onome što je počinio na ovom svijetu. U Božju pravdu vjerujemo, on je jedini pravedni i istiniti sudac. On je i oprosni sudac, no za oproštenje je potrebno priznanje i pokajanje te pokora za počinjeni grijeh. Kad je riječ o totalitarizmima XX. stoljeća, važna je – a u javnim medijima namjerno prešućena – nedavno objavljena nova rezolucija EU parlamenta o zločinima nacizma, fašizma i komunizma – od 19. rujna o.g. Ona izričito kaže da se u postkomunističkim zemljama još uvijek toleriraju znakovi, spomenici i osobe koje predstavljaju taj režim, te poziva vlade da se to ukloni i tako jasno poruči svima da su to bili zločinački režimi. I dok se, hvala Bogu, nacističke i fašističke simbole i spomenike davno uklonilo, komunistički još uvijek truju naš prostor i zagađuju društveno ozračje koje ne može postati zdravo bez jasne poruke da se društvo želi osloboditi tih okova zla“, rekao je biskup te zaključio kako i mi, poput svih svetih, moramo proći kroz nevolje i kao dobri učenici slijediti svog Učitelja, Isusa Krista Gospodina da bismo mogli zadobiti vječno blaženstvo u nebu.
Hodak
Don Josip Mužić: Hrvatski mediji su okupatorski, psihološki razaraju narod!
Nova ljevica – tko su ljudi koji stoje iza nje?
https://narod.hr/hrvatska/nova-ljevica-tko-su-ljudi-koji-stoje-iza-nje
Hitovi: 827