Quo vadis Europa?
Talijanski list Il Giornale došao je u posjed dokumenta predviđenog za internu uporabu (radni materijal) Europske komisije pod nazivom "Union Of Equality" (Unija jednakosti)..
U dokumentu su predložene smjernice Europske komisije za inkluzivnu komunikaciju i navedeni kriteriji koje u vanjskoj i internoj komunikaciji trebaju usvojiti zaposlenici Komisije. Članak na talijanskom pročitajte OVDJE.
Kako u predgovoru piše povjerenica za ravnopravnost Helena Dalli, “uvijek moramo ponuditi inkluzivnu komunikaciju, čime ćemo osigurati da se svi cijene i prepoznaju u svim našim materijalima, bez obzira na spol, rasu ili etničko podrijetlo, vjeru ili vjeroispovijest, invaliditet, dob ili spolnu orijentaciju”.
Kako bi se to ostvarilo, Europska komisija ukazuje na niz pravila koja ne samo da poništavaju konvencije i riječi koje su se oduvijek koristile, već su u suprotnosti sa zdravim razumom.
Zabranjeno je koristiti rodne nazive kao što su “radnici” ili “policajci” ili koristiti zamjenicu muškog roda kao unaprijed definiranu zamjenicu. Zabranjeno je organizirati rasprave samo jednog spola (samo muškarci ili samo žene) i opet, zabranjeno je koristiti “gospođica ili gospođa” (mrs. i miss), osim ako osoba na koju se to odnosi to izričito prihvaća.
Ali to nije sve: više se ni konferenciju ne može započeti uobičajenim izrazom “Dame i gospodo”, već morate koristiti neutralnu formulu “drage kolege”.
Dokument se fokusira na određena područja kao što su “rod”, “LGBTIQ”, “rasne i etničke teme” ili “kulture, stilovi života i uvjerenja” s tablicom koja pokazuje što se može, a što ne može učiniti temeljem tvrdnje da se sve regulira stvaranjem novoga jezika koji ne dopušta spontanost.
Redefiniranjem jezika nastoji se mijenjati društvo
“Pazite da u obraćanju ne spominjete uvijek isti spol prvi, ili da se različito obraćate muškarcima i ženama (primjerice, muškarca prezimenom, a ženu imenom), a kada birate slike koje će pratiti vašu komunikaciju, pazite da žene i djevojke nisu prikazane u domu ili u pasivnim ulogama, dok su muškarci aktivni i avanturistički raspoloženi”, upozorava se u dokumentu.
Želja za ukidanjem muškog i ženskog roda dolazi do paradoksa kada Komisija piše da je potrebno izbjegavati korištenje izraza poput “vatra je najveće čovjekovo otkriće”, nego treba reći “vatra je najveće otkriće čovječanstva” (humanity).
Jasno je da se iza redefiniranja jezika krije volja za promjenom europskoga društva i naših običaja i tradicije, što proizlazi iz poglavlja posvećenog kulturama, životnim stilovima ili uvjerenjima.
Ukidanje Božića?
Europska komisija “izbjegava smatrati da je itko kršćanin. Ne slave svi božićne blagdane (…) Morate biti osjetljivi na činjenicu da ljudi imaju različite vjerske tradicije”, jasna je uputa zaposlenicima Komisije. No, ističe se u osvrtu novinara Giubilea, “ogromna je razlika između poštivanja svih religija i srama ili brisanja kršćanskih korijena koji su temelj Europe i našeg identiteta.”
U ime inkluzivnosti Europska komisija ide toliko daleko da otkazuje Božić, pozivajući da se ne koristi fraza, primjerice, “božićno razdoblje može biti stresno”, već da se kaže kako “praznici mogu biti stresni”. Želja da se eliminira kršćanstvo ide i dalje s preporukom “korištenja običnih umjesto kršćanskih imena”. Primjerice, umjesto “Marija i Ivan su međunarodni par”, moramo reći “Malika i Giulio su međunarodni par”. To ide sve do komične, a zapravo tragične, situacije koja dovodi čak do zahtjeva da se svatko mora suprotstaviti negativnoj konotaciji riječi poput “kolonijalizam”: primjerice, zabranjeno je reći “kolonizacija Marsa” ili “ljudsko naseljavanje Marsa”, a bolje je reći “slanje ljudi na Mars”.
“Eto što se dogodi kada tragedija ustupi mjesto farsi”, zaključuje novinar Francesco Giubilei.
Europska komesarica za jednakost Helena Dalli vratila me sa svojim smjernicama o uključivoj komunikaciji u doba komunizma, kada Božić u našem službenom javnom prostoru – nije postojao. Misleći umjesto nas, Partija ga je protjerala u ilegalu još u ranim danima svoje vladavine. Doduše, ne u ime uključivosti, već u ime ideološko-političke ispravnosti. Ili u širem kontekstu – u ime naroda.
Skrbeći se za našu političku ispravnost doušnici režima u božićno su vrijeme pojačano nadzirali tko ide u crkvu, tko na Božić ne šalje djecu u školu (to je već bila ozbiljna pobuna), tko još nije zaboravio božićne pjesme… Izvjesnu pomutnju u tu partijski kontroliranu "idilu", unosili su povratnici s pečalbe u zapadnoj Europi, koji su baš za Božić masovno dolazili kući. No tadašnji partijski komesari dosjetiše se kako taj uvezeni, diverzantski Božić prigodno zamaskirati. I vrijeme između Badnjaka i Sveta tri kralja, u slobodnoj Europi tada poznato kao božićni blagdani, oni prigodno prozvaše – novogodišnji praznici. Tako bi naši "gastarbajteri" krenuli iz Münchena uoči Božića, na granici na Šentilju (pomisao na granicu na Bregani tada je također bila zatvora vrijedan verbalni delikt) ušli bi u režim jugoslavenskih novogodišnjih praznika, ostavili kod kuće milijune njemačkih maraka na kojima se u svojim posljednjim desetljećima održavao bolesni režim, pripazili da ne zapjevaju kod kuće nešto partijski nepodobno, kako bi se poslije Sveta tri kralja mogli vratiti "arbajtati" u slobodnu Europu.
A onda nam se, nakon formalnog sloma komunizma, vratio Božić, sa svim svojim konzumerističkim skretanjima, ali činilo se – neupitan. Pa tko bi tada pomislio da će nekoj komesarici (Heleni Dalli), koja izvršava direktive svoje šefice (Ursula von der Leyen), koja pak samo provodi neoliberalne globalističke politike, pasti na pamet komesarskim smjernicama iz Bruxellesa, ukinuti Božić u Europi?!
Sporni blagdani
U doba kada smo mi u komunističkom dijelu Europe imali oktroirane "novogodišnje praznike", bruxelleski središnji trg Grand Place, slovio je kao najljepše uređeni europski trg u adventsko vrijeme, na kojem bi poznati belgijski cvjećari svake godine pokazivali svoje majstorstvo aranžiranja. Politički očevi i utemeljitelji današnje Europske unije – Schuman, Adenauer i De Gasperi – bili su politički demokršćani i praktični vjernici. A danas, preporučuje komesarica Dalli iz Bruxellesa, trebalo bi u Europi izbjegavati spomen Božića, jer se "podrazumijeva da su svi kršćani". (Po čemu se to "podrazumijeva"?) No, po komesarici, "stresan" je već i termin "blagdansko vrijeme", jer "ne slave svi kršćani Božić, i ne slave ga na iste datume". (Ne znam je li komesarica čula za gregorijanski i julijanski kalendar?) U ime inkluzivnosti, komesarica preporučuje da roditelji (valjda u budućnosti roditelji 1, 2, 3, 4, 5…) izbjegavaju djeci davati kršćanska imena poput Maria i John (Marija i Ivan), već preporučuje inkluzivna imena poput Malika i Julio, koja zvuče kao "internacionalni par". (Komunistički su komesari recimo umjesto Ante i Marija preferirali "internacionalno" Gvozden i Sovjetka.) Umjesto "dame i gospodo", komesarica preporučuje "rodno neutralno" obraćanje skupu sa – "poštovani kolegiju". Preporučuje i da se ljudima obraćamo njihovim prezimenima, jer njihova imena (još uvijek) nisu rodno neutralna. Slijedeći njezine preporuke, vjerojatno bi i komesaricu trebalo osloviti sa – ovo poštovano komesarko (srednji rod).
No da komesarko Dalli u svojim smjernicama za uključivu komunikaciju nije tako izravno izbacilo Božić iz javno preporučljive i politički korektne komunikacije, ostalo bi u uspavanoj Europi i dalje neosviješteno, koliko je Schumanova, Adenauerova i De Gasperijeva Europa već oteta i zarobljena od aktivista ideologija koje su joj u korijenima bile strane, koji uvode novu vrstu diktature, zamaskirani u propovjednike slobode izbora i jednakosti. Ostalo bi neprimijećeno koliko taj novi totalitarizam modelski podsjeća na svojeg komunističkog prethodnika. Komunistički je totalitarizam u ime naroda ubijao i porobljavao narod, ovaj suvremeni u ime različitosti i slobode izbora ubija i porobljava slobodu i različitost. Komunistički je totalitarizam branio svoju vlast izolacijom prema neporobljenom svijetu i progonom unutarnjih neprijatelja, ovaj suvremeni otvara europska vrata trojanskom konju (migracije) i uništava europske kršćanske korijene. Zajedničko im je da nastoje potpuno kontrolirati ljude i podčiniti ih svojoj dogmi.
Sretna je okolnost u tom programiranom vrijednosnom i identitetskom razaranju Europe, da je ovo komesarko Dalli dovoljno isključivo pa je progonom Božića iz uključive europske komunikacije razbudila europsku javnost, izazvala zgražanje "Europe zdravog razuma", za koju pledira bivši predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani. To što je ovo komesarko prinuđeno revidirati svoje smjernice ne znači da je odustalo od plana. Zato je važno da "Europa zdravog razuma" ne podcjenjuje komesarka, da ostane budna. Jer komesarko nije neko marginalko. Ono je neslužbeno europsko ministro, s nakanom da postane službeno. A njegove smjernice – europski zakoni. Koje će kontrolirati novi higijeničari uključivoga javnoga govora.
https://slobodnadalmacija.hr/v
Temelje današnje Europske unije udarali su kršćanski političari: Adenauer, De Gasperi i Schuman, no od samih početaka u visokim su političkim strukturama "europskoga ujedinjenja" postojali i oni ideolozi koji su Uniju vidjeli na drugačiji način. Jedan od istaknutih predstavnike takve struje bio je Coudenhove-Kalergi. Kada bi vidio današnju EU, koja se sve više pretvara u talionicu različitih, često i nespojivih identiteta, nema sumnje da bi zadovoljno trljao ruke.
Ivan Pavao II.: Nedopustivo rezati korijene na kojima smo nikli
Prijepori oko europskog identiteta jasno su došli na vidjelo prilikom rasprava o tzv. europskom ustavu kada je odlučeno da se kršćanski korijeni Staroga kontinenta ne će spomenuti u tome temeljnom aktu, koji je, doduše, kasnije neslavno propao. Tadašnji papa Ivan Pavao II. jasno je poručio kako je nedopustivo da se "režu korijeni na kojima smo nikli".
U razgovoru s predsjednikom Europske komisije Romanom Prodijem papa je podsjetio da je "kršćanstvo, u svojim raznim iskazivanjima, pripomoglo oblikovanju zajedničke svijesti europskih naroda i dalo velik doprinos formiranju njihove civilizacije. Neovisno o tome konstatira li se to u službenim dokumentima ili ne, to je neporeciva povijesna činjenica koju povijest neće moći zaboraviti".
Već tada smo živjeli u postkršćanskoj Europi, a čini se kako se ona sve više pretvara i u protukršćanski kontinent. Drugačije se ne mogu objasniti smjernice Europske komisije za internu komunikaciju koje je prošloga tjedni razotkrio talijanski "Il Giornale". Smjernice su, doduše, povučene, ali je namjera jasna. Božić bi, prema tim smjernicama, valjalo protjerati iz javne komunikacije, a sumnjivo je i "krsno ime", pa umjesto njega treba upotrebljavati izraz "uobičajeno ime".
Kultura otkazivanja i kultura smrti
Europska komisija, navodi se u ovome bizarnom dokumentu "izbjegava smatrati da je itko kršćanin". Naime, "ne slave svi božićne blagdane", a ljudi imaju "različite vjerske tradicije". Kada se pripovijeda priča preporučljivo je ne koristiti tipična imena iz jedne religije, pa umjesto Ivan i Marija treba reći Malika i Julio. I izraze "gospođa" i "gospođica" valjalo bi zabraniti osim ako se gospođica doista smatra gospođicom, a gospođa gospođom. Kako bi se to trebalo utvrditi nije objašnjeno, no nema sumnje kako bi bruxelleska birokracija i za to mogla iznjedriti normativu. Preporučljivo je i to da se ne koristi izraz "dva spola", da govor ne započinje s "dame i gospodo", nego s "drage kolege". Nadalje, u anketama se treba uvesti i mogućnost izjašnjavanja kao "nebinarna" osoba i "ne želi se izjasniti".
Namjera ostraciranja Božića iz javne komunikacije najsnažniji je izraz tzv. kulture otkazivanja, a "nebinarne" osobe svjedoče o daljnjem jačanju kulture smrti putem promicanja tzv. genderističke ideologije. U isto vrijeme dok se bavi obračunom s vlastitom kulturom i tradicijom i promicanjem protuživotnih ideologija, Europa je jedini kontinenti koji demografski propada. Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati, uči nas Sveto pismo. Odrekavši se svojih korijena, a bez ijedne unificirajuće ideje sposobne za integraciju društva, EU se utapa u prijedlozima, pojavama i fenomenima koji su sve više u suprotnosti sa zdravim razumom.
Samomržnja
Papa emeritus Benedikt XVI. svojedobno je u knjizi u knjizi "Europa. Njezini sadašnji i budući temelji" pisao o čudnoj i bolesnoj mržnji Europe i Zapada na sebe sama. I Europa i Zapad se, ističe Benedikt XVI., pokušavaju otvoriti vrijednostima izvana, ali više ne vole sami sebe. Zapad i Europa od vlastite povijesti vide samo ono što je vrijedno žaljenja i rušilačko, a više nije u stanju uočiti ono što je veliko i čisto.
Ova pojava ne može se označiti nikako drugačije nego kao samo mržnja koja se provodi pod krinkom tobožnjeg poštivanja "različitosti". Douglas Murray u tom smislu ističe kako se današnja europska etika i vjerovanja – odnosno europski identitet i ideologija – bave "poštovanjem", "snošljivošću" i (najviše samonegirajućim od svega) "raznolikošću", a takve plitke definicije o sebi mogu nam pomoći da preživimo još nekoliko godina, ali one ni u kojem slučaju ne mogu potaknuti dublju odanost koju društva moraju dosegnuti žele li preživjeti duže.
Drugim riječima: bez povratka kršćanskim temeljima Europa i kulturi života – Europa nema budućnost.
Zgražamo se mi Europo zbog onoga u što si se pretvorila i u što se zapravo pretvaraš. To je samo početak “silovanja” Istanbulske konvencije koju su na žalost i Hrvati u svom Saboru ratificirali.
Vidite li čelnici naši u što ste nas uvalili i na kakve bezbožne pute nas upućujete. Je li vas barem iti malo strah, ako već srama nemate?
Eto, pokušali su nam “ukrasti” Božić, zabraniti ime Marijino, Ivanovo, …bez spola ste već i tako, bar po papirima Istanbulske ostali. Što vam se još mora dogoditi pa da progledate?
Ma, iluzorno se nadati vašem obraćenju. Ono je jače i od vas samih. Ono je u vašim svjetonazorskim poimanjima, vašoj nakaradnoj ljubavi spram sramne prošlosti, bojim se da je ono po malo i u vašim genima, a to je tužno i zabrinjavajuće.
Kako vas samo progoni ono maleno Betlehemsko dijete za čiji dolazak se upravo pripremamo. Gori ste i od samog Heroda! Doduše djecu još ne ubijate, krv ne prolijevate, ali zlo sijete i strah naravno.
Kažete “procurio” vam u javnost dokument koji je bio samo pokušaj za animaciju “sveopće demokracije” i jednakosti među ljudima- nedorađen? Možda? Ali s jasnim ciljem odbacivanja tradicionalnih vrijednosti koje ljudi baštine od “početka svijeta”! Cilj vam je ustati protiv Boga i zaratiti s Bogom. Samo naprijed, pa će te proći isto onako kako su i vaši prethodnici, poput Hitlera i drugih, prošli! Svojim istupima samo mobilizirate normalne ljude koji zdravo misle i koji će vas u jednom trenutku, kao staru krpu, iscijediti i pod noge baciti!
Nije li već “sazrelo” vrijeme da se vladajuće strukture odreknu nametnute Istanbulske konvencije, dopuste svome narodu izlazak na referendum kako bi poništili sramnu ratifikaciju i vratili se u Božje krilo, gdje je nama Hrvatima i mjesto?!
Fenix-magazin/Dr. Jure Burić
NAPOMENA: Dr. Jure Burić je poznati dubrovački liječnik i ratni povjerenik Hrvatske vlade za jug Hrvatske, prvi župan Dubrovačko-neretvanski i bivši zastupnik u Županijskom domu Hrvatskog državnog sabor do njegovoga ukinuća.
Vezani članci:
Misteriozni plan: "Veliki reset"
Ružica Razum
Na djelu je pandemijski totalitarizam, a Crkva, nažalost, šuti
8. studenoga 2021.
Prenosimo kolumnu o aktualnom stanju u društvu tijekom pandemije
prof. dr. sc. Ružice Razum
koja je diplomirala katehetiku u Zagrebu te magistrirala i doktorirala na
Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu.
Redovita je profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.
Ususret novom normalnom
Na samome početku valja reći da je naivno misliti da je korona kriza isključivo zdravstveno pitanje i da će, nakon nekoliko mjeseci (ili godina) epidemioloških mjera i cjepiva, sve proći i doći na staro.
Niti je korona opasna kako je se prikazuje niti je političarima odjednom toliko stalo do zdravlja ljudi, nego se pandemija, koja je unaprijed bila planirana (u jesen 2019. John Hopkins Center for Health Security, Svjetski ekonomski forum i fondacija Billa i Melinde Gates izradili su i znanstveno analizirali jednu simulaciju svjetske pandemije s korona virusom poznate kao „Event 201 global pandemic exercise“. Sapienti sat!), koristi da se ostvari poznata svjetska agenda koju bi bilo nemoguće provesti bez jedne ovakve pandemije.
Sam Klaus Schwab, izvršni predsjednik Svjetskog ekonomskog foruma, naglašava: „Svijet koji smo poznavali do početka ove godine (2020.) više ne postoji. Raspao se u kontekstu pandemije. Korona-pandemija jedan je radikalni preokret globalnog razvoja“. Svijet kakav smo poznavali nestaje pred našim očima. Nepovratno. Uz našu podršku.
Prava je opasnost u moćniku
Ne negirajući niti umanjujući postojeću opasnost od virusa (protiv kojeg se treba boriti najboljim medicinskim metodama koje uključuju i primjenu dokazanih učinkovitih lijekova, a koji su, nažalost, zabranjeni zbog partikularnih interesa), ipak valja reći da se prava opasnost ove pandemije ne krije u virusu nego u maloj manjini moćnika, s evidentnim psihopatskim karakteristikama, koji imaju golemu moć i koji uz uistinu neshvatljivu poslušnost političara, novinara, liječnika, različitih znanstvenika, čak i crkvenih ljudi, preuzimaju nadzor i kontrolu nad cjelokupnošću naših života. A pritom se sustavno služe i dobro promišljenom metodom sijanja straha. Svakodnevno sijanje straha potiču i hrane silnim brojevima, poluistinama, apsurdnim mjerama, dramatičnim pričama i tendencioznim slikama.
Zdrav čovjek pristao pod prisilom na eksperimentalno cjepivo
Čovjek, paraliziran strahom od virusa i izgubljen u ovom kaosu apsurdnih nelogičnih mjera, pristao je na nemoguće: na ograničavanje slobode, na izolaciju, na nedruženja i obiteljsko razdvajanje u najtežim obiteljskim situacijama, na uništavanje samopoštovanja i psihičkoga zdravlja, na socijalnu distancu, na ponižavajuću i za zdravlje opasnu masku, na kršenje njegova prava na rad, zdravlje i na slobodno kretanje, na uništavanja međuljudskih odnosa, na prihvaćanje prijetnji i kazni zbog nepoštivanja mjera (npr. nenošenja maski), na ugrožavanje psiho-fizičkog zdravlja vlastite djece, na uništenje gospodarstva i vlastito osiromašenje, na produbljivanje velikog raskola između bogatih i siromašnih…
Zbog opasnosti od gubljenja radnog mjesta, ili nemogućnosti sudjelovanja u redovitim društvenim događajima, čovjek je „pod prisilom“ pristao i na cijepljenje: prvom dozom, drugom dozom, trećom (booster dozom), četvrtom dozom…
Zdrav čovjek, i koji, statistički gledano, ni na koji način nije ugrožen od Covida 19, pristao je dakle čak i na to da mu se u tijelo ubaci nešto eksperimentalno, što se naziva cjepivom, a za koje nitko ne želi preuzeti odgovornost. Pristao je primiti tzv. cjepivo (koje može ozbiljno ugroziti njegov život), protiv bolesti koja uglavnom za većinu nije ozbiljnija prijetnja za zdravlje. Pristao je da mu se u tijelo ubacuje nešto što već sada pokazuje svoje dramatične nuspojave u obliku teških invaliditeta ili smrti (o čemu naši mediji ne izvještavaju). Što je najžalosnije, suvremeni, strahom i manipulacijom hipnotizirani, čovjek pristao je da se taj eksperiment vrši i nad njegovom djecom.
Great Reset koji vodi prema vrlome novom svijetu
Očito je da možemo zaboraviti svijet kakav smo poznavali prije ožujka 2020. godine. Neki u planiranom „velikom resetu“ vide šansu za stvaranje novoga, boljega i pravednijega društva. Bojim se da takvo razmišljanje odražava samo lijepe, ali naivne želje. Oni koji od samoga početka promiču novo normalno, očito je da promiču dobro osmišljeni plan, nazvan Veliki reset (Great Reset), koji nema cilj stvaranje boljeg, humanijeg i pravednijeg društva, nego nametanje novog normalnog u kojem će nadnacionalni globalni kapitalizam i svjetska vlada nametnuti novi kodeks življenja.
Zahvaljujući kaosu uzrokovanom „pandemijom“ te impresivnom tehnološkom napretku, sve se snažnije nameće nadnacionalni totalitarizam, koji će, prema riječima Aldousa Huxleya izrečenim još davne 1946. godine, prerasti u „utopijsku tiraniju blagostanja“. Cjepivo je, zacijelo, jedna od ključnih metoda uspostavljanja novog normalnog.
Nadzor i kontrola
Neki ključni ciljevi toga novog političkog programa, nazvanog Great Reset, jesu sljedeći: automatizacija radnih zadataka, digitalizacija radnih procesa, rad na daljinu bez susretanja i kontakata. To uključuje digitalizaciju, kompjuterizaciju i automatizaciju društva. Umjetnu inteligenciju. Nadalje, socijalno distanciranje i slabljenje međuljudskih kontakata. Uvođenje osnovnih dohodaka za one koji će ostati bez posla, a time i bez dohotka (Svjetski ekonomski forum obećava da do 2030. „nećemo posjedovati ništa i bit ćemo sretni“). Redovito cijepljenje (Svjetska zdravstvena organizacija u svome programu Immunization Agenda 2030 navodi da će do 2030. svaki čovjek na Zemlji bit cijepljen).
Prepušteni struji manipulacije
Spominje se i 4. industrijska revolucija koja će uništiti mnoga radna mjesta i promijeniti čovjeka. Povrh svega, nadzor i kontrola. Nadzor i kontrola koji zadiru u naše najintimnije segmente života, i nakon prestanka pandemije, neće nestati. Štoviše! Svakim će danom biti sve snažniji zahvaljujući i cjepivima te 5G i 6G mrežama.
Ono što posebno iznenađuje, prema mišljenju Christophera Hopkinsa, je da to novo normalno „neće zagovarati samo moćnici i korporacije, nego i mnogi naši kolege, prijatelji i članovi obitelji. Većina njih to neće činiti svjesno. Učinit će to jer im neprilagođenost kod drugih, predstavlja prijetnju – u smislu ugrožavanja njihove ‘nove stvarnosti’, podsjećajući ih na stvarnost od koje su odustali kako bi ostali ‘normalni’ i pritom izbjegli kaznu.“
Novo normalno, prije godinu dana, svi su smatrali teorijom zavjere. Danas ga gotovo svi prihvaćaju. Rijetki se tako bune protiv ponižavajuće i za zdravlje opasne maske čija masovna uporaba nema uporište u znanosti. Rijetki se bune protiv uporabe diskriminacijskih i apsurdnih Covid-propusnica kojima je jedini smisao prisiljavanje ljudi na cjepivo, a koje sve više počinju podsjećati na žutu šestokraku zvijezdu koju su Židovi bili prisiljeni nositi u nacističkoj Njemačkoj.
Još rjeđi se bore protiv diskriminacije kojoj su izloženi necijepljeni ljudi. Gotovo da je izostala pobuna zbog evidentna kršenja prava na rad i na zdravlje. Ljudi su pristali žrtvovati sve ono što im je donedavno bilo sveto. Postali su spremni žrtvovati sve osobno u korist kolektivnog „blagostanja“ i ponuđenih povlastica koje imaju kao cijepljeni. Temeljna ljudska prava, bez zakonske podloge i opravdanja, eklatantno se krše.
Umjesto legitimnih zakona na djelu je „zakon“ sile i moći kreatora ovog pandemijskog marketinga, a koji se u Hrvatskoj uprisutnjuje i provodi preko našega Stožera, uz prešutno odobravanje Vlade i Sabora. Čini se da zakone koji uređuju naš život u Hrvatskoj više ne donose i ne provode legalno i legitimno izabrani Vlada i Sabor, nego sve ključne odluke, koje duboko i snažno zadiru u naše živote i naša prava, donosi Stožer, produžena ruka totalitarne globalističke države. Na djelu je totalitarna država koja ušutkava opoziciju i cenzurira sve i svakoga tko se na bilo koji način suprotstavlja „službenoj istini“. Cenzure, kojoj danas svjedočimo, ne bi se posramio ni najžešći totalitarni sustavi u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.
Globalna psihološka manipulacija
Iako je sada više negoli očito da je lijek opasniji od same bolesti, i da su posljedice lijeka mnogo ozbiljnije negoli posljedice samoga virusa, kako to da mnogi ljudi i dalje prihvaćaju i
vjeruju ovom pandemijskome marketingu? Očito je da se radi o perfidnim, dobro osmišljenim psihološkim manipulacijama. Prema dr. sc. Mattiasu Desmetu riječ je o „formiranju mase“ velikih razmjera. „Formiranje masa“, kojim se usađuju „vrline“ pasivne bespogovorne poslušnosti, postignuto je sustavnim poticanjem straha, izolacijom i zatvaranjem, suptilnim izazivanjem krivnje i grižnje savjesti zbog mogućeg ugrožavanja zdravlja bližnjih.
Da bi postigli svoje ciljeve, ne susprežu se niti od manipulacije religijom i religioznim osjećajima. Prestrašeni, opterećeni i izmanipulirani, ljudi su se ujedinili i postali su solidarni u zajedničkoj borbi protiv „neprijatelja – virusa“. No, uz neprijatelja „virusa“, neprijatelj im je postao i svatko onaj tko ne dijeli to bespogovorno povjerenje u pandemijsku istinu. Neprijateljstvo između cijepljenih i necijepljenih, između onih s maskom i onih bez maske sve je očitije. Drugi nam je postao prijetnja i opasnost. Kojeg se moramo čuvati. Što je najžalosnije, čak i u crkvi. Moćnici ovoga svijeta uspjeli su još jednom provesti toliko puta dokazanu uspješnu strategiju vladanja: Divide et impera.
Važno je govoriti
Važno je govoriti istinu. Unatoč sustavnoj cenzuri koja se provodi na svim razinama, važno je iznositi drugačije. Ili drugo mišljenje (koje, zanimljivo, nije dopušteno u ovom pandemijskom narativu). Jer ako ćemo prestati govoriti, kolektivna hipnoza bit će još dublja. Kreatori ove krize nastojat će organizirati društveni život na temelju principa transhumanističkoga društva.
Uz pandemiju, koja se pojavila zbog uvođenja cjepiva (a ne cjepivo zbog Covida) valja spomenuti da će osnaživanju transhumanističkoga društva poslužiti i narativ vezan za klimatske promjene, a kojim se moćnici svijeta služe za uspostavljanje daljnje kontrole i nadzora nad čovjekom i njegovim ponašanjem, te sve snažnije i glasnije prisutna transrodna ideologija. Njome se, naime, nastoji redizajnirati ljudsko društvu u smjeru atomizacije ljudi, a za što je nužno uništiti obitelj kao naravnu ljudsku instituciju u kojoj se stvaraju i žive snažne veze među ljudima.
Ove promjene, koje su davno počele, ali koje su s Covid-19 postale očitije, uvode jedan novi normalitet. Stvara se novo normalno. A u tom vrlome novom svijetu žive prilagođeni i neprilagođeni. Ovima drugima, u romanu „Novi vrli svijet“ (jednom od glavnih distopijskih romana dvadesetoga stoljeća), namijenjeno je progonstvo na jedan od otoka. A u našemu sadašnjemu svijetu, neprilagođene će totalitarna država nastojati marginalizirati, izolirati i getoizirati.
Upravo ovih dana naš je Stožer donio nove odredbe prema kojima neki gube radna mjesta jer se ne žele cijepiti. U sljedećem će razdoblju otkazi biti česta pojava. No, je li je to kraj? Zacijelo ne. I ova totalitarna država sve neprilagođene progonit će na neke nove „otoke“. Uz aktivno sudjelovanje našega Stožera, u kojemu su neki koji se ponosno deklariraju katolicima. Te šutnju našega Sabora. I, na žalost, naše Crkve.
Teško da ćemo izbjeći vladavinu novoga totalitarizma. No, važno je znati da se može preživjeti i izvan sustava.
Narod.hr
Izvor: Crkva na kamenu/Narod
https://www.cnak.ba/preporucujemo/na-djelu-je-pandemijski-totalitarizam-a-crkva-nazalost-suti/
Hitovi: 938