Lijevo i desno u Hrvatskoj

• 

...Kad u autorskoj predstavi Olivera Frljića ‘Naše nasilje i vaše nasilje’ glumica iz vagine izvadi hrvatsku zastavu ili kad se Željka Markić, msgr. Mile Bogović, Zlatko Hasanbegović i Velimir Bujanec prikazuju kao svinje koje se skončava metkom u čelo – to je umjetnička sloboda. Kad slovenski umjetnik Janez Janša u Rijeci, u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, izreže hrvatsku zastavu, Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci odbija kaznenu prijavu s obrazloženjem kako je riječ o umjetničkom performansu. Kad se Djevica Marija na plakatima prikazuje u lezbijskom kontekstu i to je umjetnička sloboda, kao i kad se Isusa frljićevski prikazuje kao silovatelja muslimanki. Umjetnička je sloboda i filmsko vrijeđanje udovica Domovinskoga rata. A i veličanje zvijezde petokrake u Rijeci, kao simbola zločinačke totalitarne ideologije koja je inspirirala više od sto milijuna zločina diljem svijeta, naravno da je umjetnička sloboda.

Ljevičarski je ekstremizam u Hrvatskoj postao dio mainstreama

Kad volonterka Udruge ‘U ime obitelji’ bude fizički napadnuta u središtu Zagreba, ili kad dr. Ružici Ćavar progresivni siledžija slomi nadlaktičnu kost, ili kad braniteljicu Boju Kaurin usred bijeloga dana u tramvaju izvrijeđaju kao ‘kurvu’ i ‘šatordžiju’ i udare šakom, to ne zavrjeđuje gotovo nikakvu pozornost dežurnih političkih i medijskih higijeničara. Kad SDP-ov mladac poželi da se MiG sruši nad Čavoglavama i pobije desetine tisuća ljudi ili kad Stazić u Saboru požali što je 1945. pobijeno premalo ljudi – nikomu ništa. Protiv ovih se SDP-ovih uzdanica ne provodi nikakva istraga. A niti od SDP-ovih čelnika nema glasa osude. Jer – sličan se sličnome veseli. A veselilo se ovih dana potajno i Beljakovoj izjavi da je Udba trebala pobiti veći broj političkih emigranta. Beljak je i dalje ostao koalicijski partner iako je zazivao ubijanje neistomišljenika. Naime, sličan se sličnomu veseli. Ljevičarski je ekstremizam, koji otvoreno poziva na ubijanje ljudi, u Hrvatskoj postao dio mainstreama.

Kad je nedavno u Imotskome, u okviru karnevala (!), zapaljen krnjo koji prikazuje istospolni par koji u rukama drži maloga Stazića, onda se oni koji opravdavaju ljevičarski ekstremizam dižu na zadnje noge. Provodi se medijski linč, podižu kaznene prijave, zahtijevaju isprike, zazivaju zatvori i kazneni progoni. Hrvatska postaje oaza fašizma i govora mržnje. Dežurni komentatori dokazuju svoju pravovjernost i trude se koji će bolje hračnuti po Hrvatskoj. Oglašavaju se riječima osude i predsjednik države i predsjednik Vlade i sav politički zbor. Stazić govori o primitivizmu, iako teško da ima većega primitivca od njega na javnoj sceni. Ako je itko pionir govora mržnje na javnoj sceni, onda je to upravo on.

Kad se hajkarošima kao protuargument kaže da je riječ o fašniku, onda tu ne vrijede kao u slučaju ljevičarskoga ekstremizma bilo kakvi argumenti da je riječ o performansu. Performansi su privatna svojina ljevičarima. Ne vrijedi ni argument da su svojedobno na fašniku spaljeni i kardinal Josip Bozanić i Zlatko Hasanbegović. Oni valjda nisu ljudi pa ih se i ne može dehumanizirati. ‘Ali, ovdje je riječ o manjini, o ugroženoj manjini’. Vrlo plitak argument koji je već u sebi diskriminatoran jer podrazumijeva da bi neke manjine trebale zbog svoje manjinske karakteristike biti pošteđene kritike i da bi se trebali valjda stvoriti kastinski medijski statusi u Hrvatskoj. Onoga tko realno ima moć u javnosti, ne smije se dirati i kritizirati!

... Praćenje komentara zahtijevat će i posebnu medijsko-ideološku žandarmeriju koja će pratiti tko što piše po forumima. Eto prilike za nove Faktografe i Lažografe, Gongove, Dongove i Dokumente, da dodatno zarade progoneći neistomišljenike. Jer, nije se teško domisliti kako će se zakon provoditi i kako će ponovno postojati dvostruki kriteriji. Licencirani će mrzitelji i dalje, naravno, moći pisati i govoriti što god budu htjeti. Na udaru će se naći katolibani i zasukani desničari Više na:

https://narod.hr/hrvatska/davor-dijanovic-hrvatska-je-oaza-ljevicarskoga-ekstremizma-i-terora

Pojmovi "ljevica" odnosno "desnica" poznato je da svoje korijene vuku iz vremena Francuske revolucije. Članovi tzv. Constituante skloni promjenama odnosno revoluciji sjedili su lijevo od kralja, dok su kralju odane, rojalističke, pro-monarhističke i kontrarevolucionarne snage sjedile njemu s desne strane. Članovi Constituante zasigurno nisu bili svjestni kako će ta podjela kasnije dovesti ne samo do brojnih političkih i ideoloških nesporazuma i nerijetko zamornih i tragikomičnih prepucavanja kakve možemo gledati u nacionalnim parlamentima diljem Europe i svijeta, nego i do krvavih fizičkih obračuna, revolucija i ratova. Tradicionalno i teoretski gledano, ljevica na ekonomskome planu zagovara jak državni intervencionizam odnosno u ekstremnoj marksističkoj koncepciji centralno upravljanje gospodarstvom, zatim veće poreze i socijalna prava, veća prava radnika. Na društvenome planu zastupa progresističke ideje, zalaže se za veća građanska, ljudska i osobna prava i za ukidanje država i nacija (marksizam). Ljevičare se smatra racionalistima i ateistima, iako u praksi ne mora nužno biti tako.

Desnica se na ekonomskome planu percipira kao zaštitnik interesa krupnoga kapitala i štitonoša laisses faiere načela prema koju se država treba što manje miješati u gospodarstvo, odnosno kako ekonomsku utakmicu treba potpuno regulirati tržište (libertarijanci, anarho-kapitalisti). Također se zalaže i za manje poreze. Na društvenome planu desnica zastupa konzervativizam odnosno zagovara tradicionalne, moralne vrijednosti, zaštitu obitelji i braka; veliku pozornost posvećuje nacionalnome i kulturnome identitetu. Iako se desničare često povezuje s diktaturom, teško je ne primijetiti kako su ljevičarske diktature tijekom povijesti iza sebe ostavile mnogo veći broj leševa nego one desnoga predznaka. Desničare se obično smatra vjernicima, iako postoje i ateističke odnosno antiklerikalne desničarske struje. U svezi s nekim novijim političkim i društvenim pitanjima i fenomenima, možemo dodati kako se ljevičari smatraju zagovornicima prava žena, homoseksualaca i prava na pobačaj, dok se desničare smatra sklonijima patrijarhalnome ustroju (što je više stereotip, nego stvarno stanje svari), te protivnicima homoseksualnih brakova i protivnicima prava na pobačaj.

Da je sve prethodno navedeno više teoretska, idealno-normativna kategorija, negoli stvarno stanje stvari, suvišno je i napominjati Dovoljno je, kako bismo vidjeli raskorak teorije i prakse, prisjetiti se kako su zagovaratelji ljudske jednakosti i svih vrsta ljudskih prava u praksi voljeli ljude trpati u gulage i tamo ih trerirati gore nego stoku, kako su veliki zagovornici prava radnika znali živjeti u raskoši kakvu možemo vidjeti samo na dvorovima šeika (Đilasova "Nova klasa"), dok su veliki desničari svoje države znali prodavati za šake judinih škuda.

U praksi je danas vrlo često nemoguće napraviti jasnu distinkciju između ljevičara i desničara, odnosno nemoguće je utvrditi provodi li netko lijevu ili desnu politiku. Podjela lijevo-desno danas je izgubila svaki smisao. Ne samo u Hrvatskoj - gdje ta dihotomija poprima groteskne razmjere - nego i u svijetu, ona predstavlja obično sredstvo manipulacije u intelektualnome arsenalu medijsko-intelektualnog terorizma i ideologije tzv. političke korektnosti. Kada se danas nekoga kvalificira da je ljevičar ili desničar, liberalan ili konzervativan, ekstremni ljevičar ili ekstremni desničar, zapravo ga se u većini slučajeva želi ad hominem diskvalificirati i tako već na leksičkoj razini isključiti iz svake ozbiljne rasprave. U biti je riječ o jednoj perfidnoj manipulaciji koja diskvalifikacijama želi onemogućiti iznošenje bilo koje ideje ili misli koja odudara od službenih dogmi vladajućeg političkog i medijskog-kulturnog establishmenta. Francuski filozof Regis Debray nije daleko od istine kad tvrdi da podjela lijevo-desno predstavlja "oblik stvaranja društvenih bogalja".

Između parlamentarne ljevice i desnice danas u Europi – uz neke manje izuzetke – gotovo da i nema bitnih razlika. I ljevičari i desničari slijepi su zagovaratelji i nekritički apologeti slobodnog tržišta, turbokapitalizma, globalizma i multikulturalizma. Kako bi sačuvali privid nekakve dosljednosti ljevičari i danas, doduše, verbalno naklapaju o socijalnim i ljudskim pravima, o pravima radnika, no tu je više riječ o teoretskim proklamacijama i predizbornoj retorici kojom se želi privući glasove naivnih birača. Nekada pristašama ideje nacionalne države, desničarima su danas puna usta integracija i asocijacija, multikulturalizma i globalizma, a nekakav minimum dosljednosti možemo pronaći jedno u nešto restriktivnijoj politici prema useljenicima. Možemo u grubo reći kako su ljevičari, liberali i socijal-demokrati, prigrlili desničarsku ekonomsku politiku, dok su desničari u mnogome pristali uz ljevičarski društveni svjetonazor. Zanimljivo je, međutim, da je istodobno došlo do približavanja ne samo parlamentarne ljevice i desnice, nego i tzv. ekstremne ljevice i esktremne desnice.

Kritičare globalizacije, uvođenja eura, Lisabonskoga ugovora, globalizama i divljačkog kapitalizma, danas možemo pronaći i među tzv. ekstremnim ljevičarima i među tzv. ekstremnim desničarima. Nema sumnje da uzroci približavanja ovih dviju skupina uvelike leže u posvemašnjoj unifikacija ideja i stajališta na parlamentarnoj sceni i jednoj umjerenizaciji, deideologizaciji i depolitizaciji političke scene, gdje pred svetim dogmama slobodnog tržišta, europeizma, globalizma i sl. ideja "Novoga svjetskog poretka" uzmiče svaka ozbiljnija rasprava ili alternativa. Važeća je jedino ideologija novca, sinekura i punih trbuhova. Poznati američki filozof i lingvist Noam Chomsky tu je pojavu unifikacije ideja i stavova – gdje se sve "polemike" zapravo vode unutar strogo postavljenog okvira "pomišljivog mišljenja" - dobro objasnio na primjeru tzv. golubova i jastrebova. Francuski književnik Bernard Huyghe opisujući tu pojavu piše: socijal-demokrat kaže:" Markizo ja volim vašu stražnjicu", na što mu kršćanski demokrat odgovara:" Stražnjicu vašu volim markizo". Nikakve, dakle, bitne razlike nema, osim na verbalnoj, taktičkoj razini.

Povijesno gledano, sadržaj pojmova ljevica-desnica često se je i mijenjao. Navedimo samo jedan primjer. Dok su predvodnici revolucija i pokreta koji su doveli do stvaranja nacionalnih država u srednjoj i istočnoj Europi u 19 st. bili liberalni intelektualci, dotle su njihovi današnji liberalni poličko-ideološki potomci oštri protivnici nacionalnih država i veliki pristaše internacionalnih ideja. O promjenama ekonomskih i društvenih stavova i na jednom i na drugom političkom polu, što za posljedicu ima danas gotovo identične stavove, bilo je već prethodno govora...

Velike, također, razlike, postoje i između europske i američke tzv. nove desnice, premda ih neki često neznalački poistovjećuju. Dok američka nova desnica ("New right") zastupa tzv. neokonzervativizam, dakle ideologiju kapitalizma, ekonomskog ekspanzionizma, minimalnih ovlasti države i intervencionizma u drugim državama, dotle europska nova desnica ("Nouvelle Droite") predstavlja njezinog idejnog, "metafizičkog" neprijatelja, te se oštro protivi kapitalizmu, individualizmu, univerzalizmu, egalitarizmu i amerikanizmu. U biti, europska nova desnica nije politički pokret, već jedna prilično heteronomna intelektualno-filozofska škola koja obuhvaća veliki broj uglednih filozofa, književnika, politologa, lingvista i antropologa. Dio njezinih autora gaji izrazito antikršćanske stavove, dok se dio bavi pitanjem identiteta i kulture bijelaca (vidi internetski časopis "Occidental observer"), što bi se teško moglo povezati s, primjerice, demokršćanskom desnicom.

Kada govorimo o ljevici i desnici nemoguće je ne spomenuti njihove ekstremne derivate – komunizam, fašizam i nacional-socijalizam. Danas je uvriježeno pravilo komunizam trpati pod ljevičarske, a fašizam i nacional-socijalizam pod desničarske ideologije. No, s potonjom kvalifikacijom ne moramo se nužno složiti. Brojni fašistički autori svoje su stavove i antijudaizam često opravdavali pozivajući se na ljevičarske i anarhističke pisce kao što su bili Bakunjin, Proudhon ili Dühring, a i sami vođe fašizma i nacional-socijalizma, Benito Mussolini i Adolf Hitler, proizišli su iz ljevičarskoga ideološkog inkubatora. Mussolini je u mladosti bio vatreni marksist (poznato je da je u džepu nosio Marxov medaljon), dok je Hitler uvijek isticao da su mu najdrži oni nacisti koji su prije toga bili članovi komunističke partije. Jedan od najboljih poznavatelja fašizma, francusko-izraelski politolog i povjesničar Zeev Sternhell, piše kako je fašizam u velikom postotku bio ljevičarski pokret...

Više na: https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/7926-anakronost-dihotomije-lijevo-desno.html

 https://tockanai.net/-a-gramsci-kada-se-osvoji-civilno-drustvo-bit-ce-dobiveno-i-politicko

Opće je poznata činjenica da su domaći, i ne samo domaći ljevičari i progresivoidi najtolerantniji ljudi na svijetu. Njihova tolerancija je uzorna, a njihova ljubav prema ljudima nema granica. Osim, dakako, ako se s druge strane ne nalaze političko-ideološki neistomišljenici. Nema demokracije za protivnike demokracije, govorili su svojedobno jugoslavenski drugovi, a oni su, naravno, pritom bili ti koji su određivali što je to demokracija. I progresivoidi imaju slično pravilo apostola mistike otvorenog društva Karla Poppera: nema tolerancije za netolerantne.

Kad su "netolerantni" u pitanju sve je dopušteno. Dopušteno je tako muškarcu šakom u glavu udariti ženu samo ako je ova aktivistkinja inicijative „U ime obitelji“. Dopušteno je ženu od osamdeset godina udariti i slomiti joj nadlaktičnu kost ako je ova pro-life aktivistkinja. Dopušteno je i ženu na štakama i s karcinomom udariti u glavu i nazvati ju šatordžijom, kurvom i siledžijom ako je ova hrvatska braniteljica, neovisno što je srpskoga porijekla. I sve je to dopušteno gotovo bez ikakvih sankcija i primjerene javne osude. A bit će to i u budućnosti dopušteno, neovisno o izglasavanju tzv. Istanbulske konvencije. Jasno je, naime, kako je ova tek paravan za uvođenje tzv. rodne ideologije, a da se prema načelu supsidijarnosti pitanja poput obiteljskog nasilja mnogo djelotvornije mogu riješiti na nacionalnoj razini ako za to ima političke volje...

...S ovakvim ljevičarima i progresivoidima Hrvatskoj se, nema sumnje, smiješi sretna i nadasve tolerantna budućnost! Tim više što ovo nisu izuzeci i komentari polupismenog polusvijeta iz internetske kanalizacije, nego tako misle i mnogi uglađeni lijevo-liberalni udarnici. Sjetimo se samo Stazićevih izjava, izjava varaždinskog psihijatra Horvata ili pak izjave jednoga predsjednika lokalne partijske mladeži koji je priželjkivao da se zrakoplov sruši na Čavoglave i tamo pobije 100.000 ljudi.

Tolerantnim mrziteljima, međutim, u Hrvatskoj je sve dopušteno, a Orwellova životinjska farma besprijekorno funkcionira... To je Hrvatska početkom 2019. godine: država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde...

D. Dijanović, HT, 11. siječnja 2019.

https://www.hkv.hr/izdvojeno/

Manipulacija, kao jedan od načina vladanja kojim se utječe na ponašanje i stavove pojedinaca i skupina, za vodeću ljevičarsku elitu postaje ključna metoda kojom razvija moć i kontroliraju državu. Unatoč tome što su ostali bez poluga vlasti, metodom uvjeravanja kao važnoga elementa manipulacije, nesmetano vladaju i formiraju narodnu svijest. Kakve su posljedice za hrvatski narod i državu?

Izazivanje sukoba te stvaranje dubokih podjela u Hrvatskoj velikim su dijelom posljedica manipuliranja podjelom na desnicu i ljevicu i nametanja negativne percepcije svega što nije lijevo. Kako se prezentira ljevica? Javnost se uvjerava kako je ljevica napredna, građanska, intelektualna, kulturna i pozitivna za društvo. Uz navedene atribute, ljevica se nameće i sljedbenicom antifašističke stečevine, pozitivnog dosega europske civilizacije. Dodatno, narod uvjeravaju kako je antifašizam u Europi jednak antifašizmu u totalitarnome komunizmu.

Treba podsjetiti na povijesnu činjenicu kako su antifašisti Hrvatsku izručili srbijanskoj hegemoniji pod okrilje Jugoslavije. Jednako tako, od toga režima koji je implicirao pogubnim posljedicama za hrvatski narod, antifašisti se nisu nikada u cijelosti ogradili ni ispričali. Uz dobro razvijene i učinkovite metode rada, ljevičarske elite uz potporu medija, kao ključnih saveznika, bez suda i presude optužuju ljude i politike, ozloglašuju ih i proglašavaju krivima. Sud Partije, za njih, je uvijek iznad pravde. Ciljevi su jasni.

Partijske strukture u Hrvatskoj nisu se pomirile s demokratskim promjenama, a ni preboljele raspad komunizma. Istodobno, shvatile su kako treba zaštititi vlastite interese, financije i pozicije koje su desetljećima monopolizirali. U novim (demokratskim) okolnostima stvaraju strategiju za opstanak kroz neototalitarizam. Partijske strukture u Hrvatskoj nisu se pomirile s demokratskim promjenama, a ni preboljele raspad komunizma. Istodobno, shvatile su kako treba zaštititi vlastite interese, financije i pozicije koje su desetljećima monopolizirali. U novim (demokratskim) okolnostima stvaraju strategiju za opstanak kroz neototalitarizam. Paradigma podjele postaje ključna pretpostavka opstanku dobro prikrivenog neototalitarizma u novoj hrvatskoj povijesti.Paradigma podjele postaje ključna pretpostavka opstanku dobro prikrivenog neototalitarizma u novoj hrvatskoj povijesti.

Dvostruki kriteriji

S druge strane, ljevičarske elite danas manipulacijom uvjeravaju narod kako je desnica i sve njoj blisko primitivno, neobrazovano, zaostalo i netolerantno. Krajnji je cilj njihove manipulacije povezivanje svega što nije lijevo u Hrvatskoj s fašizmom i ustaškim režimom. S obzirom na činjenicu kako ideologija fašizma ima jednako dijelove i desnice i ljevice, može se zaključiti kako ljevičarska elita preskače i ignorira povijesne činjenice. Tako primjerice ignoriraju i činjenicu kako je Komunistička partija s Josipom Brozom Titom na čelu podržavala pakt između nacista i boljševika (fašista i antifašista) sve do napada Hitlera na Staljina.

Podvojenih kriterija rekapituliraju i revidiraju povijest bez utemeljenja na činjenicama. U tom kontekstu, jasan je sadržaj propagande usmjeren na desnicu koja se sotonizira, a ljevica nudi kao rješenje. I ne samo to. Opetovanim povezivanjem desnice s fašizmom i ustaštvom stvaraju jedinstvenu sintagmu zla, nedopuštenoga, neprihvatljivog ponašanja u današnjem modernom svijetu.

U kreiranju percepcije javnoga mnijenja ljevičarska elita učestalo se koristi reprezentima tj. osobama koje dodatno prenose njihove poruke. Tako se narod usmjerava prema njihovim uvjerenjima, stavovima i vrijednostima, a da toga nije svjestan. Reprezenti ljevice imaju zadatak stalno podsjećati na stečevine komunizma (prezentiranog kao antifašizam) koje se ne smiju zaboraviti i s kojima trebaju odrastati i nove generacije. Ogledni primjer nametnutoga stereotipa ljevičara je Ivo Josipović. Podsjetimo se kako je tijekom izbora za predsjednika RH pomno odabran reprezentom koji može predstavljati ljevicu. Potječe iz partizanske obitelji, bivši je član komunističke partije, veliki štovatelj maršala Josipa Broza Tita, obrazovan, agnostik, sveučilišni profesor, pravni stručnjak i skladatelj, ugodan sugovornik finih manira. Drugi mandat za predsjednika RH nije dobio zbog nesloge unutar Partije koju je dobro uzdrmao slučaj Lex Perković...

...Propeli se ljevičari, od glumaca s partijskom knjižicom do novinara koji su obrazovanje stjecali kao pitomci JNA. Svi su oni osjetili ugrozu neshvatljivih razmjera jer su shvatili kako bi hrvatska država mogla prestati hraniti sve one koji vole samo hrvatske kune, ali nikako i hrvatsku državu. Zato provode nemilosrdnu „ljevičarsko-antifašističku“ propagandu.

Ovaj obrazac političkoga djelovanja ljevičarskih elita koje, u izostanku prihvaćanja i suočavanja s vlastitim političkim identitetom te nedostatkom učinkovitih rješenja o tome kako razvijati hrvatsku ljevicu, predstavljaju veliku opasnost i negativno utječe na razvoj hrvatskoga društva. Umjesto razvoja demokracije, danas baštinimo neku vrstu devijantnoga komunizma evoluiranoga u reduciranu demokraciju balkanskoga tipa skrivenoga iza stranačkoga sustava (koji je u osnovi nedemokratski). I postajemo taoci paralelnoga neototalitarističkog društva. Ali objektivno, nema zajedničkoga odgovora svih onih koje je ljevičarska elita stavila nasuprot sebi. A upravo odgovor na podjelu “mi i oni“ može prekinuti manipulaciju ljevičarske elite i stvoriti perspektive za zajedništvo hrvatskoga naroda.

Nalazimo se u vrlo opasnim vremenima, a ta se opasnost na poseban način pokazuje i očituje u medijskom svijetu i prostoru, upravo iz razloga što je taj isti medijski svijet zahvaćen snažnom dozom aberacije i nastranosti u refleksijama stvarnosti od nekih pojedinaca. Jednostavno nije bitno jesu li ti pojedinci po svjetonazoru i stavovima lijeve, desne, liberalne ili konzervativne provenijencije.

Bitno je samo to da se ta aberacija jasno dijagnosticira i na temelju toga da se pokuša pronaći lijek kako bi se ona iskorijenila. Usuđujem se reći da je takva intelektualno-duhovna aberacija prisutnija kod analitičara, novinara i javnih osoba lijevog negoli desnog svjetonazorskog opredjeljenja.

No, da ne duljim previše jasno ću reći i pokazati tu aberaciju – to je opsesivna-kompulzivnost. Ona se ne očituje samo na kliničkoj razini, nego prije svega na intelektualnoj i duhovnoj razini. Ljevičari u Hrvatskoj, kada analiziraju stvarnost oko sebe u javnom prostoru, svojim kolumnama, komentarima, intervjuima i javnim istupima pokazuju opsesiju prema onima koje smatraju svojim neprijateljima, a isto tako i kompulzivnost koja se očituje u hitnosti da se toga neprijatelja se kojim su opsjednuti pod hitno torpedira, zgazi, iskorijeni na bilo koji način. I u tome su ljevičari prilično revni.

Dva temeljna intelektualno-svjetonazorska stupa iz kojega oni djeluju su izraženi sentimenti prema propaloj političkoj tvorevini nazvanoj „Jugoslavija" i patološko-duhovni oblik odbojnosti ili mržnje prema duhovnoj stvarnosti na način da se ta stvarnost niječe ili sotonski izobličuje. Iz dosada rečenog oni imaju neprestanu potrebu boriti se protiv raznih oblika nacionalizama, bilo da je riječ o manjim oblicima te pojave u društvu, bilo da ju oni izmisle na temelju nekakve kvazi-intelektualne fatamorgane.

Aberantni tipovi

To su vam aberantni tipovi koji u svemu vide ustaštvo, oni će neprestano govoriti o ljudskim pravima, a ujedno će vama nijekati elementarno pravo da kažete da volite svoju domovinu, takvi ljudi će njegovati snažne oblike „srbofilije" koja se ne očituje u jednostavnoj ljubavi prema pripadnicima srpskog naroda, nego u tome da se apsolutiziraju hrvatski zločini prema Srbima u Domovinskom ratu, a ujedno da se kleveću i napadaju svi oni koji takvu laž žele raskrinkati.

Ljevičari

To su vam ljudi koji će sebi davati za pravo tumačiti noviju hrvatsku povijest na svoj način, sotonizirati prvoga hrvatskog predsjednika i ljude koji su zajedno s njime stvarali modernu hrvatsku državu. A ne daj Bože da pokušate reći kako su prava Hrvata u BIH ugrožena. Odmah će na vas nabaciti drvlje i kamenje kako zastupate nacionalističku tezu „trećeg entiteta". To je taj njihov sofisticirani primitivizam.

S druge strane, mržnja prema duhovnoj stvarnosti nalazi se i pronalazi u činjenici da oni Crkvu i Božje službenike ne mogu niti smisliti, ako se oni ne uklapaju u njihove dogmatične kalupe utemeljene na jugo-ideologiji. Nitko ne može biti pošteđen konstruktivne kritike, pa tako ni Crkva koja pastoralno djeluje na određenom području i povijesnom trenutku. No, s druge strane jednostavno se ne može dopustiti da se razni izljevi netrpeljivosti prema Crkvi nazivaju „konstruktivnom kritikom".

Protiv Crkve

Pa se u tom kontekstu promiče snažni sekularni fundamentalizam, Crkvu se želi iskorijeniti iz javnog života, sustavno se dovodi u pitanje i ponižava sve ono što Crkva čini kako bi navijestila evanđelje u ovom trenutku povijesti, Crkvu se optužuje za „fašizaciju i ustašizaciju stvarnosti". No, ono što je danas posebno aktualno jest da se papine geste i izjave koriste kao „malj" i napad na samu Crkvu, kao i na biskupe i svećenike.

Zlo

Sve te intelektualno-duhovne rabote prožete sa snažnom dozom Zla i Zloga pokazuju kako su jedan dobar dio ljevičara koji pokazuju jugo-sentimente i mržnju prema Crkvi zapravo ništa drugo nego glasnogovornici Zla, ako njihovu javnu djelatnost promatramo s metafizičkog aspekta.

Sve te intelektualno-duhovne rabote prožete sa snažnom dozom Zla i Zloga pokazuju kako su jedan dobar dio ljevičara koji pokazuju jugo-sentimente i mržnju prema Crkvi zapravo ništa drugo nego glasnogovornici Zla, ako njihovu javnu djelatnost promatramo s metafizičkog aspekta. Istina, među njima se mogu pronaći intelektualci koji su k tome još opasniji, jer svoje stavove „umataju" u svoj bogati rječnik i osobnu kulturu i obrazovanje.

Kada biste takvim tipovima dali dopuštenje da posegnu za hladnim ili vatrenim oružjem, da njime iskorjenjuju neistomišljenike, oni bi se, pretpostavljam, umjesto pera i jezika kojim se služe, sa užitkom poslužili tim oružjem. Što su za njih desne političke stranke, opasni i mrski branitelji, što je za njih Crkva, što je za njih Stožer za obranu hrvatskoga Vukovara? Ma, ništa!

Kada bi takvi imali apsolutnu vlast, hrvatskim tlom bi ponovno tekla krv domoljubno osviještenih Hrvata – onih koji vole svoj narod i na osobit način svoju vjeru. Te i takve antihrvatske i antikatoličke revolucionare namjerno nisam imenovao. Prepuštam vašoj mašti i inteligenciji da ih prepoznate u javnom prostoru kojega pratite i iščitavate. I da u skladu s time pokušate pronaći lijek kako bi se iskorijenio taj oblik intelektualno-duhovne ružne zbilje.

Pavle Primorac, Hrvatski fokus

https://www.hkv.hr

 "Biseri" ljevičara

Tako mladi profesor iz naše elitne visokoškolske ustanove o Bleiburgu - simbolu najveće hrvatske tragedije. Žalosno i teško shvatljivo, ali to je naša stvarnost! Ugledni povjesničar prof. dr. Josip Jurčević o tome piše: “Prema mojim procjenama 100 do 200 tisuća Hrvata pogubljeno je u Sloveniji. Postoje masovna prikrivena grobišta koja su u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Samo ta grobišta pokazuju koliko je zločin rasprostranjen. Do 2000. godine hrvatska državna komisija ustvrdila je 850 prikrivenih grobišta u Hrvatskoj, u Sloveniji 600, a u Srbiji je 200 takvih grobišta. Govorimo o ukupno 1750 evidentiranih masovnih grobišta. Prema procjenama britanskih vojnika, pola milijuna hrvatskih civila i 200 tisuća hrvatskih vojnika povlačili su se prema Austriji, a pogubljenja su se i kasnije nastavila”.

https://tockanai.net/index.php/2-uncategorised/176-josip-jovic-bleiburg

Nenad Stazić, saborski zastupnik

“Izgleda da u svibnju 1945. posao nije obavljen temeljito. Kakva šlampavost pobjednika”, stoji u Stazićevu statusu koji više nije vidljiv među komentarima. Iz Večernjeg lista upitali su ga je li to bio njegov komentar, on je potvrdno odgovorio. Napominje kako je prije toga imao status u vezi s Danom pobjede nad fašizmom, u kojem je napisao: ”Nema tu pravog razloga za slavlje. Fašizam u Hrvatskoj još nije pobijeđen”.

https://narod.hr/hrvatska/stazic

Dr. sc. Paul Stubbs, Ekonomski institut Zagreb

 “Die you evil S of a B!” – što bi u prijevodu na hrvatski značilo “Umri ti zli kurvin sine”.

Još jedna veličina iz sveučilišne orbite, ovoga puta imigrant iz velikog imperija (UK) kojega je razgalila vijest da je kardinal Bozanić završio u bolnici. što je morao podijeliti urbi et orbi na svojem Facebooku 

https://www.facebook.com/Paularthurstubbs

 Matija Babić, Index

Svojom je objavom napao vjerske slobode. Vulgarnim rječnikom komentirao je križ koji na procesiji nosi križonoša te Isusa nazvao ‘židovskim zombijem’. Njegovu objavu donosimo u cijelosti.

“Ok, zatvorit sve kafiće, j*** tih par desetaka tisuća konobara. Ok, i sve restorane zatvorit, j*** kuhare. Ok, i sve ostale biznise zatvorit, marš, koji k*** će nam privatni sektor.

Ali ako jednu stvar treba dopustit, treba dopustit da par stotina neukih otočana nanaša neki k*** jer vjeruju da je židovski zombi koji je sam svoj otac prije dvije tisuće godina umro i oživio da bi nam oprostio što je žena rebro pojela jabuku. Prioriteti su prioriteti, ne treba se ni te epidemije držat ko pijan plota.”, napisao je Babić.  

(Je li ovo uvreda na račun vjernika kojih je u Hrvatskoj oko 90%? - prosudite sami. Kojima su Isus i Križ najveće svetinje. Zamislite kako bi to izgledalo da se na sličan načan "našalio" na račun Židova, Muhameda, ili sv.Save. Žalosno, ali kao da je to kod nas u hrvatskom medijskom prostoru postalo normalno. Prim. ur.)

https://narod.hr/hrvatska/babiceva-blasfemicna-objava-o-isusu-evo-tko-je-sve-oznacio-da-mu-se-svida

 

SDP SOPOT

“Tito je debelo pogriješio što nije potomanio sve fašističko smeće i slovenske belogardejce i srpske četnike i hrvatske ustaše i albanske baliste. Mnogo je tog dreka ostalo.”

SDP Sopot na svom je Facebook profilu ovako komentirao objavu Ministarstva hrvatskih branitelja nakon otkrivanja masovne grobnice na lokaciji Prudnice u Općini Brdovec, pet kilometara udaljenom od Zaprešića. Ekshumirani su posmrtni ostatci najmanje 130 osoba, žrtve razdoblja nakon Drugog svjetskog rata.

(Čovječno, nema šta! Prim. ur.)

 

Ponosan što nije Hrvat

 

Iz kakvih se to izvora napaja mladi dečec?

 

Osvrt djelatnika HAZU, državnog službenika na plaći poreznih obveznika,nakon spektakularnog uspjeha hrvatske nogometne reprezentacije na svjetkom prvenstvu u Rusiji. Zadivljujući izraz domoljublja, a i kućnog odgoja!  Je li i ovo samo satira i izraz slobodoumlja koje smjera na širenje prostora ljudskih sloboda , ili  najbanalniji izraz mržnje, netrpeljivosti, seksizma i blaćenje žene, majke, k tomu i čelnice države, jedine nam Domovine. Čini se da smo mi ipak nešto pobrkali s demokracijom!

Za ovog Index-ovog "pjesnika" to je samo nadahnuta satira. A pjesma Vila Velebita hrvatska je domoljubna popijevka. Zbog domoljubnog sadržaja, domoljubne kitice u doba socijalističkoj Jugoslaviji bile su zabranjene. Pridjev “hrvatski” jugokomunisti su osuđivali kao nacionalistički ispad. Nisu se smjele ni izvoditi ni tiskati sve do osamostaljenja Hrvatske 1991. Pjevale su se samo potajno, a one osobe koje su pjevale nejugokomunističku inačicu su za to dobivale zatvorske kazne.

 

Oni neumorno ponavljaju:

“Crkva se stalno iznova potvrđuje kao stjegovoša militantne isključivosti prema drugima i drugačijima, i vatreni zagovornih svih koji zatvaraju oči pred istinom o prošlosti”, piše na ovoj naslovnici. Kako se samo svi dobro slažu!

Hrvatska je posljednja oaza endemskog fašizma na cijelome planetu, a "mrzitelji svega hrvatskog" su paranoidne konstrukcije hrvatskih krezubih desničara

"Do istrebljenja vašeg ili našeg." - Nikola Stojanović, 1902.

"Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnosti dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države." - Vasa Čubrilović, 1939.

"Slobodane šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate!" - srpski "antifašisti", Vukovar 1991.

...Recidivi kolonijalizma bude se u nekadašnjoj kolonijalnoj velesili Hrvatskoj, a mržnja prema drugom i drugačijem ispunja sve pore društvenog života. Hrvatskoj prijeti propast usred mržnje kojom je ispunjena. Hrvatska je propali projekt, ispravno ocjenjuje iskompleksirana i frustrirana koprofilska sarajevska Fukara broj 2...

...Za gradonačelnicu Supetra Ivanu Marković (SDP) i premijer Andrej Plenković je ustaša: ustaše svi, svuda i svagda...

...Kako bilo, nema nikakve sumnje da je RH nasljednica NDH. Hrvatska je već početkom devedesetih demonstrirala svoj fašistoidni karakter napadima na Kragujevac, Smederevo i Pančevo. Ustaše su pjevali o salati i klanju, a Hrvati u Srbiji s neskrivenom mržnjom pobunili su se protiv Srbije. Srušeni i do temeljna spaljeni Zemun za to je najbolji dokaz. Mržnja prema ugroženim Srbima, tom najnapaćenijem narodu u istorijatu naroda, čini samu bit nove NDH, a uskoro nas, kako je najavio dr. Dejan Jović, čeka novi rat: ćeraćemo se još! I zato mi, Antifašisti Hrvatske i Srbije (četnici i komunisti), možemo kao i mladi SDP-ovac iz Korčule poručiti novoj NDH samo sljedeće: crkni fašistička, homofobna tvorevino!...

Povjesničar - Dr. sc. Mato Artuković o kultu ugroženog Srbina:

"Srbin bez grijeha prema bilo kome i uz to od svakog ugrožen – to je najdublje uvjerenje iza kojega su se utaborili srpski ideolozi. To je polazna točka svakog saobraćanja s drugima, a osobito s onima s kojima govore najsličnijim jezikom, s Hrvatima. No sličan je stav i prema Albancima, Grcima, Mađarima, Rumunjima. Srpski ideolozi vlastitu stvar znaju obrazložiti samo negiranjem i optuživanjem drugoga. Nikada, niti na jednom mjestu nismo našli priznanje da bi nositelji službene vlasti ili predstavnici Srba općenito u ime srpske ideje učinili bilo kome, bilo kada bilo kakvu nepravdu."

Dr. Ivo Korsky: "Svaka manjina osjeća se ugroženom, no povlaštena manjina još se više osjeća ugroženom, jer zna da su povlastice dane na štetu većine i da zato prijeti opasnost reakcije ove većine čim se stanje promijeni".

„U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države. I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat. Išao sam bez predrasuda, čuo sam od kolega različite stvari, neki su govorili i kako se djeci prikazuje iznenađujuće realna slika o krivnji obje strane… Ništa od toga.

I da, znam. Znam da su emocije toliko jake da je teško uopće raspravljati. Znam i da ne dijelimo svi iste sustave vrijednosti, i da meni ne znače ništa stvari koje su drugima svete, i obrnuto. Znam i neke ljude iz Vukovara, znam kakva se grozota dogodila, vidim koliko im je i koliko im je bilo teško, i nemam ništa protiv toga da djecu educiramo i da im već u osnovnoj školi istinu kažemo direktno, uz sve teško probavljive detalje.

Ali to se u organiziranom posjetu Vukovaru ne događa. Bitni dijelovi istine se skrivaju i o njima se danas u Hrvatskoj ne smije pričati, a o nekim stvarima se direktno laže.

Pa su tako od licenciranih vodiča i predavača djeca primjerice mogla naučiti kako su u balvan-revoluciji bili četnici i arkanovci. 1990., u zaleđu Zadra, četnici i arkanovci. Ma da ne bi. O tome koji su bili uzroci balvan-revolucije ni riječi, to pitanje se ne smije postaviti. O ubojstvu Reihl-Kira također ni riječi, to je još jedna zabranjena tema. O tome zašto je Vukovar pao i zašto mu se nije pomoglo, ni riječi. O tome što se dogodilo s Jastrebom nakon rata, ni riječi.

Ali djeca su mogla čuti kako je Oluja bila akcija bez mrlje prije koje su civili otišli samoinicijativno, a zločina nije bilo. Onaj vlak kojim su moji susjedi iz Splita organizirano išli u pljačku valjda nije postojao. Kao ni Lora. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina. Djeca su mogla čuti i detaljan opis zločina Vojislava Stanimirovića, inače saborskog zastupnika. Djeca su mogla čuti i kako je Hrvatska vodila obrambeni rat unutar vlastitih granica. Ok, pošteno, samo… HV u BiH? O tome također ne smijemo?

Da budem fer, bilo je i puno govora o miru, poštivanju svih ljudi bez obzira na nacionalnost, željama samo za normalnim suživotom normalnih ljudi… Ali to je ostalo mlako i utopljeno u onom drugom. I onda dolazi najgori dio. Naravno da ne smijemo o HV-u u BiH. Jer što god pričali, zapravo ne priznajemo BiH kao samostalnu državu. Kako to znam? Tako što se na završnom kvizu na kojem sudjeluje pet škola u jednoj dvorani, tri puta potiče djecu da se dižu na noge i u emotivnom zanosu nabrajaju dijelove Hrvatske, uz neizbježno ‘Herceg-Bosno srce ponosno’.

I što sad? Ništa. Kad na Balkanu ponovno bude Vašar na kojem će se kupovati municija i trampiti racionalno za nacionalno*, ratovat ćemo u Herceg-Bosni. Koja je, eto, naša. Jer smo to desetljećima zaneseno pjevali. A neki tamo Srbi su sigurno počeli s nekim provokacijama i netko je ubijen i moramo odgovoriti. Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno. Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada. Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške.

Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutiti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti?
Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir.“, napisao je u svojem statusu Šolić, koji je široj javnosti postao poznat nakon što je, uz pomoć učenika, opremio informatičku učionicu u svojoj školi.

https://slobodnadalmacija.hr/

Kao katolika ne vrijeđaju me riječi Matije Babića, vlasnika Indexa, bez obzira na to što je Spasitelja Isusa Krista nazvao „židovskim zombijem,“ a Sveti Križ pogrdnim nazivom za muško spolovilo. Pokušaji uvreda dolaze od Zloga, a kao što znamo, ono što dolazi od Zloga, Krist trijumfalno pobjeđuje.

Upravo Krist, kojeg Matija pokušava ismijavati, naučio nas je na vlastitom primjeru, dok je opraštao razbojniku raspetom kraj sebe, kako u svakom postoji nešto dobro. Možda se i Matija na koncu ipak pokaje, kao i onaj drugi razbojnik.

Prvo, u duhu kršćanstva, smatram kako je važno prepoznati u čemu su to Matija i Index korisni hrvatskom društvu. Index često dobro ukazuje na ekonomske probleme Hrvatske i u tom djelu donosi korist hrvatskom društvu, u svakom slučaju veću od brojnih medija.

S druge strane, bezuspješni pokušaj sramoćenja katolika, u ovom slučaju posebice Hvarana koje Matija, za svaki pa i sudski slučaj, kukavički naziva „nekim otočanima“ pokazalo se na koncu kao uspješni pokušaj Matije u sramoćenju samog sebe.

Opisujući odvratnim riječima Sveti Križ i Isusa Krista, Matija se malo prevario i krivo adresirao svoj opis. Zapravo je jako precizno opisao sebe samoga. No, upravo Krist nas uči: oprostimo svima. Matiju možda oprost, ako ga ikad zatraži, podsjeti da takve stvari može pisati samo zato jer živi u slobodnoj kršćanskoj civilizaciji koju je utemeljio upravo Krist kojeg pokušava vrijeđati.

Ma kako bi Matiji ovo moglo nevjerojatno zazvučati, oprost je moguć čak i deklariranim pedofilima koji se i s Madagaskara hvale djelima vlastite izopačenosti, a zatim brže-bolje s Interneta uklanjaju tragove.

Od sličnih kukavica ne očekujmo da pokušaju na isti način sramotiti proroke Islama, a hvala Bogu da to ne čine. Samo, razlog za to nije njihova dobrota, već opet kukavičluk, jer znaju da pokušaji ruganja s nečijim svetinjama donose klikove, popularnost i novac, a sa svetinjama nekih drugih, gotovo pa siguran smještaj u apartmanu dva metra ispod zemlje.

Dragi kršćani, ne dajte da vas vrijeđaju kukavice.

Isus sve čini novim, možda će i Matiju.

https://www.facebook.com/knezovic.marijan

 

Kroz Hodakova (Sokratova) tri sita

...danas su u Hrvatskoj za naše novopečene ljevičare i antife ustaše svi “vjernici, heteroseksualci koji se zalažu za brak i protiv su abortusa, ognjištari, desni krkani, lički bukvani, hercegovački šverceri duhana, dalmatinski Vlaji, suverenisti, populisti, antikomunisti, protivnici Jelene Veljače, Anke partizanke, Radničke fronte, poštovatelji Tuđmana, branitelji, oni koji primaju braniteljske imovine (izuzetak su penzići iz NOB-a koji su rođeni prije 5. kolovoza 1995. godine.), oni koji javno i bez imalo srama traže ukidanje nevladinih udruga, oni koji su protiv brzopletog uvođenja eura, oni zatucani koji žive u srednjem vijeku tvrdeći da za ulazak u Hrvatsku treba posjedovati nefalsificiranu putovnicu ili vizu, oni koji u svom fanatizmu misle da bi dan državnosti trebao biti 30. svibnja, oni koji se zgražaju kad pročitaju da se u Nizozemskoj raspravlja o priznavanju tzv. grupnog braka koji bi uključivao tri ili više osoba, oni koji su protiv prava homića da usvajaju djecu, oni koji ne vjeruju da su fratri sa Širokog brijega – bacajući kamenje sa zidina samostana – tri dana držali “u šahu“ tri herojske partizanske divizije, oni koji zlobno kolutaju očima kad netko kaže kako je naš Stipe Mesić izgubio čekove koje je dobio od naše “ustaške“ dijaspore u Australiji, oni koji traže sankcije za Nenu Stazića zbog izjave “da su pobjednici 1945. loše i traljavo obavili svoj posao“, oni koji su se okomili na Acu Stankovića jer je u svoju slobodarsku emisiju ”Nedjeljom u 2” pozvao istinskog rokera Gorana Baru koji je s narkomanskom bejzbol palicom udarao po vjernicima, Isusu, a Bibliju proglasio “tupavom knjigom“, oni koji se tobože čude kad slobodarska austrijska policiji bleji u komunističku jugo zastavu k’o tele u šarena vrata, oni koji kompliment austrijskog vicekancelara Heinz – Christian Strachea kako su Hrvati obično ”sranje” dovode u vezu s činjenicom da mu je žena Srpkinja, oni koji su zgroženi radosnom viješću kako je država Washington prva na svijetu legalizirala ”kompostiranje” ljudi što u prijevodu znači da će se nakon naše smrti ljudi polako i znanstveno ”korektno” pretvarati u spasonosno gnojivo, i da ne nabrajam do kraja godine...

Više na: https://direktno.hr/ 

 

"Ljevičarstvo je religija samopreziranja.
Ona uči bijele ljude da mrze svoju rasu,
dječake da mrze svoj spol,
žene da mrze svoju ženstvenost,
Amerikance da mrze svoju zemlju,
zapadnjake da mrze svoju povijest.

Kakva prezriva i toksična stvar.

Također uči žene da mrze svoje muževe,
majke da mrze svoju djecu,
djecu da mrze svoje roditelje.

To je sve što radi.
Okreće skupine jedne protiv drugih
i pojedince protiv samih sebe.
To je otrov.

Amen."

Zaustavimo govor mržnje Matije Babića

Udruga Ordo iuris podnijela je kaznenu prijavu protiv Matije Babića zbog poticanja na mržnju i nasilje te tužbu zbog počinjene teške uvrede i zločina iz mržnje protiv kršćanskih vjernika, njihovih vrednota, obreda i simbola, kao i udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije zbog rasističkih, antikršćanskih i antisemitskih iskaza koji su izneseni u vrijeme svetkovine Uskrsa 2020. i nakon. Detaljnije o kršćanofobiji Matije Babića pročitajte u nastavku.

1. Gospodin Matija Babić (bivši glavni urednik portala Index.hr), objavio je 11. travnja 2020. g. na svom Facebook profilu krajnje uvredljiv i vulgaran komentar (takozvani govor mržnje – „hate speech“) o održavanju uskrsne vjerničke procesije na Hvaru. „... ali ako jednu stvar treba dopustiti, treba dopustiti da par stotina neukih otočana nanaša neki kurac, jer vjeruju da je židovski zombi koji je sam svoj otac prije dvije tisuće godina umro i oživio da bi nam oprostio što je žena rebro pojela jabuku. Prioriteti su prioriteti, ne treba se ni te epidemije držati ko pijan plota“. Ova tradicionalna procesija, koja se održava stoljećima na Veliki petak (pod imenom „Za križen“) i koja je od 2009. g. upisana na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine, ovaj put je zbog problema s epidemijom virusa korone, posebno odobrena od strane Stožera civilne zaštite, a u procesiji je sudjelovao ograničeni broj vjernika, uz odgovarajuće mjere sigurnosti čije je primjenjivanje nadzirala policija i civilna zaštita. Gospodin Babić je u svojim objavama nazvao osobe koje su sudjelovale u procesiji „neukim otočanima“, kipove Isusa Krista i raspela koja se nose u procesiji nazvao je „neki kurac“, a Isusa Krista „židovskim zombijem“. U toj izjavi izrečene su uvrede u kaznenopravnom smislu i to kvalificirane ili teže jer su objavljene na društvenim mrežama te su povezane sa zločinom iz mržnje kao otegotnom okolnošću.

2. Samo šest dana kasnije, 17.04.2020, na pravoslavni Uskrs, gospodin Matija Babić je na svom facebook profilu objavio ponovno uvredljiv i rasistički komentar (govor mržnje – „hate speech“): „I Srbima stigao židovski zombi, pa svima u gubice trpaju istu žlicu. Evo, čestitam svima s empatijom koji žale i glupe i praznovjerne – veći ste ljudi od mene. Ja se smijem i zazivam Darwina da dođe po svoje. Naravno šteta kolateralnih žrtava, jer zbog ovakvih trpe i ljudi.“. U toj izjavi ponavljaju se iste uvrede protiv Isusa Krista („židovski zombi“) i protiv vjernika. Nadalje, iznosi se i uvreda sakramenta svete pričesti na način da se isti vulgarizira riječima „svima u gubice trpaju istu žlicu“. Dakle riječi „trpaju“ i „u gubice“, navedene su s ciljem vrijeđanja ili obeščašćenja sakramenta ili vjerskog obreda koji se kod kršćana smatra svetim i uzvišenim, vrijednim najvećeg mogućeg ili zamislivog poštovanja, klanjanja ili slavljenja. Time se zapravo ekstremno vrijeđaju vjerski osjećaji kršćana, a tu osobito srpskih pravoslavaca. Nadalje, počinitelj označava pravoslavne vjernike koji pristupaju svetoj pričesti „glupim i praznovjernim“ što se može shvatiti generalno i u odnosu na one vjernike koji u uvjetima epidemije pristupaju ili zagovaraju pristupanje sakramentu svete pričesti. Dakle, zazivanje smrti jednog dijela stanovništva koje se ujedno i isključuje iz kategorije ljudi kao takvih, a zbog njihove vjerske pripadnosti, pa čak i zbog sudjelovanja u vjerskim obredima na način kojim bi se moglo kršiti sigurnosne mjere uvedene zbog epidemije, nedvojbeno je izraz mržnje, a obraćanje široj javnosti posredstvom računalne mreže i s obzirom na svojstvo počinitelja kao poznatog medijskog djelatnika, ove radnje poprimaju i značenje poticanja odnosno pozivanja na mržnju opisane u čl. 325. KZ-a.

3. Ova dva primjera govora mržnje i druge izjave objavljene na počiniteljevom Facebook profilu između 17. i 25. travnja 2020. god. poput: „ Dok su u pitanju vaši životi i životi maloumnika koji vas slijede, potpuno se slažem da je irelevantno živite li ili ne. Dapače, društveno je korisno kad Darwin malo pročisti mulj. Problem je u tome što svojim praznovjerjem i idiotizmom ubijate i ljude. Nema neke razlike ubijate li zbog svog primitivizma ljude eksplozivom ili koronom. Izbrisali ste i posljednju razliku između talibana i katolibana“ (14. travnja 2020. – komentar na članak objavljen na portalu Index.hr pod naslovom Dekan katoličkog bogoslovnog fakulteta: Misa se mora služiti po cijenu života); „Ako je itko imao dvojbe čiju agendu zastupa stožer i čime se zapravo bave. Ovo više nema nikakve veze s koronom. Ovo je korištenje epidemije da se od Hrvatske napravi katolifat. A kakvi ljudi koriste tuđu bolest, epidemiju i nesreću da proguraju svoju ideologiju? Samo najgori od najgorih, neljudi, zatucano praznovjerno ekstremističko smeće, katolibani.“ (25. travnja 2020. komentirajući rad Stožera civilne zaštite i izjavu Željke Markić o zabrani rada nedjeljom), predstavljaju ekstreman izraz otvorenog antikršćanskog raspoloženja ali i rasističkog i antisemitskog mentaliteta gospodina Matije Babica.

4. Poštujući pravo svakoga na slobodno izražavanje mišljenja ali isto tako postujući slobodu na vjeroispovjest svakog gradjana RH, naglašavamo da poticanje na mržnju i nasilje protiv vjernika i vrijeđanje samog Isusa Krista, vjernika, njihovih obreda, kulturnih manifestacija i pogotovo najviših vjerskih blagdana kao što je Uskrs, vrednota i simbola, kao križa ili raspela, te vrijeđanje pojedinih naroda i rasa, ne smije nipošto biti tolerirano u uređenoj demokratskoj i pravnoj državi. Prema statutu Zaklade za pravnu kulturu Ordo Iuris imamo dužnost intervenirati u ovom slučaju, stati u obranu vjernika i suprotstavit se javno i jasno ovom govoru mržnje i kaznenom djelu. Stoga smo protiv gospodina Matije Babića, podnijeli kaznenu prijavu zbog poticanja na mržnju i nasilje te tužbu zbog počinjene teške uvrede i zločina iz mržnje protiv kršćanskih vjernika, njihovih vrednota, obreda i simbola, kao i udružnu tužbu za zaštitu od diskriminacije zbog rasističkih, antikršćanskih i antisemitskih iskaza koji su također izneseni u istom nastupu. Na ovaj način dajemo svoj doprinos uspostavi i održavanju čvrste pravne i kulturne granice u odnosu na uvrede i iskaze mržnje protiv kršćanskih i drugih vjernika, kao i protiv pojedinih naroda i rasa ili bilo koje druge zajednice ljudi ili pojedinaca. Naglašavamo da je kršćanska vjera većini građana Republike Hrvatske vrednota od visokog ranga i prioriteta, kao i da je po općem uvjerenju građana važni element našeg narodnog i kulturnog identiteta.

5. Na kraju pozivamo Hrvatsko novinarsko društvo da radi zaštite digniteta hrvatskog novinarstva i zaštite kulture i etike javne riječi, pokrene protiv gospodina Matije Babića postupak utvrđivanja povrede načela i normi Kodeksa časti hrvatskih novinara te da istoga sankcionira.

https://www.hkv.hr/vijesti/politika/34355-kaznena-prijava-protiv-matije-babica-zbog-krscanofobije.html

Reagiranja hrvatske policije na desničarske ispade neusporedivo su brutalnija nego što „zaslužuju“, dok ljevičarski incindenti ostaju nekažnjeni jer ih počinitelji opravdavaju slobodom medija ili čak slobodom umjetničkoga izražavanja. Ako netko javno povikne „Za dom, spremni“ uglavnom biva kažnjen, a ako netko slavi „bratstvo i jedinstvo naših naroda“ kao predsjednik HSS-a Krešo Beljak, pod kojim je sloganom ubijeno na desetke tisuća nevinih ljudi, onda je to doprinos hrvatsko-srpskome pomirenju.

Vrijeđati hrvatske državne i narodne simbole potpuno je normalno pa je tako publika u rječkom HNK Ivan pl. Zajc mogla vidjeti kako jedan glumac u Frljićevoj režiji izvlači hrvatsku zastavu iz vagine, a u Zagrebu su nedavno nepoznati počinitelji zamrčili novopostavljen spomenik prvome hrvatskom predsjedniku Tuđmanu. Glasilo dijela srpske manjine „Novosti“ gotovo iz broja u broj vrijeđa hrvatski narod i njegove svetinje, a taj bilten sufinancira hrvatska vlada. Čisti mazohizam! Sjetimo se samo podrugljivoga izvrtanja hrvatske himne „Lijepe naše haubice“ ili strasnog veselja u povodu pada hrvatskih ratnih zrakoplova. Takvo nešto nezamislivo je bilo gdje u Europi. Kad bi se to dogodilo u Srbiji na račun tamošnjega većinskoga naroda takva tiskotina bila bi ekspresno zabranjena.

No idemo dalje. Poznata rječka književnica Vedrana Rudan izjavila je nedavno usred Beograda „Nisam Hrvatica i time se ponosim! Hrvatima (je) najugodnije u tuđoj guzici“. Portal srbijadanas.com ovako opisuje mišljenje Srpkinje Rudan o Hrvatima: „Hrvati su bića koja su se u svojoj istoriji uvek najugodnije osećala u moćnoj tuđoj guzici. Austrijskoj, italijanskoj, mađarskoj, nemačkoj, američkoj, a posebno u EU guzičetini.

Kaljuža

Moglo se očekivati da će Pupovac nastaviti sa svojim lementacijama o ugrožavanju Srba u Hrvatskoj premda je nedavno izjavio kako bi Hrvati i Srbi napokon trebali izaći iz povijesne kaljuže, a upravo je ta Đakićeva „čestitka“ dio te kaljuže. Đakićev incident treba psihološki, a ne kriminološki svladati. Mladca bi trebalo novčano kaznati i ništa drugo, a onda javnosti objasniti da su takvi ispadi u prvom redu ljudski nedopustivi dok njihova politička težina nije dostojna djelovanja policije i državnog odvjetništva.

Bar tako govore. Iz jugoslovenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali 'svoj na svome.' ‘Svoj na svome ’ bili su i za vreme NDH. Hrvatske kame rezale su srpske, ciganske, jevrejske i krivomisleće hrvatske vratove s tolikim užitkom da je Hitler lično zamolio Pavelića da oladi svoje momke. Zanimljiv je i podatak da je u NDH postojao jedini dečji koncentracioni logor u Europi.“ Beogradski portal ove je riječi nazvao da „seku kao nož“. Ova klevetnica ne poznaje povijest o kojoj priča. Kad su se neki njemački generali žalili kod Hitlera da ustaše svojim postupcima „tjeraju ljude u partizane“, Führer nije ništa zamjerio Paveliću nego je rekao “pustite neka se Hrvati iživljavaju“. Hitlerovi generali u Srbiji preuzimali su pretjerane tvrdnje svojih srbijanskih poslušnika o navodnim hrvatskim zlodjelima, i onda ih prosljeđivali u Berlin gdje se znalo da su to gigantske izmišljotine.

Napadi ljevice ignorirani,a oni desnice dolaze pod udar državne represije i ukupne javnosti

Rudanica poznata po svome seksističkom vulgarnom izražavaju kao da nije završila ni osnovnu školu u kojoj su djeca učila o stoljetnoj hrvatskoj borbi protiv germanizacije, mađarizacije, talijanizacije i srbizacije, o masovniom sudjelovanju Hrvata u NOB-u, o Srbiji koja je itekako sudjelovala u holokaustu pa je Beograd bio prvi „Judenfreie“ grad u Europi, o Miloševiću kao glavnom krivcu za nasilni raspad Jugoslavije koju ona toliko voli da se s ponosom sjeća njezina državnog praznika, 29.11., tvrdeći kako „Jugoslavena ima na milijune“. Ona kao „ponosna Srpkinja“ kao da mora mrziti Hrvate kao kolektivitet što spada u zločin šovinizam, i to onda u Hrvatskoj nitko ne opaža, a još manje sankcionira.

Jedan ovakav izljev mržnje protiv jednoga naroda kao cjeline u bilo kojoj državi Eruropsku Unije, koju ona također neizmjerno mrzi, naišao bi na buru prosvjeda i bio poziv policiji da tu nesretnicu privede na obavijesni razgovor i državno odvjetništvo uzme stvar u svoje ruke. No to se u Hrvatskoj ne događa. Zamislimo da je netko namjesto riječi „Hrvati“ rekao riječ „Srbi“ kako bi reagirali mediji i izvršna vlast. Valovi medijskih prosvjeda bili bi na dnevnom redu, a policija bi „uredovala“. Iskustva iz doba komunizma jedni i drugi imaju dovoljno. A onda zašto smo napustili Jugoslaviju?...

Gojko Borić, Hrvatski tjednik

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/31086-g-boric-zasto-se-odvratni-ispadi-ljevice-u-hrvatskoj-ignoriraju.html

“Na djelu je ultralijevi fašizam koji traži bezuvjetnu odanost. Ako ne govorite tim jezikom, provodite njegove rituale, ponavljate njegove fraze te slijedite zapovijedi, tad ćete biti cenzurirani, prognani, stavljeni na crnu listu, progonjeni i kažnjeni.”
To je prava istina o totalitarnoj hunti kojoj na plotu piše “liberalna demokracija”.

Hitovi: 8100