Doživjeti stotu
Oduvijek su ljudi skloni maštanju o besmrtnosti ili vraćanju vremenskog kotača unazad. Katkad su spremni i samu dušu vragu za to prodati. Ove su teme često eksploatirane u literaturi i ugrađene u mnoge mitove i legende. Iskustvo nas, međutim, uči da je to nemoguće. Da život takav kakav jest ima svoj početak i kraj, svoj “rok trajanja” i da je to datost na koju, nasreću, ne možemo utjecati. Ovdje ćemo se samo ukratko osvrnuti na neke medicinske aspekte starenja, te na pokušaje poboljšanja kvalitete života u starijoj dobi. Navedimo i podatak da je posljednjih desetljeća u razvijenim zemljama broj stanovnika starijih od 65 godina u neprekidnom porastu, što se objašnjava produženjem životnog vijeka kao posljedicom porasta životnog standarda, bolje zdravstvene zaštite, a ponajviše smanjenja prirodnog priraštaja.
Starenje je prirodni, fiziološki proces koji počinje već samim rođenjem. Kao i u svemu drugome, ljudi se razlikuju i prema ovome: neki stare brže, drugi sporije. Više je pravilo nego izuzetak nepodudarnost kronološke dobi sa stvarnim stanjem zdravlja, tako da često vidimo “oronule” mlade s jedne, a vitalne i krepke starije osobe s druge strane. Brojni su čimbenici koji na to utječu, od nasljednih do načina života, prehrane, navika, radnih uvjeta, brige o zdravlju itd. Sama starost je pojam koji se definira ulaskom u određene godine. Nema oštre granice koja bi to jasno odredila. Iako je riječ o fiziološkom stanju kroz koje neminovno svi prolazimo, obično nam nije dobro došla, nerado je prihvaćamo, a katkada i kao da je se sramimo. Još jedan životni paradoks, svi želimo što duže živjeti, a ne želimo ostarjeti. Vjerojatno je to posljedica načina odgoja i utjecaja civilizacijskog okruženja u kojemu su primarni kult mladosti, ljepote i zdravlja, a ciljevi samo uspjeh, moć, dominacija i uživanje, dok za druge sadržaje, drugu stranu života u kojoj stanuju starost, bolest, iskušenja, nevolje, ali i neke druge vrijednosti poput prijateljstva, ljubavi, solidarnosti, suosjećanja i sl., jednostavno nema mjesta...Cijeli tekst potražite u knjizi: Iz liječnikove torbe (str.184)
Vezani članak: Za "zlatne" godine
Djedovo pismo
James K. Flanagan, književnik iz New Yorka ostavio je svojim unučićima dirljivo pismo u kojemu je nanizao savjete do kojih je došao tijekom svog dugog životnog iskustva. Najmlađe unuče ovog divnog djeda ima 5, a najstarije 11 godina, no savjeti se odnose na njihov čitav život. Djed je nažalost preminuo iznenada od srčanog udara, a pismo je objavljeno uz dopuštenje njegove kćeri Rachel Kreigton. Nedugo zatim odjeknulo je društvenim mrežama i osvojilo svijet...
Dragi Ryan, Conor, Brendon, Charlie i Mary Catherine, moja draga i mudra kćerka Rachell tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas, one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. travnja 2012., točno na moj 72. rođendan.
Svatko od vas je najljepši dar Boga vašoj obitelji i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, posebno kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.
Ne plašite se nikoga i ničega, i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo, jer stalno razmišljaju što će drugi misliti ili reći. I zapamtite još jednu bitnu stvar - ljudi koji vam ne donesu juhu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!
Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali oni nisu tako moćni kao što izgledaju. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.
Kad porastete i dobijete djecu, uvijek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!
Budite dobri i uvijek pomažite ljudima - posebno slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše suosjećanje.
Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.
Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
Uvijek budite iskreni.
Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne događa.
Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, bit će i teških trenutaka, ali posao vam mora biti uživanje.
Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte govoriti "vidjet ćemo" ako znate da je odgovor "ne". Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.
Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.
Vaši prilozi
Stariji bračni par leži u krevetu pa će supruga:
- Sjećaš li se kad si mi se udvarao, držao za ruku, mazio u krevetu, grlio me i ljubio...?
Muž se okrene, uhvati je nježno za ruku, zagrli je i poljubi.
- A onda bi me grickao za uho...
Muž ustane i krene prema kupatilu.
- Kuda ćeš!?
- Odoh po zube.
Hitovi: 8400