Zvonimir Hodak: "Lagati treba ni"

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Srijeda, 15 Studeni 2017 Napisao/la Administrator

hodak 158x90Zvonimir Hodak

Svojim specifičnim satiričkim stilom, pravnički ubitačno precizno i argumentirano Hodak oslikava našu poprilično tmurnu i zamršenu društvenu stvarnost. Dovoljno je pročitati  samo jednu njegovu kolumnu kako bismo dobili jasniji uvid o stanju u većini područja društvenog  života - od kulture, politike, pravosuđa, sporta, nevladinih udruga i dr., osobito o medijskoj sceni i njihovim protagonistima. Slijedi tekst iz Dnevno.hr s početka ljeta, ali kod nas kao da se ništa bitno ne mijenja.

...Tip se zove Igor Ružić. Selektor predstava koje će se igrati na ovogodišnjem “Splitskom ljetu“. Rigidni i tupoglavi desničari iz svojih ognjišta tule, cvile i beštimaju jer je Igor uvrstio “Frljićevu“ predstavu “Naše nasilje i vaše nasilje.“ Predstava koja je tako oduševila poklonike kazališta u Poljskoj da je Frlja na vrat na nos morao dati petama vjetra, a u “klerofašističkoj“ Poljskoj čekaju ga oduševljeni ”progresivci” da mu predaju ključ od – ćelije! Radnja je kozmički univerzalna, puna metafora i sugestija svima koji razmišljaju antifašistički, progresivno i koji bi opet malo svećenike nabili na ražanj kao u legendarnom Srbu 27. srpnja 1941. g. Evo zašto zatucani desničari misle da je ta predstava blasfemična. Žena s hidžabom iz spolovila izvlači poljsku (u Splitu vjerojatno hrvatsku) zastavu, zatim Isus silazi s križa i siluje je… Ma koji ”briljantni um” je uspio smisliti ovu povijesnu scenu. To je definitivno jače od epske scene već spomenutog 27. srpnja 1941. u Srbu kad su svećenika Gospodnetića vrtjeli četnici na ražnju. Igor Ružić vjerojatno planira uvrstiti na Splitsko ljeto i drugu Frljinu genijalnost, a to je predstava “Izopćenje“ u kojoj frljava glumica oralno zadovoljava pokojnog Ivana Pavla II. koji na sebi ima tablicu s natpisom “zaštitnik pedofila“. Za te “gromoglasne“ uspjehe Olivera Frljića već zasigurno zna kazališna javnost u Poljskoj, Austriji, pa i u Hrvatskoj. I sad na scenu stupa selektor Ružić koji je pameću i mudrošću oduševio i moju vjerojatno bivšu Facebook prijateljicu Selmu Katunarić. Kaže Ružić: “Za pametnu i argumentiranu raspravu je uvjet da se pogleda predstava. Nakon toga možemo pričati ako treba i molitvenim susretom.“ Pametni naš Igor! Svi na Splitsko ljeto pa, uz predočenje plaćene ulaznice, kritizirajte ako ste hrabri. Tek da se zna, ne radi se tu o praizvedbi nego o predstavi čiji sadržaj i intencija govore tko tu treba psihijatrijsku pomoć – izvođači ili “oduševljeni“ gledaoci. ”Molitveni“ susret je ta predstava imala u Sarajevu. Tamo su na predstavi bili istinski ljubitelji hidžaba koje je Frljić oduševio scenom kad Isus silazi s križa i siluje glavnu glumicu. Većina euforičnih ljubitelja kazališta, naročito iz Sandžaka, bila je uvjerena da je scena s hidžabom povijesno utemeljena.

Ovih dana vodi se “pametna i argumentirana“ rasprava o “povijesnoj reviziji“ u filmu Jakova Sedlara “Jasenovac i istina“. Tu je Sedlar stvarno pretjerao. Svi, baš svi, koji su skočili na zadnje noge zbog tog “revizionističkog“ filma isti su gledali samo se ne mogu sjetiti kad i gdje. Umjesto da se napokon k’o ljudi složimo da su ustaše i “domaći izdajnici“, kako to slikovito navodi Zoran Šprajc, pobili cirka 700.587 Srba, Židova i Roma, Sedlar to revidira na nekakvih 70.000 tisuća. ”I što je ostalo od povijesti?” grme Goldstein otac i sin. Telegram malo predviđa događaje, a malo se nada da bi nesretni Jakov mogao dobiti tri godine bukse zbog revizionizma. Pa neka režira u Lepoglavi nadaju se Bule i ekipa. Na zaprepaštenje “kulturnjaka“ i gledatelja Žikine dinastije, Sedlar je nominiran za “Nagradu srama Zagreba“. Evo ti ga na! Lijepo su mu “spustile“ Pupovčeve Novosti. Sram Zagreb. Sad sam i ja pomalo ponosan što i dio moje love ide Novostima. “Lepa naša haubica“, ”Šupačka republika“, “Sram Zagreb“. Sve to zbog “falsifikatora“ Sedlara. Slobodoumni narod “nitko ne sme da bije“ kako je to nadahnuto govorio Sloba. Da je Sedlar plitki revizionist postoji ohoho čvrstih dokaza. Jedan imam i ja u spisu Joa Šimunića kojeg zastupam pred sudom u Strassbourgu. Naime, UEFA je u Lozani, gdje se “sudilo“ Šimuniću, pozvala vještaka iz SAD. Tamo su vještaci, za razliku od naših, uvijek objektivni i zbog njihovog ogromnog znanja ono što oni kažu svojevrsni je “sveti gral“ destilirane istine. Pojavio se tako u Šimunićevu slučaju vještak pred sudom, malo se nakašljao i izdiktirao u zapisnik otprilike ovo: u granicama NDH do dolaska Pavelića i ustaša velika većina stanovnika bili su Srbi, Židovi i Romi. Hrvati su došli zajedno s ustašama nakon 10. travnja 1941. Probajte pogoditi tko je “uglednom vještaku“ servirao te “antifašističke istine“. Sad jedan “notorni“ Sedlar, kako to lijepo kaže antifa Luka Benčić u Jutarnjem, ima hrabrosti izvrnuti naglavce istinu koju je potvrdio “vještak“ koji je čak iz Amerike došao da nam utuvi u desničarske glave kako je “historija“ egzaktna znanost.

Čitam mog ljubimca Vladu Vurušića i sjetih se prekrasnog međimurskog jezika. Ne laži se u Međimurju kaže “Lagati treba ni!“ Dohvatio se Vlado i Sedlara. Zašto zaostati kad ga “ceo progresivni svet čereči“. Da ne zamaram moje i tako rijetke čitatelje, Vlado najprije zaključio da je Sedlar dobio nagradu “smrada“ Zagreba “ za očiti povijesni falsifikat. Nešto znam o filmu čija je osnovna teza da je Jasenovac bio i ustaški i komunistički logor. To, naime, i nije sporno. Sad, u stilu “lagati treba ni“, naš Vladek piše da je u filmu opaka teza kako je Jasenovac “bio komunistički, a ne ustaški logor smrti koji je za vrijeme NDH zapravo bio tek malo nabrijaniji zabavni park“ u kojem je, i po Sedlaru, ubijeno oko 70.000 ljudi. Mrak od zabavnog parka!!! Ali Vlado Vurušić, kad krene, onda je nezaustavljiv. “Sedlar kaže da ne širi mržnju, ali je na kraju svog mučnog uratka, recimo, pokazao potjernicu s fotografijama ljudi s kojima se ne slaže (Ante Tomić, Jurica Pavičić, Miljenko Jergović, Boris Dežulović i slična “stoka sitnog zuba“…“ Prije svega, nejasno je zašto vrijeđati “stoku sitnog zuba“ uz svu zubatu stoku bez koje ne možemo živjeti. “No, to po njemu (Sedlaru) nije širenje mržnje nego istine“. Slažem se, tko normalan ne bi volio naše hrvatske Jugoslavene. Jedinstvena je to vrsta kao iz serija ”The Walking Dead”. Pravi hodajući mrtvaci. Ante Tomić širi oko sebe pastoralu, ljubav i toleranciju. Napisao je jednom da sve desničare treba dovesti na Maksimirski stadion, uzeti mitraljez i ta, ta, ta. Na to se Vlado pravio mutav. To je, inače, klasična psihoza kod naših ljevičara, pa tako nije nikada o svom kolegi i istomišljeniku ni zucnuo nakon njegovog primitivnog podoficirskog ispada.

Pun je jugo finoće i Jurica Pavičić koji je hrvatskog klasika Slobodana Novaka nazvao ”kretenom” jer nije pljuvao po Tuđmanu. Miljenko Jergović, vrativši se iz slobodarskog Beograda, napisao je u Jutarnjem da je Tuđman “lešina s Mirogoja“, usput šireći ljubav prema “trodimenzionalnom“ Draži Mihajloviću. Ta je “ljubav“ iziritirala Velimira Viskovića kod kojeg je popustila “partijska“ disciplina pa je javno napao našeg pastoralnog Miljenka. Zadnji s tobožnje potjernice je notorni Jugoslaven Boris Dežulović, nagrađen zbog boljševičke kolumne u kojoj iskreno priznaje da je dobro što je Vukovar pao. Vlado Vurušić nezaustavljivo napreduje na ljestvici jugo piskarala. Uskoro će dostići Jelenu Lovrić, Borisa Vlašića, Branimira Pofuka, Davora Butkovića, Vedranu Rudan itd. Čudim se samo kako se Vurušić, u pljuckanju po Sedlaru, nije poslužio s jednim relevantnim kritičarem opće prakse. Zvijezda Centra Simon Weisenthala je Ephraim Zuroff, vjerodostojan kao na primjer kad bi Lavrentij Pavlovič Berija počeo bulazniti o ljudskim pravima. To je čovjek koji negira genocid u Srebrenici. Čovjek koji se stalno javlja iz Beograda. Čovjek koji kao da ne “zna za čuvenu “depešu“ Milana Nedića Hitleru kojom ga obavještava da je Srbija prva u Evropi “Juden frei“. I na kraju zamislite euforiju, iskreni aplauz, Večernjakovu ružu, Zuroffovo slinjenje da je nagradu Grada Zagreba dobio veliki hrvatski redatelj, ovjenčan nagradama iz Poljske, Austrije, Sarajeva, Rijeke – Oliver Frljić. Koju bi tek sreću osjetila naša “gospođa ministrica“ Nina kao osoba koja je nesebično, sa našom lovom, ”podboltala” našeg Olija. Ognjištari pomalo dvoume je li ona kao političarka ustvari ukrala naš novac za svog Olia.

Neprekidno se ponavlja jedno zlobno pitanje: koja je razlika između političara i lopova? Odgovor s Facebooka je za peticu: jedina razlika je što mi biramo političare, a lopovi biraju nas…

Izvor:

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/zvonimir-hodak/nije-lose-biti-prvi-u-drzavi-u-kojoj-ministarstvo-kulture-financira-predstavu-u-kojoj-glumica-izvlaci-hrvatsku-zastavu-iz-supa-1019520/

Hitovi: 666