A godine prolaze...

Kategorija: Od prijatelja Objavljeno: Četvrtak, 04 Listopad 2018 Napisao/la Administrator
 ...Više je pravilo nego izuzetak nepodudarnost kronološke dobi sa stvarnim stanjem zdravlja, tako da često vidimo “oronule” mlade s jedne, a vitalne i krepke starije osobe s druge strane. Brojni su čimbenici koji na to utječu, od nasljednih do načina života, prehrane, navika, radnih uvjeta, brige o zdravlju itd. Ovo je citat iz knjige Iz liječnikove torbe  dr. A.Ljubičić koja vam je na raspolaganju na ovoj stranici (članak Kako doživjeti stotu) U nastavku slijedi tek nekoliko uvodnih rečenica iz spomenute teme, a potom vaši prilozi na temu godina i starosti koji će vas sigurno  inspirirati, malo nasmijati a možda i poučiti.

Doživjeti stotu

Oduvijek su ljudi skloni maštanju o besmrtnosti ili vraćanju vremenskog kotača unazad. Katkad su spremni i samu dušu vragu za to prodati. Ove su teme često eksploatirane u literaturi i ugrađene u mnoge mitove i legende. Iskustvo nas, međutim, uči da je to nemoguće. Da život takav kakav jest ima svoj početak i kraj, svoj “rok trajanja” i da je to datost na koju, nasreću, ne možemo utjecati. Ovdje ćemo se samo ukratko osvrnuti na neke medicinske aspekte starenja, te na pokušaje poboljšanja kvalitete života u starijoj dobi. Navedimo i podatak da je posljednjih desetljeća u razvijenim zemljama broj stanovnika starijih od 65 godina u neprekidnom porastu, što se objašnjava produženjem životnog vijeka kao posljedicom porasta životnog standarda, bolje zdravstvene zaštite, a ponajviše smanjenja prirodnog priraštaja.

Starenje je prirodni, fiziološki proces koji počinje već samim rođenjem. Kao i u svemu drugome, ljudi se razlikuju i prema ovome: neki stare brže, drugi sporije. Više je pravilo nego izuzetak nepodudarnost kronološke dobi sa stvarnim stanjem zdravlja, tako da često vidimo “oronule” mlade s jedne, a vitalne i krepke starije osobe s druge strane. Brojni su čimbenici koji na to utječu, od nasljednih do načina života, prehrane, navika, radnih uvjeta, brige o zdravlju itd. Sama starost je pojam koji se definira ulaskom u određene godine. Nema oštre granice koja bi to jasno odredila. Iako je riječ o fiziološkom stanju kroz koje neminovno svi prolazimo, obično nam nije dobro došla, nerado je prihvaćamo, a katkada i kao da je se sramimo. Još jedan životni paradoks, svi želimo što duže živjeti, a ne želimo ostarjeti. Vjerojatno je to posljedica načina odgoja i utjecaja civilizacijskog okruženja u kojemu su primarni kult mladosti, ljepote i zdravlja, a ciljevi samo uspjeh, moć, dominacija i uživanje, dok za druge sadržaje, drugu stranu života u kojoj stanuju starost, bolest, iskušenja, nevolje, ali i neke druge vrijednosti poput prijateljstva, ljubavi, solidarnosti, suosjećanja i sl., jednostavno nema mjesta...Cijeli tekst potražite u knjizi: Iz liječnikove torbe  (str.184)

Vezani članak: Za "zlatne" godine


Radost
 
Jedan je 92- godišnjak, onižeg rasta i dobrodržeći, koji je svakog jutra u osam sati bio kompletno obučen i dotjeran, s urednom frizurom i savršeno obrijan, iako je bio gotovo sasvim slijep, danas doselio u starački dom. Njegova 70-to godišnja žena nedavno je umrla i time selidbu u dom učinila neophodnom.
 
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ljubazno se nasmiješio kada su mu rekli da mu je soba spremna. Dok je upravljao svojom hodalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i rolete koje su bile na prozoru.
"Sviđa mi se" rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
"Gosp. Johns, još uvijek niste vidjeli sobu, pričekajte još malo."
"To nema nikakve veze s ovim"- odgovorio je.
"Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Hoće li mi se sviđati soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj već kako ja rasporedim svoje misli...Već sam odlučio da mi se sviđa. To je odluka koju donosim svakoga jutra kad se probudim.
 
Ja imam izbor: mogu provesti dan u krevetu brojeći teškoće koje imam s dijelovim tijela koji više ne rade, ili mogu ustati iz kreveta sretan zbog onih koji još uvijek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene, mislit ću na novi dan i na sve sretne uspomene koje sam odložio. Baš za ovo doba svog života. Starost je kao bankovni račun. S njega podižete ono što ste uložili. Moj savjet vam je da uložite mnogo sreće u banku sjećanja! Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem!!"I zapamtite pet jednostavnih pravila za sreću:
 
1. Oslobodite svoje srce od mržnje.
2. Oslobodite svoj um od briga.
3. Živite jednostavno.
4. Pružajte više.
5. Očekujte manje.

Obljetnica
 
Proslava 60 godina mature. On je udovac, ona udovica. Redovito prisustvuju godišnjicama mature. Ovu proslavu obilježavaju u prisustvu još dvojice kolega, koji su također ostali bez bračnih družica. Večer je bila izuzetna, a njihovo raspoloženje izvanredno. Udovac joj je često upućivao poglede divljenja, a ona bi mu, smiješeći se, uzvraćala. Konačno je prikupio hrabrost i upitao je:
"Hoćes li se udati za mene?"
Poslije šest sekundi pažljivog razmišljanja, odgovorila je:
" Da, da hoću!"
Večer je za udovca završila izuzetno lijepo. Međutim, sljedećeg jutra bio je u nevolji. Je li rekla "da" ili "ne"? Nije se mogao sjetiti. Pokušavao je, ali bez uspjeha. Prisjećao se razgovora prethodne večeri, ali njegovo sjećanje je bilo kao izbrisano. Sjetio se pitanja koje je postavio, ali se nije uspio sjetiti njezinog odgovora. Sa strahom ju je nazvao telefonom. Objasnio joj je da ga pamćenje ne služi više kao prije. Potom je prepričao prethodnu večer.
Nakon što se malo ohrabrio upitao je:
"Kada sam te pitao da li bi se udala za mene, jesi li rekla "da" ili "ne"?
"Oh, ne budi luckast, rekla sam "da", naravno da hoću.' I mislila sam to sasvim iskreno. "
Udovac je bio presretan. Osjetio je da mu se puls ubrzava.
I potom je dodala :
"Tako sam sretna što si zvao jer se nisam mogla sjetiti tko me je to pitao!"
 

Djedovo pismo 

James K. Flanagan, književnik iz New Yorka ostavio je svojim unučićima dirljivo pismo u kojemu je nanizao savjete do kojih je došao tijekom svog dugog životnog iskustva. Najmlađe unuče ovog divnog djeda ima 5, a najstarije 11 godina, no savjeti se odnose na njihov čitav život. Djed je nažalost preminuo iznenada od srčanog udara, a pismo je objavljeno uz dopuštenje njegove kćeri Rachel Kreigton. Nedugo zatim odjeknulo je društvenim mrežama i osvojilo svijet...

Dragi Ryan, Conor, Brendon, Charlie i Mary Catherine, moja draga i mudra kćerka Rachell tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas, one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na moj 72. rođendan.

Svatko od vas je najljepši dar Boga vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.

Ne plašite se nikoga i ničega, i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo, jer stalno razmišljaju što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar - ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!

Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali oni nisu tako moćni kao što izgledaju. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.

Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!

Budite dobri i uvijek pomažite ljudima - posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše suosjećanje.

Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.

Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.

Uvijek budite iskreni.

Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne događa.

Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje.

Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.

Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti "vidjet ćemo" ako znate da je odgovor "ne". Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.

Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.

Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.

Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.


Vaši prilozi

  1. GDZS sindrom
  2. Kako se mijenjamo!
  3. O godinama
  4. Prolazi vrijeme
  5. Za slobodne dane
  6. Penzioner (malo vulgarno!)

 

Starost

Stariji bračni par leži u krevetu pa će supruga:
- Sjećaš li se kad si mi se udvarao, držao za ruku, mazio u krevetu, grlio me i ljubio...?
Muž se okrene, uhvati je nježno za ruku, zagrli je i poljubi.
- A onda bi me grickao za uho...
Muž ustane i krene prema kupatilu.
- Kuda ćeš!?
- Odoh po zube.

Hitovi: 8400