Eugenika na djelu (ili moralno ludilo)
Mučno je bilo proteklih dana gotovo uživo pratiti kroz javne medije tešku životnu dramu mlade žene kojoj su u visokom stadiju trudnoće (u 26. tjednu) otkrili da nosi čedo s teškim patološkim promjenama zbog kojih se otvorilo pitanje prekida trudnoće. Očekivano, s obzirom na brojne prijepore, kako medicinske tako i etičke, pravne i sve moguće druge, ta je njena drama iznova produbila već postojeće podjele u društvu. Na one koji su za potpunu autonomiju žene kad je riječ o pravu na prekid trudnoće i one druge koji su uvjereni da to nije u redu. Ovdje donosimo nekoliko osvrta na taj slučaj nekih naših vodećih publicista kojima je to područje blisko (Štahan, Dijanović, Goluža, Knezović, Burić), koji nam se čine dobro argumentiranim i vrlo uvjerljivim k tomu suptilnim u pristupu i bez naznaka korištenja slučaja za račun nekih svojih posebnih interesa.
“Ovo moralno ludilo koje vlada u Hrvatskoj u posljednjih deset dana oko slučaja Mirele Čavajde je primjer čiste punokrvne eugenike, znanosti koja si uzima za pravo o drugim ljudima govoriti kakva će im biti sudbina, tko je vrijedan, a tko nije vrijedan života”, rekao je Matija Štahan, novinar, književni komparatist i društveno-politički analitičar gostujući u emisiji Peti dan.
Kritika Ustavnog suda
“Prije nekoliko godina Ustavni sud je odlučio da treba donijeti novi zakon o reguliranju pobačaja, i pritom naglasio da je nemoguće zakonski onemogućiti postojanje pobačaja, što smatram njihovom potrebom za podilaženjem politici iz koje i proizlaze. Činjenica je da se u Ustavnom sudu, čast iznimkama, primjerice, Šumanović i još nekoliko njih, uglavnom nalaze, bezlični politički instalirani aparatčici, koji nastoje, kako sam se u jednoj emisiji našalio, doslovno shvaćati kraticu svoje ustanove, Ustavni sud dakle usud i djelovati kao da su instrument tzv. prave strane povijesti.” – rekao je Štahan.
Po njegovu mišljenju, sva ova rasprava u slučaju Čavajda, vodi se u pogrešnim kategorijama.
“Ovdje treba stvari nazvati pravim imenom, okrstiti pravim pojmovima. Imamo slučaj u kojemu se želi prenatalno usmrtiti dijete, koje je terminalno bolesno. Kada se procjenjuje tko je vrijedan, a tko nije vrijedan života, i kada to čini netko drugi, a ne onaj koji je subjekt, to se zove eugenika. Ovo moralno ludilo koje vlada u Hrvatskoj u posljednjih deset dana je primjer čiste punokrvne eugenike, kao znanosti koja si uzima za pravo o drugim ljudima govoriti kakva će im biti sudbina, tko je vrijedan života, tko nije vrijedan života. I po tim kriterijima bismo isto tako mogli reći i za one koji su već rođeni, a smatra ih se nedostatno vrijednima, da bi njihov život bio kvalitetan, kao što su ljudi s Down sindromom, invalidi i mnogi drugi, da bi se i njih moglo odstranjivati iz društva i lišavati ih života”.
Cijeli članak na:
Nije dovoljno ubijanje nerođene djece, sada bi ubijali i tek rođenu
Davor Dijanović, Narod.hr, 7. svibnja 2022.
Zahuktala se posljednjih dana ponovno rasprava o abortusu. Američki predsjednik Joe Biden izjavio je u utorak da ne zna je li nacrt odluke Vrhovnog suda koji je izašao u javnost i kojim se ukida ustavno pravo na abortus točan i konačan, ali je istaknuo da je njegova administracija, kada se odluka suda objavi, spremna zaštititi pravo na abortus. „Vjerujem da je pravo žena na izbor fundamentalno“, piše Davor Dijanović za HKV.
Dijanović: Pravi izraz za današnje stanje je – protukršćanska Europa
Levi Strauss & Co objavio je u srijedu da će nadoknaditi putne troškove svojim zaposlenicima na određeno i neodređeno vrijeme koji moraju putovati u drugu državu radi zdravstvenih usluga, uključujući pobačaje. Za ovu kompaniju ubijanje nerođene djece predstavlja tek „zdravstvenu uslugu“, jednako kao i za one koji su u Europskom parlamentu glasovali za rezoluciju Predraga Matića Freda.
Perverzija kulture smrti
Dok najava o američkom ukidanju ustavnog prava na abortus, kojom bi se poništila odluka Roe protiv Wadea, kojom je 1973. godine Vrhovni sud zajamčio saveznu, ustavnu zaštitu pobačaja u SAD-u, može ohrabriti pro-life pokret, treba reći da bi to značilo da se zakoni o pobačaju prepuštaju saveznim državama. A dokle može ići perverzija kulture smrti svjedoči Kalifornija gdje njezini jurišnici žele dekriminalizirati čedomorstvo do prvoga života mjeseca bebe izvan majčine utrobe.
Ta bi se odredba tobože trebala primjenjivati samo u slučajevima žena koje su fizički nesposobne brinuti se za novorođenčad koja umiru zbog takvog zanemarivanja, no jasno je kako se iza nje skriva bolestan i izopačen um kojemu nije dovoljno ubijanje nerođene djece, nego bi sada legalizirali i ubijanje već rođene djece.
Slične je prijedloge o tzv. postnatalnom abortusu svojedobno iznijela „etičarka“ i „filozofkinja“ s Oxforda Francesca Minerva. U članku objavljenom u British Medical Journalu, Francesca piše kako bi doktori trebali imati pravo ubiti novorođenče u slučaju ako je ono invalid, ili ga pak majka ne želi ili jednostavno roditelji nemaju novaca da ga uzdržavaju.
U starome Rimu je vrijedilo pravo: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur – začeto, a nerođeno dijete, smatra se rođenim ako se radi o njegovim pravima. Današnja pozicija sve dekadentnijeg Zapada daleko je i od pozicije poganskoga Rima.
Abortus se brani tobožnjim „pravom na izbor“ žene
Abortus se brani tobožnjim „pravom na izbor“ žene. „Dalje ruke od moga tijela“, kaže pro-choice vokabular. Međutim, postavlja se pitanje kakav izbor ima nerođeno dijete u slučaju abortusa? Nikakav, ono je objekt nečije samovolje. Je li moralno zaustaviti život bespomoćnome biću? Zdrav razum kaže da nije, no veliki progresivci se čak oštro protive i tome da se žena prije abortusa mora savjetovati.
K tome, ne radi se o ženinu dijelu, nego o drugome ljudskom biću u njezinu tijelu. Jeste li ikada pitali trudnu ženu: „Kako je vaše tijelo, raste li?“. Ne, nitko o bebi o trbuhu ne govori kao o ženinu tijelu, nego kao o drugome ljudskom biću.
Čini se da i životinje imaju veća prava od nerođene djece
Na današnjem Zapadu čini se da i životinje imaju veća prava od nerođene djece. Zagovornici ubijanja nerođene djece tako govore kako fetus nije osoba. Čak i da prihvatimo tu neistinu (fetus je nerazvijeno, ali ljudsko biće), znači li to da fetus nema nikakva prava? Životinje nisu osobe, pa svejedno imaju svoja prava. Ako bi netko mučio ili ubio psa ili mačku k dobio bi opravdano visoku kaznu iako ovi nisu ljudska bića. No ubiti fetus za progresivoide – koji su obično i veliki borci za prava životinja – je opravdano, zar ne?
Sumrak zdravog razuma Zapad vodi u provaliju nakon koje više ne će biti povratka…
Činjenice koje bi trebala znati osoba koja sudi o slučaju trudnice kojoj je "ZABRANJEN POBAČAJ"
Zagrebački gradski zastupnik, liječnik ginekolog i nekadašnji predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža oglasio se na svom Facebook profilu nakon objave Ivane Paradžiković u kojoj je podijelila priču o svojoj prijateljici koja je u 25. tjednu trudnoće, a nerođenoj bebi su dijagnosticirali maligni tumor te ne može u Hrvatskoj počiniti feticid.
1. prekid trudnoće nakon 22. tjedna NIJE POBAČAJ nego prijevremeni POROD
2. postupak prekida trudnoće nakon 22. tjedna u slučaju živog čeda, za koji se zalažu rijetki stručnjaci i mnogi laici, podrazumijeva prvo USMRĆIVANJE odnosno UBIJANJE bolesnog čeda, a potom i njegov porod
3. prenatalno, dakle prije rođenja djeteta, nemoguće je sa sigurnošću utvrditi prirodu tumorske tvorbe kao niti posljedice koje će ista imati po život djeteta
4. po porodu djeteta može se puno točnije postaviti dijagnoza i dati preciznija prognoza
5. u Hrvatskoj je moguće i nakon 10.tjedna trudnoće, u određenim situacijama i uz jasno propisanu proceduru, izvršiti prekid trudnoće
Pitanje za promišljanje sviju nas:
Što bismo učinili prijevremeno rođenom djetetu u 30 tj. trudnoće kojem je nakon poroda dijagnosticiran identičan tumor mozga, koji ima nerođeno dijete zbog kojeg je pokrenuta ova sveobuhvatna hajka u javnosti?
Ja bi ga pokušao izliječiti. Ne bih ga apriori usmrtio. Vi?
Digla se na noge cijela bulumenta nezadovoljnika koji evo i prosvjeduju pred HDS (Hrvatskim državnim saborom)dajući potporu “hrabroj majci” koja traži ubojstvo (nasilni prekid trudnoće- abortus) vlastitog djeteta, jer je djetetu dijagnosticiran tumor mozga.
Naravno da je svakom roditelju najveća tragedija suočiti se s jednom takvom istinom. Naravno da je bol neizmjerna, naravno da je budućnost neizvjesna i teška, ali ima tu i neke nade! Nade u patnji, ne možda za to maleno dijete, ali je ima za roditelje, njihovu obitelj i prijatelje.
Možda ima i za to maleno stvorenje, medicina danas radi čuda, nemoguće do jučer, nije nemoguće i danas!
Ali, ne ulazeći u medicinske raspre, samo ću majci postaviti jedno jedino pitanje- zar se majko odričeš zagrljaja tvog malenog djeteta, pa makar on trajao samo jedan trenutak koji će ti ostati u sjećanju za cijeli tvoj žvot! To je dijete majko Tvoje i njegovog oca kojeg ste u radosti začeli i rado čekali. To što vaše dijete ima tumor na mozgu ne umanjuje vašu uzajamnu ljubav niti jednog jedinog trenutka. Ona bi trebala trajati i kad život prestane.
Ovako će “netko” učiniti “nešto”- vi se uz potporu javnosti (vaših istomišljenika) riješiti “muke i problema” i nastaviti živjeti neopterećeni bolesti i patnjom.
Na žalost niste sami. Ljudi su izgubili smisao za patnju i u njoj vide samo kaznu, a ne i milost, koja patnju nagrađuje.
Samo ću vam prispodobiti moj primjer i moje supruge koja je rodila naše četvrto dijete s velikom srčanom griješkom, tolikom da nam je dijete nakon operativnog zahvata umrlo. U toj neizmjernoj boli samo sam Boga molio da Ga ne uvrijedim. Ipak nam je dao veliku milost, pratli smo njegov pogled, milovali njegove ručice, grlili ga znajući da će mo ga uskoro “izgubiti”! Nismo ga izgubili, već dobili zaštitu, onu ponajbolju - Nebesku!
Kad je nakon toga moja supruga ponovno zatrudnila, ginekolog ju je upitao hoće li ići na testove, znajući da je osim tragedija s djetetom i u poodmakloj dobi - odgovorila : “ ne želim nikakve testove, ovo je naše dijete, rodit ću ga i prihvatiti rado kakvo god ono bilo”!
Eto, to je odgovor majke koja ne “kalkulira” i koja prihvaća svako Božje davanje.
Naravno da nas je Bog nagradio zdravom djevojčicom koja danas evo već očekuje svoga drugog sina.
U patnji je milost- u vjeri nada!!!
Marijan Knezović: Bebo, preživi!
4. svibnja 2022.
U prijevodu, M. kaže kako joj beba od skoro sedam mjeseci u utrobi ima tumor i kako je ona sva tužna jer joj ne daju da masakrira to dijete prije tumora. Jadna ona! I sad, naravno, s obzirom na to da živimo u civilizaciji paradoksa, umjesto da ljudi zgroženo promatraju kako se majka okolo žali kako nema pristojnu mogućnost za ubojstvo vlastitog djeteta, ljudi ju žale.
Bebu ne žale. Beba ima tumor. Bebe s tumorima su dosadne, šta će nam? Tumor nije virus i ne prenosi se, ali nema veze, bolje je to sve dobro ubit dok je malo da ne dolazi među nas. Stvarno, ljudi, ja ne znam što je toj bebi s tumorom i kako od srama uopće može plivati majčinom utrobom. Je li ta beba, beba s tumorom, toliko bezobrazna da se uopće drznula pokušati živjeti i dobiti priliku, kao što svi mi jesmo, bez obzira na naše tumore? Mi bolujemo od tumora na srcima, očito, a to je puno, puno gore.
Kaže majka kako imaju i drugo dijete. Iskreno i od srca se nadam da im drugo dijete nikad neće dobiti tumor. I neka im je sretno s novim djetetom, ako preživi novi roditeljski pokušaj ubojstva u susjednoj Sloveniji, moguće da će preživjeti i tumor i jednog dana čitati kako su ju/ga mamica i tatica vodili na proljetno kolinje u Sloveniju i još sve to okolo ponosno pričali novinarima.
Bebo, preživi!
"Beba mi ima golemi tumor, umrijet će ili živjeti kao biljka. Ne daju mi da pobacim"
Nenad Jarić Dauenhauer , Index.hr
"Beba mi ima golemi tumor, umrijet će ili živjeti kao biljka. Ne daju mi da pobacim"
HRVATSKI zdravstveni sustav na brojne je načine iznevjerio i ugrozio Mirelu Čavajdu, 39-godišnju majku čije je drugo dijete u maternici oboljelo od agresivnog tumora na mozgu.
Cijeli tekst na:
Hitovi: 3327