Prijatelji

Kategorija: Moj blog Objavljeno: Srijeda, 25 Listopad 2017 Napisao/la Administrator

 Hana Small

Hana, 3 g.

Dok smo mladi nose nas ideali i cijeli svijet je naš. Sve nas oduševljava, vidimo samo dobro, svi su nam prijatelji. A onda s vremenom dolazi otriježnjenje; otkrivamo da je prečesto u pitanju obmana, zabluda, prijetvornost i naša vlastita lakovjernost...

Takva prijateljstva kako nastaju tako i nestaju. Neka su samo situacijska, druga tek iz interesa. Nakon takvih iskustava koja znaju biti traumatična, katkad i s posljedicama, kako se ne složiti s onim Hobsovim: „Čovjek čovjeku vuk“. Još se na kraju možemo smatrati sretnima ako uspijemo sačuvati cijelu kožu i zadržati barem nešto od onih mladenačkih uvjerenja. Tek tada shvaćamo značenje onoga što smo često slušali u mladosti: „Ako u životu imaš i samo jednog prijatelja ti si bogat čovjek“.

Kad mi je palo na pamet da se malo pozabavim ovime nisam ni slutio koliko ću se time namučiti i kamo to vodi. Pa rekoh sebi: Je li moguće da je baš tako crno? Možda ipak nije. Možda si ti ipak malo prekritičan i nerealan, sklon idealiziranju? Smanji malo kriterije. Pamtiš samo ružne stvari i razočarenja a zaboravljaš lijepe; sve one divne ljude koje si sreo u životu i primjere dobrote, nesebičnosti i velikodušnosti. Što je to nego prijateljstva? Kako zaboraviti sve one koji su ti pružili ruku kad ti je to najviše trebalo? Prijatelje poput Mile K., Anđe K., Vlade J., Mate M. Ili kako ne spomenuti don Marka K., Matu S., Niku V., Ivana B., Petra M. i tolike druge. Zaboravi one koji su te iznevjerili i razočarali. Neka idu s milim Bogom i neka ih prati svako dobro. Pokušavao sam dokučiti kako je to išlo s tim prijateljstvima, što se događalo, ima li tu i mojih zasluge što nisu potrajala i nisam nalazio drugog objašnjenja osim onoga kako je posrijedi bio samo interes ili, što je još jadnije, puka zavist ili jal.

Što reći na kraju? Malo je teže nama običnim smrtnicima shvatiti kako o svemu ovome govore mudraci poput pjesnika i teologa Ivana Goluba: „Ljubav, život i prijateljstvo su nedjeljiva stvarnost od kojih se jedna objašnjava drugom a sve tri žive kao jedna.“ Nažalost naša stvarnost je malo surovija i banalnija. Međutim, unatoč svemu, bilo bi tužno i ne smijemo odustati od vjere u prijateljstvo kao mogućnost, kao ideju i vrijednost samu po sebi, vjere u dobro, u ljude.

I nemojmo baš previše iskušavati ta svoja prijateljstva kako bi što duže potrajala. Pa kad se pomirimo s time da se ona kao i sve drugo na ovom svijetu, rađaju, žive, i prije illi kasnije umiru, moći ćemo sebi reći da smo pravi sretnici ako smo u životu barem jednom upoznali što to uistinu znači. Stoga ne treba žaliti za njima kad se ugase niti osuđivati one koji nas iznevjere. Zato svim prijateljima, osobito onima koji to više nisu, ništa drugo nego želja da i oni sami postanu dionici takve spoznaje.

Ante Lj. Iz:  Bilo pa prošlo

Hitovi: 2066