Živjeti s koronom (2)

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Utorak, 13 Listopad 2020 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

covid

...Iako se u vezi s ovom epidemijom ne može ne vidjeti dosta toga čudnog niti zanemariti činjenica da ima i ozbiljnih znastvenika po kojima je riječ o bolesti koja se ne razlikuje bitno od sezonske gripe i da je u pitanju velika manipulacija, činjenica je da bolest postoji, da je tu među nama, da se širi, da su bolnice prepune, da ljudi umiru. Razuman pristup nalaže jedino slijediti smjernice koje daje struka, smjernice utemeljene na znanstveno potvrđenim dokazima i činjenicama, uz stalno preispitivanje i provjeravanje ispravnosti osmišljenih mjera. Svaki drugi pristup bi bio hazadiranje koje bi moglo biti plaćeno životima naših najbližih i najmilijih... Uz kraći osobni osvrt na ovu temu ovdje donosimo i  neke od najnovijih tekstova naših vodećih eksperata za tu vrstu bolesti (Dr. A. Lj.)

 
Živjeti s koronom
Mr. sc.dr. Ante Ljubičić, internist - dijabetolog i endokrinolog

Često me prijatelji znaju upitati što mislim o koroni što se poput kakve pošasti nadvila nad cijeli svijet. Kako se postaviti prema svemu što čitamo u medijima, što nam nalažu stožeri i preporuča WHO (Svjetska zdravstvena organizacija). Iz dana u dan samo se broje oboljeli, umrli, oni na respiratoru, u izolaciji. Jesmo li stvarno u opasnosti? Ima li razloga za strah i paniku? Ili je sve to obmana, dobro osmišljeno i prenapuhano prema zamisli nekih skrivenih centara moći i okultnih sila kako bi lakše ostvarili svoje mračne ciljeve i nama upravljali? 

Kako to nije moja specijalnost, obično ih uputim na stručnjake kojima je to uže područje djelovanja (infektologe, epidemiologe, imunologe i sl.) i njihove tekstove od kojih su neki objavljeni i na ovim našim stranicama. Kako vrijeme odmiče a stanje se nakon ljetnog popuštanja sve više i više pogoršava, što se vidi iz sve većih brojeva pozitivnih (zaraženih i oboljelih), ovdje bih kao odgovor svima koje to zanima podijelio neke od najnovijih tekstova naših vodećih eksperata za tu vrstu bolesti. 

Kloneći se svih prijepora o ovoj bolesti (o njenom nastanku i stvarnoj opasnosti koju predstavlja o čemu je bilo dosta riječi u ranije objavljenim tekstovima - link), ovdje bih se zadržao samo na osnovnim informacijama o uzročniku (Covid SARS -2), kako se postaviti u ovim posve novim tzv.“novonormalnim“ prilikama i kako se zaštiti. Ovaj virus, bez obzira na to je li on spontano prešao na čovjeka iz nekog ljuskara vuhanske tržnice ili je „pobjegao“, odnosno „pušten“ iz laboratorija kao produkt genskih manipulacija, izaziva bolest vrlo sličnu običnoj gripi. Treba naglasiti da veliki broj zaraženih, osobito mladih, ne razvije nikakve simptome. To je u jednu ruku dobro, a u drugu, uz duže vrijeme inkubacije (od zaraze do razvoja znakova bolesti) koje može trajati od nekoliko dana do dva tjedna, glavni je razlog brzom širenju bolesti. 

Simptomi su posve nespecifični i gotovo jednaki kao kod većine virusnih upala dišnog sustava (povišena temperatura, hunjavica, glavobolja, loše osjećanje, gubitak osjeta mirisa) i najčeće se povlače za tjedan – dva. U težim slučajevima, uglavnom kod starijih osoba (iznad 70 godina) i onih opterećenih kakvim drugim kroničnim bolestima, osobito onih slabijeg imunološkog sustava, dolazi do pogoršanja stanja zbog jačeg zahvaćanja respiratornog sustava i drugih vitalnih organa praćena kašljem, gušenjem i općim propadanjem. I smrtnim ishodom ako se ne pristupi intenzivnom liječenju u jedinicama intenzivne skrbi. Prava je sreća što ovaj virus gotovo potpuno zaobilazi djecu i mlade (smrtnost oko 0,18%), a kako su mu „meta“ mahom starije osobe neki su skloni, ne bez doze humora i cinizma, primjetiti da je možda i dizajniran kako bi se smanjio pritisak na državne fondove koji pokrivaju potrebe vremešnije populacije. 

Iako se u vezi s ovom epidemijom ne može ne vidjeti dosta toga čudnog niti zanemariti činjenica da ima i ozbiljnih znastvenika po kojima je riječ o bolesti koja se ne razlikuje bitno od sezonske gripe i da je u pitanju velika manipulacija, činjenica je da bolest postoji, da je tu među nama, da se širi, da su bolnice prepune, da ljudi umiru. Razuman pristup nalaže jedino slijediti smjernice koje daje struka, smjernice utemeljene na znanstveno potvrđenim dokazima i činjenicama, uz stalno preispitivanje i provjeravanje ispravnosti osmišljenih mjera. Svaki drugi pristup bi bio hazadiranje koje bi moglo biti plaćeno životima naših najbližih i najmilijih.

Sve to zgodno sažimlje naš ugledni znanstvenik Gordan Lauc: “Sigurno je da se virus prenosi s čovjeka na čovjeka i način da spriječite prijenos virusa je držati udaljenost, ako ne možete držati udaljenost pokušajte napraviti neku barijeru. Maska je jedna od stvari koja može napraviti barijeru među ljudima. S tim da na masku uvijek treba gledati na način da moja maska štiti ljude oko mene, a ne da štiti mene. Maska ne daje sigurnost i pored maske se možete zaraziti. Primarno održavanje udaljenosti među ljudima, izbjegavanje velikih okupljanja u zatvorenim prostorima i maska uvijek može pomoći, maska ne može škoditi.” Neka ovdje bude (i po stoti put) spomenuto i ono što treba biti prvo: higijena (pranje) ruku i dezinfekcija alkoholnim otopinama nakon svake prigode gdje je postojala mogućnost kontaminacije. 

Što se tiče lijekova protiv ove bolesti još ćemo se neko vrijeme morati strpjeti, iako se i tu bilježi stanoviti napredak, dok se prva primjena cjepiva, koja prolaze treću kliničku fazu ispitivanja očekuje početkom iduće godine. Za očekivati je da bismo od svega mogli odahnuti tek nakon što se postigne kolektivna prokuženost i otpornost (imunitet) populacije (preko 70%) nakon preboljele zaraze i cijepljenja, kada ćemo na ovu bolest gledati kao i na običnu sezonsku gripu. O svemu ovome možete više saznati od naših vodećih stručnjaka i znanstvenika u tekstovima koji slijede.

I na kraju, uz sve one poznate mjere za jačanje imunološkog sustava i obrambenih sposobnosti organizma (zdrava prehrana, tjelesna aktivnost, boravak na svježem zraku, dovoljno odmora i sna, multivitaminska nadoknada, osobito - vitamin C, vitamin D) sigurno će nam svima dobro doći preventivno ispiranje nosne sluznice fiziološkom otopinom soli (NaCl 0,9%) ujutro i uvečer kao i poslušati savjete i preporuke uglednog dubrovačkog liječnika dr. Jure Burića s kojima je već u početku epidemije upoznao našeg ministra zdravstva. Gotovo ništa ne košta, a moglo bi biti vrlo korisno. I sigurno ne može škoditi! Uz sve navedeno i uz odgovoran odnos prema sebi i drugima, osobito s obzirom na potrebu zaštite rizičnih skupina, nema razloga za bojazan i paniku. Zadaća je i odgovornost nadležnih državnih struktura i službi da u postojećim okolnostima organiziraju funkcioniranje društva (zdravstvo, ekonomiju, sigurnost i sve ostalo) na način što bliži normalnom.

Povezani članci:

https://tockanai.net/index.php/14-o-stranici/449-zivjeti-s-koronom

https://tockanai.net/index.php/iz-medija/423-covid-19-koronavirus

 

 *       *        *

 

 buric 660x330
 
Kako se obraniti od  koronevirusa?
Mr sc. Jure Burić, dr. med.spec ORL i maksilofacijalni kirurg

Ugledni dubrovački liječnik, specijalist ORL Jure Burić u svom pismu ministru Berošu (i svima nama) preporuča jednostavnu ali spasonosnu metodu zaštite od Korone: tri puta dnevno inhalirati nad vrelom vodenom parom u koju se stavi šaka morske soli i ...) Čini se logičnim i prihvatljivim, ne može škoditi, a svima je dostupno i besplatno. Naravno, sve to uz epidemiološke mjere zaštite koje nam preporuča i nalaže sanitetski stožer

Visoku temperaturu (preko 50 stupnjeva Cels.) i povećanu vlažnost zraka preko 50% Corona ne može preživjeti. Budući su vrata ulaska infekcije: sluznica usta, nosa i oka-preporučam tri puta dnevno u trajanju od 15 do 20 minuta inhalacije nad vrelom vodenom parom. Postupak je vrlo jednostavan, a u tradiciji je naših baka koje su zimske prehlade (viroze) liječile upravo takvim inhalacijama (samo ih one nisu zvale inhalacijama – one su se “kadile nad vrelom vodom”).

U jednu posudu ulijte oko2 litre vode i ubacite šaku morske soli. Kada voda proključa skinite je s vatre postavite na stol, uzmite jedan veliki ručnik koji ćete prebaciti preko glave i posude s vrelom vodom. Pazite da vas vrela vodena para u početku ne opeče! Udahnite duboko vruću vodenu paru kroz nos i izdahnite ju kroz usta. Nakon desetak takvih udisaja udahnite isto toliko kroz usta, a izdahnite kroz nos. I tako redom dok se voda ne ohladi. To može trajati 15 do 20 minuta.

Većinu vremena imajte otvorene oči. Na taj način riješit će te se zločeste Corone koja po mom mišljenju takvu temperaturu (oko 60 i više stupnjeva i vlagu od skoro 100% ) ne može preživjeti niti na sluznici usta, niti nosa, a niti očiju! Ako to činite tri puta dnevno Corona se neće uspjeti niti razmnožavati niti ukorijeniti u vašoj sluznici. Onemogućit će te joj prodor i u vaše bronhe i plućni parenhim.

Sve stvari na ovome svijetu su jednostavne, samo ih se treba sjetiti i logično posložiti. Želim vam svima dobro zdravlje i dug život. A ukoliko se i pored svega ovoga ipak razbolite simptomi bi trebali biti blaži, a izliječenje izvjesnije. Jer lakše je izbjeći gnjev ranjenog ratnika od onoga pri punoj snazi.

ZA IMUNITET
 
Jabuka 1 kg. ( izrendati jabuke i prodinstati 5-6 min u tavi s malo vode) Neka bude 1 kg izrendane jabuke.
Pustiti da se ohladi.
 
Dodati samljeveno svega po 10 dkg
  • Orah
  • Badem
  • Indij orah
  • Pistaci
  • Sjemenke tikve
  • Spice kajsija        
Zatim dodati  svega po 10 dkg sitno nasjeckano.
  • Suhe kajsije
  • Šljive – suhe
  • Brusnice- suhe
  • Grožđice -suhe    

Sve to rukama dobro umjesiti i staviti u staklenke po 200 grama. Ostaviti u zamrzivač, osim one koju će te koristiti, držeći je u normalnom hladnjaku.

Uzima se 1 jušna žlica ujutro i jedna na večer.

Ovo je izuzetno dobar pripravak za imunitet. Samo dobar imunitet znači dobro zdravlje i uspješnu borbu protiv svih bolesti pa i virusa!

Vaš dr Jure Burić

 


jonjic

 

Prof. dr. sc. Stipan Jonjić: O novom koronavirusu, pandemiji i cjepivu

Razgovarala: prof. dr. Lada Zibar, Liječničke novine, 193, listopad 2020

Prof. dr. sc. Stipan Jonjić, dr. med. pročelnik je Zavoda za histologiju i embriologiju i voditelj Centra za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilište u Rijeci. Voditelj je i Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, u kojemu djeluje i nekoliko istraživačkih skupina sa Sveučilišta u Zagrebu. Autor je više od 200 znanstvenih radova koji su objavljeni u vrhunskim znanstvenim časopisima. Dobitnik je najprestižnijih znanstvenih projekata poput R01 projekta Nacionalnih instituta za zdravlje (NIH) SAD-a i projekta Europskog istraživačkog vijeća (ERC). Član je Leopoldine, Njemačke nacionalne akademije znanosti i Europske mikrobiološke akademije. Član je Upravnog odbora
Hrvatske zaklade za znanost, Znanstvenog savjetodavnog odbora Heinrich Pette Instituta u Hamburgu i uredničkog odbora nekoliko znanstvenih časopisa. Njegova skupina poznata je po važnim otkrićima mehanizama imunološkog nadzora virusnih infekcija i virusnih imunosubverzivnih gena. U novije vrijeme rade i na razvoju suvremenih cjepiva i imunoterapeutika – tzv. pametnih lijekova za imunoterapiju tumora.

Ne možemo “mirnodopski” razgovarati i izbjeći svjetski problem koji dominira i hrvatskom svakodnevicom. Sada već ne više novi koronavirus, SARS-CoV-2, narodni je neprijatelj broj 1, od kojega ne možemo pobjeći, barem ne na našem planetu. Kako biste procijenili biološke i medicinske razmjere pandemije COVID-19?

Koronavirusi nisu nepoznati i neki od njih kruže i među ljudima te izazivaju blage infekcije poput obične prehlade. Riječ je o velikoj obitelji virusa RNK, među kojima su mnogi specifični za neke vrste u kojima se održavaju, ali ne izazivaju opasne bolesti. Stalne promjene genoma virusa, mutacije, mogu promijeniti strukturu virusnih bjelančevina, tako da se oni mogu proširiti i na druge domaćine u kojima još nisu obitavali, tj. koje dotad nisu uspješno inficirali ili su nakon infekcije bili toliko patogeni da su bili fatalni za nove domaćine pa se zbog toga nisu mogli dalje proširiti. Sve u svemu, „preskakanje“ virusa s jedne vrste na drugu nije ništa neobično i takvih je primjera bilo puno i bit će ih još. Pitanje je svih pitanja jesmo li mogli biti spremniji za ovu pandemiju? Svakako smo mogli biti spremniji da su koronavirusi bili dovoljno
znanstveno proučeni, što je poučak za budućnost. Bez toga je teško zamisliti brz pronalazak lijeka ili prikladnog cjepiva. Mogli smo puno više naučiti na prethodne dvije epidemije sa srodnim virusima (SARS i MERS), ali nažalost nismo, jer čim su se te epidemije ugasile, prestalo je zanimanje za financiranje daljnjih istraživanja.

Da smo kojim slučajem tada naučili više o tome kakvo cjepivo trebamo za zaštitu od ovih virusa, danas bi bilo puno lakše. Stoga ćemo danas morati platiti cijenu na razini cijelog svijeta, a razmjeri te krize, koja više nije samo medicinska već i gospodarska i društvena, tek će se trebati procijeniti. Ipak, možemo na to gledati i drukčije, jer je u tom kratkom razdoblju intenzivnog istraživanja virusa SARS i MERS ipak naučeno puno, primjerice što treba ciljati cjepivima (spike protein), koji je receptor za ulazak virusa, čime je ubrzan razvoj cjepiva i drugih terapijskih pripravaka jer smo znali što ciljati. Na ovom novom virusu intenzivno se radi manje od godinu dana, što je premalo za ono što se očekuje od znanstvenih istraživanja i zaključaka koji iz njih proizlaze.

Postoje drugi puno složeniji virusi za koje je također važno naći i lijek i cjepivo i na kojima se radi 50 i više godina, a još nemamo pravog rješenja. Da me se ne bi pogrešno shvatilo, ja vjerujem da stvari idu u dobrom pravcu i da ne treba gubiti nadu da će se uskoro ipak naći rješenje, ne samo u cjepivu nego i u specifičnom lijeku za ovaj koronavirus. Međutim, iskustva iz proteklih vremena uče nas da budemo vrlo oprezni i da ne donosimo zaključke bez čvrstih i znanstveno utemeljenih dokaza.

U čemu je posebnost ovog virusa? Ovaj virus i njegova patogeneza imaju puno posebnosti. Tu bi se moglo navesti činjenicu da zaražena osoba može biti infektivna i prije pojave simptoma. To je vrlo nezgodna činjenica za epidemiologe, jer jednostavno ne mogu izolirati osobu koja širi virus, a nema simptoma. Posebnost je i u tome što mi nismo adaptirani na ovaj virus niti je virus adaptiran na nas. To, primjerice, nije slučaj kod drugih koronavirusa koji nakon što inficiraju ljude naprave nekoliko ciklusa replikacije u našim stanicama, prije nego što ih ukloni imunosni odgovor.

Iako se sada već puno zna o patogenezi bolesti koju izaziva SARS-CoV-2, još uvijek smo daleko od potpunog poznavanja njegove biologije
i patogeneze. Znamo da mu kao receptor služi humani protein ACE-2, da inicijalno replicira u epitelu gornjih dijelova dišnog sustava, nakon čega se spušta niže i izaziva različite oblike upale pluća. Danas znamo i da se virus može proširiti i dalje te izazvati oštećenja stanica i tkiva za čije posljedice tek saznajemo, poput infekcije središnjega živčanog sustava i slično. Vaši čitatelji sasvim sigurno znaju da ima mnogo
teorija o tome zašto su prisutne takve velike razlike u patogenezi, ali činjenica je da mi ipak još uvijek nemamo potpune informacije o patogenezi ovog virusa.

Povećanu osjetljivost starije populacije vjerojatno možemo pripisati fiziološkom starenju imunosnog sustava, ali to nije jedino objašnjenje. U svakom slučaju, čini se da se obrazac imunosnog odgovora na viruse i patogene općenito, kako to piše u udžbenicima i kako učimo studente, ne može potpuno primijeniti na imunosni odgovor na ovaj virus. Najvjerojatniji je razlog tomu atipičan citokinski odgovor na infekciju, koji rezultira i nešto drukčijim specifičnim imunosnim odgovorom na virus, što očito nije dovoljno za potpunu zaštitu nekih ljudi.
Ostaje i pitanje je li imunosno pamćenje koje prirodno stvaramo nakon kontakta sa stranim antigenima dostatno za zaštitu od ponovne infekcije i bolesti.

Samo zaštita od ponovne infekcije nije toliko niti bitna, jer znamo da titar protutijela s vremenom prirodno opada, što znači da se možemo
ponovno inficirati, ali bi imunosna reakcija na ponovnu infekciju trebala biti brza i učinkovita tako da se spriječi bolest, kako djelovanjem protutijela tako i djelovanjem stanične imunosti, prije svega limfocita T. Prije nekoliko tjedana pojavili su se neki slučajevi reinfekcije nakon preboljenog COVID-19 i to nas ne treba zabrinjavati, ali ako ti ljudi budu ponovno obolijevali, to postaje velik problem, jer bi to značilo da je primarna infekcija ostavila slabo imunosno pamćenje. Nadajmo se da to neće biti slučaj, iako je navodno jedan od ponovno oboljelih imao simptome bolesti. Sve u svemu, ovaj virus je osobito patogen u nekih pojedinaca zbog toga što remeti rani imunosni odgovor, a to onda vjerojatno utječe i na kvalitetu i zaštitni kapacitet kasnoga, odnosno specifičnog imunosnog odgovora.

U jednom se švedskom istraživanju govori da i ljudi koji su asimptomatski preboljeli infekciju mogu imati snažnu staničnu imunost (posredovanom limfocitima T) koja ih štiti od infekcije, a istovremeno biti seronegativni. Možete li to pojasniti i što mislite o tome?

Poznato mi je to istraživanje i publikacija, ali nisam posve siguran kako objasniti te rezultate. Očito je da su ti ljudi razvili snažan imunosni odgovor tijekom asimptomatske infekcije i da su zaštićeni od nove infekcije ili barem bolesti. Teško mi je zamisliti takav scenarij u kojem bi virusna infekcija selektivno inducirala stanični imunosni odgovor, a ne i odgovor protutijelima. Možemo, naravno, spekulirati i reći da se možda radi o pojedincima koji su imali snažan stanični imunosni odgovor na srodne koronaviruse, koji je križno reaktivan sa SARS-CoV-2, zbog čega su u testovima koje su koristili mogli detektirati specifične limfocite T. Zaista ne znam, a nije dobro niti previše spekulirati.

Kakva je znanstvena pripremljenost načelno za ovakve nepogode, u svijetu i u Hrvatskoj?

Današnja znanost i pripadajuće tehnologije zasigurno mogu odgovoriti na većinu izazova ovakvog tipa. Visokoprotočne tehnologije, poput sekvenciranja gena, rezultirale su da je genom ovog virusa javno objavljen već nekoliko tjedana nakon njegove pojave, što je bilo ključno
za pokretanje na stotine istraživačkih pravaca diljem svijeta. Takva su istraživanja dugotrajna i sveobuhvatna i ne mogu se napraviti preko noći, a znanstvenici istražuju SARS-CoV-2 tek desetak mjeseci. Međutim, mobilizacija znanosti i pripadajuće infrastrukture te ulaganja vezana uz pojavu ove pandemije su bez presedana i
zasigurno će učiniti svijet pripravnijim za neku sličnu pandemiju u budućnosti. Ipak,
oni koji financiraju znanost često su skloni ignorirati činjenicu da je ključno ulagati u temeljnu znanost, pa tako i u biologiju virusa, jer bez tih spoznaja nije lako raditi niti translacijske znanosti poput vakcinologije ili pak otkriti lijekove za viruse.

Upravo je vakcinologija ono što nas trenutačno najviše zanima, a unatoč znanjima o brojnim patogenima i kako za njih napraviti učinkovita cjepiva, za dio patogenih mikroorganizama mi unatoč velikim naporima jednostavno ne znamo kako napraviti cjepivo. Naravno, to ne znači da trebamo odustati, nego i dalje ulagati napore, jer ne mora biti da će sljedeća pandemija biti s virusom sličnim koroni, već to može biti
neki novi HIV ili neki drugi patogen za koji ne znamo napraviti cjepivo. A osim toga, postoje i infektivni mikroorganizmi koji su manje patogeni, ali su rasprostranjeni po cijelom svijetu i uzimaju svoj danak u ljudskim životima pa nikako ne smijemo i njih zaboraviti. Isto, naravno, vrijedi i za protuvirusne lijekove, ali sam spomenuo prvo cjepiva jer je to moj predmet istraživanja.

Kad je riječ o Hrvatskoj, mi imamo nekoliko skupina koje vrlo kvalitetno istražuju u području virusologije i virusne imunologije, što je i razlog uspjeha na nedavnom natječaju Hrvatske zaklade za znanost za istraživanja COVID-19. Međutim, mi smo dosta ograničeni nedostatkom infrastrukture za istraživanje ovog virusa budući da su za rad na njemu potrebni laboratorijski uvjeti biološke sigurnosti razine 3 (BSL3) za istraživanja in vivo i in vitro. Primjerice, mi u Rijeci istražujemo eksperimentalne cjepne vektore i već smo dizajnirali neke koji izražavaju gene ovog virusa, ali takve vektore nećemo moći istraživati na laboratorijskim miševima u Hrvatskoj jer nemamo BSL3 vivarij. Nadam se da ćemo u suradnji s još nekim skupinama u Hrvatskoj, koje funkcioniraju u sastavu Znanstvenog centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva, uspjeti uvjeriti odgovorne da bi tako nešto bilo nužno i da bi bitno unaprijedilo našu međunarodnu kompetitivnost u ovom području znanosti. Kolegica Markotić i ja na tome već radimo neko vrijeme i želim vjerovati da imamo izgleda.

Gdje smo sada sa cjepivom?

Iako su globalni napori za proizvodnju cjepiva na SARS-CoV-2 bez presedana do sada, neovisno govorili o broju cjepiva u razvoju, tipu cjepiva, ulaganju, ali i tehnologijama koje su dostupne, mi ipak još uvijek ne znamo hoće li neka od cjepiva učinkovito zaštititi od
infekcije i bolesti. Ja bih se usudio reći da će brojna cjepiva učinkovito štititi od infekcije, ali ćemo tek nakon provedenih završnih kliničkih istraživanja znati hoće li se dogoditi nešto nepredviđeno što bi moglo dovesti u pitanje sve ove projekte. Doduše, tehnologije i načela
na kojima se zasnivaju cjepiva u završnim fazama kliničkih istraživanja nisu jednaki, pa možda nećemo moći generalizirati u slučaju ako nastanu neke komplikacije.

Već sam spomenuo da se u javnosti dosta problematizira pitanje ponovnih infekcija u ljudi koji su preboljeli COVID-19, u kontekstu moguće
učinkovitosti cjepiva. Što se toga tiče, možemo biti mirni, cjepiva bi trebala izazvati imunosni odgovor koji uključuje i protutijela specifična za virus koja mogu spriječiti infekciju, a i staničnu imunost koja bi trebala bez problema ograničiti infekciju u nekom tkivu te spriječiti poznata očitovanja bolesti. Dakle, to što infekcija sa SARS-CoV-2 možda ne izaziva dugotrajnu imunost, zbog inih razloga, ne znači da cjepivo
neće izazvati dugotrajnu imunost. Nije neobično da neki ljudi razviju bolju, a neki lošiju imunost nakon infekcije nekim patogenom pa će u slučaju novog koronavirusa trebati još puno istraživanja da bi se sa sigurnošću moglo reći kakva imunost ostaje nakon preboljele infekcije.

Sada je vrlo vjerojatno da se nećemo moći potpuno pouzdati na kolektivni imunitet nastao širenjem virusa u populaciji; kolektivne imunosti
vjerojatno neće biti bez uspješnog cjepiva. O tom pitanju javnost je prilično zbunjena zbog spominjanja visoke razine seropozitivnosti koja je
u nekim dijelovima svijeta izuzetno visoka. Međutim, tek treba utvrditi radi li se doista o seropozitivnosti na SARSCoV- 2 ili pak o križnoj reaktivnosti protutijela koja su produkt imunosnog odgovora na druge koronaviruse. Ali čak i da je stvarno tako, titar antitijela pasti će nakon nekog vremena i virus će se moći širiti ako primarna infekcija ne ostavi dobru memorijsku imunost (imunosno pamćenje). Dakle, nama je temeljna nada cjepivo te, naravno, antivirusni lijekovi koji bi uspješno liječili bolest, jer bismo tako dobili na vremenu da dođemo do cjepiva koje je maksimalno uspješno i sigurno.

Kako procjenjujete koordiniranost teoretičara, kliničara i političara do sada u našoj zemlji u vezi s ovom epidemijom?

Teško mi je o tome nešto specifično kazati. Naravno da u ovakvim globalnim opasnostima, poput pandemije COVID-19, vlade pojedinih država moraju igrati ključnu ulogu, jer je potrebno osigurati temeljne mehanizme funkcioniranja društva. I dalje mislim da se sve u svemu kod nas prilično dobro epidemija nadzire, napose je to bio slučaj tijekom prvog vala. Malo smo se pogubili tijekom ljeta kad je bilo nekoliko propusta koji su ubrzali širenje virusa i pojavu ovoga novog vala. To je bio rizik koji smo očito prihvatili kako bismo ojačali turizam i gospodarstvo. Konačno, slično su radile i druge zemlje u Europi. Doduše, mislim da je neke stvari trebalo jasnije ograničiti, jer su nam masovna okupljanja, kao npr. vjenčanja, ali i druženja po klubovima tijekom ljeta, vjerojatno napravila više štete nego koristi. Ali, to je moje osobno mišljenje i teško je biti potpuno objektivan bez cjelovite slike svega što se događa.

Konačno, svjesni smo da kod nas, a i u drugim zemljama, postoji značajan dio onih koji dovode u pitanje bilo kakve mjere, što je neprihvatljivo. Ova je pandemija dosad uzrokovala neviđenu pozornost javnosti tako da su se u svakodnevno komentiranje stanja i
prognoze uključili različiti profili stručnjaka, među kojima i oni koji zapravo do sada nisu ništa radili s virusima niti znali nešto o njihovoj patogenezi, epidemiologiji i biologiji općenito. To samo po sebi nije loše, prije bi se moglo reći da se radi o prirodnoj potrebi ljudi da
reagiraju u kriznim stanjima i na neki način pokušaju pomoći.

Što se tiče neposredne uloge znanstvenika, svakako je dobro da je Hrvatska zaklada za znanost, uz potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja, odlučila financirati znanstvena istraživanja različitih aspekata biologije ovog virusa, translacijska istraživanja, pa i društvena istraživanja koja se tiču pandemije. U ovakvim prilikama znanstvenici seu pravilu uvijek postave pozitivno i nastoje se uključiti. Na stotine vrhunskih znanstvenika diljem svijeta odmah je po izbijanju pandemije preusmjerilo svoje znanstvene aktivnosti na istraživanje ovog virusa, što je sasvim sigurno ključni razlog da se u vrlo kratkom vremenu došlo do niza fundamentalnih otkrića koja bi, nadam se uskoro, mogla dovesti do otkrića specifičnih lijekova za ovaj virus. Možda sam pristran, ali znanstvenici su vrlo empatični u ovakvim teškim prilikama. Dat ću vam primjer mog laboratorija. Kad se u ožujku vidjelo da pandemija napreduje i kod nas, obratila mi se nekolicina mladih znanstvenika s pitanjem mogu li kako pomoći i uključiti se, primjerice u dijagnostiku, jer znamo tehnologiju budući da je koristimo svakodnevno u svojim istraživanjima. I doista, na poziv uprave KBC-a uključili smo se u testiranje za pacijente i djelatnike KBC-a Rijeka. U to vrijeme je Nacionalni stožer tako nešto i sugerirao te je sve vrlo brzo i formalizirano. Petnaestak mladih ljudi svih profila vrlo predano rade svakodnevno, pa i vikendima, a što je posebno važno, izvrsno komuniciraju s kliničarima na tom pitanju. Naravno, dijagnostika nije naša temeljna djelatnost i tu će aktivnost uskoro preuzeti laboratorij KBC-a Rijeka, ali ovaj primjer pokazuje da znanost i struka mogu i moraju surađivati. Vjerojatno takvih primjera ima i u drugim sveučilišnim središtima.

Prof. dr. sc. Stipan Jonjić, dr. med. rođen je 1953. godine u Zvirnjači (Kupres, BiH). Srednju školu završio u Sarajevu a medicinski fakultet
u Rijeci.

Izvor:

https://issuu.com/lijecnicke-novine/docs/ln193 


Više o cjepivu za Covid - 19
Prof. dr. Jasmina Vraneš, doc. dr. Suzana Mimica Matanović, prof. dr. Goran Tešović, Liječničke novine 192 - rujan 2020. 

 Upala pluća nepoznatog uzroka otkrivena je u kineskom gradu Wuhanu i prvi puta prijavljena Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji krajem prosinca 2019. Nakon samo osam mjeseci je više od 26 milijuna ljudi diljem svijeta oboljelo od koronavirusne bolesti danas poznate kao COVID-19, a gotovo 900 tisuća je preminulo. Bolest je to s čijom se silinom i mnoštvom nepoznanica moderan svijet rijetko kada do sada susreo. Aktivnost na razvoju učinkovitog cjepiva protiv COVID-19 iznimno je intenzivna na svim stranama svijeta i jedinstven je primjer u
povijesti medicine, ali i čovječanstva. Čak dvjestotinjak farmaceutskih kompanija i laboratorija užurbano radi na tome da proizvedu učinkovito i sigurno cjepivo protiv COVID-19. U tijeku je svjetska utrka za pronalazak cjepiva protiv SARS-CoV-2 i najveći biomedicinski projekt ikada.

Pitali smo stoga eminentne hrvatske liječnike i epidemiologe kakva je trenutačna dostupnost cjepiva protiv SARS-CoV-2, odnosno kakva je aktivnost u istraživanjima i proizvodnji u svijetu.

Prof. dr. sc. Jasmina Vraneš, spec. kliničke mikrobiologije i voditeljica Službe za kliničku mikrobiologiju u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, redovita profesorica u trajnom zvanju na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako se aktualno u svijetu istražuje više od 180 različitih vrsta cjepiva protiv SARS-CoV-2. Od toga je više od 135 cjepiva u pretkliničkoj fazi istraživanja, a oko 46 u različitim fazama kliničkog istraživanja, dok su tri već odobrena za ranu, odnosno ograničenu uporabu.

“U pretkliničkim istraživanjima potencijalno cjepivo daje se životinjama kao što su miševi i majmuni kako bi se istražila njegova imunogeničnost. U fazi 1 kliničkog istraživanja cjepivo se testira na malom uzorku ljudi kako bi se procijenilo je li cjepivo sigurno
za uporabu, kolika je njegova optimalna doza i potvrdilo izaziva li ta doza primjeren imunosni odgovor. U fazi 2 kliničkog istraživanja
potencijalno cjepivo daje se stotinama ljudi, a ispitanici su podijeljeni u skupine dobro definiranih obilježja, primjerice mladi ljudi bez komorbiditeta i predispozicije za infekciju, djeca, ispitanici stariji od 65 godina i slično, kako bi se utvrdile razlike u učinkovitosti cjepiva u pojedinoj skupini ispitanika. U toj fazi istražuje se ne samo imunogeničnost cjepiva nego i njegova sigurnost (neškodljivost). U fazi 3 kliničkog istraživanja potencijalno cjepivo daje se tisućama ispitanika, koji se prate u određenom vremenskom razdoblju i uspoređuju s ispitanicima koji su dobili placebo umjesto potencijalnog cjepiva. Tako se na koncu usporedbom tih dviju skupina procijeni štiti li cjepivo učinkovito od
infekcije. U lipnju je FDA, američka agencija za hranu i lijekove, propisala da pripravak koji je kandidat za cjepivo protiv SARSCoV- 2 nužno mora moći zaštititi najmanje 50 % ispitanika da bi se proglasio učinkovitim. Faza 3 mora obuhvatiti dovoljno velik broj ispitanika da bi se mogle detektirati rijetke nuspojave cijepljenja koje su u ranijim fazama istraživanja zbog manjeg broja ispitanika mogle biti previđene”, pojašnjava profesorica Vraneš. Samo će neki, nastavlja, od stotina pripravaka cjepiva koja se istražuju imati zadovoljavajuća obilježja i uspjet će doći do faze registracije, te će biti odobreni za primjenu.

U HALMED-u su također kazali kako se trenutno u svijetu radi na brojnim cjepivima protiv SARS-CoV-2 te je u razvoj djelotvornog cjepiva uključeno više od dvjestotinjak farmaceutskih tvrtki i istraživačkih laboratorija, a taj broj i dalje raste. Trenutak u kojem bi cjepivo moglo postati dostupno teško je točno predvidjeti, no s obzirom na prethodno iskustvo s razvojem cjepiva i trenutačnu situaciju s kliničkim
ispitivanjima određenih kandidata, neke farmaceutske tvrtke najavljuju da će imati cjepivo spremno već krajem ove ili početkom iduće godine. 

U fazi III kliničkih istraživanja nalaze se sljedeća cjepiva europskih, američkih i kineskih tvrtki/laboratorija:

  • Cjepivo AZD1222 Sveučilišta u Oxfordu i tvrtke AstraZeneca, koje koriste oslabljeni adenovirus za sintezu tzv. proteina šiljka (eng. „spike“ protein) SARS-CoV-2 virusa kojim se virus veže za stanice čovjeka
  • Cjepivo BNT162b2 tvrtki BioNTech/ Fosun Pharma/Pfizer, koje se temelji na glasničkoj RNK (eng. messenger RNA, mRNA) molekuli i rabi dio te molekule koji kodira protein šiljka SARS-CoV-2 virusa
  • Cjepivo mRNA-1273 tvrtke Moderna i Američkog instituta za alergije i infektivne bolesti (National Institute of Allergy and Infectious Diseases), koje se također temelji na tehnologiji glasničke RNK koja kodira protein šiljka SARSCoV- 2 virusa
  • Cjepivo „New Crown“ tvrtke Sinopharm, koja u suradnji s Wuhanskim institutom za biološke proizvode i Pekinškim institutom za biološke proizvode razvija cjepivo koje rabi inaktivirani SARS-CoV-2
  • Cjepivo „CoronaVac“ tvrtke Sinovac, koje također rabi inaktivirani SARSCoV- 2.

Prema sadašnjim najavama navedenih tvrtki, nastavljaju u HALMED-u, do kraja ove godine ukupno bi trebalo biti spremno oko 1,2 milijarde doza cjepiva, a do sredine 2021. godine 4,4 milijarde doza. Osim ovih, uskoro će za još neka cjepiva koja se ispituju protiv SARS-CoV-2 započeti faza III kliničkih istraživanja. Vezano uz odobrena cjepiva protiv SARSCoV- 2, zasad je, nakon završene faze II kliničkog istraživanja, u Kini odobrena ograničena uporaba (samo u vojsci) cjepiva koje se temelji na adenovirusnoj tehnologiji, Ad5-nCoV tvrtke CanSino Biological i Pekinškog instituta za biotehnologiju, a uskoro bi trebala započeti i faza III istraživanja ovog cjepiva.

Također, u Rusiji je odobreno cjepivo „Sputnik V“, koje je razvio Gamalejev institut, također razvijeno na adenovirusnoj tehnologiji, zasad za uporabu na zdravstvenim djelatnicima i osjetljivim skupinama kao što je starija populacija, a sa širom primjenom započelo bi se od početka sljedeće godine. Ovo odobrenje dano je nakon provedene rane faze kliničkog istraživanja na malom broju sudionika, a sada kreće faza III njegovog istraživanja.

Na pitanje što u Hrvatskoj očekujemo od cjepiva i koji bi mogli biti prateći problemi, prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, specijalist epidemiolog i redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Rijeci, član Znanstvenog savjeta Vlade RH za odgovor na COVID-19 kazao je kako su naša  očekivanja jednaka kao i ona u ostatku svijeta.

“Očekujem da ćemo sigurnim i učinkovitim cjepivom reproduktivni broj smanjiti ispod jedan, odnosno prekinuti epidemijsko širenje bolesti. Nadam se da ćemo uspjeti dovoljno brzo nabaviti potrebnu količinu cjepiva. Ne mogu ne izraziti žaljenje za gašenjem proizvodnje virusnih
cjepiva u Hrvatskoj, što bi nam u sadašnjim prilikama omogućilo pravovremenu dostupnost dovoljnog broja doza cjepiva, a možda i ekonomsku korist od izvoza“, pojašnjava prof. Kolarić.

I doc. dr. sc. Suzana Mimica Matanović, dr. med., klinički farmakolog u Kliničkom bolničkom centru Osijek i doc. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, smatra kako je svima u cilju da se u što prije dobije kvalitetno, djelotvorno i sigurno cjepivo kako bi se zaustavila globalna kriza uzrokovana koronavirusom.

“Postoje različite inicijative u tom smislu, uz ulaganje ogromnih financijskih sredstava, pa je tako američka vlada pokrenula inicijativu pod nazivom Operation Warp Speed u koju je uloženo 10 milijardi američkih dolara. Cilj je do siječnja 2021. osigurati za američko tržište 300 milijuna doza sigurnog i djelotvornog cjepiva. Također, Svjetska zdravstvena organizacija koordinira globalne napore da se do kraja 2021. godine osigura dvije milijarde doza cjepiva. Europska komisija je tijekom srpnja i kolovoza vodila razgovore s farmaceutskim tvrtkama sa sjedištem u EU-u (Sanofi/GSK, CureVac, Janssen/ Johnson & Johnson i Astra Zeneca), kako bi se osigurala dovoljna količina cjepiva
za potrebe stanovništva Europske unije. Europska komisija planira od svake od ovih tvrtki osigurati 200 do 300 milijuna doza, ako cjepivo dođe na tržište”, pojašnjava doc. Suzana Mimica Matanović.

Istoga je stava i prof. dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece u Klinici za infektivne bolesti Fran Mihaljević. Naša očekivanja, ustvrdio je, ne razlikuju se od onih u drugim zemljama u svijetu. Bitno je, kaže, da cjepivo koje se pojavi na našem tržištu
bude sigurno i da značajno smanji izglede za obolijevanje od COVID-19.

“Značajno je i da zaštita dovoljno dugo traje i, konačno, da za postizanje zaštitnosti nije potreban prevelik broj doza. Prema aktualno dostupnim podacima, čini se da je za većinu cjepiva koja su sada u kliničkim ispitivanjima potrebno primijeniti dvije doze cjepiva kako bi se
osigurala učinkovitost. S obzirom na to da se radi o posve novim cjepivima, koja se po prvi put planiraju uvesti u široku uporabu, bit će potrebno organizirati trajno praćenje zaštitnosti, ali isto tako i bilježiti moguće nuspojave. Dakle, bez obzira na to što će se na tržištu pojaviti cjepivo koje se u kliničkim studijama pokazalo sigurnim i zaštitnim, Iznimno je važno njegovo epidemiološko praćenje nakon uvođenja u primjenu u populaciji“, pojašnjava prof. Tešović.

Da bi na području Europske unije do kraja godine moglo biti spremno protiv novog tipa koronavirusa potvrdila je i Stella Kyriakides,
čelnica Europske komisije za zdravlje i sigurnost hrane, u izjavi za njemački list “Handelsblatt”. Kyriakides je navela kako postoje dobri pokazatelji da bi cjepivo moglo biti razvijeno do kraja godine. Navela je kako cjepivo neće odmah riješiti sve probleme, ali da bi moglo pomoći postupnom vraćanju stanja u normalu, naročito cijepljenjem kritičnih masa, pogotovo onih koji su u rizičnim skupinama. 

Što se tiče pitanja koga treba prioritetno cijepiti kada jednom dobijemo cjepivo, stručnjaci su jednoglasni. 

Prof. Tešović kaže kako prvenstveno treba cijepiti one koji su pod povećanim rizikom za razvoj teškog oblika bolesti. “Epidemiološke studije koje su do sada objavljene dale su nam mnogo značajnih i dosta uniformnih podataka, na osnovi kojih možemo prepoznati one kod kojih postoji rizik za razvoj teške bolesti. Stariji, osobe s komorbiditetima i morbidno pretili, sve su to populacije u kojih postoji opasnost od razvoja teškog oblika COVID-19. Njih bi svakako valjalo cijepiti. Tu su svakako i osobe kod kojih postoji opetovana i izdašna ekspozicija virusu povezana s njihovom profesionalnom aktivnošću. Na prvome mjestu to su zdravstveni djelatnici, ali i djelatnici u drugim državnim službama koji su izloženiji zarazi, poput profesora i učitelja, policajaca, vatrogasaca i šalterskih djelatnika. Djeca, srećom, ne obolijevaju od teških oblika bolesti, pa ih za sada ne percipiram kao populaciju koja će se cijepiti u “prvom valu”, kazao je prof. Tešović.

Razlike među cjepivima

I nakon licenciranja cjepiva trajno se moraju nadzirati cijepljene osobe da bi se potvrdila sigurnost i djelotvornost novog cjepiva.

Kako je trenutno riječ o čak dvjestotinjak potencijalnih cjepiva koja se istražuju u brojnim zemljama širom svijeta, prof. dr. Jasmina Vraneš pojasnila je o kakvim cjepivima je riječ i po čemu se razlikuju.

Genska cjepiva koriste jedan ili više gena samog virusa za postizanje imunosnog odgovora. Takvo je cjepivo primjerice ono američke kompanije „Moderna“ koja je udružena s američkim Nacionalnim institutima za zdravstvo (NIH) dovela cjepivo u fazu 3 kliničkog istraživanja. Ovo se cjepivo temelji na proizvodnji virusne mRNK koja nakon davanja rezultira stvaranjem virusnih bjelančevina u organizmu cijepljene osobe, te posljedičnog imunosnog odgovora organizma na te bjelančevine. Krajem srpnja započeta faza 3 obuhvatila je 89 američkih gradova i ukupno 30.000 zdravih ispitanika. U tu skupinu spada još desetak cjepiva u razvitku, primjerice ono njemačke kompanije BioNTech u kolaboraciji s američkim Pfizerom i kineskim proizvođačem lijekova Fonsun Pharma. I ovo cjepivo je u fazi 3 kliničkog istraživanja koje obuhvaća 30.000 volontera u SAD-u i drugim zemljama, uključivo Argentinu, Brazil i Njemačku. Očekuje se da će se proizvesti 1,3 milijardi doza do konca 2021. godine.

Sljedeća skupina cjepiva je ona koja upotrebljava različite viruse za unos SARS-CoV-2 gena u ljudski organizama koji su za ljude neškodljivi i u ljudskom organizmu se ne repliciraju. Primjer je cjepivo koje je trenutačno u fazi kliničkog istraživanja 2/3 u Engleskoj i Indiji, a u fazi 3 kliničkog istraživanja u Brazilu, Južnoj Africi i SAD-u, nastalo u kolaboraciji između britansko-švedske kompanije AstraZeneca i Sveučilišta u Oxfordu u Ujedinjenom Kraljevstvu. U ovom se istraživanju koristi adenovirus čimpanzi pa je stoga označeno s ChAdOx1. U tu se skupinu ubraja i kontroverzno rusko cjepivo Sputnik V koje je odobreno za ranu uporabu, premda nije prošlo fazu 3 kliničkog istraživanja. Također je proizvedeno genetskim inženjerstvom, a kao vektore koristi dva adenovirusa, te je sklopljen i ugovor za njegovu prodaju u Vijetnamu. Za ograničenu uporabu registrirano je cjepivo kineske kompanije Can Sino Biologics proizvedeno u suradnji s Institutom za biologiju koji je u sklopu kineske Vojne akademije za medicinske znanosti. U lipnju su objavljeni obećavajući rezultati faze 2 istraživanja, nakon čega je kineska vojska odobrila cjepivo 25. lipnja kao „lijek za posebne potrebe“, ali nije jasno hoće li cjepivo biti za vojnike obvezno ili opcionalno. Faza 3 istraživanja ovog cjepiva započela je u kolovozu u Saudijskoj Arabiji i Pakistanu.

Treća skupina cjepiva upotrebljava virusne bjelančevina, dakle samo dijelove virusa, slično kao recimo cjepivo protiv gripe. Proteinski dijelovi virusne čestice daju se u kombinaciji s različitim adjuvantnim sredstvima ili vezani na nanočestice kako bi se postigla što bolja imunogeničnost i učinkovitost ove vrste cjepiva. Američka kompanija Novavax proizvela je proteinsko cjepivo kod kojeg su virusne bjelančevine vezane na nosače mikroskopskih dimenzija. Sličnu tehnologiju koriste također u proizvodnji cjepiva protiv gripe koje je od ožujka u fazi 3 kliničkog istraživanja; SARS-CoV-2 cjepivo je u fazi 2 koja se provodi u Južnoj Africi od 17. kolovoza, a početak faze 3 očekuje se u
listopadu. U Novavaxu tvrde da će biti u mogućnosti proizvesti preko milijardu doza godišnje kako bi zadovoljili svjetske potrebe. I Sanofi razvija, pored mRNK cjepiva, i proteinsko cjepivo kod kojeg se virusne bjelančevine proizvode u kulturi stanica insekata inficiranih s genetski modificiranim virusom. Adjuvantno sredstvo za to cjepivo koje će mu osigurati veću imunogeničnost proizvodi GlaxoSmithKline. Ove dvije
kompanije očekuju početak kliničkog istraživanja u rujnu i procjenjuju da mogu godišnje proizvesti oko 600.000 milijuna doza.

Posljednja skupina anti-SARS-CoV-2 cjepiva koje se istražuje jesu cjepiva priređena od cjelovite virusne čestice, bilo atenuiranog (oslabljenog) ili inaktiviranog (umrtvljenog) SARS-CoV-2 virusa. Takvo je, primjerice, cjepivo koje je u fazi 3 kliničkog istraživanja u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Peruu i Maroku i za koje kineski proizvođač Sinopharm tvrdi da će biti spremno za distribuciju već do kraja ove godine. Ovo inaktivirano cjepivo proizvedeno je u suradnji s Institutom za biološke proizvode iz Wuhana. Drugo cjepivo iz ove
skupine, a koje je odobreno za ograničenu upotrebu, je proizvod kineske kompanije Sinovac Biotech, a ovo inaktivirano cjepivo zove se „CoronaVac“. U lipnju su objavljeni rezultati faze 1/2 kojom su obuhvaćena 743 volontera, gdje je pokazana dobra imunogeničnost
cjepiva i nije bilo zabilježenih težih nuspojava cijepljenja. Započeta je faza 3 istraživanja u Brazilu i Indoneziji. Kineska vlada dala je odobrenje za ograničenu upotrebu cjepiva u srpnju, a Sinovac je ugovorio  isporuku 40 milijuna doza Indoneziji do ožujka 2021.


KOLIKO SU GRAĐANI EU-a SPREMNI NA CIJEPLJENJE?

“Najveći prateći problem kod cijepljenja u Hrvatskoj nažalost vidim u otporu prema cijepljenju novim cjepivom, osobito u odraslih mlađe životne dobi. Otpor prema cijepljenju novim cjepivom prisutan je i u onih koji inače nisu protivnici cijepljenja. S obzirom na to da su neki aspekti imunogenosti protiv koronavirusa, kao i imunosni odgovor na cjepivo, još uvijek nedovoljno istraženi, ne znamo niti koji postotak stanovništva će trebati biti procijepljen kako bi se zaštitila cijela populacija. U jednom istraživanju u Velikoj Britaniji pokazalo se da većina onih koji se ne žele cijepiti dobiva informacije o cjepivu putem društvenih mreža.

Vrlo zanimljivo znanstveno istraživanje o spremnosti na cijepljenje novim cjepivom protiv koronavirusa provedeno je u 7 država Europske Unije (Danska, Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Portugal, Nizozemska i Italija) i objavljeno u lipnju. U istraživanjem je bilo uključeno oko 1000 ispitanika iz svake države. Ukupno je 73,9 % od 7664 ispitanika izjavilo da se žele cijepiti protiv COVID-19, ako bude dostupno cjepivo; 18,9 % ih nije bilo sigurno, a 7,2 % da se ne žele cijepiti. Od pojedinačnih država, najmanji postotak ispitanika koji se želi cijepiti bio je iz Francuske (62 %), a najveći iz Danske i Velike Britanije (oko 80 %). Najveći postotak populacije koja se ne želi cijepiti bio je iz Francuske i Njemačke (10 %)”, rekla je doc. Mimica Matanović. 

Prof. dr. sc. Jasmina Vraneš ustvrdila je kako je sigurno da će se morati jasno definirati koje skupine treba prioritetno cijepiti. U SAD-u, kaže, procjenjuju da će od 330 milijuna stanovnika imati mogućnosti cijepljenja njih 30 - 40 milijuna. Svi se eksperti slažu da prioritetno treba cijepiti zdravstvene djelatnike kako bi se omogućilo funkcioniranje zdravstvenog sustava. “Pri tome ne treba na to gledati usko, pod zdravstvene djelatnike misli se na sve zaposlenike bez kojih nema funkcioniranja zdravstvenog sustava, pa treba obuhvatiti cijepljenjem i nosače, vozače, kuharice u bolnicama itd.

Trebalo bi prioritetno cijepiti i sve osobe koje zbog svojeg zanimanja imaju visok potencijal širenja bolesti na ranjive skupine, kao što su djelatnici domova za starije osobe ili one osobe koje imaju potencijal zaražavanja velikog broja ljudi s rizikom brzog širenja infekcije, kao što su djelatnici u zatvorima, predškolskim i školskim ustanovama, vozači u javnom prijevozu, izbjeglice, tražitelji azila i slično”, kaže profesorica Vraneš te dodaje da je nužno da prioritet u cijepljenju imaju vulnerabilne skupine, o čemu postoji opći konsenzus stručnjaka i te su skupine dobro definirane. “Kao klinički mikrobiolog ja sam više usmjerena na dijagnostiku, na sam virus, njegova obilježja i odnos između virusa i ljudskog organizma, vrste cjepiva i njihove karakteristike te međusobne razlike između pojedinih cjepiva.

Naravno, bilo bi poželjno da se cijepljenjem obuhvati što više ljudi, a u našoj trenutačnoj epidemiološkoj situaciji kad su glavni promotori širenja epidemije mladi ljudi od 18 do 35 godina. Bilo bi dobro da smo imali cjepivo i mogli cijepiti tu populaciju mladih i zdravih ljudi, da ne ulazimo u jesen s velikim brojem zaraženih… No još su mnoga pitanja otvorena”, kaže profesorica Vraneš. Vidjet ćemo, nastavlja, koja će se cjepiva pokazati dobra, te štite li od infekcije ili samo od nastupa bolesti, pa ćemo bolje moći odabrati skupine koje će se prioritetno cijepiti.

Postoji opravdana bojazan da bi uporaba cjepiva koje nije dovoljno učinkovito nanijela puno više štete nego koristi, zbog lažne sigurnosti
cijepljenih koji se više ne bi pridržavali epidemioloških mjera prevencije s uvjerenjem da su cijepljeni pa stoga i zaštićeni. Zbog toga je bolje nikakvo nego loše cjepivo.

U EU odobren prvi lijek za liječenje Covid - 19

Iako u Europskoj Uniji trenutačno nema dostupnih cjepiva koja su odobrena za liječenje ili prevenciju COVID-19, kažu u HALMED-u, nedavno
je u EU odobren prvi lijek za njegovo liječenje. “Europska komisija je 3. srpnja ove godine donijela Provedbenu odluku o izdavanju uvjetnog odobrenja za stavljanje u promet lijeka Veklury, čija je djelatna tvar remdesivir. Nositelj odobrenja je tvrtka Gilead Sciences Ireland UC, Irska. Odluka je donesena temeljem preporuke Povjerenstva za humane lijekove (CHMP) pri Europskoj agenciji za lijekove (EMA). Lijek
je namijenjen za COVID-19 u odraslih i adolescenata starijih od 12 godina s pneumonijom, čije liječenje zahtijeva primjenu dodatnog kisika. Djelatna tvar lijeka Veklury, remdesivir, virusni je inhibitor RNA polimeraze. Prema informacijama o tom lijeku, on djeluje na taj način da ometa proizvodnju virusne RNK (genskog materijala), sprječavajući razmnožavanje virusa unutar stanica. Na taj način može pomoći tijelu da prebrodi virusnu infekciju, a pacijentima pomaže da se brže oprave. Remdesivir se primjenjuje infuzijom (drip) u venu, a njegova je primjena ograničena na zdravstvene ustanove u kojima se bolesnici mogu pomno nadzirati; potrebno je pratiti funkciju jetre i bubrega prije i tijekom liječenja”, pojašnjavaju iz HALMED-a. Veklury je, nastavljaju, prvi lijek protiv COVID-19 za koji je podnesen zahtjev za davanje odobrenja u Europskoj uniji. Ocjena podataka ovog lijeka započela je pri EMA-i 30. travnja te je provedena u skraćenom vremenskom roku postupkom postupne ocjene. Riječ je o postupku koji EMA primjenjuje tijekom izvanrednih javnozdravstvenih stanja, u kojem se podaci o lijeku ocjenjuju čim postanu dostupni. Slijedom ocjene dostupnih podataka, EMA je zaključila kako koristi remdesivira nadmašuju njegove rizike u liječenju bolesnika s pneumonijom čije liječenje zahtijeva primjenu dodatnog kisika, odnosno u bolesnika s teškim oblikom bolesti.

Izvor:

https://issuu.com/lijecnicke-novine/docs/ln192?fr=sNWVmNjI3ODIw


Profesor dr. Krešimir Pavelić: Pozitivan PCR test ne mora nužno značiti i zaraženost
Mario Pejović, Al Jazeera

Profesor Krešimir Pavelić, osnivač i dugogodišnji pročelnik Odjela za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci i aktuelni dekan Medicinskog fakulteta u Puli kojem je fokus istraživanja molekularna medicina, s početkom širenja ovog virusa u regiji je za Al Jazeeru govorio šta nauka zna, a gotovo pola godine kasnije, pojašnjava šta se u međuvremenu otkrilo i gdje smo u borbi protiv ovog virusa.

U naučnoj literaturi ima jako puno podataka o 'bjegovima' virusa iz laboratorija te o brojnim razlozima tih 'bjegova', kaže profesor Pavelić. Ujednačene terapije za liječenje COVID-a 19 nema jer ne znamo puno o ovoj bolesti

Svjetska zdravstvena organizacija prije šest mjeseci je proglasila pandemiju zbog novog korona virusa, koji je prvi put registriran u Kini krajem prošle godine i koji je do sada doveo do smrti više od 900.000 ljudi širom svijeta, a milioni osoba su bili zaraženi ovim virusom. Osim što je doveo do preuranjene smrti stotina hiljada ljudi, virus je brojne zdravstvene sisteme doveo na ivicu kolapsa, a svjetske ekonomije i dalje traže način da se oporave od posljedica.

Prošlo je više od devet mjeseci od kada je novi korona virus registriran u javnosti. Mnogo je bilo tvrdnji o njegovom porijeklu, korišten je i ostvarivanju političkih ciljeva. Prema dostupnim podacima, šta se zna o njegovom porijeklu i porijeklu oboljenja COVID-19?

- Ostajem kod svog prvotnog stanovišta da se radi o hibridu, vrlo vjerojatno stvorenom ili genetskim inženjerstvom ili modifikacijom kroz "presađivanje" u ljudskim stanicama, dakle u laboratoriju. U znanstvenoj se literaturi spominje hibridni virus koji sadrži dio sekvence CoV virusa šišmiša te tzv. receptor-vezujuću domenu iz ljuskavca. Takav hibrid može biti produkt prirodne rekombinacije ali i genetske manipulacije. Sličan je virus stvoren i objavljen u znanstvenoj literaturi o čemu sam već govorio. Tvrdnje uglednih znanstvenika pa i Nobelovaca da je virus umjetan proglašene su automatski teorijom zavjere čime je nanesena velika šteta znanstvenoj diskusiji i stvarnom poimanju porijekla ovog virusa. Takve se stvari u budućnosti ne bi smjele događati. Naime, znanstvene osnove ima i tvrdnja da je originalni Corona virus prenesen iz šišmiša u ljude.

Također, virus koji je inače bezopasan za ljude kao što je to većina animalnih virusa, manipuliran je u laboratoriju. Naime, saznalo se da su znanstvenici iz Wuhana već godinama uzgajali takve viruse i presađivali ih kroz humane, genetski modificirane stanice. Svrha takvih postupaka navodno je bila učiniti viruse što virulentnijima za ljude! Naravno postavlja se logično pitanje kako su ovakva istraživanja uopće moguća i kakvu korist donose populaciji u odnosu na rizik! Očito iz ovoga što se dogodilo sa SARS-CoV-2 nismo ništa naučili jer i dalje nitko ne propituje zbog čega takvi pokusi i laboratoriji uopće egzistiraju i tko ih je financirao. Naposljetku, virus koji je "presađivan" kroz humane stanice mogao je lako pobjeći iz laboratorija, tim prije što su u javnosti dane informacije kako su uvjeti u Wuhanskom laboratoriju bili proglašeni neadekvatnima.

Jedna od ranih tvrdnji, prije svega administracije Donalda Trumpa, jeste da je virus pobjegao iz laboratorije u Wuhanu. Koliko je realna takva tvrdnja i da li je već bilo slučajeva da su vještački uzgojeni virus "pobjegli" iz laboratorija?

- Tvrdnje Trumpove administracije su realne, premda su osporavane u medijima. Općenito mislim da se Trumpa banalizira. Američka tajna služba itekako je dobro obaviještena o situaciji i s Wuhanskim laboratorijem i sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom. Naime, nakon posjete delegacije američke ambasade Wuhanskom laboratoriju sa svrhom provjere sigurnosnih mjera, ustanovljeni su veliki problemi te neadekvatni uvjeti rada. Da li je došlo do bijega umjetno konstruiranog ili presađivanjem promijenjenog virusa za ishod čitave priče je svejedno. Ta je opcija vrlo izgledna i treba ju razmotriti.

U znanstvenoj literaturi ima jako puno podataka o "bjegovima" virusa iz laboratorija te o brojnim razlozima tih "bjegova". Upravo to, između ostaloga, obrađujem u svojem znanstvenom članku koji mi je naručio jedan poznati znanstveni časopis. Među tim razlozima ističu se brojni loši uvjeti u laboratorijima te neadekvatna manipulacija virusima.

Za dvije velike pandemije vjeruje se također da su nastale bjegovima iz laboratorija – virus H1N1 1977. i virus Venecuelanskog konjskog encefalitisa. Na pitanje da li je virus namjerno pušten ne znam odgovor. Ako pitate neke visokopozicionirane vojne stručnjake, oni će Vam reći da bioteroristički laboratoriji posjeduju takve konstrukte u tajnosti.

Vjerojatnost puštanja virusa iz laboratorija u zajednicu tijekom pet godina istraživanja vrlo je velika (oko 16 posto u petogodišnjem istraživačkom razdoblju). Prema izvješćima o incidentima iz američkog Nacionalnog instituta za zdravlje, ovaj je rizik vjerojatno puno veći.

Svjedoci smo velikog broja asimptotskih slučajeva zaraženih osoba, ali ujedno i slučajeva gdje su pacijenti završavali na respiratorima, uz veliki broj umrlih. Zbog čega se to dešava, odnosno zbog čega ljudi različitoj reagiraju na ovaj virus?

- Događa se isto što i s drugim zaraznim, poglavito virusnim bolestima. Iako se anatemizira veza između gripe i COVID-a 19 ne vidim u tom pogledu veliku razliku. I neki pacijenti oboljeli od gripe umiru od komplikacija. Moram nadalje reći da tvrdnja o asimptomatskim slučajevima kod mene uvijek izazivala oprez pa i skepsu, pogotovo kad se apostrofira mogućnost širenja bolesti. Naime, da bismo mogli tvrditi da zaraženi nemaju simptome moramo biti sigurni u dijagnostički test te što on zapravo detektira. U svojim ranijim intervjuima spominjao sam mogućnost lažno pozitivnih ali i lažno negativnih testova.

Znamo već da neki ljudi uopće ne reagiraju na virus i nikada ne razvijaju simptome, dok drugi, prividno zdravi, imaju teške ili fatalne pneumonije. Klinički ishodi su dramatično različiti. Pokušalo se ovo objasniti razlikama u genetici pa je tako npr. ustanovljeno da ljudi koji razvijaju respiratorne probleme češće imaju varijante u jednom ili dva gena za razliku od onih koji nemaju nikakve simptome. Jedna od varijanata nalazi se u regiji genoma koja determinira ABO krvni tip. Ostale varijante nalaze se u nekoliko drugih gena, uključujući i one koji kodiraju za protein koji je u interakciji s receptorom koji virus koristi za ulazak u stanicu čovjeka. Neke od varijanata su u vezi s dva gena koji kodiraju molekule povezane s imunim odgovorom preko patogena. Čini se da ove varijante ipak igraju skromnu ulogu u ishodu bolesti.

Nastavljaju se, međutim, genetička istraživanja koja bi možda mogla uroditi nekim znatno relevantnijim mutacijama vezanima za ishode bolesti. Svi virusi mutiraju kada inficiraju ljude. Neke mutacije imaju sposobnost smanjivanja efikasnosti vakcina, alterirajući sposobnost antitijela i T-stanica da prepoznaju patogen. No većina mutacija neće imati utjecaj. Virusi koji su se raširili po Europi tijekom februara posjeduju mutaciju ili mutacije trenutno nađene u svim regijama svijeta. Studije sugeriraju da te mutacije čine SARS-CoV-2 znatno infektivnijim u stanicama u kulturi, ali nije jasno kako se to odražava na infekcije ljudi. Ponovno naglašavam da bez ispravne dijagnostike koja se zasigurno treba temeljiti na pouzdanim i validiranim testovima, kliničkoj slici i ostalim kliničkim metodama ne mogu uopće precizirati konkretne podatke niti znati o čemu točno raspravljamo.

Razjasnite malo tvrdnju o eventualno lažno pozitivnim dijagnostičkim testovima.

- PCR je vrlo osjetljiva metoda. Ona detektira prije svega genetsku sekvencu te je stoga važno da test bude precizan i validiran. Također, test detektira i segmente genoma neaktivnih virusa, npr. nakon prošle, završene infekcije. Tako dobivamo nerealne, lažno pozitivne rezultate broja zaraženih. Ljudi koji su zaraženi tjedan dana, mogu biti pozitivni tjednima nakon prestanka bolesti. To ne znači da su bolesni niti infektivni. Stoga je broj zaraženih manji nego što se prijavljuje. To objašnjava i činjenicu da broj zaraženih raste a broj bolesnika u bolnicama opada. Znanstvenici moraju otkriti prag stvarne zaraze. Ljudi vrlo vjerojatno nisu ponovno zaraženi nakon bolesti već se iz njih uklanjaju fragmenti virusa koje PCR detektira. Dakle, pozitivan PCR test ne mora nužno značiti i zaraženost. Tome treba dodati i podatak da su se navodno na tržištu našli navodni kineski PCR testovi koji su davali lažno pozitivne rezultate.

Rusija je već predstavila vakcinu protiv ovog virusa, a najavljuje se da će i druge vakcine biti uskoro dostupne. Koliko je realno da su ovako brzo razvijene vakcine?

- Kad je riječ o vakcinama znamo izuzetno malo o virusu. Razvijanje vakcine može trajati najmanje godinu dana, a barem 59 posto znanstvenika misli da se to neće dogoditi nikada. Srećom neka su klinička istraživanja već u toku, no javnost mora znati da li te vakcine uopće rade i da li su sigurne. Javnost mora znati da su one do sada testirane s obzirom na sigurnost ali ne i na efikasnost.

Ruska vakcina sadrži dva adenovirusna prijenosnika ili vektora. Važno je napomenuti da se adenovirusi ne ugrađuju u genom čovjeka. Ti vektori nose gen za tzv. spike glikoprotein važan za infektivnost virusa. Vakcina je navodno odobrena brzim koracima bez provedene tri faze kliničkih testiranja. Rezultati prve dvije faze objavljeni su u časopisu Lancet. Navodno je vakcina izazvala snažan imuni odgovor u svih 76 ispitanika. Za američke i europske agencije ovaj podatak ne bi bio dovoljan za registraciju. Masovna se proizvodnja očekuje uskoro. U ovom trenutku ne mogu reći da li je vakcina sigurna i učinkovita. Ne bi se, međutim, začudio da s vakcinom bude sve u redu. Zbog preuranjene registracije izazvala je zabrinutost znanstvenika, osobito na Zapadu. Kad su znanstvenici adresirali HIV/AIDS krizu, trebalo je dosta godina pažljivih viroloških istraživanja lijekova pa i epidemiologije. Postoji bojazan da će gajenje lažnih nada uzrokovati samozadovoljstvo koje će nam oduzeti vrijeme potrebno za pronalaženje zaista dobrih i učinkovitih rješenja. Znanstvenike brinu moguća trajna šteta od pretjeranih obećanja u znanosti.

U svijetu se koriste različiti lijekovi za tretiranje oboljelih. Zbog čega se ne koriste ujednačene terapije i koje probleme možemo očekivati s novim vakcinama i terapijama koje se koriste?

- Ujednačene terapije nema jer ne znamo puno o ovoj bolesti. Već sam napomenuo važnost dobre dijagnostike koja apsolutno treba više podataka od podataka PCR testa. Što se lijekova tiče vidimo puno negativnih rezultata testiranja nekih lijekova poput lopinovir-ritonavir kombinacije. Snage se usmjeravaju prema novim antiviralnim lijekovima te brojnim antitijelima. Postoje ekscitirajuće i vrlo spekulativne mogućnosti. Tu postoji čitav niz lažnih iščekivanja. Lansiraju se brzinska klinička istraživanja učinkovitosti raznovrsnih tretiranja pacijenata s COVID-om 19. Klorokin i hidroksiklorokin zahtijevaju dodatna istraživanja premda se i tu spominje moguća veća šteta od učinaka. Testiraju se antiviralni lijekovi u kombinaciji s interferonom beta premda se upućuje na oprez pogotovo ako se daje bolesnicima u kasnijoj fazi. Koriste se kortikosteroidi i baricitinib koji se inače koriste za liječenje reumatoidnog artritisa, zatim camostat nazilat, lijek koji je u Japanu licenciran za liječenje oboljelih od pankreatitisa. Šanse se daju i ostalim antiviralnim lijekovima uključujući lijek protiv influence favipiravir te dodatno HIV antiretroviralni lijekovi. Istraživači također pokušavaju potaknuti imunost s plazmom pacijenata oporavljenih od CIVIDA 19 ili pak upotrebom monoklonskih antitijela usmjerenih na SARS-CoV-2.

Sve te lijekove trebalo implementirati u najranijoj fazi bolesti prije no što postane znatno gora. No kako to odrediti? To je ključno pitanje. To će ovisiti o eventualnom pronalaženju krvnog biljega. Tek se nedavno počelo pomalo govoriti i o važnosti imunološkog odgovora samog organizma te pripadajućim imunostimulansima ili preparatima važnima za imunitet, poput primjerice vitamina D, kod pacijenata.

Postoje navodi da su se u nekim slučajevima antitijela pojavljivala prije COVID-a 19. Kako je to moguće?

- Antitijela su važna komponenta naše obrane od virusa. Na njihovu stvaranju počiva i strategija vakcinacije. Zanimljivo je da u nekih ljudi postoje neutralizirajuća antitijela prije pojave SARS-CoV-2 pandemije. Jedna biotehnološka kompanija pronašla je u osobe oboljele od SARSa antitijelo još 2003. a to je antitijelo neutraliziralo SARS-CoV-2. Kompanija sada radi na modificiranom antitijelu s poboljšanim svojstvima. Pitanje na koje za sada nema odgovora je koje od brojnih monoklonskih antitijela protiv SARS-CoV-2 je najbolje i zbog čega? Odgovor na ovo pitanje neće biti lagan jer mi zapravo ne znamo ulogu neutralizirajućih antitijela u ovoj bolesti. Još je intrigantnija činjenica da su tzv. pomoćničke T-stanice, odgovorne za imunološku obranu, nađene u krvi osoba prikupljene između 2015. i 2018., dakle prije pojave pandemije. To bi moglo značiti da se velik broj ljudi može nositi s SARS-CoV-2 virusom jer posjeduju određeni rezidualni imunitet nakon izlaganja sličnim virusima u prošlosti.

U ranijem intervjuu se kritizirali uvedene mjere borbe protiv širenja virusa. Da li ste i dalje pri tom stavu?

- Apsolutno ostajem pri tome i danas kao i pri svemu onome što sam ranije rekao u intervjuima. Rekao sam doduše da ćemo virus brzo zaboraviti, no to nam nisu dali mediji koji neprestano "pumpaju" situaciju straha. Krive mjere predviđanja dovele su u svijetu do paničnih vladinih mjera vrlo upitnih medicinskih učinaka. Utjecaj lockdowna na stopu smrtnosti uopće nije jasan. Naime lockdown je izazvao više štete zbog odgađanja tzv. ne-urgentnih medicinskih procedura kako bi se pojačala kontrola COVID-a 19. Nemamo ideju koliko je ljudi umrlo zbog lockdowna niti kako je to utjecalo na psihofizičko zdravlje ljudi.

Zagovarao sam tzv. švedski model i on se pokazao ispravnim. Mediji su ga pokušavali diskvalificirati, čak su navodili i krive kalkulacije smrtnosti. Lockdown je bila nerazumna i iznenađujuće sveobuhvatna mjera za koju će kad-tad netko morati snositi posljedice. O razlozima neprihvatljivosti lockdowna već sam elaborirao. Čovjek se s pravom pita nije li taj orkestrirani lockdown imao neku specifičnu svrhu. Na to će pitanje trebati odgovoriti političari i ekonomisti. Nama preostaje da svjedočimo o još jednoj ljudskoj gluposti u povijesti čovječanstva. Jedno od vrlo upitnih pitanja ostaje i obavezno nošenje maski što također ni približno ne može riješiti pitanje pandemije a može imati negativne posljedice po zdravlje, osobito kod dugotrajnog nošenja, te je pitanje zašto se takva mjera uopće donosi. Ovdje smatram kako su iznimke situacije u zdravstvenim ustanovama.

Izvor:

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/pavelic-pozitivan-pcr-test-ne-mora-nuzno-znaciti-i-zarazenost

 


Dijete i maskajpg

DOBA PANDEMIJE Jedino čega se čovjek treba bojati jest kultura straha
Lovorka Brajković, Glas Koncila, 20. rujna 2020.

Ljeto polako završava, a nastupa povratak u školske klupe. No i dalje nije sasvim jasno hoće li čitavo vrijeme škola biti organizirana »uživo« ili online. I pod kojim uvjetima. U proteklih nekoliko tjedana u medijskom je prostoru bilo toliko oprječnih informacija, što uz cjelokupnu situaciju oko koronavirusa stvara dodatnu pomutnju koja još više pojačava osjećaj gubitka kontrole.

Cjelokupno društvo u Hrvatskoj, ali i u cijelom svijetu, u stanju je svojevrsne krize, ne samo zdravstvene nego i gospodarske. U stanjima krize ljudi teže funkcioniraju, izraženiji je osjećaj manjka kontrole nad životom, što dovodi do razvoja osjećaja bespomoćnosti i beznađa. U takvim stanjima sasvim sigurno katastrofični načini izvještavanja o pandemiji nikako ne pridonose uspostavi unutarnjega mira, niti pomažu roditeljima u odluci hoće li poslati dijete u školu ili ne će. Još manje pomažu nedorečene informacije, odnosno informacije koje šalju stručnjaci, odnosno strukture iz mjerodavnih ministarstava. Na roditeljima je velika odgovornost u donošenju vlastitih odluka, osobito onih koje se tiču dobrobiti djeteta.

Nesigurnost prožeta strahom

Teško je u današnje doba pandemije biti roditelj. Mnogi roditelji strahuju od polaska svoje djece u školu, a to je velikim dijelom odraz straha od moguće zaraze djeteta i prenošenja virusa na ostale članove kućanstva. No ni djeca nisu pošteđena osjećaja nesigurnosti jer dijete promatra roditeljske reakcije, vidi i osjeti roditeljsku zabrinutost i ako mu nije dovoljno dobro objašnjeno o čemu je zapravo riječ, vrlo lako i ono može razviti brojne strahove koji su potaknuti strahom od korone. No dijete još uvijek nije dovoljno zrelo da shvati kako je važno održavati fizički razmak, da se ne smije srdačno (što uključuje i socijalnu bliskost) pozdraviti sa svojim školskim prijateljima, da mora nositi masku i redovito prati i dezinficirati ruke. Osim svih školskih pravila i obveza, tu su i epidemiološka pravila koja će morati svladati svako dijete. Stoga se i kod odraslih, ali i kod djece svih uzrasta javljaju brojne emocije, poput tuge, bijesa, straha, tjeskobe i nesigurnosti; a djeca se s takvim emocijama suočavaju na različite načine i na različite ih načine pokazuju. Do sada su se djeca morala suočiti sa zatvaranjem škola, otkazivanjem brojnih događaja poput rođendana, izleta, športskih natjecanja, odvajanjem od prijatelja, baka i djedova, a sad ih čeka jedno novo razdoblje – nova pravila ponašanja koja nikako nisu prirodna i normalna. Roditelji nerijetko navode kako primjećuju promjene u ponašanju djece poput istinske zabrinutosti da će se zaraziti koronavirusom, zabrinutosti za zdravlje roditelja i ostalih članova obitelji.

Oči širom otvorene

Ne tako davno cijela je zemlja bila stavljena u stanje karantene, djeca su većinu svojega vremena provodila u svojim kućama, promatrajući roditelje, osluškujući ih i pokušavajući shvatiti što se događa. S obzirom na to da se vrlo malo znalo o samoj bolesti i virusu, većinom su se pratile vijesti i medijska izvještavanja kako bi se dobila informacija i stekao uvid koliko je virus zaista opasan i o kakvoj je bolesti riječ. Dijete je promatrajući roditelje, koji su zasigurno bili ustrašeni, stvaralo određenu sliku o toj situaciji, a roditelji i njihove emocionalne reakcije za njih su bili jedini relevantan podatak o tome što se zapravo događa.

Strah koji se uvukao u gotovo sve pore obiteljskoga funkcioniranja uvelike se reflektira i na emocionalna stanja djeteta; dijete može postati tvrdoglavo, anksiozno, uplašeno, ljutito, uznemireno, tužno, agresivno. Roditelj je model po kojem dijete uči i stječe sve potrebne socijalne vještine i načine nošenja s problemima i sa stresom. A s obzirom na to da su medijska izvještavanja, osobito na početku proglašenja pandemije, dodatno podgrijala osjećaj straha, ne treba čuditi to što pojedina djeca postaju regresivnija u svojem ponašanju.

Roditelji često s dobrom namjerom izbjegavaju razgovarati o negativnim emocijama, smatrajući da na taj način štite dijete – pri čemu se postiže upravo suprotan učinak. Izbjegavanje razgovora o pandemiji i emocijama koje ju prate može dovesti do toga da emocije postanu još snažnije i dugotrajnije. Stoga je iznimno važno da roditelji razgovaraju s djecom o trenutačnoj situaciji, da ne prenose vlastite strahove na dječje funkcioniranje, nego da objasne djeci što se trenutačno događa, dajući onu količinu informacija koju dijete s obzirom na svoju dob može shvatiti. Važno je djetetu na razumljiv način objasniti kako se zaštititi od moguće zaraze, pokazati mu što roditelj čini kako bi se zaštitio i dati mu dovoljno vremena da obradi sve informacije; potrebno je učiti ih kritičkomu promišljanju i koliko je važno naći valjane, provjerene i pouzdane informacije kako se ne bi razvili strahovi i fobije. Jedna od važnih zadaća roditelja jest i zaštiti dijete od medijskoga prostora koji vrvi »katastrofama i kataklizmama«. Uvijek sve prođe, pa će tako proći i ova situacija. Na sreću, nevolje ne traju zauvijek.

Većina ljudi osjeća ljubav, radost, sreću, zadovoljstvo i druge pozitivne emocije koje omogućavaju napredak, osobni rast, užitak. No ljudi nisu lišeni i takozvanih negativnih i neugodnih emocija koje sputavaju, otežavaju djelovanje, pasiviziraju pojedinca, i koje su često zaslužne za iracionalno ponašanje.

Strah predstavlja jednu od neugodnih emocija, koja je primarna, urođena, s kojom se svaki čovjek rađa. Strah je negativni osjećaj koji osoba doživljava kad vidi ili jednostavno očekuje opasnost, bez obzira na to je li ta opasnost realna, stvarna ili je iracionalna. Iako je strah neugodna emocija i većinom ljudi izbjegavaju situacije koje u njima bude osjećaj straha, strah zapravo ima zaštitnu funkciju jer dovodi cijeli organizam u stanje pripravnosti kako bi se osoba mogla suočiti s izvorom straha.
Od korisnoga do razarajućega straha

Realan, normalan strah omogućava ljudima izbjeći situacije koje mogu biti pogubne za život. Tako strah sprječava ljude da nepažljivo prelaze cestu, da se izlažu situacijama koje mogu narušiti njihov psihofizički integritet i tako ih štite od realnih izvora opasnosti. Takav je strah prirodan, normalan i poželjan. Iako je strah neugodna emocija i većinom bi ga ljudi željeli na sve moguće načine ukloniti, uklanjanje straha isto je kao da tko želi uništiti kućni protupožarni alarm jer ponekad pušta glasne i iritantne glasove – a koliko je puta samo spasio osobu od potencijalne opasnosti. Osjećaj straha nikako nije znak slabosti, a nedostatak straha može ukazivati na određena ozbiljna oštećenja mozga. Strah dolazi u brojnim nijansama – od blagoga pa sve do paralizirajućega. Međutim, kronični stres, osjećaj napetosti, stalna briga i svakodnevna nesigurnost mogu tiho, gotovo pa šuljajući se, ozbiljno našteti tjelesnomu i psihičkomu zdravlju osobe.
Gubitak kontrole i stalni izvor stresa

No osim takozvanoga normalnoga, prirodnoga i poželjnoga straha, postoji i druga vrsta straha koja je nepoželjna i neprirodna – a to je psihološki strah koji nastaje kao posljedica misli i neugodnih i zastrašujućih mentalnih slika koje su vezane uz prošlost ili uz budućnost. Takav strah stalni je izvor stresa koji čovjeka drži u pojačanoj budnosti, napetosti, a često se javlja kao posljedica prošlih neuspjeha, bolesti, osobnih i društvenih kriza, vjerovanja da osoba nema kontrolu nad situacijom i da nema dostatnih mogućnosti i sposobnosti oduprijeti se neugodnim i prijetećim situacijama.

Ustrojstvo društva i mjere ponašanja mogu biti izvor brojnih strahova poput straha od gubitka posla, neimaštine, materijalne ugroženosti, gubitka položaja u društvu, straha od bolesti, smrti, gubitka voljenih osoba i slično.

Izvori straha mogu se naći u neznanju jer nepoznavanje nečega i nejasne situacije sasvim su sigurno veliki generator straha. Neznanje ostavlja dovoljno prostora za razne špekulacije i otežava stvaranje pravih i zdravih načina suočavanja s problemima. Kad osoba ne poznaje dovoljno svojega »neprijatelja«, tada strah vlada, a kad strah vlada, razum i realnost padaju u drugi plan.
Strah iz neznanja i gubitak kontrole

Ljudi su skloni precjenjivati opasnosti kad se dogode nove situacije, a što je manje znanje o određenoj prijetnji, strah je veći, kao i osjećaj neizvjesnosti. U tim situacijama često se javlja potreba pojedinca da ponovno uspostavi osjećaj kontrole. Općenito, ljudi veću pozornost pridaju lošim i negativnim informacijama, osjetljiviji su na neugodne i loše vijesti koje su ključne za preživljavanje, pri tome zanemarujući objektivnost situacije i pokušaj dobivanja realnijega uvida u stanje.
Iako je strah neugodna emocija i većinom bi ga ljudi željeli na sve moguće načine ukloniti, uklanjanje straha isto je kao da tko želi uništiti kućni protupožarni alarm jer ponekad pušta glasne i iritantne glasove

Kako ne razviti strah od budućnosti, strah od neizvjesnosti koju nosi budućnost kad su normalne pojave prikazane kao iznimno opasne, kad je većina medijskoga prostora posvećena negativnosti, kad se u doba pandemije više pozornosti posvećuje broju oboljelih, a tek se ovlaš spomene koliko se ljudi oporavilo i uspješno izborilo s bolešću? Kako ne razviti strah od budućnosti kad medijskim prostorom dominiraju neuspjesi, kad je pojedinac većinu svojega vremena izložen informacijama koje nikako ne dovode do osjećaja zadovoljstva i ispunjenosti? Malotko je svjestan činjenice da strah, a osobito strah od budućnosti s lakoćom preuzima kontrolu nad životima, čineći čovjeka glumcem u loše režiranom filmu i dovodeći do toga da osoba ne poduzima gotovo ništa kako bi živjela život punim plućima, u trenutku, a ne u budućnosti koja tek treba doći.

Zdrav razum pravo je oružje kojim se osoba treba boriti protiv straha; ljudi danas žive duže i relativno kvalitetnije nego prije. Postoje i uvijek će postojati stvari koje osoba ne će moći kontrolirati; uvijek će postojati opasnosti koje će izazivati strah i dovoditi do stanja anksioznosti. No jesu li te opasnosti stvarne ili se samo radi o nametnutom osjećaju, pitanje je na koje svaka osoba za sebe treba pronaći odgovor. Težnja čovjeka da bude bez straha jest iluzija, jer strah je nužan preduvjet kako bi se osoba zaštitila, i hrabar čovjek nije onaj tko ne osjeća strah nego onaj tko se suočio s vlastitim strahovima i učinio da strah radi za njegovu dobrobit, a ne na njegovu štetu. Koliko god se neka situacija činila zastrašujućom, važno je sagledati cjelokupnu situaciju. Jer cjelokupnim sagledavanjem u obzir se uzima i druga strana medalje, koja demantira tu nametnutu katastrofu.

Ljudi koji razgovore započinju negativnim vibracijama pesimistični su ljudi i žrtve su vlastitoga pesimizma, koji pokušavaju proširiti na svoju okolinu. I upravo su to pojedinci koji bez imalo kritičkoga razmišljanja bezuvjetno vjeruju medijskim napisima, dopuštajući da im takva slika iskrivljene realnosti postane svakodnevica i ultimativna istina. Dostojanstveno živjeti uključuje pobjedu nad strahom, jer strah paralizira, onemogućava racionalno promišljanje i u konačnici dovodi do osjećaja bespomoćnosti i beznađa. A to nikako ne znači živjeti punim plućima.
Odbacivanje tamnih naočala

Jedino čega se čovjek treba bojati jest kultura straha, koja sve više obilježava svakodnevni život. Život je obojen različitim bojama, od sumornih pa do veselih koje dižu raspoloženje; no ljudi su češće skloni promatrati život kroz tamne naočale, doživljavajući većinu događaja lošijima nego što oni u zbilji jesu. Budućnost je nedvojbeno neizvjesna, ali neizvjesnost nije nužno negativna; u budućnosti će svi ljudi barem jednom biti povrijeđeni i njihovi planovi ne će teći zamišljenim tijekom, ali to ne znači da se zbog toga treba panično bojati.

U trenutku kad se osoba suoči s vlastitim strahovima, strah prestaje postojati, osoba postaje slobodna i rasterećena, manje osjetljiva na utjecaje okoline, spremna kritički se osvrnuti na stvari i događaje koji ju okružuju. A do tada je zarobljenik vanjskih, nametnutih stajališta.

Jedino čega se čovjek treba bojati jest kultura straha

Vrijeme pandemije koronavirusne bolesti praćeno je velikim nepoznavanjem situacije u kojoj se našao cijeli svijet i kao takvo predstavlja izvor straha. Sve ono što se do sada smatralo uobičajenim, sada postaje potencijalno opasno, što pojedinca može dovesti u stanje zbunjenosti – što se smije, a što ne smije; što je poželjno, a što nepoželjno; što sve može dovesti do toga da se osoba zarazi, ali i da svojim ponašanjem zarazi svoje bližnje. Strah kao reakcija na novu situaciju sasvim je opravdan osjećaj, pa čak i jednim dijelom poželjan jer potiče osobu na pojačani oprez, i time ju štiti od mogućih neželjenih ishoda. No kad strah preraste u paniku, odnosno kad strah postane toliko intenzivan da paralizira osobu u normalnom svakodnevnom djelovanju, tada takav strah »ne radi« u korist osobe i on nije odraz stvarnoga rizika nego je odraz osobnoga doživljaja situacije i nerijetko dovede do razvoja anksioznosti, napadaja panike praćenoga pojavom negativnih i crnih misli – koje opet s druge strane pojačavaju taj strah i paniku, i tako se vrte u začaranom krugu.

Strah – aktivator psiholoških problema

Danas, kad se znatno više zna o virusu, većinom se ističu one informacije koje podižu razinu straha, a manje se daje na važnosti porukama kako se zaštiti, kako se ponašati u novonastaloj situaciji. Upravo izazvani strah utječe na to kako će tko reagirati na medijske prikaze koronasituacije, a osobito su pogođene osjetljivije skupine ljudi poput starijih osoba, kroničnih bolesnika, bolesnika s određenim psihičkim poteškoćama. Takvo širenje straha ne pogađa samo osjetljive skupine, nego dovodi i do pojačanoga rizika od narušavanja psihičkoga zdravlja pojedinaca i razvoja brojnih negativnih emocionalnih stanja i psihičkih poremećaja i bolesti poput anksioznosti i depresije. Jednom aktivirani strah pogoduje zanemarivanju informacija kojima je cilj smiriti pojedince i društvo u cjelini.

Strah kao unosna medijska roba

Veliku ulogu u stvaranju intenzivnoga straha imaju mediji. Danas, u vrijeme brzoga širenja informacija i njihove velike dostupnosti, mediji vrlo jednostavno mogu oblikovati javno mišljenje, uspostaviti određene stavove kao »neprijeporne istine«, pružiti samo one informacije ili dovoljno dobro istaknuti vijesti koje kod ljudi izazivaju pojačani strah.

Strah je roba koju mediji s velikom lakoćom »prodaju« svakomu pojedincu, bez prevelikoga ulaganja, rabeći psihologijske zakonitosti o funkcioniranju čovjeka koje im omogućavaju da stvore paniku i tako drže pojedinca u neizvjesnosti. Od trenutka izbijanja pandemije uzrokovane koronavirusom, mediji su mnogo puta odigrali veliku ulogu u stvaranju panike. Umjesto da uloga medija bude pružanje relevantnih informacija koje mogu pojedincu pomoći da se što bolje snađe u novonastaloj situaciji, većina medija izazvala je neviđeni strah kod pojedinaca koji više nisu bili »u stanju« čuti objektivne informacije koje su davali stručnjaci. Kao rezultat nepromišljenoga izvještavanja javila su se panična i nepromišljena ponašanja koja su rezultirala time da su pojedinci nekontrolirano i neracionalno počeli kupovati iznimno velike količine namirnica. Bilo je dovoljno pogledati police u trgovinama kako zjape prazne kao da su ih poharala četiri jahača apokalipse, a kupiti brašno ili kvasac (o toaletnom papiru ne treba se ni govoriti), bilo je pravo umijeće. Na društvenim mrežama dijelile su se informacije kada je pojedina trgovina dobila neki od navedenih artikala, ljudi su donosili »strateške« odluke tko će i kada ići u trgovinu u kojoj se očekuje određeni proizvod. Rijetko tko je dijelio objektivne informacije koje bi mogle pomoći boljemu razumijevanju virusa i njegova širenja. Ne smije se zaboraviti da je većina medija izvještavala o broju umrlih u Italiji, a tek su rijetki informirali ljude o broju izliječenih, podižući dodatno paniku i držeći ljude u velikom strahu. I naravno, sve je to bilo popraćeno zastrašujućim slikama ljesova. I tko može ostati na to imun? Rijetki su pojedinci koji su pokušavali doći i do onih objektivnih informacija koje su omogućavale uspostavu određenoga stupanj kontrole nad situacijom.

Prognoziranje »napada« nevidljivoga neprijatelja

Nažalost, filozofija straha potrošna je roba koja prodaje novine, koja podiže čitanost, donoseći »ekskluzivu« onomu mediju koji je prvi objavio »zastrašujuću informaciju« poput one da će biti pljuskova i grmljavinskoga nevremena i da je izdan crveni meteoalarm i da je najbolje da nitko živ ne izlazi iz svojih domova jer tko zna što bi se moglo dogoditi. Bombastične objave kako se očekuje snijeg zimi, toplo i vruće vrijeme ljeti, izazivaju u najboljem slučaju nelagodu, ako ne i strah. Ne tako davno, prognozi je bio cilj informirati kako bi se ljudi mogli pripremiti u pogledu nekih aktivnosti, kako se odjenuti i treba li toga dana krenuti na put ili ga odgoditi; a danas slikoviti prikazi s gotovo paničnim tekstovima o tome kakvo nas vrijeme očekuje kao da čovjeka pripremaju na »napad« nevidljivoga neprijatelja, podižući razinu napetosti i zabrinutosti koja će neminovno dovesti do razvoja osjećaja nelagode i straha. S druge strane, pozitivne i lijepe vijesti i informacije nisu predmet interesa većine čitatelja, one često ostaju nezamijećene pa tako i nezapamćene.

Svijet je ipak sigurnije mjesto

Internet je omogućio ljudima da u svakom trenutku mogu dobiti informaciju o tome što se događa u bilo kojem dijelu svijeta. U gotovo realnom vremenu mogu se vidjeti sukobi zaraćenih strana, nemiri na ulicama pojedinih gradova, teroristički napadi, patnje ljudi u bilo kojem dijelu svijeta. I tko bi normalan mogao ostati imun na takve stvari? I kako ostati ravnodušan na klimatske promjene poput uragana, cunamija koji su sravnili čitava naselja? Stoga je teško oduprijeti se strahu u svijetu u kojem ljudi žive. A kad taj strah još dodatno pojačavaju načini medijskih izvještavanja, ne može se ne steći dojam da je zaista sve oko nas crno, neizvjesno, zastrašujuće. Osobito u situacijama kada se pojedinačne nevolje i nesreće uopćuju, generaliziraju, nadasve kataklizmično prikazuju kao da su zahvatili sve pore društva i kao da će se neizbježno dogoditi svakomu pojedincu. Budući da je strah urođen, medijsko izvještavanje koje igra na kartu straha zasigurno donosi određenu dobrobit, ali nikako ne javnosti nego onima koji izvještavaju na takav način, privlačeći sve veći broj čitatelja. A veći broj čitatelja znači i veći broj oglašivača, koji zasigurno zajedno s medijima profitiraju na ljudskom strahu. No ako se realno sagleda situacija, svijet je danas daleko manje opasno mjesto nego što je bio prije, iako je pojedinac okružen porukama koje ga uvjeravaju u suprotno. Širenje straha kao snažna alatka današnjih pojedinih medijskih izvještavanja čini pojedinca ranjivim, a njegova ponašanja koja su posljedica upravo toga »izazvanoga« straha mogu ostaviti dojam da opasnost vreba iz svakoga područja života. Dovoljno je otvoriti bilo koji portal ili pogledati naslovnice pojedinih tiskanih medija i svatko može vidjeti da je samo loša vijest dobra vijest. Jer zaista, rijetko tko će komentirati uspjehe, napore pojedinaca koji su doveli do boljitka i pozitivnih društvenih promjena. Pa čak i kad se takvim događajima dadne dovoljno medijskoga prostora; većinom su komentari čitatelja negativni ili čak omalovažavajući, takvi kojima se pokušava diskreditirati nečiji uspjeh. Moglo bi se reći da su u društvu zavladali kolektivni pesimizam i nepovjerenje.

Izvor: https://www.glas-koncila.hr/doba-pandemije-jedino-cega-se-covjek-treba-bojati-jest-kultura-straha/

 


Iz medija 

Slijedi niz zanimljivih i korisnih osvrta i komentara o različitim aspektima pandemije koronavirusa  koje su za različite medije dali naši ugledni eksperti koji prate tu problematiku: Lauc, Primorac, Radman, Pavelić, Vrdoljak...., i na kraju osobito zanimljiv prilog o Švedskom modelu obrane od korone

 Prof. dr. sc. Gordan Lauc: “Lockdown ima smisla kada broj zaraženih nije velik, a mjerama se virus jedino može usporiti”
10. 10. 2020., N1 tvi Nacional

Hrvatski znanstvenik Gordan Lauc komentirao je situaciju s koronavirusom, porast oboljelih u Zagrebu, ali i pojasnio kada ima najviše koristi od lockdowna.

“Ono što vidimo u čitavoj Europi da se broj ljudi kojima je potvrđena zaraza bitno širi. Hrvatska tu još nije među najgorima, kada pogledate Slovačka ima četiri puta više, Češka ima deset puta više, tako da kod nas situacija nije alarmantna niti što se tiče brojeva, a posebice nije što se tiče broja teško bolesnih ljudi. Mi još imamo svega dvadeset i nešto ljudi na respiratorima, tako da ovo još uvijek nije razlog za paniku. No činjenica je da je trend loš, sada moramo vidjeti hoće li se taj trend nastaviti u smjeru gore navedenih zemalja pa ćemo završiti na tisuću ili dvije tisuće dnevno što bi bilo stvarno zabrinjavajuće. Ili će se pak trend lagano usporiti što znači da je pandemija pod kontrolom”, rekao je Lauc za N1 televiziju.

O uvođenju radikalnih poteza

“U ovom trenutku je jako teško znati što je najbolje napraviti jer kada pogledamo Argentinu, Čile, Peru koji imaju mjesecima vrlo stroge lockdowne, oni i dalje imaju vrlo velik broj slučajeva. Nije sigurno da bi radikalni lockdown ako se provodi u zimskom periodu mogao bitno smanjiti broj slučajeva. Lockdowni rade učinkovito kada imate mali broj zaraženih. To je ono što smo vidjeli u Novom Zelandu, Kini i u nekim drugim istočnim zemljama. Kod velikog broja zaraženih jako teško je tu infekciju potpuno suzbiti. Mi moramo samo na neki način optimizirati mjere da nemamo naglo povećanje broja. Ako ostane petsto, tristo, dvjesto zaraženih na dan ja mislim da nema potrebe za nekim bitnim promjenama. Ako vidimo da se broj povećava i pogotovo ako vidimo da se broj bolesnih ljudi povećava onda će trebati razmišljati kako smanjiti kontakte među ljudima”, komentirao je.

Socijalna distanca kao ključni faktor

“Sigurno je da se virus prenosi s čovjeka na čovjeka i način da spriječite prijenos virusa je držati udaljenost, ako ne možete držati udaljenost pokušajte napraviti neku barijeru. Maska je jedna od stvari koja može napraviti barijeru među ljudima. S tim da na masku uvijek treba gledati na način da moja maska štiti ljude oko mene, a ne da štiti mene. Maska ne daje sigurnost i pored maske se možete zaraziti. Primarno održavanje udaljenosti među ljudima, izbjegavanje velikih okupljanja u zatvorenim prostorima i maska uvijek može pomoći, maska ne može škoditi.”

Globalnim mjerama moguće jedino usporiti rast

“Kada dođe do velikog širenja virusa kao što je ovdje slučaj vi to ne možete zaustaviti na taj način jer se virus previše proširio. Možemo jedino nekakvim globalnim mjerama pokušati usporiti širenje da ne dođe do preopterećenja zdravsvtvenog sustava. Ne smijemo zaboraviti da je ovo samo jedan od virusa, na svijetu postoje stotine i stotine virusa koji su puno gori od ovoga i ne možemo se fokusirati samo na jedan, jedino što moramo paziti jer znamo da ovaj virus može zaraziti jako puno ljudi u kratko vrijeme da nam se ne dogodi da se ne optereti zdravstveni sustav.”

Jedan član Vladinog znanstvenog savjeta Radman tvrdi da u Hrvatskoj godišnje umire 50 000 ljudi, a od Covida-19 preminulo je nešto više od 300. Čemu onda sve ovo?

Ti brojevi nisu sporni. U Hrvatskoj umire 50 000 ljudi godišnje, dnevno oko 150 umre iz različitih razloga. I koronavirus dosada u Hrvatskoj nije bila veliki zdravstveni problem. Nije bio zato što smo ga na vrijeme zaustavili u ožujku i nije se razbuktao na način kako se zaraza razbuktala u Italiji ili New Yorku. Mi još ne znamo što će se dogoditi preko zime. Možda koronavirus postane ozbiljan zdravstveni problem, zasada on u RH doista nije. Važno je pratiti trendove, važno je paziti da nam se ne dogodi situacija da nas iznenadi veliki broj teško bolesnih ljudi. Ako doista tako gledamo, broj ljudi na respiratorima se ne mijenja bitno u zadnjih nekoliko tjedana, mi trenutno nemamo veliko širenje epidemije koje bi nas trebalo uplašiti.

https://www.nacional.hr/l

 

AKADEMIK RADMAN: Imamo 1967 smrti manje nego u istom dobu prošle godine. Pa gdje je problem?
Piše Teleskop

AKADEMIK RADMAN: Imamo 1967 smrti manje nego u istom dobu prošle godine. Pa gdje je problem?

O tome što nas čeka i o tome paničarimo li previše, razgovaramo s jednim od najcjenjenijih hrvatskih znanstvenika, akademikom Miroslavom Radmanom, donosi RTL.

Hrvatska, kao i većina Europe ovih dana ima rekordan broj zaraženih. Je li to zabrinjavajuće?

Sigurno je zabrinjavajuće.

Mislite da su rigorozne mjere, zatvaranja svega, ovo što se događa u Sloveniji, opravdane?

Jako je teško kritizirati opreznost onih koji su odgovorni. Ne možemo znati rezultat tih mjera, ali do sad one su dobro radile. A koja je dimenzija ovog problema javnog zdravlja ja sam ne znam, ali kad pogledam podatke Hrvatskog zavoda za statistiku, onda se fino može pročitati da u ovom dijelu godine ima 1967 smrti manje nego u istom dobu prošle godine. Čovjek se zdravim razumom pita gdje je tako strašan problem. Ne znam koji je nivo inženjerstva ovog puta i zašto je Covid postao takva zvijezda, celebrity kad imamo manje smrtnih slučajeva nego u isto doba prošle godine.

Jesmo li previše u panici i strahu zbog korone?

Ja imam običaj vjerovati podacima, a ja nemam podatke, a ako vjerujemo ovim brojkama Državnog zavoda za statistiku onda neću ništa više komentirati nego da imamo tisuću smrti manje s Covidom.

Imamo li više štete od bolesti ili od panike od bolesti?

To je sasvim moguće, jer se ne misli hladnom glavom, pa i sami znanstvenici natječu se tko će ispasti ozbiljniji.

Nedavno ste rekli – zašto je 300 umrlih važnije od 50 000 umrlih – koliko ljudi u Hrvatskoj umre godišnje iz drugih razloga. Dakle mislite da je panika pretjerana.

Grozne su te riječi, ali smrt je grozna i nitko je ne voli. Ali, tako je. Pitanje je je li ovo veliki problem javnog zdravlja, je li inženjerstvo pa i medijsko stvorilo više problema.

Nekidan vas je spomenuo predsjednik Zoran Milanović. Kaže slušajte struku, Radman govori sve suprotno od vladinih stručnjaka. I vi ste u znanstvenom savjetu Vlade – mislite li doista drukčije od drugih.

Ja se jako skladno uklapam, ali ne znači da svi sviramo isti instrument. Imamo naše razlike, ali funkcioniramo kao simfonijski orkestar, samo što ja sviram malo drugačiji instrument od drugih, to je sve.

Što biste vi u ovom trenutku preporučili vladi – da se ide na zatvaranje? Obavezu nošenja maski s kaznama?

Ne bih ništa savjetovao, za to bih se morao posvetiti godinu dana i pratiti literaturu i napraviti neke eksperimente da bih imao petlje da savjetujem Vladi ovo ili ono, Ja sam član savjeta Vlade gdje ima sjajnih znanstvenika i epidemiologa i sjajnih ljudi i onda iz praktičnih razloga priklonim se, ali zadržim za sebe svoje misli, ali ih više i ne zadržim, jer treba reći brojke koje nitko ne govori. pa ću ih onda ja izreći. I dobro je da ljudi čuju i reagiraju na svoj način, ja sam za slobodu mišljenja i da promisle svojom glavom inače će biti teror.

https://teleskop.hr/55672-2

 
Dragan Primorac: Zvuči paradoksalno, ali zbog ovoga bi mogao pasti broj zaraženih koronom i gripom
RTL, 07. listopada 2020.

Naglasio je da uz mjere koje su već predložene treba jačati i prirodni imunitet te povećati količinu vitamina D, vježbati, spavati i biti što više vani
Brojni međunarodni znanstvenici potpisali su deklaraciju kojom traže posve drukčiji pristup. Imunitet krda rješenje je, kažu najbolji umovi s Oxforda, Cambridgea, Essexa i drugih velikih sveučilišta. Fokusirana zaštita, tako nazivaju svoju ideju.

Dakle, restrikcije za manje ugrožene skupine treba pustiti i ljudima dopustiti da normalno žive i izgrade imunitet kroz infekciju. Predlažu da škole i fakulteti rade normalno, da se mladima dopusti bavljenje sportom, da mlađi ljudi rade normalno, nikako od kuće, da rade restorani i kafići.

Tvrde da restrikcije ne daju rezultate, zbunjuju ljude. Kažu da su negativne posljedice lockdowna – manje cijepljenja djece, pogoršanje kardiovaskularnih bolesti, problemi s mentalnim zdravljem, manje pregleda za rak. Sve to dovest će do devastirajućih posljedica na zdravlje i još veće smrtnosti u godinama koje dolaze. Peticiju je dosad potpisalo više od 90.000 liječnika i znanstvenika u svijetu.
Šibenik: Školske učionice bit će prazne sljedeća dva tjedna odgovorio i Ravnatelj škole Majka učenika koji ne ide na vjeronauk tvrdi: 'Stavili su ga da sjedi okrenut leđima od ostalih'

Je li moguć imunitet krda?

O ovim idejama u RTL Direktu govorio je jedan od najcjenjenijih hrvatskih znanstvenika i član savjeta Vlade dr. Dragan Primorac.

"Radi se o eminentnim znanstvenicima s uglednih Sveučilišta i nema dvojbe da su oni u pravu u velikom segmentu onoga što su izgovorili. S druge strane imamo kritičare koji kažu da je problem kod COVID-19 što postoje neke dugoročne posljedice koje kolege ne spominju", kazao je i dodao kako je jedan od problema baš spomenuti imunitet krda.

"Govorimo često o proizvodnji protutijela. No, postoji po meni bitno važniji imunitet, a to je tzv. stanični imunitet koji proizvodi memorijske stanice. Mi znamo da taj imunitet čuva ljude koji su oboljeli od SARS-a 2003. godine punih 17 godina", rekao je.

"Još jedna grupa znanstvenika koja proturječi ovoj skupini kaže da je zapravo nemoguće proizvesti taj imunitet krda bez cjepiva", kazao je Primorac.
"Ljudi su iznimno odgovorni"

Rekao je da više nitko u svijetu ne želi doći u sustav zatvaranja ekonomije i ljudi u kuće, iako još ne razumijemo sve vezano uz COVID-19. Primorac je optimist jer se sada zna više nego na početku pandemije.

"S druge strane ljudi su, što svjedočimo u Hrvatskoj, iznimno odgovorni. Ako imamo već pojedinačne slučajeve, ne možemo osuditi cijelu populaciju", kazao je. Otkrio je kako je u posljednja dva tjedna bilo mnogo manje inficirane djece u školama nego što je to bilo na početku.

"Ako ćemo držati sustav odgovornosti, samoizolacije i biti oprezni, biti što manje u zatvorenom prostoru i kretati se i biti na otvorenom, mislim da nema razloga da budemo u panici pred zimu koja dolazi", rekao je. Iznio je i teoriju dijela znanstvenika koji smatraju da će se zbog odgovornog ponašanja i nošenja maske na zimu i postotak oboljenja od gripe biti manji.

"Ovo može rezultirati paradoksalnom situacijom u kojoj ne samo da ćemo reducirati broj inficiranih koronavirusom nego i onih inficiranih gripom", rekao je i naglasio da uz mjere koje su već predložene treba jačati i prirodni imunitet te naglasio da treba povećati količinu vitamina D, vježbati, spavati i biti što više vani.

Pomaže li slatki pelin?

Na pitanje pomaže li slatki pelin, Primorac je kroz smijeh kazao da o njemu ne može govoriti. "Ali ako je nekome pomogao, neka ga nastavi koristiti", kazao je.

Naglasio je da danas možemo puno brže reagirati na neke situacije koje se dogode u pandemiji. "Objavljeno je da je 37 posto ljudi koji su pozitivni na SARS-COV-2 potpuno bez simptoma i po definiciji su zdravi ljudi", rekao je, a rekao je i da dolaze novi testovi koji puno brže daju rezultate.

Otkrio je da dio znanstvenika smatra kako Italija dobro stoji po brojkama u ovom drugom valu jer je odgovornost ljudi mnogo veća nego na početku pandemije, dok drugi kažu da se manje testira pa ima i manje pozitivnih, a treći da se u određenim sredinama razvio imunitet krda. "Prava istina je negdje možda na sredini", rekao je.

Prof. Dragan Primorac: Kako koronavirus djeluje na ljudske stanice
Glas Istre, 11.10.2020

Prof. dr. Miroslav Radman: Strategije borbe protiv koronavirusa treba usmjeriti na lijekove, a ne na cjepivo
08. listopad 2020.

U Hrvatskoj godišnje umre 50.000 ljudi. Zbog čega bi 300 mrtvih od korone bilo važnije?‘
‘Zdrav razum opada, jer da ne opada - ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti‘

U izjavi novinarima nakon svečanosti Radman je, među ostalim, kazao kako u potrazi za liječenjem od koronavirusa treba ići na strategije koje nisu bazirane na cjepivu nego, kao i u slučaju side, na lijekove.

"Morat ćemo pričekati da vidimo jesu li prirodne promjene i mutacije kod koronavirusa blizu onim od virusa side. Hoće li to biti barijera? To je ostala barijera - imamo 40 godina borbe sa sidom i vakcina nikad nije došla jer je princip vakcine da se potakne sinteza jednog antitijela koji će efikasno neutralizirati virus. Ali što kad se virus mijenja, a cjepivo se ne mijenja? Cjepivo stvori jedan tip antitijela, a ne drugi, i kad se to promaši - onda se promašilo. Dakle treba ići na strategije koje nisu bazirane na vakcini nego - kao u slučaju side - na dva-tri različita lijeka koji otruju život virusu, ali ne kao antitijela, nego naprosto na dva tri mjesta dobro kemijski mu truju život i onda virus postane impotentan, nije više efikasan kao virus, a to je već dovoljno", objasnio je Radman svoje stajalište.

Na upit kako komentira porast oboljelih od koronavirusa u svijetu i u Hrvatskoj, rekao je da u Hrvatskoj kao i u većini zemalja u svijetu godišnje umre oko jedan posto populacije, a isto toliko se i rodi.

- U Hrvatskoj umire oko 50.000 ljudi godišnje, to je malo više od jedan posto. Kad na to dodamo oko 300 smrtnih slučajeva od Covida - to su šifre 50.000 plus 300. Zašto se ovoliko uzbuđujemo? Jer je zoom na gadno umiranje starijih ljudi zbog covida. Hajde napravite zoom iz kemoterapije, raka, uključujući za stare ljude i upalu - i to gadno izgleda, ne bi umrli da ne izgleda gadno", kazao je Radman.

Istaknuo je kako ne želi ništa insinuirati nego uočava bazične cifre.

- Evo ja bih postavio pitanje, zbog čega je 300 smrti važnije nego 50.000 smrti? Neki će odgovoriti zbog toga što se bojim da 300 ne postane 30.000 ili 300.000. Pa možete uzeti bilo što i pretpostaviti to", rekao je Radman

Dodao je kako je on za zdrav razum kojeg, po njemu, nema dovoljno ni u najrazvijenijim zemljama.

- Zdrav razum opada, jer da ne opada - ne bi se tako loše nosili s jednim relativno banalnim problemom infektivnih bolesti kakvih je u prošlosti bilo daleko gorih, zaključio je Radman.

 

Prof. dr. Eduard Vrdoljak: Od Covida je umrlo 203, a od raka više od šest tisuća ljudi u Hrvatskoj'
RTL, 9. rujna 2020.

Onkolog Vrdoljak za RTL Direkt: 'Od Covida je umrlo 203, a od raka više od šest tisuća ljudi u Hrvatskoj'. Kao posljedicu ćemo imati kasnije dijagnosticirane tumore, a samim time i moguće lošije ishode u liječenju, kaže Vrdoljak.

U najtežoj i najneizvjesnijoj situaciji su onkološki bolesnici odnosno oni koji zbog karantene i epidemioloških mjera nisu išli na kontrolne preglede a morali su, ili oni koji su dobili karcinom a za njega još ne znaju.
Prije tri mjeseca prof. dr.Eduard Vrdoljak predstojnik Klinike za onkologiju KBC-a Split u RTL Direktu je rekao da se boji da će se posljedice toga tek vidjeti. Profesor Vrdoljak ponovno gostuje u RTL Direktu.

Je li bi opravdan strah i bojazan prije ti mjeseca?

- Vjerojatno je, prave rezultate saznat ćemo nakon godine ili dvije, mi imao trom registracijski sustav. No, nedavno smo analizirali broj novo dijagnosticiranih bolesnica s rakom dojke u Hrvatskoj za vrijeme lockdowna i otkrili da u prva dva tjedna petog mjeseca broj novooboljelih dijagnosticiranih žena koju su dobile iglenu biopsiju i dijagnozu raka bio je za gotovo 50 posto niži nego u prva dva tjedna 2019. godine.

Prava istina jest da imamo kontinuirani porast novooboljelih bolesnica s rakom dojke i da to sigurno ne znači da one nisu dobile rak nego da se nisu dijagnosticirale. Kao posljedicu ćemo imati kasnije dijagnosticirane tumore, a samim time i moguće lošije ishode u liječenju.

Što je razlog tomu, ljudi su se bojali doći u bolnice ili je bio otežan pristup, zbog epidemioloških mjera?

- Razlog je multifaktorijalan, donekle krivi ste i vi novinari, jer u žižu javnosti ste stavili Covid krizu pa je ljudima bilo lakše bilo pobjeći od tmurne onkološke istine. Nije lako otići na onkološki pregled i dijagnosticirati tumor, ljudi to ne vole to raditi. Mi Hrvati smo jedna od nacija koja se najmanje odaziva generalno na takve rano detekcijske preglede.

Samo 20 posto bolesnika se javi na ranu detekciju raka debelog crijeva, recimo 65 posto na ranu detekciju raka dojke, stoga je lako u tim krizama reći ostavit ću to za neko drugo vrijeme.

Ponavljam nije da imamo manje dijagnosticiranih da nas je korona spasila od raka nego ćemo nažalost kasnije dijagnosticirati bolest.

Od početka Covid krize smo dijagnosticirali do danas 12 200 bolesnika s Covidom od kojih je 203 umrlo, u isto vrijeme dijagnosticirano je 12 300 bolesnika s rakom, znači gotovo isto, ali smrtnost od raka je od šest do sedam tisuća. Tako da je ta razlika dramatična.

Izvor: https://www.rtl.hr/vijesti

 

Dr. Ana Gligić: Ovakvi virusi se epidemijski javljaju na svakih četiri do sedam godina
Slobodna Dalmacija 7. rujna 2020.

Dr Ana Gligić, srpska virologinja koja je 1972. godine bila na čelu tima koji je izoliravši virus velikih boginja napravio veliki pothvat na svjetskoj razini, u razgovoru za medije naglašava da je Covid 19 pokazao kako neka pravila koja postoje kod sličnih infekcija uopće ne važe za ovaj virus.

- Nećemo ga se tako lako riješiti. Postoje samo dvije opcije: ili će doći do njegovog prokužavanja u narodu ili će uslijediti cijepljenje, kako bismo ga sveli na najmanju moguću mjeru - smatra dr. Gligić.

Na pitanje kada se očekuje pojava drugog vala Covida 19 dr Gligić odgovara:

- Neće ga biti. Bit će samo 'pikova'. Ovakvi virusi se epidemijski javljaju na svakih četiri do sedam godina. Najprije se mora ugasiti epidemija Covida 19 u cirkulaciji, tek se onda može pojaviti drugi val poslije nekoliko godina. Korona neće vječno ostati u ovoj formi kao što je sada slučaj, otići će. A onda će se opet pojaviti. Hoće li tada imati epidemijski ili pandemijski karakter to ne znamo.
'Mnoge stvari me čude...'

- Čim se pojavio Covid 19 rekla sam: „On će ostati jer je u prirodi nastao i opstao.” Kada se priroda „čačne” - to je kao da ste dirnuli u osinjak. Virus se probudio i teško ga se možemo otarasiti. Oni koji zagovaraju tezu da će nestati moraju znati da se to može dogoditi samo ako se nešto dogodi u prirodi, bez našeg utjecaja. Ovo što mi radimo je samo saniranje posljedica koje je on izazvao svojom pojavom. Korona nije od jučer. Jako dugo je tu negdje. Ali je dobila ove razmjere zbog utjecaja vanjske sredine. Odjednom nešto na što nismo obraćali pažnju je podivljalo. Mnoge stvari me čude, ali se moraju raditi projekti kako bi se sve sa sigurnošću objasnilo - zaključuje Gligić.

Poznata znanstvenica smatra kako je u slučaju korone riječ o "prirodnom žarištu virusne infekcije". - Pitanje je je li sve ovo poteklo iz Kine. Postoje teorije da je nastao u laboratoriju iz kojeg je namjerno "pušten" ili je "pobjegao". Ne slažem se sa tim, iako takva mogućnost postoji. Jedino vjerujem dokazima. Vjerojatno bi znanstvenik koji bi tako nešto dokazao dobio Nobelovu nagradu - kaže Gligić.

Ona, nadalje, pojašnjava da u prirodi ima više od 700 virusa od kojih samo 10 posto napada čovjeka. - A kada će se ovi drugi aktivirati - ne znamo. Kada se dira priroda koja stoljećima stoji onda se može očekivati i da se nešto pojavi - poručuje ona.

Govoreći o ruskom cjepivu protiv korone Gligić ističe kako vjeruje u ruske znanstvenike.

Čuvena virologinja: Korone se nećemo tek tako riješiti, dirnuli smo u osinjak, sada postoje samo dvije opcije. Bih li se cijepila ruskim cjepivom? Da!

- Ne mislim da bi jedan Putin jamčio svojim kredibilitetom da to nije dobro. Mislim da mnogima smeta to što je rečeno da će rusko cjepivo koštati sto puta manje od američkog. A Amerikanci, Britanci i drugi se već nadaju da će zaraditi ogromne novce od njega. Sigurna sam da su Rusi obavili dobru kontrolu. Nema potrebe da se ispituje na velikom broju ljudi kada se radi na takvoj vrsti cjepiva koje su Rusi osmislili. To nije klasično već kombinirano cjepivo. "Nosač" je adenovirus, koji je bezopasan i s kojim smo svi mi nekad imali kontakt. Na taj virus su samo nadogradili komadić sadašnje korone, koji će stvoriti antitijela. Genetskim inženjeringom su napravili cjepivo koje stvara imunitet.
'Zašto bi Rusi rekli što su radili?'

Usprkos pohvalama za rusko cjepivo, Gligić ne misli da će ono uspjeti osigurati imunitet od dvije godine. - Mislim da neće toliko dugo moći trajati. Kako se može tvrditi da će imunitet štititi dvije godine kada Covid 19 postoji u svijetu svega osam mjeseci? Rusi su svojevremeno pokušali napraviti cjepivo protiv SARS-a, ali je taj virus nestao pa se izgubio interes za cjepivom. Oni su sada ta istraživanja nastavili i na osnovu saznanja u vezi sa SARS-om vjerojatno tvrde da imunitet može postojati dvije godine.

Gligić je u intervjuu komentirala i zamjerke Zapada na rusko cjepivo poručivši kako u poroizvodnji cjepiva, kao i u politici, postoje nadmetanja velikih sila - Kine, SAD-a i Rusije koji se u svemu nadmeću. - Zašto bi Rusi rekli što su radili i jesu li stavili pet mililitara ovog ili onog sastojka? To je poslovna tajna. Ona se radi uz pomoć proračuna na papiru i poslije se proizvodi u laboratoriju. Najvažnije je da ne daje neželjene efekte. Cilj je da se zaustavi pandemija korone. A vjerujem da će se s vremenom napraviti klasično cjepivo koja će davati dugotrajan imunitet - kaže Gligić.
'Bih li se cijepila ruskim cjepivom? Da!'

Na pitanje bi li se cijepila ruskim cjepivom odgovara kratko i jasno: - Da. Nemam dileme. Kada sam prvi put to rekla, odmah me je napao antivakserski lobi pitajući me kako to pričam, jesam li dobila novac. To su gluposti. Pa ja i kad gostujem na televizijama nitko me ne ponudi ni kavom. Od toga što iznosim svoje mišljenje nemam apsolutno ništa. Ja sam slobodni strijelac i govorim samo ono što dobro znam.

Gligić pojašnjava kako su i ruska i kineska i britanska i američka cjepiva napravljena na isti način te se baziraju na adenovirusu.

- Tih virusa ima 100, a svatko od njih je uzeo različite. Ne znam koju su vrstu uzeli Britanci i Kinezi, a Rusi su iskoristili broj šest ili 26 adenovirusa.

Poznata virologinja je, međutim, uvjerena kako smo još daleko od primjene cjepiva. - Od financijske moći pojedine države ovisi hoće li će se cjepivo plaćati ili će biti besplatno. Smatram da cjepivo ne treba biti obavezno - poručuje Gligić.

Dok ne dođe cjepivo za koronu, Gligić poručuje kako se "obavezno treba cijepiti protiv gripe". - To je važno jer čovjeka u isto vrijeme mogu napasti i gripa i korona. Strašno je ako bi se dvije infekcije našle u istom organizmu. To pogotovu neće moći izdržati starije osobe.
‘Korona je tu. Nije izmišljena‘

Neki liječnici smatraju da je Covid 19 mutirao. Koliko je teško znanstvenicima dokazati da je to istina?

- Sjećam se kada sam radila na istraživanjima u vezi s mišjom groznicom. Rekla sam tada da na Balkanu imamo nekoliko mutacija bolesti. Nisu mi vjerovali uvjeravajući me da postoji samo bliskoistočna i skandinavska varijanta. Čak deset godina sam radila na tome i dokazala da mišja groznica ima čak četiri mutacije, kao i sa kojih vrsta miševa prelazi. Dokazano je da je svaka mutacija u vezi sa određenim domaćinom u prirodi. Recimo poljski i šumski miš su prenosili isti virus, ali su ljudi imali različite kliničke slike. Tako se ponaša i Covid 19. Postoji korona kod mačaka, korona kod pasa, kod svinja, koja se prilagodila kod tih vrsta i mi nikad ne znamo kada će "skočiti" na čovjeka i dovesti do problema.

Koliki je problem to što neki ljudi kažu da su poštovali sve mjere i da su se štitili, a da su ipak dobili koronu?

- Ima takvih slučajeva. Ljudi nisu komunicirali ni sa kim, nisu izlazili iz kuće, niti im je netko dolazio, a zarazili su se Covidom 19. To možemo povezati sa tezom koju sam još u ožujku iznijela da se korona prenosi zrakom.

Može li se ova infekcija prenijeti putem zamrznute hrane?

- Vidjela sam da su se u nekoj zemlji pojavila zaražena zamrznuta pileća krilca. To nije isključeno. Nitko nije dokazao, a ni opovrgnuo istinitost tih podataka. Zato se to ne može tvrditi bez dokaza.

Ima mišljenja da je korona izmišljena bolest i da joj ne treba pridavati značaj. Koliko je iznošenje takvih stavova u javnosti opasno?

- Svatko ima pravo pričati što hoće. Ali ljudi moraju naučiti raditi selekciju informacija. Korona je tu. Nije izmišljena.

Izvor: https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet/

 

Dr. Ivica Šola: Paziti se onih koji »pomažu« u borbi protiv korone

Na opasne manipulacije krizom izazvanom koronavirusom upozorava dr. Ivica Šola u svojoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji. Epidemija koronavirusa poprima mnoge, zabrinjavajuće značajke zbog kojih bi sam virus bio zapravo najmanja opasnost za ukupno ljudsko zdravlje, ne samo tjelesno, već i socijalno, ekonomsko, političko.

Neodgovorno ponašanje ljudi s obzirom na COVID svakako je za osudu, kao, uostalom i u drugim slučajevima, na primjer neodgovorno ponašanje u prometu koje po žrtvama, od mrtvih do invalida, nije ništa manje zlo. No je li korona trenutno najveći problem čovječanstva? Za sada se čini da puno veću opasnost za čovječanstvo, ne samo dugoročno, već i kratkoročno, čine oni koji nam pomažu i stoje na vrhu antikorona bojovnika, to su Ujedinjeni narodi, Svjetska znanstvena organizacija te velike hi-tech kompanije, uosobljene u likovima poput Zuckerberga, Gatesa, Bezosa i još nekoliko njih.

Tako Ujedinjeni narodi siromašnim zemljama u Latinskoj Americi, a u Ekvadoru je proces već odmakao, kao uvjet za davanje sredstava za borbu protiv korone, reketarenjem traže uvođenje LGBT i rodne ideologije u nastavne programe, još jaču liberalizaciju abortusa u smislu zabrane prigovora savjesti, što je napad na temeljno ljudsko pravo, te legalizaciju rentanja maternica tamošnjih siromašnih žena homoseksualnim parovima. Što je tu dakle krajnji cilj, borba protiv korone, ili reketarenje, ideološka kolonizacija sirotinje? Ekvador je popustio i sada će dobiti 46 milijuna dolara za »borbu protiv korone«. (...)

Socijalne nejednakosti i na globalnoj razini zbog korone još više bujaju. Evo zoran primjer je online nastava. I prije korone ona je postojala, tako da je nekoliko oligarha Gatesove struke i profila projiciralo da bi im online nastava i biznis do 2025. donio oko 350 milijardi dolara, no već sada, zahvaljujući koroni, veoma su blizu tom iznosu. No budući da se isti ne bune što mladi idu u kafiće, restorane, noćne klubove, ali bi cijeli nastavni i sveučilišni proces virtualizirali, što znači i gubitak radnih mjesta, a multinacionalke već sada ustrojavaju svoja virtualna sveučilišta, njihova je »briga« providna. K tome, zbog korone, sirotinja, djeca iz siromašnih zemlja poput Filipina ili Indonezije, ostali su bez obrazovanja jer je internet njima luksuz, nema ga, uglavnom. E, sada neka ta sirotinja ide na tržište rada bez znanja, bez škole. (...)

Ako se taj scenarij nastavi i do kraja ostvari, ili će još više izbijati nemiri, možda i ratovi, ili će tu globalnu sirotinju jednostavno potamaniti ili prisilno sterilizirati kako to, opet, rade Kinezi s Ujgurima i Tibetancima. (...) Dragi moji, držite se mjera, čuvajte se korone i čuvajte svoje bake i djedove, ali još više pazite na one koji nam »pomažu« u borbi protiv korone, a zapravo, izgleda, imaju vrlo opasne i puno otrovnije učinke na ukupno zdravlje čovječanstva..

 

Arhitekt švedskog modela Anders Tegnell o maskama, cijepljenju, strategiji borbe i velikom broju preminulih

Net.hr, 19. listopada 2020.

https://korona.net.hr/rijec-strucnjaka/arhitekt-svedskog-modela-anders-tegnell-o-maskama-cijepljenju-strategiji-borbe-i-velikom-broju-preminulih/

 

 

ALEMKA MARKOTIĆ
‘Šostar je neurokirurg, kolega Lauc molekularni biolog... Ne možemo na taj način razgovarati!‘‘
Očekujemo da mjere donesu određeni učinak, ali će taj učinak sada biti sporiji jer se virus proširio u populaciji, rekla je
Piše: Jutarnji.hr
Objavljeno: 20. listopad 2020.

Profesorica Alemka Markotić u središnjem Dnevniku HTV-a je rekla da je za sada sve pod kontrolom kada je u pitanju isporuka lijekova Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" zbog odluka veledrogerija o obustavi.

- Sigurna sam da će se rješenje naći, a jasno je da pacijenti u ovoj situaciji ne smiju ostati bez lijekova. Za sada nema nikakve krize, imamo dovoljno zaliha, a nadam se rješenjima koja će biti prihvatljiva za sve, istaknula je.

O potezu veledrogerija da obustave isporuku u ovoj situaciji rekla je da je duga povijest odnosa, kojekakvih problema, da bi se o tome moglo nekoliko emisija razgovarati.

- To je nešto što se događa jedanput ili dvaput godišnje i u suštini se nađe rješenje problema. Mislim da ima prostora za raspravu i o cijenama i o puno toga.

Što se tiče situacije s Covidom, ravnateljica "Fran Mihaljevića" rekla je da već nekoliko tjedana otprilike isti broj pacijenata primaju i otpuštaju.

- Sedam je bolesnika na respiratoru, a borimo se svakodnevno sa situacijom da su pojedini djelatnici pozitivni. Moramo na neki način pokriti ljude, za sada sve funkcionira. Povećanje broja hospitaliziranih pratimo, dodala je profesorica rekavši da nitko od djelatnika nije ozbiljnije bolestan.

Profesorica Markotić istaknula je da je prerano donositi zaključke o tome jesu li ili nisu novodonesene mjere urodile plodom, a s obzirom da su u zabilježene manje brojke posljednja dva dana.

- Treba pratiti cijeli tjedan, vidjet ćemo kako se će stvari razvijati. Očekujemo da mjere donesu određeni učinak, ali će taj učinak sada svakako biti sporiji jer prije kada smo donosili mjere, virus nije bio toliko raširen u populaciji. Sada kada se toliko raširio, one ne mogu polučiti tako brz učinak.

Na upit treba li uvesti i jače mjere, Markotić kaže da se prate brojke, situacija, stanje i starost oboljelih, kao u drugim zemljama.

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/sostar-je-neurokirurg-kolega-lauc-molekularni-biolog-ne-mozemo-na-taj-nacin-razgovarati-15026700 

 

 

Nenad Bakic, FB, 21. listopada 2020.

Capak i Lauc su u pravu!
Koliko čujem nesporno je da je gospođa Markotić ne samo sjajna u svojoj struci, nego i da potpuno posvećeno radi valjda 20 sati na dan ... ali ovdje nije u pravu.
Gordan Lauc
je naprosto upozorio da je moguće da trenutno po Zagrebu šeta 50.000 ljudi (možda manje, a lako moguće i više) koji bi bili pozitivni na PCR testu (dakle, ne nužno i infektivni). To je potpuno u skladu s neprijepornim spoznajama u svijetu, a i kod nas, primjerice sjetite se:
- nedavno je WHO procijenio da je u svijetu oko 20 puta više zaraženih nego je nađeno
- naše serološko istraživanje u proljeće je pokazalo da je bilo zaraženo 60 ili više šuta više ljudi nego smo našli
- upravo na osnovu toga se stječe i koncenzus da je stopa smrtnosti u svijetu negdje u zoni 0,15%-0,20%, kod nas je oko 0,1%
- to naravno slijedi iz Capakove izjave da je negdje sredinom srpnja bilo kod nas 400.000 zaraženih.
Dakle Capak JEST epidemiolog (i mislim da je sve bolji u javnim nastupima i pristupu), a Lauc je naprosto zbrojio 2+2 .... no:
Ovaj broj neotkrivenih a pozitivih je tzv. TAMNI BROJ. On je potpuno nesporan, čak i u Koreji su u Daegue, središtu epidemije našli da je tamni broj 12 puta veći od službenog iako su radili najekstenzivniji test&trace program na svijetu. Ovaj broj je tim veći čim je veći udjel pozitivnih testova, a kod nas je udjel jako velik.
Laucova izjava je k tome jako KORISNA jer ako je istina (što jest!) da je tolika prevalencija u populaciji, to znači da se trenutno virus širi kao stepska vatra i da se ranjivi trebaju paziti. Također je u skladu s novim epidemiološkim modelima koji uzimaju u obzir nehomogenost. Općenito iako je Lauc laik (kao i Markotić i mnogi znanstvenici koji istupaju a prave se da su epidemiolozi), mislim da je evidentno da ima napredne analitičke vještine, za razliku od nekih drugih znanstvenika koji pokušavaju biti influenceri ali sa zaista bijednim matematičkim znanjima, neću navoditi ovdje primjere jer bi to zaista izgledalo kao sprdnja (neki tako malo znaju da i ne znaju koliko lupetaju) ...
A što se tiče nekih naših epidemiologa i od njih smo se naslušali svakakvih lupetanja, od toga da je smrtno 2-3%, promašenih prognoza, najmanje je to bitno što se tiče brojki, nego metoda itd., eksplicitine i implicitne vjere u zero-covid / korona free (recimo ako vjerujete da s test-trace-isolate nalazite sve slučajeve, efektivno vjerujte u zero-covid, naime da ćete kad-tad, samo ako se dovoljno trudite, doći do svih slučajeva .... )


Češnjak kao lijek?

Od prijatelja preko Whats up-a, prenešeno u izvornom obliku. Ništa novo, poznato od davnina u narodnoj medicini. Uz sve preporučene epidemiološke mjere ne može škoditi. Jednostavno, svima dostupno i ništa ne košta. Zašto ne!?

SVE OSOBE KOD KUĆE IMAJU VAKCINU PROTIV KOVID -19.
Počet ću s pitanjem:
Jeste li znali da je taškentska medicina zasluženo vodeći lijek u bivšem SSSR-u?Tijekom Drugog svjetskog rata u Taškentu je stvoren čitav cvijet sovjetske znanstvene misli u medicini. Još u proljeće 2020. godine, na vrhuncu prvog vala pandemije, objavili su znanstveno ispravne i izuzetno korisne informacije o KOVID-19 u cijelom svijetu:⠀
Taškent, 21. ožujka 2020
Šukhrat KHALILOV (kandidat medicinskih znanosti):

Glavna opasnost virusa KOVID-19 je u tome što, prije svega,utječe na imunološki sustav.I tek tada, na drugom mjestu, utječe na plućno tkivo.Vremensko kašnjenje između ova dva vala napada točno je ono što nazivamo "razdobljem inkubacije". Često koristimo riječi poput "jak" ili "slab" imunitet. Međutim, obični ljudi praktički ne znaju što je to. Štoviše, većina liječnika ima vrlo malo pojma o strukturi imunološkog sustava i funkcionalnosti njegovih pojedinih dijelova. Stoga je neupućenom čitatelju ovaj tekst vrlo težak.
Pokušat ću objasniti mehanizam utjecaja virusa KOVID-19 na ljudsko tijelo na najjednostavniji i najpristupačniji način, u obliku teze.
80% cjelokupnog imunološkog sustava koncentrirano je u sluznom i submukoznom sloju tankog crijeva u obliku limfoidnog tkiva i njegovih nakupina - Peyerovih mrlja.
Limfoidno tkivo stvara antitijela (limfociti T-, B-, G-, itd.), Kao i razne vrste imunoglobulina.Protutijela kroz limfni sustav ulaze u donji dio vene kave, u srce i nakon prolaska kroz plućnu cirkulaciju ulaze u sistemsku cirkulaciju i šire se po tijelu.To povećava imunitet tkiva, uključujući vlastiti imunitet plućnog tkiva. KOVID-19, miješajući se s hranom tijekom obroka, ulazi u crijeva i počinje uništavati limfoidno tkivo.Kao rezultat, zahvaćeno limfoidno tkivo prestaje proizvoditi limfocite i imunoglobuline.Dakle, imunološki sustav je uništen i, kao rezultat toga, imunitet tkiva u plućima je značajno i ozbiljno oslabljen. Od ovog trenutka započinje drugi val napadaja koronavirusa na već nezaštićeno plućno tkivo, što se očituje teškom upalom pluća (upala pluća), koja završava smrću. Trenutno su sve protuepidemijske mjere usmjerene na sprječavanje ulaska koronavirusa u pluća, što je u principu izuzetno skupo i praktički neučinkovito. A sve terapijske mjere usmjerene su samo na borbu protiv komplikacija, u obliku upale pluća.

Treba shvatiti da KOVID-19 prijeti već dugi niz godina i desetljeća. Ono što danas imamo samo je prvi val pandemije. A takvih će valova biti mnogo.Istodobno, sve preventivne i terapijske mjere usmjerene su na koronavirus lokaliziran u plućima, sve dok nije zahvaćen crijevni koronavirus.Drugim riječima, "kolica su postavljena ispred konja". (Trojanski konj) Postoje mnogi prirodni proizvodi koji nemaju samo baktericidna svojstva, oni također izravno utječu na viruse, ubijajući ih.
 
Najučinkovitiji u tom pogledu je češnjak !!! Ako pijete 2/3 šalice vode češnjaka svaki dan, onda odmah ulazi u tanko crijevo i počinje ubijati KOVID -19, odmah !!! Ovim se postižu sljedeći učinci:
 
  • "UBIJENI" KOVID-19 prestaje uništavati limfoidno tkivo tankog crijeva.
  • Kao rezultat toga, limfoidno tkivo nastavlja pravilno funkcionirati, tj. proizvodi antitijela i imunoglobuline;
  • Oštećeni imunološki sustav se brzo oporavlja i jača, što dovodi do značajnog povećanja imuniteta u plućnom tkivu.
  • To stvara nepobjedivu barijeru za virus KOVID-19, za mikrobe (stafilokok, itd.), Kao i za gljivice, koje također predstavljaju značajnu opasnost u slučaju koronavirusne upale pluća.
  • Pod utjecajem "ČEŠNJAKE VODE" u tankom crijevu odvija se vrlo zanimljiv lanac događaja.

KOVID - 19 je tako oslabljen i "ubijen" od "ČEŠNJANE VODE", koja nije ništa drugo do prirodno cjepivo, prirodno nastala u ljudskom tijelu.
Kao što znate, stvaranje umjetnog cjepiva zahtijeva super opremljeni i skupi laboratorij te rad visokokvalificiranog osoblja. Posao na stvaranju umjetnog cjepiva traje 6-9 mjeseci, a industrijska proizvodnja je skupa i dugotrajna.

  • Nakon uzimanja "vode s češnjakom", u tankom crijevu stvara se prirodno cjepivo, 30-40 minuta i potpuno besplatno.
  • Prirodno cjepivo počinje aktivno stvarati specifični imunitet protiv KOVIDA-19. Stoga se lanac destruktivnih patoloških događaja u  ljudskom tijelu, uzrokovanih KOVID-19, prekida i uništava na samom početku i nema nastavka.Tijelo je tako na najprirodniji način, a istovremeno na planiran način, bori i pobjeđuje KOVID-19.
     
    Istodobno, potpuno je isključen hitan i stresan način borbe protiv tijela, a tijelo ima vremena za pripremu i planiranje borbe protiv virusa. Kao rezultat, epidemija je prestala za nekoliko dana. Uzimanje "vode s češnjakom", kao protu-epidemiološki protokol, može se primijeniti u jednom danu u cijeloj zemlji, među cijelom populacijom.Osnovni patogeni morfološki supstrat potpuno će nestati za jedan ili dva dana.

    NAČIN PRIPREME "VODE S ČEŠNJAKOM" i korištenje:
    1. Ujutro, jedan češanj češnjaka prepolovi se u poprečnom smjeru, stavi u porculanski čajnik i napuni vodom sobne temperature.
    2. Do večeri je "voda s češnjakom" spremna za upotrebu. Konzumirati 2/3 šalice, 3-4 sata nakon zadnjeg obroka, noću, prije spavanja.
    3. Sljedeći dan ponovite postupak pripreme "vode s češnjakom" sa svježim jednim češnom češnjaka.
    4. Nastavite uzimati vodu s češnjakom mjesec dana. Za to vrijeme stvorit će se specifični imunitet protiv KOVID-19.
     
    Više o funkcioniranju ljudskog imunološkog sustava pročitajte ovdje: R. M. Haitov, B. V. Pinegin. (ovo je osoba koja je napisala prvi ili jedan od prvih udžbenika o imunologiji).

Hitovi: 290