Bolje humor nego tumor

Ganga

Foto:  Kamenjar.com

Poneki će se zacijelo upitati otkud ganga pod ovim naslovom o humoru, ali ako se malo upustite u njene napjeve brzo ćete otkriti da uz sve drugo oni pršte od sadržaja koji će vas razveseliti pa i do suza nasmijati. Nadamo se da će svima onima koji su se „rodili u gangi“ biti drago podsjetiti se na to sada već egzotično pjevanje koje su nekad davno slušali u djetinjstvu, a da bi i svima ostalima moglo biti zanimljivo.

Ganga je hrvatska tradicionalna pjesma najvećim dijelom rasprostranjena u Imotskoj krajini, zapadnoj Hercegovini te do Livna, Tomislavgrada, Kupresa, Prozora. Ganga je pjesma hrvatskoga seoskoga stanovništva, a prati čovjeka kod sijela, svečanosti, poljskih radova…

Svaki kraj, svako selo ima svoju gangu te se točan broj napjeva gange ne može utvrditi. Jedni oblici nastaju, a drugi nestaju. Jedini način na koji se ganga učila bila je usmena predaja, odnosno neposredno slušanje i izvođenje. Na njihovo stvaranje utječu već poznati napjevi, raspoloženje pjevača, a nastajale su uglavnom spontano, iz čovjekove nutrine.

Tematika gange i bećarca raznolika je pa se tako mogu pronaći napjevi o nevjestama, svekrvama, mladićima, djevojkama, odlasku u vojsku i na rad… Postoje bezbrojni takvi napjevi koji su se očuvali do naših dana po kojima smo jedinstveni u svijetu, a na nama je da ih i dalje čuvamo i ostavimo u baštinu budućim naraštajima. 

Ovdje donosimo samo nekoliko slučajno odabranih napjeva, a više o gangi možete saznati na stranicama ganga.hr tekstovima povjesničara Anđelka Mijatovića, autora knjiga o gangi i zacijelo našeg najboljeg poznavatelja tog pjevanja. A najveću zbirku napjeva koju smo našli u ciber prostoru, a koju je sastavio Davor Turić potražite na izuzetno zanimljivoj web stranici:

Gango moja, ja te gango ne bi’
da se nisam rodio u tebi.

Volim tebe zapivati, gango,
nego plesat’ valcer ili tango.

Kad bećari gange zapivaju
prozori se širom otvaraju.

Seljak bio, građanin se pravi
‘oće, gango, da te zaboravi.

Gango moja, ostavit’ te neću,
dok mi smrtnu ne zapale svijeću.

Gango moja, tradicijo stara,
ti si lipa da ti nema para.

Kad bećari šorom zapivaju
prozori se širom otvaraju.

Bećar jesam, bećarsko mi ti’lo
još da mi je bećarsko odi’lo.

Pivaj, grlo, da’ ću ti kolača
mene majka rodila pivača.

Kad zapivam ja i moj kolega,
ustaj, mala, i ako si legla.

Pisme moje u džepiću stoje,
kad ih pivam same mi se broje.

Veseli su moje majke dvori
dok u njima moja pisma ori.

Što da pivam i pravim se luda
kad moj dragi ne ‘oda ovuda.

Moj dragane, lisko bez pameti
nisko pada ‘ko visoko leti.

Evo mene, evo veseljaka.
Vesela me i rodila majka.

Svekrvice, širokih si leđa
baci’ ću te priko dvan’est međa.

Svekrvice, širokih rukava
kad te vidim zaboli me glava.

Zapivajmo, drugarice moja,
dogodine Bog zna di će koja.

Selo moje mora’ ću te slikat’
ne mogu te zaboravit’ nikad.

Oj, rakijo, šljivovice ljuta
dosta si me napojila puta.

• Prethodno
• Sljedeće