Gvozdansko - hrvatski Alamo

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Četvrtak, 16 Studeni 2017 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

Gvozdansko
     Ostatci utvrde Gvozdansko  https://www.facebook.com

Gvozdansko je malo pounjsko mjesto poznato po ostatcima istoimene utvrde, koja je među posljednjima pala u ruke turskih osvajača. Njeni malobrojni branitelji pokazali su nevjerojatno junaštvo i požrtvovnost boreći se do smrti protiv višestruko nadmoćnijeg neprijatelja. Odbili su  ponuđenu predaju iako su bili svjesni da nemaju nakakvih izgleda, jer su ostali bez ičega – bez hrane, vode i ogrjeva. U noći s 12. na 13. siječanj 1578. godine zbog jake zime svi su umrli od gladi i smrzavanja. Primjer je to kakvih je malo i u svjetskoj povijesti (ali ne i u hrvatskoj), kojeg domoljubna društva pokušavaju sačuvali od zaborava organizacijom spomen hodočašća u Gvozdansko svake godine na dan pada utvrde. (Ante Lj.)

U dugoj i krvavoj hrvatskoj povijesti bezbroj je primjera junaštva o kojima se premalo zna i piše, a jedan od takvih je i obrana grada - utvrde Gvozdansko. Bilo je to sredinom druge polovice šesnaestog stoljeća nakon što je osmanlijska „sila i ordija“ ognjem i mačem (i lukavošću) pregazila sve pred sobom, sve do rijeke Une prijeteći i ostatku hrvatskog prostora pa i dalje cijelom kršćanskom svijetu.

Na putu su joj stajali utvrđeni gradovi koji su godinama pružali herojski otpor nanoseći osvajačima teške gubitke, ali u sudaru s višestruko većom silom i bez očekivne pomoći od Carstva, nisu imali nikakvih izgleda; jedan po jedan padali su svi u ruke Turčina. Sve do sudbonosne bitke kod Siska kad su Osmanlije tako potučeni da se nikad više nisu oporavili.

Jedan od gradova - utvrda koji je posljednji pao nakon herojske obrane sve do posljednjeg branitelja, bio je Gvozdansko. Radije su izabrali smrt nego predaju i spas napuštanjem utvrde. Bio je to primjer junaštva i požrtvovnosti zbog kojega se Gvozdansko s pravom uspoređuje s američkim Alamom i židovskom Masadom.

Za spomen na taj tragični i na svoj način veličanstveni događaj, svake godine dvanaestog dana u mjesecu siječnju, sve više i više hodočasnika posjećuje mjesto Gvozdansko i ruševne ostatke istoimene utvrde, na čast i slavu njenih branitelja. Evo kako o svemu tome piše Vjekoslav Klajić u svojoj „Povijesti Hrvata“.

„...Padom Zrinja zaprijetila je krajnja pogibelj gradu Gvozdanskom, koje je sada bilo sa sviju strana opasano turskim gradovima (Zrinj, Sračica, Bojna, Bužin, Novigrad na Uni) tako da mu se niodkuda nije moglo pomoći. Neke turske čete stajale su pod gradom još od listopada, a oko Božića došao je preda nj sam Ferhat-beg s velikom vojskom te ga opasao sa svih strana. Poveo je sa sobom i 1000 bosanskim opkopara.

Gradska posada brojila je samo 300 momaka pod kapitanima Doktorovićem, Nikolom Ožegovićem i Andrijom Stepišićem. U gradu je bilo malo hrane i vode, pa i ratne zaire; posljednji put bijaše ga opskrbio mjeseca kolovoza Ignjat Moskon na tri mjeseca. Stoga se naskoro u gradu pojavila velika bijeda zbog glada i žeđe. Posada je redom jela svoje pse čuvare, dok joj posljednja dva nisu Turci otrovali. 

Ferhat-beg pozvao je posadu da se preda; ali ona mu je odvratila da voli izginuti, nego se osramotiti. Prvi juriš na grad učinjen bi 10. siječnja 1578., ali ga branitelji junački suzbiše. Jednako biše suzbijeni turski juriši 11. i 12. siječnja. Nakon posljednjeg juriša ostalo je u gradu samo 25 do 30 živih branitelja, a i ti bijahu izmučeni gladom i žeđom, a jamačno bijahu mnogi i ranjeni.

Ferhat bijaše odredio posljednji juriš za noć od 12. na 13. siječnja. No oko ponoći utrnuše u gradu svjetla i stražarske vatre; stoga je Ferhat slutio varku i juriš odredio za jutro. Uto je svanulo jutro u ponedjeljak 13. siječnja. Turci se spremiše na juriš te se polako približavahu gradu. No u gradu je sve bilo tiho: niti je puška planula niti se koji branitelj pokazao na gradskome zidu. Sad su Turci razbili vrata i provalili u u grad.

Po dvorištu, trijemovima i odajma ležala su mrtva tjelesa hrabrih branitelja, ogrezla u krvi od zadobivenih rana. Neka opet bila su čitava, ali blijeda i suha bez daha života. Ti su poginuli od gladi, žeđe i teškog napora. U gradu Turci nisu našli ni mrvicu hrane ni kapi vode. Taj strašni prizor kosnuo je Ferhat-bega tako da je mrtve branioce Gvozdanskog po kršćanskom obredu dao pokopati...“

Tko želi više znati o ovim povijesnim zbivanjima - evo poveznica:

https://www.radio-banovina.hr/gvozdansko-mjesto-koje-bi-svaki-hrvat-trebao-obici/

https://croativ.net/gvozdansko-hrvatsko-velejunastvo-bez-svjetskog-uzora-765/

https://lako.com.hr/2016/06/26/gvozdansko/

 UtvrdaG
                         Ostatci utvrde Gvozdansko
                          
 
Hitovi: 2622