Uz advent - ususret Božiću

• 

Došašće je vrijeme duhovnog promišljanja, vrijeme priprave za Božić, vrijeme naše duševne inventure. Priznajmo da smo grješnici i da nam je potrebno oproštenje i obraćenje! Došašće je vrijeme za okajavanje grijeha, za ispovijedanje grijeha te otvaranje našega srca Isusu, našemu Spasitelju. Došašće je vrijeme u kojem trebamo učiniti ono što je učinila Linda Marshall, odrekla se grijeha i dvostrukog života te pristala uz Boga. Rekla je: „Gospodine Bože, ja izabirem Tebe!“ Došašće je vrijeme u kojem trebamo duboko udahnuti te reći: Bože, ja sam izabrao Tebe, s Tobom želim koračati u svom životu, s Tobom želim dijeliti svoje dane na zemlji. Došašće je vrijeme u kojem trebamo upitati sebe gdje sam, što sam i kamo vodi moj život? Ako znamo gdje smo, onda blago nama; ako znamo što smo, još više blago nama; ako znamo da naš život vodi u vječnost ali preko križa, onda smo već blaženi.

U došašću slavimo Isusov dolazak k nama, njegov dolazak u naša srca. Isus kuca na vrata našega srca. Nemojmo zaboraviti: Krist dolazi svakoga trenutka k nama. Pitanje je samo primjećujemo li Njegov dolazak? I danas će k nama doći dok o ovome razmišljamo... On želi biti s nama i želi nam pokazati pravi put u život. Kad dopustimo Isusu da uđe u naše srce, mi smo oslobođeni i spašeni. Ovo vrijeme nas zove da dođemo k sebi i da bi Isus mogao doći k nama u svakom trenutku života, ali i na kraju vremena, kada naše vrijeme bude pri kraju i Krist dođe k nama u svojoj slavi, da zauvijek budemo s njim i tako bude ispunjenje naše žarke čežnje i želje. Svi želimo spasiti dušu! To bi trebala biti naša životna zadaća. To mora biti plod našega svakodnevnog nastojanja, rada i naše brige! To je najglavnije!

U svetom vremenu došašća božanski nam Spasitelj govori: „Bdijte i molite! Vrijeme je blizu. Ja dolazim. Bdijte, jer ne znate dana ni trenutka! Bdijte da biste mogli dočekati moj dolazak! Bdijte da ne propustite životnu priliku! Bdijte!"

- Bdijte - to znači nemojte spavati, nemojte drijemati dok je dan, ne gubite vrijeme, ni jednoga trenutka. Ono je dragocjeno.

- Bdjeti - to znači biti razborit i realan, pozoran na sve što se oko nas događa, otvoriti oči i promatrati što nam dan donosi, truditi se otkriti i raspoznavati znakove vremena, dobro od zla razlikovati.

- Bdjeti - to konačno znači ostati aktivan, ne skrstiti ruke, boriti se protiv klonulosti ravodušnosti i rezignacije, s vjerom gledati u budućnost, vjerno Bogu služiti, iznad svega ga ljubiti, na braću i sestre misliti i pomagati im.

- Bdjeti znači biti spreman na susret s Tobom, svojim Spasiteljem i čekati kao što se čeka ljubljena osoba, prijatelj, oslobođenje, spas. Budnost je vrlo važna u životu. Ako budemo bdjeli, onda nas sigurno neće iznenaditi Kristov dolazak, pa došao on navečer ili rano ujutro, u pola noći ili pola dana. A biti budan, znači kršćanski živjeti, u svakom trenutku biti spreman pokazati Bogu svoje račune...

To je briga za jedan drugi život, vječni, u koji vjerujemo i koji je dragocjeniji od ovoga običnog biološkog života. Hvala Ti, Gospodine, na ovom vremenu koje nas potiče na veću budnost, da Te dočekamo kao vjerni sluge, koji ne ljenčare, nego izgrađujući sebe po Tvojoj nauci izgrađuju bolji i ljepši svijet. Budimo Ivani koji će prepoznati Krista na vrijeme i drugima ga navijestiti, ali i pomoći da ga prepoznaju i ostanu na njegovu putu. Svjedočimo drugima svojim dobrim djelima. To će biti najbolja priprema za Božić...

Riječ Božja nas opominje da ozbiljno shvatimo svoj život, svoj poziv na vječni život, da se vladamo odgovorno. Da budni budemo, bdijemo i usrdno molimo. Izvor: www.medjugorje-info.

Prosinac, 2020.

Četiri adventske svijeće

Jedna je Mir, druga Povjerenje, treća Ljubav i četvrta Nada. Zanimljiva meditacija, poigledajte!

Četiri adventske svijeće

Uz advent: Hrvatski pučki običaji

Prema crkvenim regulama, od dana sv. Katarine počinje propisani četiri-tjedni post tj. počinje božićna priprava koja traje točno mjesec dana. Kroz adventsko vrijeme naša se razmišljanja i osjećaji kreću i u prošlost, sa sjećanjem na prvi Kristov dolazak, i u budućnost, s nadom u njegov ponovni povratak. Svako jutro drže se mise Zornice ili Rorate, a vjernici pristupaju ispovijedi i pričesti pa stoga Božić ima značenje obnove i novog htijenja u vjerničkom životu ka samo-prosudbi vlastitog života i djelovanja u svjetlu kršćanskog morala.

Slaveći mise Zornice narod je stvorio osobite adventske pjesme. Adventska pjesma Poslan bi anđel Gabrijel u stihovima proriče otajstvo Kristovog utjelovljenja i Marijinog bogomaterinstva.

Hrvatski puk adventsko vrijeme izričito usmjeruje Božiću nazivajući dane od Svete Katarine, prvo čelo Božića tako da božićni krug pučkih običaja koji započinje s vremenom Adventa, a završava Svijećnicom i danom Sv. Blaža. U novije vrijeme sve prisutniji znak Adventa, koji ukazuje na Božić i poziva na obiteljsku molitvu, je adventski vijenac, koji se plete od zimzelenih grančica, ali tako da nema početka ni kraja što označuje vječnost. U vijenac se umeću četiri svijeće koje označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Advenski je vijenac danas prihvatila gradska sredina, ali mu prijeti realna opasnost da preraste u puki ukras, da izgubi istinsku simboliku i snagu poziva na božićnu pripravu.

Nakon Svete Katarine slijede dani Svete Barbare (4. prosinca), Svetog Nikole (6. prosinca) i Svete Lucije (13. prosinca) koji u pojedinim krajevima imaju istu ulogu početka kruga božićnih običaja. Likove Svetog Nikole i Svete Lucije često predstavljaju muškarci ili žene i obilaze domove donoseći darove djeci. Na Svetu Luciju običaj je da se noću osoba ogrnuta bijelom plahtom uputi po kućama darivajući djecu suhim smokvama, bademima, orasima i jabukama te plašeći nestašne mališane. Neposlušni pak pod jastukom pronalaze šibu kao opomenu da se poprave. U današnje doba ovu službu preuzeo je Sveti Nikola koji u čizmicu dobre djece stavlja slatkiše, a šibe dijeli njegov pomoćnik Krampus (simbol zlog duha ili vraga). Tradicionalni, stari hrvatski božićni dar bila je i ukrašena jabuka zvana božićnica, a darivali su je mladići djevojkama.

Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti. Na dan Svete Barbare ili Svete Lucije sije se pšenica, simbol života u katolika i pripravlja zelenilo za ukras kuće i stola kod svetkovanja Božića. Sam običaj pretkršćanskog je porijekla, ali danas ima kršćansku simboliku, a svrha mu je blagoslov ljetine. Zanimljivo je da ovog običaja nema u protestantskim zajednicama i velikom dijelu Europe pa je uz Portugal i južnu Italiju, on vezan još samo za hrvatsko podneblje. Do Božića pšenica lijepo naraste u posudi ispunjenoj vodom, te ukrašava božićni stol, dok tijekom božićnog vremena stoji pod borom, uz jaslice ili u kutu sobe. Da bi izgledala lijepo, pšenica se podrezuje i ovije hrvatskom trobojnicom, a u nekim se krajevima posred pšenice stavi jabuka te svijeće. Nakon Božića pšenica se daje pticama jer se ništa iz tog svetog doba ne smije baciti. Prema narodnom vjerovanju, gustoća iznikle pšenice, boja i sočnost njezinih vlati, predskazat će bolju ili lošiju žetvu iduće godine.

I dok se običaj sijanja pšenice sačuvao i u gradovima, dotle su i u selima gotovo nestali običaji unošenja badnjaka i rasprostiranje slame pod blagdanskim stolom u predvečerje Božića. Badnjakom se naziva jedan a u nekim krajevima i tri velika panja, koja se unose u kuću na Badnju noć i stavljaju na ognjište. Taj običaj također je pretkršćanskog porijekla, ali je vremenom zadobio kršćanske oznake. Tri panja simbol su Svetog Trojstva, a njihovim se žarom pripaljuju sve svijeće u kući. Panjevima koji tinjaju obično bi se davalo malo od hrane s blagdanskog stola i vina koje se istom pilo. Vjerovalo se da će vatra velikih panjeva donijeti dobro cijelom domu i svim ukućanima.

Slama se kao znak Božića održala znatno duže od panjeva. Trenutak unošenja slame u kuću, što je obično činio glavni član domaćinstva, označavao je službeni početak proslave blagdana Božića. Unošenje slame i rasprostiranje po podu događalo se s izričitim naglaskom na događaj Božića, jer su redovito taj čin članovi obitelji pratili pjevanjem božićnih pjesama. Slama bi se rasprostrla po podu pod stolom, manji se dio stavljao na stol i pokrivao stolnjakom, a dio se klasja vezivao u snopove ili pleo u vijence. Nakon večere, svi bi ukućani od stola pošli do slame gdje bi sjedili i pričali do vremena polaska u crkvu, a u pojedinim se krajevima na Badnju noć nije spavalo u krevetu već na donesenoj slami. Slama razasuta po tlu bila je znak Isusova rođenja u štalici, dok je simbolika snopova i vijenaca vezana uz plodnost. Poslije blagdana tu su slamu smatrali blagoslovljenom i jamstvom dobrog uroda u vrtu i polju.

U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa u njemačkim pokrajinama postoji još od 16.st, a zanimljivo je da su prva božićna stabla bila bjelogorična. Tek učestalim pošumljavanjem u upotrebu ulaze crnogorična drvca. Stablo se nekada kitilo jabukama, narančama, šljivama i kruškama, pozlaćenim orasima i lješnjacima te slasticama od šećera i papira ili staklenim figurama ako ih je tko imao. Uza to, stavljani su papirnati lančići u bojama, zlatne i srebrne niti te lampioni i svjećice koje su se palile u najsvečanijim trenutcima. Iako se u Hrvata običaj kićenja stabla javlja relativno kasno, kićenje doma zelenilom od davnine je uvriježen običaj i dužnost koju su obično obavljala djeca. U primorskim krajevima običaj je bio da djeca kuću ukrase grančicama kadulje, bršljana ili borovim granama, a simbolika kićenja doma zelenilom označava životnu snagu suprotnu zimskom umrtvljenju prirode. Božićno drvce, a negdje zelene grane, su osobito vidljiv božićni simbol. Okićeni borovi stoje danas po gradskim trgovima i pred javnim zgradama. U kućama i u stanovima oni su središte oko kojega se okuplja obitelj i darivaju djeca na Badnjak ili na Božić. Premda se može uočiti pretkršćanska ili nekršćanska pretpovijest tog njihovog unošenja božićnog drva ili zelenila u domove, danas su neizostavan znak slavljenja Božića. U osobit događaj obiteljskog zajedništva spada kićenje borova u kući, a pod bor se redovito stavljaju i jaslice ili koji drugi znak Božića.

Jaslice, koje se stavljaju pod božićno drvce izravno ukazuju na događaj koji se proslavlja - noć Isusova rođenja i jasno označuju da se on rodio u štali. Nekada su se jaslice radile od gipsa, gline ili drveta, a nalazile su se samo u crkvama i bilo je pitanje časti napraviti što veće i vjerodostojnije jaslice. U njima su likovi Isusa, Marije i Josipa, pastira, trojice mudraca i njihove pratnje, a zatim vola i magarca te ovaca i deva. Prema nekim zapisima prve jaslice, u prirodnoj veličini napravio je Sveti Franjo još 1223. godine. Na jaslice ukazuje reljef Kristovog rođenja u luneti trogirske katedrale, djelo majstora Radovana. Najstarije danas sačuvane jaslice nalaze se u vrtnoj kapeli franjevaca na otočiću Košljun uz otok Krk. Načinio ih je nepoznati majstor u 17. stoljeću. U kućama se jaslice postavljaju tek od 19. st. U Hrvatskoj je poznato i koledanje uz nošenje jaslica, a početkom ovoga stoljeća jaslice postaju vrlo čest ukras crkvi kroz božićno vrijeme. Danas su jaslice našle mjesto gotovo ispod svakog božićnog drvca, jer su iz crkvi jaslice prešle i u kuće i stanove. Naravno, kućne jaslice su nekad vrlo skromne, bez mnogo likova, sadržajno upravljene samo na događaj u betlehemskoj štalici.

Od božićnih ukrasa spomenimo i svijeće koje imaju dvojaku simboliku: one su znak buđenja prirode i znak svjetla koje je Isusovo rođenje donijelo svijetu.

Izvor: http://www.hic.hr/bozic-hrvata.htm

Tomson: Božićna

 

Ovo je jedna od mnogih poruka koje jedni drugima šaljemo putem naših androida. Ova nam se učinila dosta prikladnom za vrijeme došašća, pa smo odlučili podijeliti je sa svima koji dođu na naše stranice. Zbog naslova koji je glasio: Pismo Isusa Krista upućeno tebi, malo smo se bojali da ne kršimo jednu od stavki iz Dekaloga, koja glasi da ne spominjemo Njegovo ime bez pravog razloga. A onda opet, nakon malo promišljanja, zaključili smo da bi se zasigurno i On sam koristio pismom i drugim oblicima elektronskog komuniciranja da su postojali u njegovo vrijeme.

Pismo Isusa Krista upućeno tebi

“Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast.

Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana.

Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene.

Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.
Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona…ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata su za me bila zatvorena… makar sam žarko želio slaviti s njima…

Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me nisu pozvali, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan starac, duge bijele brade, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju, i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje priređeno njemu u čast.

Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti… Ali nitko me nije zagrlio.
Počeli su jedni drugima davati poklone. Približio sam se da vidim, da slučajno nemaju kakav poklon i za mene. Ali, za mene nije bilo ništa.

Kako bi se ti osjećao, kad bi na tvoj rođendan, jedni druge darivali, a tebi ne bi dali ništa? Shvatio sam da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.

Svake godine je sve gore. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja a mene se nitko ne sjeća.

Želio bih da mi dopustiš da ovaj Božić uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije više od 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.

Nešto ću ti reći: mislio sam, kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati, hoćeš li sudjelovati, da mogu za tebe rezervirati mjesto i napisati tvoje ime ne mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mom pozivu.
Pripremi se jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.”

P.S. znaj da te neizmjerno volim.

(Isus Krist, rođen na Božić u Betlehemu)

Fra Zvjezdan Linić: Isus dolazi kroz zatvorena vrata

Posljednja knjiga Novoga zavjeta, Knjiga Otkrivenja, govori: "Evo, stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,20).

Kako često i kako dugo mora Bog kucati na naša vrata?

Kuca na vrata ljudskoga srca svaki put kada te zove da primijetiš ljude oko sebe, da ih shvatiš kao Božji dar, da im pružiš ruku pomirenja. Kuca na tvoja vrata kada te iznutra upozorava da je vrijeme za neko djelo ljubavi prema bližnjemu. Na tvojim je vratima kada ti ne dopušta da tobom ovladaju negativni osjećaji i želi da osjetiš da još uvijek ima nade za život. Kuca na tvoja vrata dok te poziva da se ne bojiš svoj život dijeliti s drugom osobom, prihvatiti odgovornost braka i obitelji, prihvatiti tajnu novoga života koji se počeo buditi pod ljudskim srcem, u majčinu krilu. Kuca na tvoja vrata svaki put kada te zove da se trgneš iz svoje osrednjosti, da se oslobodiš svojih ovisnosti, da se odrekneš svojih zarobljenosti, svojih grijeha.

Sve je to zov. Isus bi želio pohoditi svakoga od nas. Međutim, Isus ne želi ući na silu. Želi da mu iznutra otvoriš vrata. Koliko će dugo još morati čekati? Čini se da u nama postoji dvostruki zakon. Iz svojih dubina želimo otvoriti vrata. Čitavo nam biće govori kako je to najbolje za nas, da ćemo tako osjetiti radost života. Bila bi to gozba ljubavi. Sve je ispunjeno radošću, životom. Isus bi bio domaćin koji pripravlja večeru. Čeznemo za takvim susretom jer vjerujemo da je to divno. Čeznemo za pravim životom Krista uskrsnuloga. Međutim, u sebi nosimo i otpore. Kao da se bojimo. Mislimo da nismo sposobni za hrabre odluke. Čini nam se da nemamo snage za novi život, oduprijeti se zlu i grijehu. Katkada ne vjerujemo da je moguće početi novi život. Sumnjamo da nam i Bog može oprostiti. Sve nas to ispunja strahom, nemirom. Ne usuđujemo se vjerovati da su neke iskre dobre volje zapravo Isusovo kucanje na naša vrata. Jer mislimo da nismo dostojni takvog poziva, da ne zavrjeđujemo njegov pohod.

Isus ima rješenje i za to. Dok s jedne strane uporno stoji na vratima i kuca te čeka da mu otvorimo vrata, evanđeoska nam izvješća o Isusovu uskrsnuću govore kako je Isus dolazio svojim učenicima i u trenucima kada su oni, od straha pred Židovima, zatvorili vrata, zakračunali ulaz u dvoranu gdje su bili. Isus ipak dolazi. Dolazi na čudesan način, kroz zatvorena vrata. Ne razvaljuje vrata kao provalnik, jer to Isus nikada nije bio. Ali ipak dolazi kroz ta zatvorena vrata, jer mu je poznata unutarnja čežnja učenika za novom nadom, za suncem, za snagom. Isus im želi poći ususret. Oni nisu sposobni otvoriti vrata, a ipak ništa na svijetu ne žele toliko koliko Isusa. Misle da su im nade pokopane, ali ljubav je ostala.
Isus dolazi kroz zatvorena vrata. To je poruka i za nas. Ima nade. I onda kada želimo sebi oduzeti tu nadu, kada mislimo da nema izlaza, kada se zatvaramo u svoju muku, kada mislimo da smo i Bogu dosadili svojom nevoljom: ima nade. Isus zna za našu najdublju čežnju. To je čežnja za istinskim životom. To je čežnja za onim i onakvim životom koji nas nikada neće razočarati. Upravo to nam nudi Isus. Upravo to nam daje njegovo uskrsnuće. Smijemo i mi zamoliti Isusa da, i onda kada nemamo snage otvoriti mu vrata, ipak dođe i uđe u naše tajne kroz zatvorena vrata. Tada će sve biti dobro.
loading...
fra Zvjezdan Linić

https://www.medjugorje-info.com

 

Advent ili Došašće je vrijeme priprema za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna koja neposredno prethode Božiću i koji simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do dolaska Kristova.  Božić se kao kršćanski blagdan u svakom narodu obilježava na poseban način čineći dio njegove etnografske baštine. U nekim hrvatskim krajevima već na Svetu Katarinu (25. studenoga) počinje božićna priprava i traje točno mjesec dana.

zvor:  http://www.hic.hr/bozic-hrvata.htm

 

 

Charles Dickens: Božićna priča

Potrudih se u ovoj knjižici prizvati duha jedne ideje, duha koji će moje čitatelje oraspoložiti - oraspoložiti prema njima samima, jedne prema drugima, prema božićnom času, a i prema meni. I neka im taj duh opsjeda kuću prijazno, i neka ga nitko ne poželi odložiti s knjigom. Čitateljima vjerni prijatelj i sužanj,
 C. D.

 

“...Mnogo je toga, mnim, iz čega sam uspijevao istjerati nekakvo dobro, no od čega nikad nisam imao koristi”, odvrati nećak. “Pa tako i iz Božića. Pa ipak sam siguran da sam u božićnim danima pri čemu ne mislim na štovanje što ga ištu sveto ime i svetiji nastanak, ako se to, kad je riječ o ičemu što se odnosi na Božić, može ikako zanemariti  kad god bi na njih došao red, vidio nešto dobro: jer to su dani lijepi i milosrdni, puni praštanja i dobrote: i to je jedino meni poznato doba, u čitavom dugom godišnjem kalendaru, kad se čini da su muškarci i žene, kao po nekom dogovoru, spremni slobodno otvoriti srce, i spremni u ljudima što stoje pred njima zaista vidjeti svoje suputnike do groba, a ne tek pripadnike druge rase, stvorenja što putuju nekim drugim putovima. I stoga, ujače, iako mi to nikad nije u džep spustilo ni trunak ni zlata ni srebra, ja ipak vjerujem da sam od toga imao koristi, te da ću je imati  i ubuduće; i stoga velim, neka bi ga Bog blagoslovio!...” .

Cijela priča na:

https://www.scribd.com/document/367791533/Charles-Dickens-Bo%C5%BEi%C4%87na-Pjesma

 

Hitovi: 13339