U sjeni Covida 19 - Bez panike!

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Petak, 28 Veljača 2020 Napisao/la Administrator

letak korona virusa

Ministar Vili Beroš podijelio je objavu koja se proširila društvenim mrežama. Objavu prenosimo u cijelosti: Devetnaest dana dijeli nas od talijanskog scenarija. OSTANIMO DOMA i onda kad vidimo kako ljudi šetaju, izlaze. itd. A kad obole, onda će pitat - kako? Ljudi, ostanite doma, kuhajte, igrajte se sa svojom djecom, pročitajte knjigu... I na taj način štitiš sebe i svoje bližnje – piše u objavi koju je podijelio i naš ministar zdravstva...  

"...Ovaj virus je sličan influenca virusu s kakvim se čovječanstvo susreće svake godine. Kod gripe je smrtnost jedan posto i samo je lani uzela 65.000 života. Kod korone se pokazalo za sada da je smrtnost dva posto te posljedicama bolesti uglavnom podliježu stariji i ljudi slabijeg imunološkog sustava. Ne smije se toliko paničariti", smatra znanstvenik Đikić. Slično tvrde i drugi naši istaknuti znanstvenici Rudan, Štagljar, Radman, Sladoljev. Po svemu se čini da doista nema mjesta panici. Potrebno je samo pridržavati se uputa struke kao i uvijek pri pojavi epidemija gripe ili drugih zaraznih bolest, a to je: postrožiti mjere osobne higijene (češće pranje ruku), izbjegavati nepotrebne skupove i putovanja u rizična područja, pojačati opći oprez i s. O svemu podrobnije u tekstovima koji slijede. 
 
korona virus letak 398x300
Koronavirus (COVID-19)
Saznajte najnovije informacije od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo vezano za COVID-19.
HZJZ    https://www.hzjz.hr/priopcenja-mediji/koronavirus-najnoviji-podatci/

HRVATSKA LIJEČNIČKA KOMORA:  Najnovije obavijesti, preporuke i mišljenja vezano uz SARS-CoV-2

HLK o coronavirusu

https://www.hlk.hr/koronavirus-najnovije-informacije.aspx 

 
Apel
https://drive.google.Apel građanima,,,,

 

Koron1

 

Kor 2

 

 Važni telefoni

Covid Tel

 


COVID-19 - TOTALNA PSIHOZA: Teror se mora zaustaviti!

 Densel Woshington

 https://youtu.be/sxUxOSQenlo
 
 Jedan od najboljih i najcjelovitijih prikaza o Covidu - 19 koje smo vidjeli na velikoj ciber mreži: znalački, zanimljivo, informativno, uvjerljivo, čini se savjesno i odgovorno. Ako ovo pogledate gotovo da sve ove druge priloge možete propustiti.
 

 
"Kad u mom gradu bude potvrđena lokalna transmisija, šanse da ću se zaraziti tada će iznositi 100 %, medicinska sestra sam u najizloženijoj ordinaciji" 
Prerada: Sandra Karamatić, KB Dubrava, Startnews.hr, 24. 3. 2020.

Sandra Karamatić, medicinska sestra iz Ploča prepravila je prema svom radnom mjestu potresnu priču jedne američke sestre, priči kojoj je dala i svoj pečat. To morate pročitati. Obavezno štivo!

“Kad u mom gradu bude potvrđena lokalna transmisija, šanse da ću se zaraziti tada će iznositi 100 posto, budući da sam medicinska sestra u najizloženijoj ordinaciji. Tako da se sada želim obratiti svima vama koji ste sad u svojoj kući, sa svojom obitelji, dosadno vam je i voljeli biste izaći. Malo drugačije perspektive ponekad je sve što vam treba da budete zahvalni na svemu što vi imate, a drugi neće imati.Kad odem na posao tog dana kada se potvrdi transmisija i kad se vratim kući, ući ću kroz vrata od garaže. Tu ću svući sve sa sebe uključujući i cipele, i sve ću ubaciti u veš mašinu. Iskoristit ću maramice na bazi klora da obrišem sve što sam usput dotakla. Onda ću uzeti ogrtač i otići ću na kat, u spavaću sobu. U tu sobu, u koju do daljnjeg neće ulaziti nitko osim mene, tuširat ću se vrelom vodom. Potom ću opet dezinficirati sve što sam dotakla, pa ću se obući.

Moram živjeti kao da sam već zaražena
Kad to završim sjedit ću na jednom mjestu, dva metra udaljena od svih koje volim. Nikoga neću dirati, jer znam da ću se zaraziti , kad tad. Tako da moram živjeti kao da sam već zaražena.
Razgovarat ću s obitelji, ali neću ih dirati. Nisam neka osoba koja grli, ali znam da će mi u narednim danima, zbog mog posla, trebati zagrljaj. Neću moći dobiti nijedan. To je jedini način da ih zaštitim.
Vjerojatno ću svom najmlađem morati stotinu puta ponoviti da će mama biti dobro. Onda ću im zaželjeti laku noć.. Otići ću spavati. Sama. U sobu u koju drugi ne ulaze. Obitelj će od večeras živjeti odvojeno, oni odlaze u drugu kuću.
To će biti moj život, svaki dan
To će biti moj život. Svaki dan. Čak i kad ne radim , jer mogu biti zarazna prije simptoma. Tako da, dok ovo ne prestane, moja stvarnost bit će drugačija. Grlit ću svoje kolegice i kolege, jer su kontaminirani kao i ja, ali u najtežim danima neću osjetiti dodir ljubavi ljudi koje volim. I tako tjednima, mjesecima – tko zna dokad. Sve je do vas, Hrvata.
Zato vas molim, dok sjedite kući s djecom u vašem krilu, dok ih grlite i gledate film – molim vas, pomozite nam da ovo završimo čim prije, ne izlazite ako vam baš nije hitno. Moje će ruke biti prazne svaki dan, kako vaše ne bi morale. Ići ću sama u praznu kuću sve dok bude lokalne transmisije virusa. Ostanite kući. Grlite svoju djecu, spavajte sa svojim bračnim partnerima, jedite na porculanskim tanjurima, pijte vino iz najfinijih čaša, cijenite sve ono što mnogi od nas ne mogu. I ne zaboravite vi birate krevet.
Ja ću odraditi svoj dio. Molim vas, vi odradite vaš.”
Jedna obična medicinska sestra. ♥️

Objava je od jedne američke sestre koju je Sandra Karamatić, sestra iz Ploča prepravila prema svom radnom mjestu i kojem "sam samo dala svoj touch". Fotografija je Vili Beroša koju je jučer snimio u KBC Dubrava.

To što je napisala to je obavezno štivo koje svi moraju pročitati.

– Ljudi ne shvaćaju eksponencijalni rast. Od jučer do danas u 16 h broj oboljelih je narastao za 22%. Sa 105 na 128. Za tjedan dana, 27.03. ako nastavimo ovako imat ćemo 515. I dalje ne zvuči loše? Tjedan dana iza, 03.04. imamo 2070. I dalje nije loše? 08.04. dolazimo do broja od 5600. Od 5600 85% će biti blago bolesno. 15% će možda trebati respiratore. Imamo ih 800. Što bi značilo da od 840 ljudi koji budu trebali ventilaciju, njih 40 je neće moći dobiti. Za 19 dana. To je, ljudi, za 19 dana. 19 dana nas dijeli od talijanskog scenarija ako se pojedinci ne uozbilje. (edit, nije 22%, nego 16% da budemo precizni, ali nam je prije par dana porast bio 29% pa recimo cca 22%, scenarij ostane isti, samo ga pomičemo za par datuma naprijed)

Med.sestrajpg
Foto: Vili Beroš i Sandra Karamatić (U KB Dubrava)

https://www.startnews.hr

                        *      *      *

Zaraznije je nego što se mislilo: 'Virus ostaje u zraku bar 30 minuta, držite distancu veću od 4 i pol metra'
Novi list, 10. ožujak 2020.

Pokazalo se da je oboljela osoba koja nije nosila maskicu vozeći se autobusom bez ikakvih kontakata s drugim putnicima u četiri sata vožnje uspjela zaraziti sedam ljudi, među kojima su i oni koji su od nje bili udaljeni 4,5 metara

Moguće je da koronavirus ostaje u zraku najmanje 30 minuta i prenosi se na udaljenosti od otprilike 4,5 metara u zatvorenim prostorima, primjerice autobusima. To je mnogo veća udaljenost od nedavno preporučene distance među ljudima od jednog ili dva metra. Dakle, najveći rizik od prenošenja zaraze je u malim zatvorenim prostorima.

To su rezultati istraživanja koje su proveli kineski epidemiolozi, a objavljeni su u znanstvenom časopisu Practical Preventive Medicine. Prema tim rezultatima koronavirus, kako se već pokazalo proteklih tjedana, može opstati danima na površinama, povećavajući rizik od zaraze, piše La Repubblica.

Treba ipak napomenuti da podaci dobiveni ovim istraživanjem zahtijevaju daljnju provjeru.

Kineski istraživači ističu da opstanak virusa na površinama ovisi o materijalu i temperaturi: na 37 Celzijevih stupnjeva virus može opstati dva ili tri dana na staklu, metalu, plastici, papiru i tkanini, objašnjavaju epidemiolozi iz Hunana.

Također je zabrinjavajuće da koronavirus može preživjeti više od pet dana u stolici i tjelesnim tekućinama, ističu istraživači.

Znanstvenici su u sklopu ovog istraživanja analizirali nekoliko slučajeva zabilježenih još 22. siječnja, kada se još nisu dali naslutiti razmjeri epidemije.

Pokazalo se da je oboljela osoba koja nije nosila maskicu vozeći se autobusom bez ikakvih kontakata s drugim putnicima u četiri sata vožnje uspjela zaraziti sedam ljudi, među kojima su i oni koji su od nje bili udaljeni 4,5 metara.

Otprilike pola sata nakon što je autobus stigao na odredište, druga skupina ljudi se ukrcala i jedna osoba koja nije nosila maskicu se zarazila, kako se vjeruje, zbog udisanja čestica koje su ostale u autobusu i nakon prethodne grupe putnika.

Rezultati istraživanja pokazali su međutim da nijedna osoba koja je nosila maskicu u autobusu u kojem se nalazio zaraženi muškarac nije zaražena koronavirusom.

Stoga se nošenje maskica preporuča svima koji koriste javni prijevoz, uključujući autobuse, podzemnu željeznicu i zrakoplov.

Nadalje zdravstveni radnici prepourčaju građanima da što rjeđe rukama dodiruju predmete u javnim prostorima, a ujedno da što rjeđe dodiruju lice prije no što su oprali ruke.

Izvor: http://www.novilist.hr.

                          *      *      *

O Covidu - 19 jezikom brojeva - s fejsa... kao ohrabrenje
 
Na današnji dan WHO je objavio da postoji 79.300 ukupno zaraženih sa COVID-19. Od toga velika večina, njih 77.000 u Kini, od čega velika večina u Wuhanu.
Wuhan ima 11 milijuna stanovnika. Zaraženih je, ajmo reći, svih 77.000 da je u Wuhanu.
77.000/11.000.000 = 0.007
Ilitiga 0.7% je zaraženo stanovnika Wuhana.
99.3% Wuhana NEMA virus. U gradu odakle je krenula epidemija!
Također, ne zaboravimo da je preko 10.000 ljudi u međuvremenu preboljelo virus.
Dakle TRENUTNA brojka oboljelih nije 79.300 nego 79.300 - 10.000 ozdravljenih (i minus 2500 umrlih) tj trenutno ima debelo ispod 70.000 zaraženih, a ne 79.300.
No što je sa smrtnosti od virusa?
E pa, ako imate preko 80, i zaraženi ste sa virusom, šansa da umrete je 14.8%. Što znači da će 85.2% ozdraviti.
Ako imate od 50-60 godina, imate 1.3% šansu umrijeti ako ste zaraženi sa virusom.
Za mlađe od 40, šansa je 0.2%. dakle 99.8% mladih ispod 40 godina koji se zaraze, će ozdraviti.
ALI!!!!!!!!!!!!!
To je samo ako se zarazite. Šansa da se zarazite je, na temelju skoro 3 mjeseca epidemije na izvoru zaraze, Wuhanu - 0.7%.
Dakle 99.3% je šansa da virusa nikada vidjeti nećete.
Na tih 0,7% tek idu postotci, pa tako ako imate 85 godina, imate 0.7% šanse uopće pokupiti virus, pa ako ga pokupite imate još 14.8% šanse umrijeti od njega, odnosno ukupno imate 0.103% šanse umrijeti od tog virusa. To znači da imate 99.897% šanse NE UMRIJETI od tog virusa.
Za jednog 45-godišnjaka, te dvije šanse pomnožene iznose 0.0028% da će ih koronavirus ubiti. A 99.9972 da neće.
Za jednog 35-godišnjaka šansa da će umrijeti od ovog čuda je 0.0014%. A da neće umrijeti je 99.9986%
Pazite, to je 0.7% da ga uopće dobijete i 0.2% da umrete od njega, ako ste ispod 40 godina starosti.
POANTA PRIČE: OPASNOST POSTOJI, DA. No nije ni blizu ovako velika kako piše u novinama i po portalima.
Zapitajte se usput zašto se tako malo priča o preko 10.000 Kineza koji su OZDRAVILI od tog virusa? Kome to nije zanimljiva vijest i zašto nije?
Tko živi od toga da vi što više čitate njihove članke i kupujete njihove novine?
Usput, Kina ima 1.386.000.000 stanovnika. zaraženo je njih 77.000. Na 1.4 milijarde.
To je 0.0055% svih Kineza.
Ponavljam, "čak" 0.0055% svih Kineza je zaraženo sa ovim virusom. To znači da u zemlji odakle virus dolazi, 99.9945% stanovništva NEMA virus.
To znači da ako posložite 10.000 Kineza, 5 će ih imati virus a 9.995 neće.
ETO koliko je virus zarazan.
 

Iulian Urban 38 godina · liječnik u Lombardiji:

"Nikad u najmračnijim noćnim morama nisam zamišljao da mogu vidjeti i doživjeti ono što se događa u našoj bolnici tri tjedna. Noćna mora teče, rijeka postaje sve veća i veća. U početku su neki došli, zatim desetke, a zatim stotine i sada više nismo liječnici, nego smo postali pokretna traka i odlučujemo tko bi trebao živjeti i koga treba poslati kući da umre, iako su svi ti ljudi plaćali talijanske poreze cijeli život.
Do prije dva tjedna moji kolege i ja bili smo ateisti; to je bilo normalno jer smo liječnici i naučili smo da znanost isključuje Božju prisutnost.
Uvijek sam se smijao roditeljima kako idu u crkvu.
Prije devet dana k nama je došao 75-godišnji župnik; Bio je ljubazan čovjek, imao je ozbiljnih problema s disanjem, ali imao je Bibliju sa sobom i impresionirao nas je što ju je čitao umirućima i držao ih za ruku.
Svi doktori smo bili umorni, obeshrabreni, psihički i fizički gotovi, kad smo ga imali vremena slušati. Sada moramo priznati: kao ljudi smo dosegli svoje granice, ne možemo učiniti da svaki dan umre više i više ljudi.
I iscrpljeni smo, imamo dvoje kolega koji su umrli, a drugi su se zarazili.
Shvatili smo da, kada se iscrpi ono što čovjek može učiniti, da nam je potreban Bog, i počeli smo tražiti pomoć od Njega kad imamo nekoliko slobodnih minuta; Razgovaramo jedni s drugima i ne možemo vjerovati da kao svirepi ateisti sada smo svaki dan u potrazi za svojim mirom, moleći Gospodina da nam pomogne da se odupremo kako bismo se mogli brinuti o bolesnima. Jučer je umro 75-godišnji župnik; do sada je, unatoč tome što smo ovdje bili pogođeni s preko 120 smrtnih slučajeva u 3 tjedna i što smo svi bili iscrpljeni, uništeni, uspio, usprkos svom stanju i našim poteškoćama, donijeti mir za koji se više nismo nadali da ga možemo pronaći.

Pastir je otišao k Gospodinu i uskoro ćemo ga slijediti i mi ako se ovako nastavi.

Nisam bio kod kuće već 6 dana, ne znam kada sam zadnji put jeo, i shvaćam svoju bezvrijednost na ovoj zemlji i želim da zadnjim dahom pomognem drugima. Sretan sam što sam se vratio Bogu dok sam okružen patnjom i smrću svojih bližnjih. "

Prekrasno svjedočanstvo koje nas može više motivirati da molimo i podržavamo svu našu braću koja su na bojnom polju kako bi donijeli spas onima koji su u sjeni smrti.

Zabilježio: Gianni Giardinelli

 

Rudans

Igor Rudan: Svi u karantenu!
APEL - 21.03.2020

ZAGREB - KARANTENA HRVATSKA: SVI. U. KUĆE. SAD. ODMAH.

Nakon jučerašnje objave, ako nekome slučajno još nije jasno - ovaj virus ubija najviše zbog toga što se sumanuto brzo širi među ljudima. Radi toga, nevjerojatno brzo stvara ogroman broj bolesnih, među kojima je 5% vrlo teških slučajeva. Kad bi se svakome od njih moglo pružiti optimalnu njegu, skoro sve bismo spasili. Ali ako svi obole u isto vrijeme, ne možemo im pružiti skrb i skoro svi teški slučajevi će umrijeti. To je način kojim ovaj virus ubija tolike ljude:

DAN 0 = 1 ZARAŽENI =. 0 BOLESNIH
DAN 7 = 10 ZARAŽENIH =. 1 BOLESNI
DAN 14 = 100 ZARAŽENIH =. 10 BOLESNIH
DAN 21 = 1,000 ZARAŽENIH =. 100 BOLESNIH
DAN 28 =. 10,000 ZARAŽENIH. =. 1,000 BOLESNIH
DAN 35 =. 100,000 ZARAŽENIH. = 10,000 BOLESNIH
DAN 42 = 1,000,000 ZARAŽENIH. =. 100,000 BOLESNIH
DAN 49 = 10,000,000 ZARAŽENIH =. 1,000,000 BOLESNIH

Hrvatska je već prošla DAN 21.
EU zemlje su prošle DAN 35.
Italija je vrlo blizu DANA 42.

SVI SE SADA POVUCITE U KUĆE I NE IZLAZITE UOPĆE NIKAMO BAREM TJEDAN DANA. ODMAH. SAD. I DIJELITE SVIMA, napisao je dramatičnim tonom na Facebooku znanstvenik Igor Rudan.                         

                                      *     *      * 


Igor Rudan: Što svatko od nas može sada učiniti u borbi protiv pandemije COVID-19?
Večernji.hr, 15. ožujka 2020

Ako se nalazimo s bilo kim na kavi ili ručku, neka to bude samo jedna osoba, a ne više njih. Nosimo rukavice, izbjegavajmo dodirivati površine koje mnogi dodiruju, ne rukujmo se i ne grlimo dok ovo traje. Prorijedimo i posjete domovima umirovljenika, ili ih privremeno ukinimo.

Ulazimo u ključnih mjesec dana borbe s koronavirusom za Hrvatsku, te je sada potrebna odgovornost i ozbiljnost svakog od nas. Protiv epidemija se možemo boriti samo zajednički. Svatko tko se ne pridržava mjera samoizolacije u narednim tjednima predstavljat će opasnost ne samo za sebe, već i znatno ozbiljniju za svoje roditelje, kao i prijatelje, poznanike i susjede koji su prije svega starije dobi.
Evakuacija KB Dubrava zbog koronavirusa EPIDEMIJA KoronavirusA U HRVATSKOJ Zaraženo dvoje liječnika iz KB Dubrava. U tijeku je evakuacija. Beroš: Zarazili su se van bolnice

Prvi slučaj zaraze novim koronavirusom u Hrvatskoj registriran je 25. veljače 2020. Od tada je prošlo sada već tri tjedna. Broj zaraženih u Hrvatskoj manji je od 50 a još uvijek, srećom, nitko nije umro. Za to vrijeme, u susjednoj nam Italiji broj zaraženih prešao je 20,000, a broj umrlih približava se već 1,500. U ovom trenutku, na nekakvoj svjetskoj "ljestvici" uspješnosti borbe protiv virusa, Hrvatska bi, stoga, trenutno dijelila prvo mjesto, dok bi Italija, nažalost, bila baš na samom dnu. Ali, naša je dioba prvog mjesta još i vrjednija s obzirom da se na čitavoj karti svijeta Hrvatska nalazi u tako bliskom susjedstvu s Italijom, najteže pogođenom državom uopće.

Treba zato primijetiti da su hrvatsko javno zdravstvo, koje je utemeljio veliki prof. dr. Andrija Štampar, i svi njegovi vrijedni i savjesni djelatnici, tijekom prva tri tjedna epidemije odradili doista nevjerojatno dobar posao. Usporedbe radi, pogledamo li ostale zemlje u blizini sjeverne Italije, bogata i dobro uređena Švicarska trenutno ima bukteću epidemiju s preko 2,200 zaraženih i 14 umrlih, a broj novih zaraženih upravo se povećao za preko 800 u samo jednom danu. Francuska ima već 4,500 oboljelih uz 91 umrlog, a Austrija 800 oboljelih i jednog umrlog.

U svim tim zemljama, "prva linija obrane", koja se sastoji od identificiranja zaraženih i njihove izolacije, kao i svih njihovih kontakata, prošlih je dana probijena. Tamo se virus sada slobodno i eksplozivno širi među stanovništvom. U Hrvatskoj, sve do ovoga vikenda, prva se linija obrane uz goleme napore naših javno-zdravstvenih djelatnika još uvijek održavala, te se put virusa među svim zaraženima u Hrvatskoj još uvijek mogao ispratiti. Svi zaraženi za koje znamo došli su u Hrvatsku iz inozemstva i bili su u međusobnom kontaktu, ali dokaza za slobodno širenje unutar Hrvatske nije bilo. Da se virus tijekom čak tri tjedna slobodno širio unutar Hrvatske, naše bi bolnice već bile zatrpane težim slučajevima bolesti, a one to nisu. Stanje je za sada, znači, prilično mirno, a prva linija obrane jako je dugo uspjela odgađati veću epidemiju.

Zato trebamo čestitati i biti zahvalni ministru dr. Berošu, prof. dr. Markotić, doc. dr. Capaku i njihovom velikom timu za sjajno odrađen dosadašnji dio posla. Održavati epidemiju pod ovakvom kontrolom s obzirom na situaciju u okruženju vrijedno je javno-zdravstveno postignuće, koje ovih dana hvale i moje inozemne kolege. Međutim, kod epidemija se stvari mogu jako brzo okrenuti protiv nas radi tek malo nepažnje ili neodgovornosti pojedinaca, pa tijekom samo 48 sati, od zemlje koja je primjer uspješnosti, zbog samo nekoliko incidenata sve se može promijeniti. Stoga sada svatko treba preuzeti svoj dio te odgovornosti i smanjiti u idućim tjednima kontakte s drugim ljudima na najmanju moguću mjeru, a u rijetkim izlascima ne osjećati nikakav sram zbog nošenja rukavica i izbjegavanja rukovanja i grljenja. Naime, ovaj se virus vrlo uspješno širi među ljudima i zadržava na površinama, a još nedovoljno razumijemo na koje sve načine.

Od početka ove epidemije, temeljem informacija koje sam dobijao izravno od kolega iz Pekinga i Wuhana, ponavljao sam i nastojao objasniti mnoge stvari vezane uz epidemiju koje ljudima nisu intuitivne, te ih mnogima nije bilo jednostavno razumjeti. Dakle, ponavljam još jednom da COVID-19, sam po sebi, nije naročito teška bolest. Od ukupno 160,000 ljudi koji su do danas oboljeli bilo gdje u svijetu, njih 76,000 je do sada već ozdravilo. Nadalje, od 78,500 slučajeva bolesti koji su još uvijek aktivni, sada se već vidi da njih 93% ima relativno blagu kliničku sliku bolesti koja ih ne bi smjela životno ugroziti. Stoga, velika većina onih koji se u Hrvatskoj zaraze, iznenadit će se time da nisu odmah stavljeni na respirator i u intenzivnu skrb, kao što vjerujem mnogi očekuju. Štoviše, imat će blage simptome i već uskoro će opet biti zdravi.

Možemo sada i sami vidjeti da smo, do danas, zabilježili u Hrvatskoj gotovo 50 slučajeva zaraženih, a kod većine je klinička slika blaga. Samo tri slučaja bila su nešto teža, ali nitko još nije trebao respirator, a ni intenzivnu skrb. Dakle, kao što od početka, zajedno sa svojim kolegama znanstvenicima, savjetujem široj javnosti - oprez je kod ove bolesti važan, ali panika nije primjerena.

Mnogi će se sada zapitati čemu onda ovolike mjere opreza, te zašto ovaj virus odnosi brojne žrtve u svijetu? To je stoga što novi koronavirus, općenito, može postati jako opasan na dva načina, koja ću pokušati objasniti.

Najprije treba razumjeti da, iako nije ubojit za veliku većinu ljudi mlađih od 60 godina, ovaj virus postaje izuzetno opasan za starije ljude, posebno za starije muškarce. Što je veća starost zaraženih, to im je imunološka otpornost slabija. Tada im virus može prodrijeti do stanica duboko u plućima, u kojima se odvija prijenos kisika između zraka i krvi. Zbog upale koju tamo izaziva, kisiku postaje nemoguće prijeći iz udahnutog zraka u krv. Ova se teška klinička slika razvija samo kod malenog postotka zaraženih - najčešće kod starijih ljudi, ili onih koji već pate od bolesti srca, šećerne bolesti, ili imaju oslabljen imunosustav. Zimi takve osobe obično cijepimo protiv gripe kako bismo ih zaštitili od te bolesti. Ali od bolesti COVID-19 ne možemo ih zaštititi, jer smo suočeni sa sasvim novim virusom. Bit će potrebni mjeseci, možda i godine, dok se ne završe sva testiranja, odobrenja i ne započne s masovnom proizvodnjom prvih učinkovitih i sigurnih cjepiva protiv koronavirusa.

Problem s ovim virusom koji najviše brine epidemiologe jest što se on iznenađujuće uspješno i brzo širi s osobe na osobu. No, čak ni to ne bi bio toliki problem, kada bi njegovo širenje započinjalo tek nakon pojave simptoma, tj. kašlja. Naime, tada ljudi najčešće i sami legnu u krevet te se tako izoliraju od drugih, a i lakše je pratiti na koga su sve prenijeli zarazu nakon početka bolesti, pa izolirati i njih.
'RAZMATRAMO SVE OKOLNOSTI' Premijer Plenković potvrdio da će se i sam testirati na koronavirus

Ali novi koronavirus možemo prenijeti na druge i prije no što počnu simptomi. Zato možemo zaraziti mnoge svoje kontakte prije no što shvatimo da smo bolesni. Zbog toga se, nakon, primjerice, jednog koncerta u potpuno ispunjenoj Areni Zagreb, virus može proširiti i na tisuću osoba. Ako njih 90% i preboli samo blagu bolest, preostalih stotinu ljudi zahtijevat će idućih dana intenzivnije bolničko liječenje. Stotinu novih teških pacijenata u kratkom vremenu, pogotovo ako su stari ili imaju već niz podliježećih bolesti, ne bi željela nijedna bolnica na svijetu. A ako je koncert održavan tri dana zaredom, onda će se još stotinu teško oboljelih javiti u bolnicu sutra, a još stotinu prekosutra. Kad bi svatko od njih dobio prikladnu skrb, ogromna većina bi se izlječila i završila dobro. Ali ako tri stotine teških pacijenata nahrli u bolnicu u samo tri dana, jasno je da se nikako ne može svima pružiti sve što bi se moglo, te će mnogi početi umirati. Uz to, iscrpit će specijaliste i medicinske sestre koji rade na odjelima za intenzivnu skrb, a i zaraziti neke od njih.

To je, dakle, prvi način kojim COVID-19 ubija mnoge ljude. Problem nastupa zato što se bolest brzo i eksplozivno raširi među stanovništvom u nekom gradu. To, jednostavno, dovede do kolapsa naših kapaciteta da onima s teškom slikom bolesti pružimo adekvatnu skrb. To je posebno tužno, jer njihova prognoza bila bi prilično povoljna, kada bismo najbolju skrb mogli pružiti svakome na isti način i bez vremenskog pritiska.

Što svi mi možemo učiniti kako bi se epidemija širila što sporije, tako da ne preopteretimo te naše kapacitete? Moramo spriječiti da svaki zaraženi uspije zaraziti više od jedne zdrave osobe. Dok god je zarazio samo jednu, ili nikoga uopće, ova epidemija će u Hrvatskoj jenjavati. Ako zarazi više od jedne osobe, problem će se povećavati, a opterećenje na naš zdravstveni sustav rasti.

Zato, povucimo se sada u samoizolaciju i ne dopuštajmo virusu da se brzo širi među nama. Ako se nalazimo s bilo kim na kavi ili ručku, neka to bude samo jedna osoba, a ne više njih. Nosimo rukavice, izbjegavajmo dodirivati površine koje mnogi dodiruju, ne rukujmo se i ne grlimo dok ovo traje. Prorijedimo i posjete domovima umirovljenika, ili ih privremeno ukinimo. Imajte na umu da, nosite li u sebi koronavirus a da to ne znate, unesete li ga u dom umirovljenika, zbog toga može umrijeti dvadesetak osoba toga doma u idućim tjednima. Starije osobe neka ostanu trajno u kućama i stanovima, a nađu nekoga tko će za njih kupovati namirnice i donositi ih. Jednostavno, budimo u zatvorenom, kako bismo mogli spasiti što više onih koji razviju teški oblik bolesti. Posebno starije muškarce, oni su sada najugroženiji. Vodite i kalendar o tome s kime ste se svaki dan susreli, jer obolite li, sve će te osobe s vašeg popisa također morati u strogu karantenu.

Postoji i drugi način kojim virus može učiniti veliku štetu, a to je ako uđe u bolnicu. Naime, virus u velikoj većini slučajeva izaziva blagu bolest samo ako se širi u zajednici. Ako se širi bolnicom, tada se širi među ljudima koji su često oslabljene imunosti, stari i imaju podliježeće bolesti. Tada bolest nije teška samo za 10% oboljelih, nego za njih polovicu, a možda i više. I tada stopa umiranja zbog virusa postaje iznimno visoka.

Ne mogu, stoga, dovoljno naglasiti koliko je važno da osobe koje sumnjaju da su zaražene ne ušetavaju u bolnice. Širenje virusa bolnicom gotovo će sigurno dovesti do velikog i sasvim nepotrebnog broja umrlih, jer bolničkim pacijentima virus može puno više naštetiti nego zdravim ljudima. Sve užasne statistike i izvještaji o velikom broj umrlih s početka pandemije pripisive su baš takvim, bolničkim epidemijama. Prvi zaraženi došli su na liječenje u bolnice, a nitko nije očekivao novi virus kao uzročnik, koji još k tome lako skače na druge ljude, pa se virus mogao lako proširiti po bolnicama i izazvao je velik broj umrlih.
Izolacija zbog koronavirusa Stožer poslao apel građanima Prijavljeno 18 ljudi koji se ne pridržavaju samoizolacije. Bit će sankcionirani

Što bismo mogli, barem, načelno, učiniti da se virus ne bi proširio našim bolnicama? Najprije, ponovo ističem da se zaraženi nikako ne smiju ušetati u bolnice, već moraju slijediti upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo o postupku prijave. Još se nekoliko stvari načelno čini razumnima.

Prije svega, sve one bolesnike u bolnicama koji bi mogli preživjeti iduća dva mjeseca i na kućnoj njezi bilo bi uputno jednostavno otpustiti kućama. Tamo će biti puno sigurniji, jer bolničke su nam epidemije praktično neizbježne idućih dana i tjedana. Uz to, time će oslobađati kapacitete za zaražene s teškim oblikom koronavirusa.

Uz to, svim bolesnima koji doista moraju biti u bolnici, bilo bi razumno ležati u sobi i ne izlaziti iz nje, a ne šetati hodnicima i družiti se s drugim pacijentima, tako da se samo liječnici i sestre kreću bolnicom. Liječnike i sestre uputno je što češće testirati na koronavirus, jer najveće će štete nastati ako oni budu širili epidemiju bolnicom među pacijentima. Bilo bi možda korisno i sve liječnike starije od 60 godina, posebno muškarce, zaštiti tako da privremeno vode odjele kroničnih bolesnika, gdje ne kruže mnogi ljudi. Naime, kada se približimo brojci od stotinu zaraženih, treba očekivati i prve umrle, što će već samo po sebi izazvati zabrinutost. Ono što bi svakako bilo dobro spriječiti jest teško stanje nekog zdravstvenog djelatnika, što često loše djeluje na moral ostalih. Sada zdravstveno osoblje treba zaštititi koliko je god moguće zaštitnim odijelima.

Nadam se da sam uspio objasniti da nova zarazna bolest, COVID-19, s kojom smo suočeni, nije sama po sebi toliko teška ni opasna. Međutim zbog specifičnosti utjecaja na starije, bolesne, kao i bolničku populaciju, te brzog širenja, potrebno je držati je pod kontrolom sprječavanjem kontakata između sviju nas idućih tjedana, kako bismo virusu onemogućili da se previše brzo širi. Predstoje nam dani discipline, ali i zajedništva. Ovo je prvi put u našim životima da se susrećemo s ovakvom situacijom. Moramo sada dati sve od sebe da olakšamo posao zdravstvenim djelatnicima i da broj mogućih žrtava bude što manji, a Hrvatska ostane primjer dobre organizacije u borbi s COVID-19.

https://www.vecernji.hr/ 

 Igor Rudan: 20 ključnih pitanja i odgovora o koronavirusu
 www.index.hr

Vrhunski znanstvenik i epidemiolog Igor Rudan, jedan od naših najcitiranijih znanstvenika, za Index je napisao opširan tekst u kojem odgovara na 20 ključnih i aktualnih pitanja o koronavirusu. Rudan je, podsjetimo, član Kraljevskog društva u Edinburghu i pokretač Škole za 21. stoljeće, koji je za Index već napisao seriju kolumni o (ne)održivosti svijeta.

Odgovori na 20 pitanja iz perspektive znanstvenika

U ovom tekstu skupio sam pitanja za koja vidim da najčešće dovode do nerazumijevanja ili izazivaju određenu zbunjenost u vezi s novom pandemijom COVID-19. Na sve njih ponudio sam odgovore iz perspektive znanstvenika koji se ovim područjem na međunarodnoj razini bavi već dva desetljeća. Moji odgovori nastoje ponuditi gledište koje je znanstveno utemeljeno na podacima koji trenutno postoje o ovoj pandemiji, kao i na iskustvu prethodnih epidemija i pandemija uzrokovanih respiratornim virusima.

Međutim, želio bih naglasiti kako u vezi s novom pandemijom COVID-19 i dalje postoji niz nejasnoća i da znanstvenici pažljivo prate njezin razvoj te prikupljaju nove dokaze, zbog čega je ovu pandemiju potrebno ozbiljno shvatiti i pridržavati se svih uputa javno-zdravstvenih stručnjaka. U slučaju pogoršanja situacije treba biti spreman i na preventivne javno-zdravstvene mjere poput izbjegavanja javnih okupljanja i kućnih karantena.

1. Je li ovo jedna od "onih" zaraznih bolesti, koja će nas desetkovati i koju će povijest pamtiti?

Povijest roda Homo i desetak ljudskih vrsta za koje danas znamo zahvaljujući iskopinama bila je određena borbom sa zaraznim bolestima. Vjerojatno su vrste ljudi kojih danas više nema izumrle značajnim dijelom zbog širenja zaraznih bolesti. Treba biti sretan što više ne živimo u vremenima kada su se događale velike epidemije i pandemije koje su desetkovale i našu vrstu. Golem broj ljudi umirao je tijekom povijesti u dječjoj ili mlađoj životnoj dobi.

Najteže srednjovjekovne zaraze ubijale su i do svaku treću osobu, a prije otkrića mikroskopa ljudi nisu ni mogli znati zašto im se to događa. Nitko nije mislio da bi sićušni, nevidljivi, živi mikrobi mogli izazivati te bolesti. Ljudi su pretpostavljali da ih je stigla neka nebeska kazna za njihove grijehe. Trebamo, stoga, biti sretni jer živimo u doba ovakvog napretka znanosti i medicine. Od 1940. godine smo dobar dio bakterijskih bolesti počeli kontrolirati antibioticima, a od 1960. i brojne virusne i bakterijske bolesti cjepivima. Na žalost, nemamo cjepivo za sve zarazne bolesti. Kao što vidimo u primjeru ove pandemije, novi virusi nastavljaju skakati s drugih vrsta na nas jer povijest nije završila pojavom naše generacije, nego se nastavlja.

2. Je li znanost mogla očekivati pandemiju COVID-19?

Mogla je, jer je ovo već sedmi koronavirus koji se nastoji udomaćiti u ljudskoj populaciji, nastojeći nam se prilagoditi i koristiti nas kao svoj rezervoar. Naime, mi postojimo zajedno na malom plavo-smeđem planetu u golemom tamnom svemiru. Dijelimo ga s još desetak milijuna drugih vrsta. Sve one nastoje preživjeti do daljnjega. Više od 99% svih vrsta koje su ikada postojale na Zemlji nije uspjelo preživjeti do danas. Zato i virusi moraju stalno skakati na nove vrste i širiti svoje rezervoare u kojima obitavaju. Pritom moraju birati pobjedničke vrste jer samostalno se ne mogu razmnožavati. Opstanak im ovisi o preživljavanju vrste koja im je rezervoar.

Ljudi su trenutno zanimljiv potencijalni virusni rezervoar. Brzo se širimo i množimo - s oko milijardu i pol jedinki narasli smo na oko sedam i pol milijardi samo u posljednjih 130 godina. Pritom prodiremo svima u teritorij, krčimo šume, isušujemo močvare, lovimo iz razonode, smanjujemo ukupnu bioraznolikost, drugima otežavamo preživljavanje, dok nas ima sve više. Srećom po sve nas, prva četiri koronavirusa koja su se prilagodila ljudima bili su tek uzročnici običnih prehlada. Nitko ih nije smatrao ozbiljnom prijetnjom javnom zdravstvu.

3. Jesu li SARS i MERS bili ozbiljna prijetnja?

SARS (teški akutni respiratorni sindrom) i MERS (bliskoistočni akutni respiratorni sindrom) bili su stvarno i veliko iznenađenje za znanstvenike i stručnjake. Naime, radilo se o respiratornim virusima iz porodice koronavirusa, petom i šestom koji su uspjeli prijeći na ljude. Iznenađujuće je bilo što su, umjesto prehlade, mogli izazvati vrlo teške upale pluća sa smrtnim ishodom. Uz to, stopa umiranja među zaraženima kod obje bolesti bila je doista zastrašujuća. Obje su mogle izazvati užasan pomor ljudi da su se, kojim slučajem, proširile na cjelokupno svjetsko stanovništvo.

Koronavirus koji je uzrokovao SARS svoj je rezervoar imao u šišmišima, koji zimi hiberniraju u pećinama. Tada ih nitko ne lovi i ne konzumira. No on je uspio skočiti na životinju iz porodice mačaka, cibetku. S cibetke je zatim uspio zaraziti i čovjeka, jednog farmera u pokrajini Guangdong, krajem 2002. godine. SARS se zatim proširio u više od 20 država i zarazio više od 8000 osoba, a među njima je umrla svaka deseta osoba kod koje je potvrđena zaraza. Bio je to peti ljudski koronavirus, ali prvi koji je mogao ubiti ljude.

Desetak godina kasnije, 2012. godine, u Saudijskoj Arabiji pojavio se koronavirus MERS. On je na ljude prešao s deva u pustinji. Također se proširio na više od 20 država, a zarazio je oko 2500 ljudi i svaka treća zaražena osoba je umrla. Dakle, MERS je imao doista zastrašujuću stopu smrtnosti. Pojava MERS-a pokazala nam je da SARS nije bio neki izolirani incident s koronavirusom na koji možemo zaboraviti, nego da su koronavirusi postali naš najvažniji potencijalni neprijatelj. Da su se SARS ili MERS proširili svijetom i zarazili milijarde ljudi, bila bi to doista katastrofa kakva se ne pamti u proteklom stoljeću ili dva, tj. ono što se u popularnoj kulturi naziva "zombi-apokalipsom".

4. Kako smo se MERS-a i SARS-a uspjeli toliko brzo riješiti s obzirom na to da su bili toliko opasni?

U ta smo dva slučaja, zapravo, imali dosta sreće. Naime, sasvim novi virus koji pokušava skočiti na ljudsku vrstu može se među ljudima širiti na tri osnovna načina. O tim načinima ovisi naša sposobnost da mjerama epidemiološkog nadzora suzbijemo epidemiju. Nakon što virus uđe u ljudski organizam, on se počinje razmnožavati u nekoj vrsti specijaliziranih stanica za koje se uspio vezati. U slučaju koronavirusa, to su stanice dišnog sustava. On se u njima množi "hakirajući" staničnu genetsku uputu i iskorištavajući "mašineriju" za gradnju proteina. To umnožavanje virusa uništava stanice pa zato dolazi do simptoma karakterističnih za dišni sustav: upale grla i kašlja. U prvom načinu širenja, virus se sa zaražene osobe širi na druge ljude samo nakon početka simptoma, u iskašljanim kapljicama.

Takvu je epidemiju najlakše zaustaviti jer oboljeli čovjek više ne napušta dom. Stoga uglavnom zarazi samo svoje ukućane. Također, relativno je lako utvrditi s kime je sve bio u kontaktu nakon početka simptoma pa te ljude staviti u izolaciju. Imali smo sreću da su se i SARS i MERS širili na druge ljude tek nakon početka simptoma bolesti pa smo epidemije uspjeli suzbiti izolacijom oboljelih i svih njihovih kontakata nakon početka simptoma. To je najvažniji razlog zašto SARS i MERS tada nisu ubili nevjerojatan broj ljudi.

Puno teže je epidemiju zaustaviti ako se virus širi s oboljelih na zdrave tijekom razdoblja tzv. inkubacije, koje traje od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma. Tada zaražena osoba može prenijeti virus kontaktom na znatno veći broj ljudi u danima prije no što dobije simptome. Takva je, čini se, ova nova pandemija COVID-19. No i tada je barem moguće za svakog novooboljeloga utvrditi od kojeg se već ranije oboljelog zarazio. Naime, oni su se morali negdje susresti pa je moguće ispratiti cijeli lanac kretanja virusa s osobe na osobu.

Zahvaljujući tome, intenzivnim mjerama izolacije svih onih koji su bili izloženi već zaraženima moguće je značajno usporiti širenje virusa. To se radilo u Wuhanu. Zato su karantene opravdane i to je razlog zašto daju dobre rezultate.

Noćna mora za svakog epidemiologa je, međutim, treća mogućnost širenja virusa. U takvoj varijanti pojavljuju se osobe koje se zaraze virusom i prenose ga, ali same nikada ne pokazuju nikakve simptome. Znanstvenici trenutno tragaju za takvim mogućim širiteljima zaraze u ovoj novoj pandemiji COVID-19. Zato se takve osobe povremeno spominju u medijima.

Naime, zbog takvih zaraženih među stanovništvom se počnu pojavljivati slučajevi koje se nikako ne može povezati baš ni s kim od već oboljelih. Kada populacijom kruže ljudi bez simptoma, ali pritom prenose virus na druge, tada je epidemiolozima jako teško bilo što učiniti da bi spriječili širenje među ljudima. Takva epidemija ima mogućnost vremenom se proširiti posvuda, najviše zbog takvih prenosilaca koji ne pokazuju nikakve simptome.

5. U čemu je nova epidemija COVID-19 različita od prethodnih šest koronavirusa?

Kada se u toliko kompleksnom sustavu kao što je ekosistem Zemlje nešto već dogodilo šest puta, onda nije preveliko iznenađenje da se sada događa i sedmi put. Još jedan koronavirus pokušava se ovih dana udomaćiti u ljudskoj vrsti. U ovom slučaju primarni su rezervoar, najvjerojatnije, opet bili šišmiši jer se genetski slijed ovog novog koronavirusa podudara s onime nađenim u hibernirajućih šišmiša u oko 96%. Ovoga puta, umjesto cibetke, kao prijelazni rezervoar poslužio je neki manji sisavac ili ptica.

Moguće je da se radilo o ljuskavcu jer u jednom od njih pronađen je koronavirus podudaran ovome ljudskom u 99% slijeda, iako ni to nije potpuno sigurno. Podudarnost u slijedu nije jedini važan čimbenik pri skakanju na čovjeka. Važno je i koliko je jedinki u vrsti koja služi kao prijelazni rezervoar zaraženo te koliko često ta vrsta dolazi u doticaj s ljudima. Nekad su ti čimbenici važniji pa mogu premostiti i jaz od 2% ili 3% razlike u genomu, jer ljuskavca je zabranjeno konzumirati - zaštićena je vrsta.

Tako je u kineskoj pokrajini Hubei, u gradu Wuhan koji ima čak 11 milijuna stanovnika, oko riblje tržnice krajem 2019. počeo rasti broj oboljelih s neobičnom i vrlo opasnom upalom pluća. Ubrzo se utvrdilo da se ova bolest vrlo brzo širi. Svaki zaraženi uspijevao je dalje zaraziti čak dvoje do troje ljudi. Takav stupanj infektivnosti vrlo je visok i dovodi do brzog rasta epidemije. Imali smo nesreću da se COVID-19 očito uspijeva širiti i tijekom razdoblja inkubacije, vjerojatno dodirom.

Ta inkubacija prosječno traje oko pet dana, a vrlo je nezgodno kada traje i dulje. No trajanje i do dva tjedna nije neobično, a čini se da su opisani i slučajevi inkubacije od čak četiri tjedna. Čitavo to vrijeme zaraženi može širiti virus prije pojave simptoma. Ako postoje i zaraženi koji ne razvijaju simptome, bit će nam vrlo teško sasvim zauzdati ovu pandemiju dok ne razvijemo cjepivo. Zaključno, infektivnost, tj. sposobnost prelaska sa zaraženih na nezaražene, bitno je veća kod COVID-19 no što je bila kod SARS-a i MERS-a. Ali zato sada već sigurno znamo da je stopa smrtnosti COVID-19 ipak znatno manja no ona kod SARS-a i MERS-a.

6. Kolika je stopa umiranja među zaraženima epidemijom COVID-19 i zašto je oko nje toliko nejasnoće u medijima?

Najprije, pojasnit ću da u ovom tekstu radi lakšeg praćenja koristim izraz "stopa umiranja" umjesto stručnih pojmova "letalitet" ili "case-fatality rate", a kako bih je razlikovao od izraza "stopa smrtnosti", koja bi označavala stručni pojam "mortalitet". Da bismo odgovorili na ovo prilično komplicirano pitanje treba najprije reći da se u današnje doba na internetu može stalno pratiti registrirani broj zaraženih i broj umrlih.

Kada se registrirani broj zaraženih podijelio s brojem umrlih u početku pandemije, dobivala bi se brojka od oko 2%. Iz toga se, naizgled, moglo zaključiti da je ovaj koronavirus nov i da na njega nitko nema imunost, što znači da će se vremenom proširiti po cijelom svijetu i sve nas zaraziti. Ako ubije 2% svih ljudi, onda nije teško izračunati da će od 7,5 milijardi ljudi umrijeti njih oko 150 milijuna. I teško je ikome tko nije stručnjak iz ovog područja razumjeti kako takav ishod sada uopće spriječiti jer cjepivo protiv ovoga virusa još ne postoji, kao ni lijekovi.

Pitanje stope umiranja među zaraženima bolešću COVID-19 ukazalo je na općenito nerazumijevanje epidemiološke struke u javnosti i medijima. Od samog početka ove pandemije bilo je ljudi koji su tvrdili da je novi koronavirus bolest koja je blaža čak i od gripe, ali i onih koji su vjerovali da je znatno opasniji. Prošlih je dana ovo pitanje napokon zaokupilo pažnju svih svjetskih medija jer je Svjetska zdravstvena organizacija objavila "da je oko 3,4% zaraženih umrlo". To je medijima i javnosti zvučalo zastrašujuće.

No zatim se javno oglasio i predsjednik SAD-a Donald Trump, koji je rekao kako je broj koji je objavio WHO "pogrešan". Rekao je da je razgovarao s ljudima koji o tome nešto znaju i da je njegov dojam da je taj broj svakako ispod 1%, ako ne i znatno manji. U svojem gostovanju u emisiji Nedjeljom u 2 iznio sam svoju procjenu stope umiranja od 0,5 do 1%, uz mogućnost da ona bude i manja. Međutim, i Trump i WHO su u pravu, svatko na svoj način, što najbolje pokazuje i koliko je zbog nepoznavanja ove struke mnogima teško pratiti što se zapravo zbiva.

U počecima svake virusne epidemije virus se još uvijek muči skočiti na ljude. Stoga će birati one s oslabljenim imunološkim sustavom, koji će ga teže odbaciti. Zbog toga su prvi pacijenti nerijetko ljudi koji su ili stariji ili već imaju neke bolesti koje ih čine ranjivijima. Oni završavaju u bolnici, gdje u tom trenutku nitko ne sumnja na epidemijski potencijal njihove upale pluća.

Zatim se od njih zaraze drugi bolnički pacijenti, a i poneki zdravstveni djelatnici. Ovi potonji zatim bolest prošire i na ostale pacijente u bolnici - vrlo osjetljive ljude, starije, bolesnike koji se liječe od teških bolesti. Zbog tog razloga je u početku udio umrlih među svim oboljelima od COVID-19 bio jako visok. Tako je počelo u Wuhanu, a potpuno jednako i u Italiji - umirali su zaraženi po bolnicama, pretežno vrlo stari i bolesni ljudi.

U međuvremenu, virus se počeo širiti i među općom, tj. izvanbolničkom populacijom. Zaražavao je mnoge ljude koji su inače zdravi te im se sve bolje prilagođavao. Velik broj tih ljudi mislio je da ima prehladu, gripicu, a možda i težu gripu, koju je preležao kod kuće ili je jednostavno prehodao. S obzirom na to da je u Wuhanu u vrijeme početka epidemije bila i sezona prave gripe, a pročulo se i da se u bolnicama nešto čudno događa i da ljudi masovno umiru, razumije se da su mnogi s koronavirusom ostajali kući i liječili se sami. Malo je tko želio ići u bolnicu testirati se je li gripozan baš zbog koronavirusa, kada je tamo buktjela naizgled vrlo smrtonosna epidemija. Samo oni rijetki koji su se s temperaturom i simptomima borili dulje od osam ili devet dana tražili su pomoć u bolnicama Wuhana.

U Kini tipično ne postoji primarna zdravstvena zaštita i obiteljska medicina kakvu mi poznajemo, nego u njihovim golemim gradovima postoje goleme bolnice gdje se oboljeli javljaju izravno. Zato je stopa umiranja među oboljelima u bolnicama u Wuhanu u početku epidemije bila zastrašujuće visoka.

7. Je li obolijevanje najugroženijih u bolnicama Wuhana u početku epidemije jedini razlog visoke početne stope umiranja od COVID-19?

Nije. Epidemija je u početku izgledala još i opasnija jer je stvorila velik pritisak na bolničke jedinice intenzivne skrbi, koje su ovu zarazu dočekale nepripremljene. Zbog toga svi teško oboljeli nisu mogli dobiti intenzivnu skrb. To je dodatno povisilo stopu smrtnosti u početku epidemije. Zato su Kinezi i krenuli graditi nove bolnice - kako bi imali dovoljan kapacitet za pružanje intenzivne skrbi te odmakli sve zaražene bolešću COVID-19 od ostalih teško bolesnih zbog drugih bolesti, koji su najrizičniji da umru ako se zaraze.

Temeljem ovih navoda, treba shvatiti da je ukupni broj zaraženih od bolesti COVID-19 u Wuhanu bio puno veći no što zdravstvene statistike potvrđeno zaraženih to pokazuju. Naime, potvrđeno zaraženi su samo oni oboljeli od koronavirusa koji su na kraju morali doći u bolnicu i ondje su bili testirani na novi virus. Oni ni po čemu nisu reprezentativni za sve zaražene novim koronavirusom u Wuhanu.

Njihove stope smrtnosti ne može se, dakle, preslikati čak ni na populaciju ukupno zaraženih od koronavirusa u Wuhanu, a kamoli na cjelokupnu populaciju Wuhana - tj. na sve zaražene i nezaražene. Zato je potpuno pogrešno gledati na internetu broj potvrđeno zaraženih i broj umrlih pa dijeliti broj umrlih s brojem potvrđeno zaraženih i izvlačiti iz toga ikakve zaključke.

8. Zašto brojke o broju zaraženih i umrlih na internetu, koje se neprekidno dopunjuju, stvaraju pogrešan dojam o stopi umiranja od COVID-19?

Ako se umrle podijeli s potvrđenim brojem zaraženih, tada su za računanje stvarne stope umiranja potpuno pogrešni i brojnik i nazivnik. Čak i smrti u brojniku su pogrešne jer ako pratimo potvrđeno zaražene i umrle u realnom vremenu, tj. dan po dan, razumije se da jako puno zaraženih još uopće nije imalo šansu ozdraviti ili pak umrijeti. Ljudi na intenzivnoj njezi umirat će još danima, tjednima, možda i mjesecima, pa će se zato broj umrlih u brojniku vremenom povećavati. Time će neki budući broj registriranih smrti, kao brojnik, sve više odgovarati trenutnom broju registriranih zaraženih, kao nazivniku. Stopa smrtnosti "umrli kroz potvrđeno zaraženi" neće onda više biti 2% ili 3%, nego može vremenom rasti, možda i na 6% ili 7%.

Zbog toga reći da je "3% ili 4% do sada potvrđeno zaraženih umrlo" zapravo nije pogrešno samo po sebi, a to je Svjetska zdravstvena organizacija i učinila. Ali ono što je propustila jest objasniti da je ta stopa smrtnosti među potvrđeno zaraženima sasvim nereprezentativna za stopu smrtnosti među ukupno zaraženima, koja je znatno manja. Ne bi me, kao epidemiologa, iznenadilo da je i do desetak puta manja, možda i više. To bi COVID-19 moglo u konačnici učiniti manje smrtonosnom i opasnom bolešću čak i od obične gripe.

9. Može li se biti siguran u to da je ukupni broj zaraženih baš toliko veći od broja registriranih zaraženih, ima li ikakvih dokaza za to?

S obzirom na to da je virus nov i nepoznat, ovo je ključno pitanje. Nažalost, mora se dopustiti i mogućnost da je ovaj virus sasvim drugačiji od već poznatih. Možda je stopa umrlih među potvrđeno zaraženima samo 3 do 5 puta manja od stope umrlih među ukupno zaraženima, a ne deset ili trideset puta manja. Jedino sigurno jest da broj potvrđeno zaraženih sigurno nije bio sasvim jednak broju ukupno zaraženih u Wuhanu. Trenutne ukupne svjetske brojke za COVID-19 su i dalje u velikoj većini određene onime što se događalo u Wuhanu u početku epidemije jer oko dvije trećine slučajeva u svijetu čak i na današnji dan još uvijek potječe iz Wuhana.

Zato sam u emisiji Nedjeljom u 2 već bio objasnio da nam stopa smrtnosti među potvrđeno zaraženima nije toliko važna, jer radi se o podskupu najtežih pacijenata. Trebalo bi znati stopu smrtnosti među ukupno zaraženima. Nju, međutim, nitko trenutno ne može znati jer bi za to trebalo provesti testiranje među nasumično izabranih barem 100.000 stanovnika Wuhana pa onda otkriti prisutnost protutijela protiv koronavirusa. Prema tome bismo znali koliki udio ljudi ga je prebolio a da se nikada nije javio liječniku. Te studije do sada nitko nije proveo jer je zdravstveni sustav bio preokupiran dijagnozom koronavirusa po bolnicama i mučio se čak i s time. Sada je poznato da tijekom nekih dana epidemije, dok se razbuktavala, nije bilo dovoljno testova za sve koji su se javljali sa simptomima.

Ipak, počinju se pojavljivati i prvi dodatni dokazi. Prvi od njih je izvještaj međunarodne komisije stručnjaka koja je posjetila Kinu. Oni su zaključili da je, kada se pogledaju baš svi slučajevi diljem Kine koji su zabilježeni nakon 1. veljače, kada se značajno popravila i proširila identifikacija svih zaraženih, a bolnice se bolje pripremile na epidemiju, stopa smrtnosti svih slučajeva koji su došli pod zdravstveni nadzor i bili testirani pala na 0,7%.

Za sve one skeptične prema podacima iz Kine, dočekali smo i izvještaje iz Južne Koreje. U toj su zemlji vlasti doista učinile sve da agresivno testiraju ljude, traže sve zaražene i izoliraju ih te liječe. U njihovim dosadašnjim analizama, stopa umiranja svih otkrivenih zaraženih bila je malo iznad 0,6%. Obje bi ove brojke mogle i ponešto narasti, ali ne znatno, kada se u njih uključe još i oni koji bi vremenom mogli umrijeti, a trenutno su uračunati u zaražene, ali uz ovako nisku stopu umiranja njih neće biti više toliko puno. Vjerojatnije je da je i dalje dosta zaraženih ostalo nedijagnosticirano te je stopa čak i manja.

Još jedan zanimljiv nedavni novi izvor je studija više od 1000 pacijenata s COVID-19 ispraćenih do kraja bolesti, prikupljenih iz preko 500 kineskih bolnica, objavljena u vrhunskom znanstvenom časopisu. Ona je pokazala njihovu stopu smrtnosti od 1,4%. Međutim, tu se ponovno nije radilo o svim zaraženima, nego onima koji su zatražili bolničko liječenje, pa bi stoga trebala ipak biti barem dva do tri puta manja među svima zaraženima.

Tako, čini se da podaci iz vrlo različitih i sve pouzdanijih izvora počinju konvergirati prema vrijednostima koje sam predvidio u emisiji Nedjeljom u 2 prije tjedan dana, tj. 0,5% do 1%. Zbog svega navedenog, predsjednik SAD-a Donald Trump najvjerojatnije ima pravo kada kaže da je taj broj svakako manji od 1%, a vjeruje da bi mogao biti i puno manji od 1%. Sve što znamo o epidemiologiji i prethodnim pandemijama ulijeva nam nadu da bi moglo biti tako.

10. Mogu li se doista svi u nekoj zemlji zaraziti koronavirusom? Ako mogu, bi li tada stopa umiranja od 0,5% ili 1% bila primjenjiva na cijelo stanovništvo?

Virus neće uspjeti zaraziti baš svakog u Hrvatskoj, zbog niza razloga. Na prvoj liniji obrane trenutno stoje protuepidemijske mjere. Testiraju se svi koji bi mogli biti zaraženi, a zatim se provodi izolacija oboljelih od COVID-19 i svih njihovih kontakata. Te mjere značajno usporavaju i onemogućuju širenje virusa u Hrvatskoj i kupuju nam vrijeme. Iznimno je važno da broj oboljelih ne raste prebrzo, kako bi djelatnicima našeg zdravstvenog sustava omogućili da zbrinjavaju i pruže kvalitetnu njegu svim oboljelima, a prema potrebi i intenzivnu skrb. Kada ovih mjera ne bi bilo, došlo bi do eksponencijalnog rasta broja zaraženih, što bi ubrzo postalo neizdrživo za zdravstveni sustav. Zatim, od potpunog zaražavanja donekle nas štiti i naša zemljopisna raštrkanost, tj. život ljudi i u mnogim manjim mjestima i naseljima. U velik broj njih vjerojatno nikada neće ni ući nitko zaražen.

Nadalje, kako se ljudi budu zaražavali i ozdravljivali, trebali bi stjecati imunitet na virus. Zbog toga će virusu ostajati sve manji broj ljudi na koje može skočiti. U nekom trenutku, broj novih osoba koje će svaki zaraženi moći dalje zaraziti smanjit će se na prosjek koji će biti manji od jedan. Time će epidemija samu sebe ograničiti i zaustaviti. To i jest razlog zašto cijepimo - kako bismo onemogućili virusu, ako i zarazi nekog necijepljenog, brojne opcije daljnjeg širenja. Naime, ljudi će već imati imunitet na virus i odbacit će ga, pokuša li virus ući u njih. Mnogi procesi u prirodi su samoograničavajući na sličan način - i šumski požari, i padovi burzi, i epidemije.

Nadalje, u emisiji Nedjeljom u 2 objasnio sam i zašto se konačno utvrđena stopa umiranja među svim zaraženima ne bi trebala izravno preslikavati na cjelokupno stanovništvo neke države, kako bi se procijenio moguć broj žrtava. Prvi razlog je što virus zahvaća pretežno stariji dio stanovništva. Zato se ta utvrđena stopa umiranja među svim zaraženima može projicirati tek na stariji dio stanovništva, ali ne i na mlade i djecu. Mladi i djeca obolijevaju rijetko, a njihove su stope umiranja znatno manje. To dodatno pridonosi smanjenju potencijala virusa da dovede do vrlo velikog broja žrtava od COVID-19.

11. Treba li se, onda, bojati pandemije COVID-19 i koliko?

Situaciju treba shvatiti ozbiljno i biti oprezan, ali nema razloga za pretjeran strah, a posebno ne za paniku. Razumijem da se mnogi boje ove pandemije jer vjerojatno misle da smo u sasvim nepoznatoj situaciji pa bi se moglo dogoditi bilo što. Ali nije vjerojatno da bi se moglo dogoditi mnogo toga za što znanost ne bi mogla pronaći objašnjenja i odgovore, a epidemiološke službe pravodobno reagirati. Iako je ozbiljnom znanstveniku nezahvalno prognozirati bilo što oko širenja sasvim novog i nepoznatog virusa cijelom ljudskom populacijom u svijetu te predvidjeti svaki pojedinačni događaj, tijekom proteklih tjedana smo o novom koronavirusu COVID-19 ipak prikupili dovoljno podataka za barem neka predviđanja.

Ako se novi koronavirus vremenom sasvim proširi Hrvatskom i uspije zaobići brojne mjere prevencije koje su trenutno na snazi, broj njegovih žrtava trebao bi, barem otprilike, biti usporediv s brojem žrtava od gripe ili od cestovnih prometnih nesreća u istom razdoblju. To znači da je određen zdravi oprez preporučljiv. Taj je oprez razuman dok god je na istoj razini kao i bojazan koju možda osjećate kada sjedate u automobil i pripremate se na malo dulji put, ili kada čujete na vijestima da je u Hrvatsku stigao teži oblik gripe. No mnogi se onda zapitaju zašto se o koronavirusu uopće toliko piše i brine. To je stoga što nam je gripa već desetljećima dobro poznata bolest, vraća se svake godine i imamo iskustva s njezinim manifestacijama na desecima milijuna oboljelih u svijetu, znamo kako unaprijed razviti cjepiva protiv nje, a počeli smo na tržištu dobivati i prve donekle djelotvorne lijekove. Za razliku od gripe, novi koronavirus nam je nepoznat i oprezni smo najviše zbog toga da nas ne bi iznenadio. Pritom, oni najugroženiji među nama, koji su već teže bolesni ili vrlo stari, nisu zaštićeni cjepivom, kao što je to slučaj s gripom, pa ova nova bolest može lakše izazvati umiranje.

12. Je li sada već sasvim jasno da je COVID-19 znatno opasnija bolest od gripe?

Ovo pitanje se stalno ispočetka nameće jer mnogi gledaju u razne brojke bez dubljeg razumijevanja njihove pozadine pa uspoređuju neusporedivo. Najprije, javnost općenito podcjenjuje koliko je gripa, zapravo, opasna i teška bolest, posebno za najosjetljivije, stare i već bolesne. U svijetu gripa godišnje izazove između 250.000 i 650.000 smrti, ovisno o soju virusa koji cirkulira. Razni sojevi mogu izazvati blaže ili teže simptome, a virus iz godine u godinu mutira. Međutim, na gripu se nastojimo pripremiti tako da te najugroženije procijepimo prije sezone gripe. Zbog toga broj umrlih od gripe smanjujemo preventivnom zdravstvenom intervencijom, tj. cijepljenjem, a to kod širenja COVID-19 ne možemo učiniti. To je prvi razlog zašto se gripa čini manje opasnom, no ona možda nije manje opasna, nego smo najugroženije zaštitili. Uz to, zbog procijepljenosti se gripi teže širiti među stanovništvom jer ima manje opcija za skakanje na nezaražene. Zbog usporenog širenja sporije se pojavljuju i novi slučajevi pa ih zdravstveni sustav ima vremena kvalitetno zbrinuti, pogotovo ako zahtijevaju intenzivnu skrb.

Drugi razlog je što je broj izravno umrlih od gripe nekoliko puta manji od broja posredno umrlih od gripe. U statistikama o uzrocima smrti gripa se često ne navodi kao izravan uzrok ako je dovela do pogoršanja nekih već dugotrajno prisutnih kroničnih, podležećih bolesti. Tada se te kronične bolesti navode kao primarni uzrok smrti, a ne gripa. Zbog toga je stvarna uloga gripe u ukupnoj godišnjoj smrtnosti stanovništva često značajno podcijenjena. Mogla bi biti i nekoliko puta veća kada bi se krajem svake godine provela ponovna klasifikacija uzroka smrti s obzirom na povećanje umiranja od kroničnih bolesti tijekom epidemije gripe.

Treći razlog je taj što o ukupnom broju zaista zaraženih od gripe u zajednici imamo znatno bolju ideju nego za koronavirus. To je stoga što je gripa bolest koja se u svijetu tipično zbrinjava u okviru primarne zdravstvene zaštite, nakon čega se oboljeli upućuju na kućnu njegu, a samo najteži slučajevi završe u bolnici. Zbog obveze prijave središnjem registru, kao i zbog bolovanja koja se otvaraju, ukupni broj zaraženih od gripe u populaciji, tj. nazivnik za stope umiranja, znatno nam je bolje poznat za gripu nego za koronavirus. COVID-19 se do sada dijagnosticirao i liječio isključivo u bolnicama kod težih slučajeva koji su u njih dospijevali. U njegove procjene stopa umiranja uključeni su oboljeli od bolničkih epidemija, koje su se širile među starim, bolesnim i imunokompromitiranim ljudima.

Iz svega ovoga treba zaključiti da su stope umiranja od gripe, kao vrlo opasne virusne bolesti, matematički umanjene u odnosu na trenutne izvještaje o stopama umiranja od koronavirusa zbog spomenuta tri razloga. Prvi je što najugroženije od gripe procijepimo prije dolaska gripe. Drugi je razlog neusporedivosti što zdravstvene statistike većinu umrlih zbog gripe ne bilježe kao umrle od gripe, nego zbog pogoršanja već postojećih podležećih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, šećerne bolesti, zloćudnih tumora i drugih.

Treći je što je nazivnik koji koristimo za računanje stopa umiranja od gripe znatno bliži ukupnom broju zaista zaraženih među stanovništvom, dok nazivnik kod koronavirusa još ne znamo s dovoljnom sigurnošću. Epidemiolozi temeljem iskustava s ostalim respiratornim virusima znaju kako se svi događaji u bolnicama, među najugroženijima, nikako ne smiju preslikavati i na očekivanja o događajima u zajednici, među zdravima. Međutim, šira javnost kojoj to nije struka ne može imati dobar osjećaj za tu veliku razliku. Zato sve stope umiranja od gripe u odnosu na broj zaraženih trenutno nisu usporedive sa svim stopama umiranja od koronavirusa kojima se trenutno barata.

Dok šira javnost, s jedne strane, podcjenjuje opasnost od gripe zbog spomenuta tri razloga, istodobno joj je lako precijeniti opasnost od novog koronavirusa zbog intenzivne medijske usredotočenosti na njega. Kada bi se dolazak gripe u Hrvatsku svake godine pratio na ovakav način, da se izvješćuje o svakom zaraženom i njihovom testiranju na gripu, gotovo svaki dan bi barem neka osoba u Hrvatskoj izravno umrla od gripe tijekom zimskih mjeseci, a još tri ili četiri posredno. Tada bi javnost shvatila koliko je gripa zapravo opasna bolest i kako se protiv nje razumno cijepiti.

Stoga mi se i dalje ne čini mogućim, barem u ovoj fazi pandemije, decidirano tvrditi koja je od ove dvije bolesti inherentno opasnija za ljude niti koja će izazvati više smrti ove godine. Gripa će, barem naizgled, uzrokovati manje smrti jer su najugroženiji procijepljeni, a mnogi smrtni slučajevi koje gripa izaziva ne pripisuju joj se u zdravstvenim statistikama. COVID-19 će, pak, uzrokovati manje smrti no što bi mogao zbog mjera epidemiološkog nadzora, sprečavanja širenja i mogućeg uvođenja strogih karantena, a također bi mogao imati svojstva sezonstva i jednostavno nestati s kasnim proljećem.

13. Jesu li toliko stroge karantene opravdane?

Kada nemamo baš nikakve druge načine obrane od novog virusa, sve što doista možemo jest povući se u zatvorene prostore i onemogućiti virusu skakanje sa zaraženih na zdrave osobe. Ljudi uglavnom nemaju intuitivan osjećaj za eksponencijalni rast. To je kao u onoj staroj priči o caru koji je trebao nagraditi čovjeka tako da mu na prvo polje šahovske ploče stavi jedno zrno pšenice, a zatim ga udvostručuje još 63 puta, dobivši na kraju broj neopisivo veći od svih zrna pšenice na svijetu.

Tako je i kod epidemija.

Ako svaki novooboljeli dnevno zarazi samo još jednu osobu, tijekom rane faze će tijekom četiri dana broj novooboljelih narasti s 2 na 16, što se ne čini kao velik rast. Nešto kasnije, sa 128 novozaraženih će tijekom sljedeća tri dana skočiti na 1024 zaražena, a ni to ne zvuči toliko strašno. Ali doći će zatim i četiri dana u kojima će broj novozaraženih sa 100.000 narasti na 800.000. Kad je Kina vidjela da je epidemija COVID-19 izmakla kontroli i ušla u tu eksplozivnu fazu, odmah je od ostatka zemlje odsjekla Wuhan, a zatim i petnaestak drugih gradova. Uz to, naredila je i da stanovništvo unutar tih odsječenih područja bude u stanovima i ne izlazi. Bila je to mjera bez presedana u ljudskoj povijesti - deseci milijuna ljudi bili su tjednima u karanteni. Sve je stalo.

Međutim, ova je mjera dala odlične rezultate i Kina bi se mogla zaustaviti na broju umrlih manjem od 5000, iako ju je epidemija zatekla nespremnu i virus se bio proširio u baš sve pokrajine. Nedavni izvještaj komisije Svjetske zdravstvene organizacije sastavljene od 25 međunarodnih stručnjaka koji su posjetili Kinu zaključio je sljedeće:

"Vrlo hrabar kineski pristup sprječavanju brzog širenja ovog novog respiratornog virusa promijenio je tijek do tada brzo eskalirajuće i smrtonosne epidemije. Suočena s nepoznatim virusom, Kina je primijenila vjerojatno najambiciozniji, najokretniji i najagresivniji napor u borbi protiv zaraznih bolesti ikada. Ovo beskompromisno i rigorozno pribjegavanje ne-farmaceutskim mjerama obične karantene u obuzdavanju prijenosa virusa COVID-19 u višestrukim kontekstima sada nam pruža ključne pouke u planiranju globalnog odgovora. Ovaj prilično jedinstven javno-zdravstveni odgovor bez presedana u povijesti sasvim je preokrenuo eskalirajuće slučajeve zaraze u pokrajini Hubei, gdje je već došlo do široko rasprostranjenog prijenosa u zajednici, kao i u svim ostalim provincijama, gdje se čini da je prijenos unutar obitelji poticao epidemiju."

14. Što se dogodilo na brodu Diamond Princess, koji je također izoliran? Čini se da je na njemu stopa umiranja zaraženih veća od 1%. Nije li to vrlo informativno za znanstvenike?

Mogu samo reći kako je to možda stoga što su na tim velikim brodovima ljudi pretežno stariji jer trebalo bi pogledati dobnu i spolnu strukturu putnika koja bi, vjerujem, barem nešto više objasnila. Također, sasvim je moguće da u neki takav džep uđe i mutirana verzija virusa koji je nešto opasniji pa se pojave takve izolirane grupe u kojima je bolest doista imala teži tijek. To nije nemoguće, ali nije ni vjerojatno da se može preslikati na cijelo stanovništvo neke zemlje.

Virus sada, širenjem kroz ljudsku vrstu, nastavlja mutirati kako bi nam se što brže i bolje prilagodio. Prema prethodnim epidemiološkim iskustvima, mnoge od tih mutacija trebale bi ga činiti manje opasnim za naše zdravlje jer će nam se na taj način bolje prilagoditi. Međutim, neke bi ga nasumične mutacije mogle učiniti i opasnijim, a zbog toga moramo biti na oprezu dok ga bolje ne upoznamo i dok pandemija ne završi. Nije vjerojatno da će novi koronavirus virus mutirati tako da postane značajno opasniji nego što je sada, ali to ćemo smjeti definitivno tvrditi tek kada pandemija završi.

15. Što se događa u Italiji i Iranu? Ponaša li se tamo COVID-19 drugačije no u drugim zemljama? Može li unos mutirane, opasnije varijante virusa biti razlog?

To su jako teška pitanja dok ne dobijemo više kvalitetnih podataka iz obje zemlje. Načelno, moguće je da prvi ulaz virusa u neku novu državu bude u tijelu zaraženog u kojem je virus mutirao u neki teži oblik. Ako svi daljnji slučajevi potječu od tog, mutiranog i opasnijeg virusa, tada u tim zemljama situacija u početku može izgledati teža no drugdje, dok se ne pojave i drugi unositelji. U populacijskoj genetici ovakav se razvoj događaja naziva tzv. "founder effect" - učinak utemeljitelja. Međutim, u obje zemlje može se raditi i o drugačijim objašnjenjima.

Razlog zašto se čini da je stopa umiranja među zaraženima u Italiji vrlo visoka jest što se i tamo bolest najprije širila u bolnicama malih naselja, potpuno nepripremljenih na epidemiju, i među starijima pod većim rizikom da umru ako se zaraze. Stope umiranja u bolničkim epidemijama među starijim, bolesnim, možda i imunokompromitiranim ljudima bit će znatno više nego u zajednici, među zdravim i mlađim ljudima. Među prvih stotinjak umrlih u Italiji gotovo svi su bili stariji od 60 godina i imali podliježeće bolesti. Zato se stopa smrtnosti tamo i čini tako visokom, ali ona jednostavno nije reprezentativna za cijelo stanovništvo. Sličnu štetu učinila bi vjerojatno i sezonska gripa da mnogi nisu procijepljeni od nje. Ali moguće je također i da među stanovništvom ima puno više slučajeva nego što se mislilo jer se virus već dulje širi. U Iranu je, pak, situacija za sada sasvim nejasna. Najvjerojatnije objašnjenje je, također, da je među stanovništvom već znatno više slučajeva zaraze nego što se misli.

16. Je li moguće da nas ova bolest iznenadi i da se na kraju pokaže znatno opasnijom od sezonske gripe te usmrti više od milijun ljudi u svijetu ili čak nekoliko milijuna?

Ako se COVID-19 pokaže značajno opasnijim od sezonske gripe, tada bi se doista mogao očekivati milijun smrtnih slučajeva diljem svijeta, možda i znatno više. Nažalost, takav je scenarij još uvijek načelno moguć kod virusa koji nam je nov i nepoznat, zbog niza razloga. Zbog toga svi stručnjaci za ovo područje, uključujući i mene, stalno pozivaju na oprez, ali bez nepotrebne panike.

U kojim scenarijima bi situacija mogla postati znatno teža? Najprije, većina epidemiologa temeljem iskustva s prethodnim epidemijama i pandemijama očekuje kako će stopa smrtnosti bolesti COVID-19 pasti znatno ispod 1% kada se broj umrlih počne dijeliti s boljom procjenom svih zaraženih među stanovništvom. Međutim, virus je nov pa je načelno moguće da kod ovog specifičnog virusa broj zaraženih osoba koje nisu registrirane možda i nije toliko velik koliko bi epidemiolozi očekivali. To bi za znanost bilo određeno iznenađenje te bi ukazivalo na različitu narav ovog virusa.

Novi koronavirus koji uzrokuje COVID-19 sličan je donekle onome koji je izazivao SARS. Uzročnik SARS-a imao je, pak, izuzetno visoku stopu umiranja među svim zaraženima. Ako se pokaže da je broj ukupno zaraženih među stanovništvom veći od registriranih zaraženih samo dva ili tri puta, a ne barem desetak puta, tada bi stopa umiranja zaraženih s COVID-19 mogla biti značajno viša od gripe. U kombinaciji s izostankom procijepljenosti, jer cjepiva nemamo, dovela bi do znatno većeg broja smrti u usporedbi s gripom. No, takav ćemo razvoj događaja nastojati spriječiti mjerama izolacije oboljelih i njihovih kontakata, kao i karantenama, koje kod gripe ne primjenjujemo. Pritom ćemo se nadati i da će nam prolazak zime i nova godišnja doba postati saveznici koji će usporiti ili sasvim onemogućiti daljnje širenje virusa.

Nadalje, virus bi širenjem među zaraženim ljudima mogao mutirati i u neki svoj opasniji oblik, kao i u blaži. Prethodna iskustva s epidemijama pokazuju kako je mutiranje u blaže oblike vjerojatnije, ali ni mutiranje u opasnije oblike, ili one koji se lakše šire, nije nemoguće. U pojedinim zemljama takva bi varijanta lokalno povisila stopu umiranja u odnosu na druge države ili pak ubrzala zaražavanje. To bi njihove zdravstvene sustave dovelo u doista tešku situaciju jer bi jedinice za intenzivnu skrb ubrzo postale preopterećene. Zbog lošije raspoložive skrbi, stopa umiranja svih zaraženih dodatno bi se povećala, uz kolaps dijela zdravstvenog sustava. Vrlo je nezgodan i scenarij u kojem bi se vremenom zarazili i mnogi zdravstveni djelatnici, pružajući skrb oboljelima, što bi otežalo situaciju.

Stoga su trenutno možda i najvažniji građani Hrvatske svi oni zdravstveni djelatnici koji rade u bolnicama za zarazne bolesti, posebno u njihovim jedinicama intenzivne skrbi. Treba ih čuvati od preopterećenja poslom, ali i od zaraze koronavirusom od svojih pacijenata. S povećanim brojem zaraženih, potražnja za kvalitetnom intenzivnom skrbi, respiratorima i ECMO uređajima za izvantjelesno obogaćivanje krvi kisikom te liječnicima i sestrama na tim odjelima postat će "usko grlo" zdravstvenog sustava koje bi trebalo pojačavati i dodatno osnaživati već sada, prije no što dođu pod povećan pritisak.

Najgori scenarij koji je epidemiolozima trenutno zamisliv jest ulazak neke opasnije, mutirane verzije koronavirusa u jednu od vrlo siromašnih država svijeta sa slabim zdravstvenim sustavom. Takve zemlje ne mogu provoditi zadovoljavajuće kvalitetne mjere epidemiološkog nadzora. Tada bi opasnija verzija virusa relativno brzo zarazila velik postotak stanovništva takve zemlje. Nastala bi panika, vjerojatno i crno tržište za transport migranata u druge zemlje. Tada bi se COVID-19 počeo nekontrolirano širiti na sasvim nov način.

U slučaju bilo kojeg od ovih nepovoljnih razvoja daljnjih događanja, koji su svi nažalost mogući, iako ne i vjerojatni, bila bi nam potrebna sasvim nova strategija zaštite. Svaka će država imati vlastiti pristup pogoršanju situacije u odnosu na sadašnja očekivanja. Kada broj umrlih u svakoj od zahvaćenih zemalja počne rasti toliko da izazove strah među stanovništvom, ljudi će postajati voljni prihvaćati i znatno strože mjere. U takvom slučaju sve više država posezat će za "kineskim" rješenjem koje se pokazalo efikasnim u Wuhanu - proglašavanju velikih, vrlo strogih karantena. Vrlo je bitno kupovati vrijeme takvim karantenama kako se zdravstveni sustavi ne bi preopteretili te kako bismo dočekali kraj zime i moguće sezonstvo ovoga virusa, koji bi se tada mogao početi širiti oslabljeno ili sasvim nestati, barem do iduće zime.

17. Uz te razloge za oprez i nepovoljne scenarije, ima li i razloga za moguć optimizam?

Ima i barem nekoliko razloga za optimizam. Najprije, trenutno je na području cijele Europske unije ustrojen epidemiološki nadzor i "prve linije obrane". Ako on bude dobro funkcionirao u većini zemalja, moguće je da njihove epidemije budu kontrolirane i ne prijeđu u fazu eksponencijalnog rasta broja slučajeva. U najpovoljnijem scenariju, uz to zadržavanje, ovaj bi koronavirus pokazao sezonalnost i polako nestao iz cirkulacije s promjenama u prirodi karakterističnima za kasno proljeće i ljeto. To je, međutim, najpovoljniji mogući scenarij, u kojem bi konačan broj umrlih bio znatno manji od onoga već uzrokovanog ove godine gripom.

Međutim, probije li virus prve linije obrane i epidemiološki nadzor i uvide li države kako epidemije počinju "galopirati", tada će vlade pribjeći strogim mjerama zabrana okupljanja i karantene, kao što su učinili i Kinezi. Nekoliko modela učinjenih tijekom proteklih tjedana pokazuju da bi stroga karantena trebala sasvim suzbiti širenje ovog koronavirusa unutar tri mjeseca. To je točno ono što smo već vidjeli u Kini. Zato mi se čini da je jedna velika pozitivna lekcija ove pandemije da bi čovječanstvo u današnje doba znalo preživjeti čak i znatno opasnije zarazne bolesti od COVID-19 mjerama stroge karantene, u kojima bi ljudi ostajali sve dok znanstvenici ne razviju cjepiva. Ovo je doista nova situacija koja nam je to pokazala.

Konačno, treba ukazati i na neumoran rad brojnih znanstvenika koji trenutno testiraju preko stotinu lijekova usmjerenih protiv ovoga virusa, kao i barem jedanaest eksperimentalnih cjepiva. Nije nemoguće ni da u neko dogledno vrijeme dobijemo preporuke o primjeni lijekova, a i cjepiva bi vremenom trebala postati raspoloživa. U ovoj neobičnoj situaciji sve su to nepoznanice koje bi u nekom trenutku mogle postati važne i učiniti bitnu razliku.

18. Uz efikasnost karantene u Kini, možemo li izvući još neke pouke iz ove pandemije?

Uvijek treba nastojati pronaći i nešto dobro u svemu lošemu što nam se trenutno događa. Nadam se da će iz ove "infodemije" mnogi napokon shvatiti koliko je gripa opasna bolest i početi se cijepiti protiv nje. U svakoj godini dana gripa ubije između 250.000 i 650.000 ljudi u cijelom svijetu. U Kini, koja je jedna šestina cijelog svjetskog stanovništva, broj smrti od COVID-19 mogao bi se, zahvaljujući karanteni Wuhan, zaustaviti ispod 5000. Kada bi i sve druge zemlje mogle provesti protuepidemijske mjere koje je provela Kina, tada bi broj umrlih od COVID-19 trebao biti najviše 6 puta veći, tj. do 30.000. To bi bilo deset puta manje smrti od ukupnog broja umrlih koje godišnje izaziva sezonska gripa. Nažalost, mnoge zemlje neće biti u stanju ni približno slijediti primjer Kine i imat će nekontrolirane epidemije ako toplija godišnja doba ne zaustave širenje virusa.

Nadalje, nastavi li se virus širiti tijekom cijele 2020., na vrlo će okrutan način pokazati koliko dobro funkcioniraju javno-zdravstveni sustavi pojedinih država. Bit će moguće izraditi tablice uspješnosti svake zemlje u zauzdavanju ove nove zarazne bolesti, s obzirom na broj stanovnika te njihovu dobnu strukturu. To će biti vrlo važne lekcije u pripremi za neku buduću pandemiju, koja bi mogla biti još i opasnija.

Također, virus se općenito širi kontaktom i kapljičnim putem. To znači da se dobro podsjetiti da tijekom epidemija treba redovito i dobro prati ruke, izbjegavati dodirivanje površina koje dodiruju mnogi ljudi (kvake, rukohvati, bankomati), izbjegavati rukovanja, držati se na barem dva koraka udaljenosti od osoba koje imaju simptome respiratornih infekcija, a poželjno je i redovito prozračivati stambene prostore. Korisno je i raditi na osnaživanju osobnog imuniteta dovoljnom količinom spavanja, tjelovježbom i dobrom prehranom.

19. Ima li, barem za sada, stvarnih iznenađenja za znanost povezanih s ovom pandemijom?

Vrlo malo, rekao bih. Objasnio sam zašto nije iznenađenje da je nakon prethodnih šest koronavirusa sada i sedmi skočio na čovjeka. Ni njegova brzina širenja nije iznenađenje jer postoje i znatno infektivniji, kao i znatno manje infektivni respiratorni virusi. Za epidemiologe bi bilo donekle iznenađujuće da broj ukupno zaraženih u populaciji ne bude bitno veći od broja registriranih zaraženih, što bi stopu umiranja povisilo značajno iznad gripe. O tome i dalje čekamo informacije kvalitetno provedenih studija.

Možda su najveća iznenađenja povezana s kliničkim tijekom COVID-19, a ne samom epidemiologijom. Kliničari u Kini su za sada izvještavali da se registrirani zaraženi prilično kasno javljaju u bolnicu, prosječno nakon čak 9-12 dana odležanih na kućnoj njezi. To može biti odraz njihova straha od prijave u bolnicu tijekom epidemije, ali također može biti i zanimljivo obilježje bolesti s polaganim razvojem u odnosu na druge respiratorne zarazne bolesti. Nadalje, čini se da povišena tjelesna temperatura ne prati druge simptome bolesti u prvim danima, što otežava pronalaženje slučajeva kontrolom temperature.

U medijima se pisalo i o mogućem povratku virusa nakon preboljele bolesti kod nekih slučajeva. Teško je, za sada, znati koliko su ti slučajevi česti, a koliko iznimke. Mnoge virusne respiratorne bolesti uvijek treba "preležati", tj. dopustiti organizmu i dan-dva nakon završetka bolesti da se oporavi jer nije nepoznato da se te bolesti mogu vratiti ako imunosustav nije u potpunosti odstranio virus iz organizma. No, kod svih novih i nepoznatih virusa ovakva su iznenađenja moguća, zato treba biti oprezan sve dok pandemija ne završi.

20. Kakve su zaključne poruke?

U svim odgovorima koje sam ponudio u ovom tekstu nastojao sam prenijeti uvid u najvjerojatnija znanstvena objašnjenja za brojne informacije koje se objavljuju o bolesti COVID-19 u domaćim i svjetskim medijima. Vremenom se može pokazati da je neka od vjerojatnih znanstvenih objašnjenja potrebno modificirati u svjetlu novih informacija. Ne treba zaboraviti da se radi o novom virus, pa su iznenađenja i odstupanja od očekivanih scenarija načelno moguća. Zato ističem da je oprez potreban, ali ne i panika. Pratit ću daljnji razvoj pandemije i prenositi i interpretirati nove spoznaje na društvenim mrežama za pratitelje u Hrvatskoj.

Trebamo se, očito, pripremiti na bolest nalik težoj gripi, protiv koje nitko neće moći biti procijepljen. Stoga se stariji ljudi i oni s podliježećim bolestima trebaju izuzetno čuvati jer je za njih bolest vrlo opasna. Nakon što smo stekli prve spoznaje o COVID-19, sada se treba koncentrirati na sprječavanje širenja virusa u Hrvatskoj i kupovanje vremena do toplijih dana, kada bismo možda mogli imati sreće da virus polako prestane cirkulirati zbog sezonstva. To trenutno, nažalost, ne možemo znati. Iz svega napisanog trebalo bi razumjeti da su sve mjere aktivnog traženja i izolacije oboljelih i njihovih kontakata opravdane.

Takve će biti i zabrane okupljanja većih grupa ljudi, kao i moguće karantene ako epidemija počne izmicati nadzoru. Posebno se trebaju čuvati stariji ljudi jer s dobi značajno raste vjerojatnost lošeg ishoda. Također, i oni koji imaju bolesti srca, šećernu bolest ili su na terapiji zbog raka. Sada svi trebamo imati povjerenje u ministra dr. Vilija Beroša te njegov tim predvođen dr. Krunoslavom Capakom, dr. Alemkom Markotić i dr. Majom Grbom, kao i u sve zdravstvene djelatnike pred kojima je razdoblje u kojem će pomagati mnogim hrvatskim građanima da štete od ove pandemije budu što manje.

Izvor: https://www.index.hr

 

Igor Rudan: Što se to ovdje zapravo zbiva?
Večernji list, 26/03/2020

Kako stvoriti uvjete za izlazak iz karantene, kako bi mogao izgledati suživot s koronavirusom i kako se može “napasti virus”?

Hrvatska je privremeno postala velika karantena. Time građani onemogućuju novom koronavirusu širenje prevelikom brzinom. Zahvaljujući tome, broj teških slučajeva COVID-19 u našoj zemlji ne bi smio prebrzo narasti. To će omogućiti našem zdravstvenom sustavu da pomogne svima koji razviju teži oblik bolesti.

Naši će zdravstveni djelatnici idućih tjedana spasiti mnoge živote. Budemo li se svi pridržavali odredbi karantene, naš će zdravstveni sustav moći nastaviti pomagati i oboljelima od svih drugih bolesti u potrebi za intenzivnom skrbi. Boravkom u svojim domovima svi sada čuvamo naše zdravstvo od preopterećenja, koje bi se inače moglo dogoditi pod pritiskom prevelikog broja pacijenata s koronavirusom, piše Igor Rudan/VečernjiList

Nakon što smo se svi zatekli u ovako neobičnoj situaciji, mnogi su mi se ovih dana obratili s pitanjima. Najčešća od njih su: “Što će sada biti dalje?”; “Koliko će ovo trajati?”; “Zašto nismo testirali puno više pa izbjegli karantenu, kao neke zemlje Azije?”. Mnogi se ovih dana pitaju i jesmo li doista morali ovako ugroziti ekonomiju da bismo, kako kažu, “produljili za nekoliko godina živote onih među nama koji su već ionako najstariji i najbolesniji?”

Mnogima nije jasno ni zašto se u društvima stvorila klima koja ljudima brani “pravo na umiranje od COVID-19”? Usporedbe radi, godišnje oko 8 milijuna ljudi u svijetu umire izravno zbog pušenja. Gotovo milijun tih smrti čine nepušači, koji udišu dim cigarete svog člana kućanstva. Zašto se na ovaj isti način ne prate smrti svih tih nesretnih “pasivnih pušača”?

Nadalje, više od milijun ljudi godišnje umire u prometnim nesrećama. Svi se vozači izlažu vožnji, ali ne prežive je svi, niti su uvijek sami krivi za to. Zašto je izlaganje koronavirusu drugačije od izlaganja vožnji? Konačno, oko milijun ljudi godišnje umire i od AIDS-a. Svejedno, nitko zbog tih ukupno deset milijuna smrti godišnje ne brani ni pušenje, ni vožnju auta, a niti spolne odnose svom stanovništvu. A sada smo zbog COVID-19 svi odjednom u kućama. Pritom smo ugroženi i od virusa i od ekonomske katastrofe, a očito i od potresa.

Što se to onda, ovdje, zapravo zbiva? Zašto je pola milijuna mrtvih od gripe svake godine potpuno nezanimljivo široj javnosti, ali svaka smrt od COVID-19 zanimljiva je do te mjere da država za državom razvijenog zapada upravo čini ekonomski suicid? Ili, zašto javnosti nije zanimljivo šest milijuna smrti siromašne djece u svijetu? Čini se da bi žrtve svih spomenutih bolesti bilo čak i razumnije spašavati od pretežno umirovljenih, starih i bolesnih osoba diljem svijeta kojima sada prijeti zaraza s COVID-19.

To uopće nisu jednostavna pitanja i nisam siguran da na njih imam jasne odgovore. Veseli me ipak što se napokon pojavljuju i prvi jasni planovi, znanstveno utemeljeni, kako iz ove situacije ipak izaći relativno brzo, uz minimalne ljudske žrtve i izbjegavajući potpun slom ekonomije.

Prvi korak svih tih planova uvijek je brzo i odlučno zatvaranje puteva daljnjeg širenja virusu. Time se izbjegava prebrzo stvaranje ogromnog broja zaraženih. Zdravstveni sustav se štiti od potpunog kolapsa, a mnogi ljudski životi bit će spašeni. Nakon toga, postoji vrlo širok spektar daljnjih opcija. Autor Tomas Pueyo nedavno je izložio trenutno najrazumniju strategiju borbe s koronavirusom i nazvao je “Čekić i ples”. Očekujem da će se tijekom idućih nekoliko tjedana brojne vlade razvijenih zemalja prikloniti nekoj varijanti ovog rješenja, jer je razumno. Ono štiti živote ljudi i zdravstveni sustav, ali i ekonomiju. “Čekić” je intenzivna i ne preduga karantena kojom se preokreće tijek epidemije i smanjuje broj zaraženih. “Ples” je zatim naš suživot s virusom, nalik na eskiviranje udaraca u stilu Muhammada Alija, gdje mu ne smijemo više nikada dopustiti da se brzo proširi na velik broj ljudi.

Stoga, kada ova neobična situacija jednom završi, ocjena uspješnosti svake države u nošenju s korona-krizom temeljit će se na sljedećih pet pitanja:

1. Koliko je dugo i efikasno “prva linija obrane” uspijevala spriječiti slobodno širenje koronavirusa među stanovništvom? U slučaju Hrvatske, tu smo bili praktično najbolji u Europi.

2. Kad je virus probio “prvu liniju obrane” i započeo eksponencijalno širenje među stanovništvom, koliko je brzo i odlučno aktivirana mjera stroge karantene? U slučaju Hrvatske, mjere aktivacije započele su u pravo vrijeme, s planom da broj zaraženih ne prijeđe nekoliko tisuća, a broj teških slučajeva samo nekoliko stotina. Da nije bilo potresa i bijega mnogih na jug, vjerojatno bi se postigle točno te brojke, no vidjet ćemo za nekoliko dana gdje će biti vrhunac broja zaraženih.

3. Koliko se stanovništvo striktno pridržavalo karantene? Tu sada ovisimo o disciplini sviju nas, da nam se ne dogode problemi koje zbog svoje nediscipline sada imaju Talijani i Španjolci. Ostanite, zato, ako ikako možete, u kućama.

4. Koliko je brza i aktivna država bila u mobilizaciji svojih kapaciteta i ljudskih resursa, te kreativnih i inovativnih rješenja, kako bi razvila konkretan plan za što brži izlazak iz karantene i suživot s koronavirusom? Ovo je za Hrvatsku sljedeći hitan zadatak. Ovdje će spadati osnaživanje tehnoloških kapaciteta i ljudskih resursa za testiranje na virus, inovativne ideje o mjerama socijalnog udaljavanja, mjere efikasnog nadzora nad virusom, korištenje tehnologija za razumijevanje kontakata među ljudima i širenja virusa, te drugi.

5. Koliko je efikasno, nakon završetka karantene, država omogućila svojim stanovnicima prijelaz u relativno normalan život i očuvala urušavanje svoje ekonomije, uz trajnu kontrolu širenja virusa? Ovo je naš peti zadatak, ali ni on nije nerješiv.

Kako ćemo to postići tijekom idućih mjesec dana, te kako bismo mogli nastaviti nakon toga? Pokušat ću to objasniti pomoću ove jednostavne priče, koja će vam objasniti našu trenutnu situaciju i opcije koje nam stoje na raspolaganju.

Zamislimo najprije čitavu Hrvatsku kao grupu od stotinu ljudi. Radeći za svojim računalima, ta grupa odrađuje noćnu smjenu u nekoj uredskoj prizemnici blizu maksimirske šume. U tu se prizemnicu ulazi kroz prilično dug hodnik. U maksimirskoj šumi je, kako znamo, smješten i zoološki vrt. Priča se također da šumom noću luta i nekakav vampir. Zbog blizine divljih životinja i tih glasina o vampiru, nas stotinu uposlenih u uredu napravilo je okruglu mrežu od vrlo čvrstog konopca. Po okruglom rubu te mreže zavezali smo stotinu cigli.

Jedne noći, iz zoološkog vrta pobjegao je tigar. Čuli smo to na radiju i nadali smo se da neće ući baš kod nas, no izvukli smo ipak onu mrežu iz ormara. Trenutak poslije, tigar je ušetao baš u naš ured. Bacili smo na njega mrežu, a zatim se svatko od nas čvrsto primio one cigle na njezinom rubu i pritisnuo je uz pod. Koliko god snažan bio, tigar je sada bio pritisnut mrežom zahvaljujući zajedničkoj akciji svih nas stotinu. Ne može nam, zapravo, učiniti ništa nažao dok god svatko od nas čvrsto pritišće svoju ciglu uz pod. To je naša trenutna situacija s koronavirusom, tome služi karantena.

Međutim, sve što bi tigar želio jest odvući samo jednog od nas, te ga pojesti negdje u šumi. Sve ostale bi pustio na miru i vratio se opet tek za godinu dana. Uz vrata od hodnika sjede baš oni najstariji i najbolesniji, pa bi vjerojatno odvukao jednog od njih. Da bismo zaštitili jednog od nas, svih stotinu sada moramo držati tu ciglu pritisnutu uz pod. To je ne samo naporno, već i dosadno. Nitko ne želi tako živjeti. Ali, što drugo bismo mogli? Neki počnu polako pogledavati starce među nama, pitajući se vrijede li nam toliko. Ima li smisla žrtvovati kvalitetu života nas devedeset i devet, kako bismo spasili jednog svog starca? Nevjerojatno je da nas je ovaj virus u 21. stoljeću postavio pred ovakvu dvojbu. U našem će se odgovoru na krizu, zapravo, ogledati sustav vrijednosti našeg društva.

Ipak, svi su se pitali dokle sada držati tog tigra pritisnutog o pod mrežom i kako dalje iz te situacije. Netko se tada sjetio onog vampira. Ako je tigra slučajno putem do prizemnice ugrizao vampir, tada bi izlaskom sunca tigar mogao jednostavno nestati kada ga osvjetli sunce. To je analogija nestanku koronavirusa toplijim vremenom. Tako, činilo se razumnim izdržati barem još neko vrijeme. Zatim je jedan od nas zamolio osobu do sebe da slobodnom rukom pritisne i njegovu ciglu, kako bi za to vrijeme pokušao sklepati pušku, iz koje bi mogao jednostavno ubiti tigra. To bi bila analogija otkrića cjepiva za virus. Drugi se, pak, također oslobodio, pa prionuo na razvoj tekućine koja bi tigru ubila svaki apetit. Tada bi nas tigar sve ostavio na miru i išetao van. To bi bila analogija lijeku protiv COVID-19, kojim bi se smanjila potreba za respiratorima kod teško bolesnih i pritisak na zdravstveni sustav.

Odjednom, činilo se da imamo čak tri opcije – nestanak tigra izlaskom sunca, sklepavanje puške ili razvoj tekućine koja bi tigru ubila apetit. Problem je što niti za jednu od njih nije uopće sigurno hoće li djelovati. Za to vrijeme, ljudima se sve manje drži ta mreža. Popuste li samo dvojica ili trojica na istom mjestu, tigar će tamo ispuzati van, pa će ga opet trebati hvatati u mrežu. Ipak, sve više ljudi, željno normalnog života, počinje razmišljati je li bolje kockati se s 99%-tnim izgledom da tigar neće dograbiti baš njih, negoli ovako živjeti, čučeći na podu i pritišćući mrežu o pod zajedno sa svima drugima. O tome pogotovo razmišljaju mlađi, brži i spretniji.

No, odjednom se neki inžinjer dosjeti još nečeg. Udruži se s rudarom do njega. Zamole susjede da pridrže njihove cigle, a oni odu u hodnik. Inžinjer naloži rudaru da iskopa tunel ispod hodnika, koji će voditi nazad u šumu. Za to vrijeme, postavi deset ploča umjesto poda hodnika, svaku sa senzorom. Na plafon instalira lasersku zraku koja naizmjence osvjetljava po jednu od tih ploča. Ako se zraka usmjeri na senzor ploče, a senzor ne registrira zraku, znači da se na toj ploči vjerojatno nalazi tigar koji se šunja.

Tada će ploča propasti, a tigar pasti u tunel, te se morati vratiti nazad u šumu i morat će nam se prišunjati ispočetka. Ako ikada i uspije provući se kroz takav sustav zaštite, još uvijek prije kraja hodnika imamo razapet konopac sa zvoncem. Ono će nas upozoriti da je probio tu obranu i tada ćemo ga opet hvatati u mrežu. Ali u međuvremenu ćemo barem moći normalnije živjeti i nastaviti raditi, bez obzira što je izvan naše zgrade tigar. Kada je sustav instaliran i isproban, izgurat ćemo tigra zajednički vani svojom mrežom, a zatim ga prepustiti stalnom propadanju kroz ploče na podu, upadanju iznova u tunel i vraćanja u šumu. Tako nekako, otprilike, funkcionira testiranje na koronavirus.

U bilo kojoj epidemiji dovoljno je upamtiti samo jedno: trebamo učiniti sve kako bismo doznali tko je zaražen a tko nije, te zatim fizički razdvojiti zaražene od zdravih. To treba činiti među stanovništvom, ali posebno i u bolnicama, gdje je virus najopasniji ako uspije ući u njih. Budući da nam je u već nekoliko bolnica ušao koronavirus, svatko tko razmišlja o potpunom izmještavanju svih zaraženih s COVID-19 iz svih bolnica u prihvatne centre, poput novih bolnica u Wuhanu, ima moju punu podršku. Svakom akcijom razdvajanja zaraženih od ostatka stanovništva onemogućujemo virusu daljnje širenje. Najvažnije je, pritom, spriječiti njegovo širenje na nezaražene bolničke pacijente, koji su najugroženiji.

Ako uspijemo biti toliko aktivni u traženju zaraženih i izolaciji njih i njihovih kontakata, značajno ćemo usporiti širenje virusa. Ovaj virus trenutno se strašno brzo širi jer svaki zaraženi uspijeva ga prenijeti dalje na dvije, tri ili čak četiri zdrave osobe u svom idućem koraku. Ali, ako aktivnim pristupom traženja zaraženih širitelja COVID-19 koji još nemaju simptome, te stalnim izdvajanjem njih i svih njihovih kontakata u samoizolaciju, uspijemo postići da jedan zaraženi zarazi u prosjeku manje od jednog zdravog, tada smo svi zajedno prilično sigurni. Epidemija će se polako gasiti sama od sebe, a ogromna većina nas moći će relativno normalno živjeti. Manjina će, pak, stalno rotirati u izolaciji i polako se procjepljivati preboljevanjem bolesti.

Proaktivnim testiranjem, primjerice malim epidemiološkim timovima koji će ići u kućanstva svih koji prijave simptome bolesti i testirati ih, a zatim izolirati njih i njihove kontakte ako su pozitivni na virus, omogućit ćemo velikoj većini stanovništva siguran suživot s virusom. Svakako bih preporučio i dnevno testiranje svih djelatnika bolnica, ambulanti, domova zdravlja, kao i osoba uposlenih u domovima umirovljenika, jer tamo će također biti velikih šteta ako se razvije epidemija COVID-19.

Uz aktivno traženje, testiranje i izoliranje zaraženih i njihovih kontakata, postoje još dva elegantna načina kojima bismo se mogli dodatno zaštititi. Prvi je da izgradimo neku vrstu “zaštitne mreže”. Mogli bismo definirati vrlo reprezentativni uzorak stanovništva Hrvatske od oko 10,000 osoba, pa ih sve testirati jednom tjedno. Na taj način, bili bismo sigurni da nam se virus nigdje ne “šulja” iza leđa i bježi u eksponencijalni rast u nekom dijelu Hrvatske. Matematičar Toni Milun to objašnjava u svom novom videu.

Naime, kada izađemo iz karantene, bit će moguća izbijanja mini-epidemija bilo gdje u Hrvatskoj. One, kako smo već vidjeli u Italiji i nekim europskim zemljama, mogu vrlo brzo narasti na silno velike brojeve zaraženih. Ovom “mrežom” koju bismo redovitno kontrolirali znali bismo da nam se virus nigdje u Hrvatskoj ne širi, kao i koliko je, otprilike, Hrvata zaraženo. Drugi pristup jest da počnemo tražiti osobe s protutijelima, koje su očito prebolile zarazu koronavirusom iako toga nisu bile svjesne, pa im zatim izdati propusnice i uključiti ih u normalan život u važnim ulogama. Za to ćemo, međutim, ipak trebati pričekati čvrst znanstveni dokaz da je imunitet protiv novog koronavirusa trajan.

Testiranje na virus je donekle usporedivo s kontrašpijunažom u ratu. Suočeni smo s neprijateljem koji je nevidljiv, a uz to, o učincima njegova djelovanja postajemo svjesni tek tjedan dana kasnije. U međuvremenu ne znamo gdje je virus i što nam radi iza leđa. SARS i MERS bili su znatno lakši za suzbijanje, jer zaraženi nisu prenosili virus prije početka kašlja i drugih simptoma. Kod koronavirusa, zaraza se širi već tijekom inkubacije, dok zaraženi još nemaju simptome, i to nam je velik problem. Ali, možemo ga barem donekle riješiti aktivnijim testiranjem.

Dopustimo li mu, virus će s prvog zaraženog skočiti na još dvoje ili troje, pa sa svakog od njih opet na dvoje ili troje, pa opet. Na taj način, ako je prvi zaraženi nacrtan na dnu stranice papira, nad njim se, korak po korak, stalno rastvara sve šira i gušća “krošnja” zaraženih. Aktivnim testiranjem nalazimo zaražene među nama. Tako toj “krošnji” stalno “pilimo grane”, kako bi ona bila što rjeđa. Ako se krošnja prestane širiti iz koraka u korak, jer joj stalno krešemo grane gdjegod stignemo, tada smo u suživotu s virusom. Polako se svi procjepljujemo, teško oboljele liječimo, a virusu polako preostaje sve manje ljudi koji nemaju imunost, a na koje i dalje može skočiti.

Na ovaj se način može živjeti s virusom prisutnim u okolini i tako kontrolirati epidemija. Ono što nam poručuje direktor Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Tedros Adhanom, jest da ne smijemo stalno biti u obrani, u karantenama, i čekati da nam se prijavljuju ljudi sa simptomima kako bismo ih testirali. To bi značilo da smo stalno korak iza virusa. Neprijatelj će nas tada stalno iznova iznenađivati i udarati odnekud. Zato je važno što više testirati, ali pametno i razumno, s jasnim ciljevima.

Karantena, jednostavno, ne može biti dugoročnije rješenje u borbi s virusom u Hrvatskoj. Prve procjene govore da oko polovice firmi u privatnom sektoru Hrvatske ne mogu izdržati dulje od mjesec dana ovakve situacije, a njih još 43% dulje od 3 mjeseca, što je zastrašujuć podatak. Njihovim iscrpljivanjem prestat će i punjenje proračuna kroz poreze na dobit, pa više neće biti sredstava niti za plaće u javnom sektoru. To će značiti da većina ljudi koja sada sjedi u kućama neće više čime moći kupovati hranu, a uskoro neće biti ni hrane.

Uz testiranje, postoji još niz inovativnih pristupa kojima ćemo možda morati pribjeći kako bismo bili što sigurniji od virusa i talijanskog scenarija bijega u eksponencijalni rast. Primjerice, mogli bismo u početku prijeći na radni tjedan gdje bi ljudi koji žive na kućnim brojevima koji završavaju na 1 ili 2 radili ponedjeljkom, 3 ili 4 utorkom, 5 ili 6 srijedom, 7 ili 8 četvrtkom, a 9 ili 10 petkom. Time bismo pretvorili hrvatsku populaciju u tzv. “metapopulaciju”, tj. podijelili je na pet manjih populacija koje međusobno ne dolaze u dodir. To je slično kao kod broda ili podmornice koji su iznutra podijeljeni na pregrade, tako da ga zaštite od potonuća ako se negdje probije trup. Tako bismo se i mi zaštitili ako nam virus nekako izazove epidemiju unutar jedne od tih populacija, ne bi se mogao proširiti na ostale četiri petine.

Možda bi još i bolje funkcionirao dvodnevni radni tjedan ponedjeljak-petak za sve, jer virusu ne bi omogućavao da se širi iz dana u dan, a omogućio bi nam da ipak vratimo 9 radnih dana u mjesecu, uz dodatan rad od kuće gdje je to moguće. Možda bi i varijanta “tjedan dana rada, tri tjedna karantene” bila efikasna i sigurna.

Kombinacijom svih ovih mjera: (i) stalnom, aktivnom detekcijom zaraženih i njihovog odvajanja; (ii) “zaštitnom mrežom” od 10,000 ljudi za neprekidno testiranje stanja u cijeloj državi; (iii) rascjepkavanjem cijelog stanovništva na petine, ili pak rad dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom; (iv) različite mjere izbjegavanja socijalnog kontakta, poput zabrana velikih javnih skupova, preporuka nošenja maski i rukavica, te ograničenja putovanja i karantena za dolaske iz inozemstva; te (v) razne inovativne tehnološke solucije, poput aplikacija koje obavješćuju sve stanovnike porukama o statusu zaraženosti ljudi koje imaju u popisu kontakata, sve to se već sada čini mogućim provesti. To bi nas, vjerojatno, dovoljno štitilo od virusa, a velikoj većini ljudi omogućilo nastavak koliko-toliko normalnih života. Jer, treba izaći iz ove situacije karantene što prije i planirati već sada.

Možda će ova neobična situacija i za države, kao i za pojedince, biti povijesni podsjetnik kolika je važna samoodrživost i neovisnost o drugima. Možda će mnoge ljude u svijetu koje ekonomski aspekt ove krize ostavi bez posla potaknuti da razmisle o preseljenju na vikednice ili u sela. Sada, kad se bežični internet može dobiti svuda, svejedno je gdje čovjek na Zemlji zapravo živi. Ali ako ima svoj vrt i svoj bunar, barem neće doći u ovako nezgodnu situaciju u kakvoj su se mnogi zatekli ovih dana. Možda će jedna od posljedica ove krize biti neka nova ideja o organizaciji života pojedinaca i država, temeljena na samoodrživosti. To bi i Hrvatsku, općenito, činilo robusnijom državom u susretu s brojnim mogućim novim izazovima 21. stoljeća.

Koronavirus će u 2020. nanijeti gubitke čovječanstvu s jedne strane, no s druge će strane umanjiti te iste gubitke. Primjerice, smanjit će broj prometnih nesreća, broj žrtava nasilja, te smrtnost zbog zagađenog zraka. Uz to, do jučer su se lomila koplja oko svakog postotka smanjenja korištenja fosilnih goriva, a sada je odjednom to smanjenje prisilno i ogromno. Time pandemija na prilično nevjerojatan način barem pomaže borbi čovječanstva s problemom klimatskih promjena.

U Zagrebu je, pak, samoizolacija zbog pandemije COVID-19 spasila možda i desetke života ljudi koji bi nastradali u potresu. Da sam platio kartu kako bih gledao film s takvim scenarijem, tj. potresa koji pogađa ljude koji su u karanteni zbog pandemije, pa više ne smiju biti ni vani, ali ni unutra, osjećao bih se prevarenim. Ali, kao što kaže kineska poslovica: “Postoji bezbroj stvari koje se ne mogu ni zamisliti, ali ne postoji nijedna koja se ne bi mogla i dogoditi.”

Igor Rudan/ Vecernji.hr/


Dr. Nela Sršen, hrvatska liječnica iz Padove: "Tko misli da je ovo banalan virus neka dođe u moju bolnicu i neka gleda kako mlade ljude intubiraju’.
Net.hr 16.03.2020

U ovom trenutku ekonomija će patiti, ali sada je najvažniji neprijatelj virus jer se radi o ljudskom zdravlju i životu. Prenosili smo predugo pogrešne informacije da se od tog virusa razbole samo oni s potrošenim imunološkim sistemom, stariji ljudi, onkološki pacijenti, a to nije istina jer u reanimacije dolaze i mladi ljudi od 20-25 godina koji su zdravi i koji su intubirani. Slali smo pogrešne poruke, navodi dr. Nela Sršen.  Iz sata u sat scenarij se mijenja i tako živimo u ovo zadnje vrijeme. Teško je razlučiti kada je netko ponašanje racionalno, a kad iracionalno u okolnostima ovog nepoznatog, nevidljivog neprijatelja, kazala je za Radio Pulu HRT-a prof. dr. Nela Sršen, ugledna liječnica, kirurginja i humanitarka koja živi i radi u Padovi.

Upozorila je na pogrešne informacije o koronavirusu koje su predugo bile u javnom prostoru, koje su pridonijele ležernom, pa i neodgovornom odnosu građana prema uputama koje su primali od svojih vlada i kriznih stožera. To je rezultiralo neočekivano velikim razmjerima epidemije s tragičnim posljedicama kakve danas ima Italija, a sutra može i bilo koja druga europska država ako njezini građani ne budu disciplinirani i ne shvate svu ozbiljnost krize koju svijet upravo proživljava.

“Bojim se da je ono što se događa u Italiji model koji će, s nekim zaostatkom, zahvatiti i druge europske zemlje. I zato, da, teško je biti racionalan, svi osciliramo tijekom dana jer smo bombardirani novim informacijama svakog trenutka. Tek sada, zadnjih dana, zahvaljujući drugom dekretu, narod počinje imati svijest o tome što se događa i što znači kad vam se dekretom naredi da morate ostati doma, što to znači za ljude, za njihovu rodbinu i okolinu. Tek sada shvaćamo, a trebalo nam je dosta vremena. To moraju shvatiti i hrvatski građani, koji nisu dovoljno ozbiljni sve dok stvari ne odu nizbrdo”, kazala je.

Navodi kako su o virusu u Italiji svi znali sve pa se govorilo sve suprotno od onoga što se već ranije reklo.

“Svi su bili improvizirani – virolozi, epidemiolozi – svi su znali i imali što reći, ali nažalost, suprotno jedni od drugih, a čak su i sami virolozi polemizirali jedni s drugima. Naravno da je to imalo negativan efekt na ukupnu populaciju. Populacija je oscilirala, kako u Italiji, tako sigurno i u Hrvatskoj, jer ljudi su ljudi svugdje”, kazala je Sršen.

Objasnila je kako se virus proširio u Italiji

“Vidjeli smo u dva, tri navrata pražnjenje supermarketa, a kad je došao prvi dekret, ljudi su pohrlili na vlakove i u osobne automobile i jurili prema jugu jer je prvi dekret bio vezan samo za zatvaranje Lombardije i Veneta. Dakle, svi koji su mogli, pohrlili su na jug i na taj način su još više širili zarazu jer su bili prepuni supermarketi, prepuni vlakovi. Dakle, bili su svi u gužvi, jedni uz druge i širili zarazu, da bi se nakon 24 sata svi oni koji su pohrlili na jug, našli u crvenoj zoni jer je cijela Italija, dan poslije, drugim dekretom, postala crvena zona. I onda su se vraćali na sjever. Koji je efekt toga bio? Oni koji su išli na jug bili su potencijalni vektori prenošenja zaraze”, navela je Sršen.

Dodaje da je problem u tome što ljudi nisu shvatili kad se od njih traži da stoje što je moguće više kod kuće, iako su zdravi, nemaju nikakvih simptoma, indikacija da bi mogli biti zaraženi koronavirusom, to je iz jednostavnog razloga zato što ti ljudi mogu biti pozitivni na test.

“Što znači da ogroman postotak populacije, čak 60-70 posto populacije može biti pozitivno, a nema nikakvih simptoma. Ti ljudi koji se mirno kreću vani, koji nemaju nikakvih simptoma, zaraze druge ljude, a da toga nisu svjesni, naravno, to ne rade namjerno, i zbog toga je sada u Italiji aktiviran masovni nadzor, baš zbog toga da bi se blokiralo prenošenje zaraze na ostatak populacije. Što to znači? To znači da virus, na jedan ili na drugi način, mora zaraziti visok postotak populacije. Tek tada kada bude zaražen visok postotak populacije, ne kažem oboljen ili teško bolestan, ili sa smrtnim ishodom, od tih zaraženih je oko 14 posto hospitaliziranih, od njih 5-6 posto završe u reanimaciji i intubaciji, a često i sa smrtnim ishodom. Ali baš zbog toga što je visok postotak populacije pozitivan, u ovom trenutku je karantena determinantna, da bi se od svoje pozitivnosti svi ti vektori koji prenose zaraznu bolest, negativizirali u svojim domovima. I kad se tako stvori jedna vrsta imuniteta u ljudima, na taj način virus više ne bi imao friški teren, jedno ljudsko biće koje nije došlo u kontakt s virusom i onda bi se stvorila tzv. imunizacija kolektivne populacije, gdje virus više ne bi imao prostora da zarazi, a pogotovo da stvara bolest. Kad narod shvati taj koncept, kad shvati da mora biti kod kuće tih 14 dana, tada ćemo vidjeti kakav smo efekt postigli kroz broj zaraženih i onih sa smrtnim ishodom”, navela je dr. Sršen.

Smatra da smo tek na početku epidemije.

“Već nakon dva-tri dana sam čula neke polemike oko ovog novog dekreta kojim je uvedena opća karantena za cijelu Italiju jer da raste broj zaraženih. Naravno da još raste, raste eksponencijalno i, što je najgore, mi smo tek na početku. Rekla sam jednom svom prijatelju, svjetskom virologu, da ne znam hoćemo li mi stići do šestog mjeseca, aplicirajući kineski model na Italiju, za što bi nam trebala manje-više tri mjeseca”, govori dr. Sršen.

“Poslali su mi linkove gdje govore da je sve ovo neka rekonstrukcija, da netko stoji iza toga, a taj virus je kao puno ležerniji od gripe. I onda dobar dio ljudi prihvati te informacije i više se ne drži pravila i uputa. Vidim sada po Italiji, vidim kako se ponaša pokrajina Veneto. Poznajem guvernera pokrajine Veneto, taj čovjek tri tjedna nije išao kući jer je išao od mjesta do mjesta i kad su naglo počeli rasti brojevi zaraženih, to je bilo šokantno. Svaki dan su brojke rasle eksponencijalno, tražila se solucija. Nije bilo lako donijeti drugi dekret jer ljudi žive od tih aktivnosti, barova, restorana, komercijalnih aktivnosti. Dakle, s jedne strane je borba s virusom, a s druge za ekonomiju koja tone sve više. Ali trebalo je naći jedan model, napraviti jedan veliki rez i odlučiti se. U ovom trenutku ekonomija će patiti, ali sada je najvažniji neprijatelj virus jer se radi o ljudskom zdravlju i životu. Kad netko kaže da je to banalni virus, zavjera, da nas varaju s rezultatima, ja mogu samo reći neka ti ljudi dođu ovdje, neka dođu u moju bolnicu, neka gledaju kako mlade ljude intubiraju”, navodi dr. Sršen.

‘U reanimaciju dolaze i mladi ljudi’

Ona smatra da su se mladim ljudima slale pogrešne poruke.

“Prenosili smo predugo pogrešne informacije da se od tog virusa razbole samo oni s potrošenim imunološkim sistemom, stariji ljudi, onkološki pacijenti, a to nije istina jer u reanimacije dolaze i mladi ljudi. Prije dva dana smo intubirali našu mladu kolegicu, ima 32 godine, predivna osoba, koja nije imala nikakve bolesti, jedna je od najzdravijih osoba koje poznajem. Prošle godine je dobila bebu i našla se u reanimaciji, intubirana je u vrlo kritičnoj situaciji. Ima i mladih ljudi, od 20-25 godina koji su zdravi i koji su intubirani! Slali smo pogrešne poruke mladima”, navodi dr. Sršen.

Kaže i da je inkubacija jako varijabilna pa netko govori o 4-5 dana, netko o 10-ak, a neki tvrde da je to 14 dana.

‘Ne vjerujem da će s toplijim danima virus nestati’

“Nažalost, u periodu smo i obične gripe, simptomi su slični, razlika je što koronavirus dovodi do reanimacije, intubacije i često smrtnog ishoda. Uzimali smo to preležerno jer nismo shvatili da će virus svoj put nastavljati sve dok se ne uspostavi rezistencija. Ako želimo pomoći sebi, svojoj obitelji, svojoj zajednici, ako se želimo riješiti tog prokletog neprijatelja, onda trebamo slijediti sve preporuke kriznog stožera koji dobiva upute od Svjetske zdravstvene organizacije. To nije problem Italije, Italija će biti za kratko vrijeme u Francuskoj, u Njemačkoj i doći će u Hrvatsku. Virus je već prisutan, samo je bilo pitanje vremena kad će biti dijagnosticiran i potvrđen. To čini razliku”, navodi sr. Nela Sršen.

“Znamo da brojke eksponencijalno rastu i znamo da ćemo trebati još neko vrijeme, još dva, tri mjeseca. I kad nam netko kaže kako će s toplim proljetnim danima virus nestati, ja u to ne vjerujem. Mi ne znamo koji je ovo virus, ne znamo što se događa. Sve informacije koje smo dobivali, sada se mijenjaju”, kazala je dr. Sršen za Radio Pulu.

https://net.hr/danas/hrvatska/

 

ZNANSTVENIK ĐIKIĆ O KORONI Svaki virus ima svoj ciklus trajanja, proširila se prevelika panika

Kineska studija o koroni pokazuje kako je kod ljudi starijih od 80 godina smrtnost čak 14,8posto, za ljude od 70 do 79 godina je osam posto, a za dobnu skupinu od 60 do 69 je 3,6 posto.
25.02.2020.

Ugledni hrvatski znanstvenik, član Američke akademije znanosti i umjetnosti, Ivan Đikić smatra da se svijetom proširila prevelika panika zbog novog korona virusa i da svi zaboravljaju kako gripa godišnje uzme 65.000 života. Gripa dođe i sama nestane.

"Ovaj virus je sličan influenca virusu s kakvim se čovječanstvo susreće svake godine. Kod gripe je smrtnost jedan posto i samo je lani uzela 65.000 života. Kod korone se pokazalo za sada da je smrtnost dva posto te posljedicama bolesti uglavnom podliježu stariji i ljudi slabijeg imunološkog sustava. Ne smije se toliko paničariti", smatra znanstvenik Đikić.

Dodaje da znanstvenici diljem svijeta rade na lijeku, no ističe da ga neće biti barem još šest mjeseci. Unatoč tome, dodaje, SARS i MERS su bili puno opasniji i nije se toliko paničarilo, pišu 24sata.

"Svaki virus ima svoj ciklus trajanja. Kad se pojavi, oboli mnogo ljudi, no s vremenom sam nestane. Koliko će trajati, ovisi o broju ljudi koji su ga preboljeli i koji se mogu inficirati. Tako će biti i s korona virusom", dodaje Đikić.

https://direktno.hr/zivot/zdravlje/


Hrvat izračunao kolike su šanse da umrete od koronavirusa: ‘Gotovo 100 posto da nećete’
Rtl, 26. veljače 2020.

Hrvatski znanstvenik dr. Igor Štagljar, specijaliziran na području molekularne biokemije, odlučio je smiriti histeriju vezanu uz koronavirus jasnim brojkama. Već sami pogled na njih sugerira koliko su male šanse da se oboli od njega, a još bitno manje i da mu se podlegne.

“Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je da postoji 79.300 zaraženih s COVID-19. Od toga velika većina, njih 77.000 u Kini, od čega velika većina u Wuhanu. Wuhan ima 11 milijuna stanovnika. Pretpostavimo da su od gore navedenih 77.000 zaraženih svi u Wuhanu.”, napisao je na samom početku dr. Štagljar, profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu.

Wuhan je bitan jer je žariše koronavirusa, što znači da je najopasnije mjesto na Zemlji po pitanju mogućnosti zaraziti se njime i samim time najbolji primjer onoga što brojke kojima dr. Štagljar barata govore.

“Dakle, 0,7 posto stanovnika Wuhana je zaraženo, a 99,3 posto stanovnika tog grada nema virus. Govorim o gradu odakle je krenula epidemija! Također, ne zaboravimo da je preko 10.000 ljudi u međuvremenu preboljelo virus. Dakle trenutna brojka oboljelih nije 79.300 nego 79.300 minus 10.000 izliječenih i minus 2500 umrlih, tj. trenutno ima debelo ispod 70.000 zaraženih, a ne 79.300”, navodi Štagljar i nastavlja o smrtnosti koronavirusa:

“Ako ste stariji od 80, godina, a zaraženi ste COVID-19 virusom, šansa da umrete je 14.8 posto. Što opet implicira da će 85,2 posto ljudi ozdraviti. Ako ste stari izmedju 50-60 godina, imate 1,3 posto šanse umrijeti ako ste, ne daj Bože, zaraženi virusom. Za mlađe od 40, šansa je 0,2 posto. Dakle, 99,8 posto mladih ispod 40 godina koji se zaraze, će ozdraviti. Ali ovdje je caka – to je samo ako se inficirate virusom! Šansa da se zarazite je, na temelju skoro tromjesečne epidemije na izvoru zaraze, u Wuhanu, samo 0,7 posto. Dakle 99,3% je šansa da virus nikada neće dospjeti do vas.”

Tih 0,7 posto je zapravo ključna stavka jer na nju tek idu postoci smrtnosti.

“Pa tako, ako imate 85 godina, imate 0,7 posto šanse uopće pokupiti virus, pa ako ga pokupite imate još 14,8 posto šanse umrijeti od njega, odnosno ukupno imate 0,103 posto šanse umrijeti od tog virusa. To znači da je šansa da nećete umrijeti od tog virusa čak 99,897 posto! Za jednog 45-godišnjaka, te dvije šanse pomnožene iznose 0.0028 posto da će ih virus ubiti. A 99,9972 posto da neće. Za jednog 35-godišnjaka vjerojatnost da će umrijeti od ovog virusa je 0,0014 posto. A da neće umrijeti je 99,9986 posto. Pazite, to je 0,7 posto da ga uopće dobijete i 0,2 posto da umrete od njega, ako ste ispod 40 godina starosti”, piše dr. Štagljar.

Dodao je i da Kina ima 1.386.000.000 stanovnika te ponovio i što je u Direktu pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje hitnim situacijama, Pavle Kalinić, da samo 0,0055 posto Kineza ima virus.

“Eto koliko je virus zarazan. Poanta cijele priče… Da, opasnost postoji, no potpuno je nepotrebno stvarati ovakvu paniku”, zaključio je profesor na Odjelu za biokemiju i medicinsku genetiku na Sveučilištu u Torontu. rtl.hr

 


Sladoljev
 Dr. sc. Srećko Sladoljev: Corona je tek neopasna, gripi slična bolest

26. veljače 2020. D.K. 

IMUNOLOG KOJI JE RAZOTKRIO LAŽI OKO SVINJSKE GRIPE, UPOZORAVA NA SLIČAN SCENARIJ: Corona je tek NEOPASNA, gripi slična bolest, kakva se javlja stalno; cilj je ZARADA OD CJEPIVA!

”Kada se epidemija i histerija zaustave, kada se 1,5 milijarde dolara koje je iz američkog proračuna zatražio predsjednik Trump realizira u cjepivima (za što su u 2019. g. ishođena patentna prava!), tada će se moći serološki dokazati jesam li bio pravu ili ne. Na kraju, znate li da je u razdoblju u kojem je “od Corone” umrlo 1000 ljudi, od malarije umrlo 50 PUTA više? Mirno spavajte. Uopće ne bi čudilo kada bi se testovima nakon svega ustanovilo da je na jednog zaraženog (sa izraženim simptomima!), dolazilo i deset (možda stotinu!) zaraženih bez simptoma! To su ti “niotkuda” po kruzerima koji u zatvorenom sustavu zaraze tek 10 posto putnika”, piše imunolog dr. Srećko Sladoljev, koji je prvi razotkrio veliku obmanu sa ‘svinjskom gripom’, odnosno s nepotrebnim, a skupo plaćenim, milijunima doza cjepiva, koje je ne kraju bačeno!

Poznati imunolog i jedan od najpoznatijih hrvatskih prijavitelja korupcije i kriminala, dr. sc. Srećko Sladoljev, na svom se Facebook profilu oglasio objavom o brojnim obmanama vezanim uz Corona virus.

Njegovu objavu ovdje prenosimo:

”Zahvaljujući Coroni, službena medicina konačno je iskoračila iz sivila svojeg, te pokazala darovitost u drugoj struci – režiranju horora! Ovo što slušamo i gledamo nadmašilo je i Holivud i Diznilend skupa. Dokaz da su uspjeli su svakodnevna pojava: “Zvrnd. Zvrnd” “Halo?” “Doktore Sladoljev, da li je opasno, što nam slijedi, jučer je netko kašljao u kafiću, hoću li umrijeti itd…”

Draga struko, redarstvenici, ministri, političari i ostale neznalice, Corona je uobičajeni “influenza-like” ili gripi-sličan virus kakvi su Homo glupensa u zadnjih 70-tak godina godina posjetili dvjestotinjak puta. Prvo je SVE bila “gripa” (dijagnosticirala se “odokativno”), zatim semikvalitativno testom za gripu (ili jest ili nije gripa, dakle “gripi slična”). A sada je takva “gripi-slična” Corona dobila svoj “OIB” te je se može pratiti kvalitativnim testom.

Unatoč neslušljivom i negledljivom ponašanju struke koja iskače baš iz svake “paštete”, unatoč blokadi škola, kafića, prometnica, kazališta, sportskih borilišta, stavljanja u karantenu cijelih kontinenata i minucioznom praćenju zaliha papirnatnih maski (koje su samo vizualni dojam, a nikako fizička zaštita od virusa!!!), jasno je da se radi uobičajeno neopasnoj epidemiji “gripi-sličnog” virusa kojeg uz blage simptome preboli 85% ljudi.

Virus je izrazito prijemčiv jer uz sve mjere opreza “šverca” posvuda, dolazi “niotkud”. To je laiku možda zastrašujuće, ali inteligentnom liječniku sugerira nešto drugo. Uopće ne bi čudilo kada bi se serološkim testovima nakon svega ustanovilo da je na jednog zaraženog (sa izraženim simptomima!), dolazilo i deset (možda stotinu!) zaraženih bez simptoma! To su ti “niotkuda” po kruzerima koji u zatvorenom sustavu zaraze tek 10% putnika. Kao i kod famozne “svinjske gripe”.

Scenarij je sada znatno, znatno bolji. Kod “svinjske gripe” pogriješili su kada su prebrzo istrčali sa cjepivom (napravili su ga prije nego je i izbila epidemija!), a sada su se istrčali sa specifičnom dijagnostikom za Corona virus. Coronu su dijagnosticirali na prvom oboljelom i to u Kini! Kada se epidemija i histerija zaustave, kada se 1,5 milijarde dolara koje je iz američkog proračuna ztražio predsjednik Trump realizira u cjepivima (za što su u 2019. g. ishođena patentna prava!), tada će se moći serološki dokazati jesam li bio u pravu ili ne.

Na kraju, da li znate da je u razdoblju u kojem je “od Corone” umrlo 1000 ljudi, od malarije umrlo 50 PUTA više? Mirno spavajte. A “neovisni kontrolori” neka rade svoj posao!”, napisao je dr. Sladoljev, koji kaže da je objavu pročitalo više od 100.000 ljudi u svega nekoliko sati.

Dr. Srećko Sladoljev prvi je, podsjetimo, javno upozorio i razotkrio (kasnije su mu priznali da je bio u pravu) veliku obmanu sa ‘svinjskom gripom’, odnosno s nepotrebnim, a skupo plaćenim, milijunima doza cjepiva, koje je ne kraju bačeno (nakon nepotrebno utrošenih milijuna kuna u Hrvatskoj te stotina milijuna dolara u svijetu za kupnju cjepiva, trebalo je kasnije skupo platiti i zbrinjavanje neiskorištenih velikih količina proizvedenih doza).

http://promise.hr

Dr. S. Sladoljev FB, 24. 03. 2020

Trebao sam gostovati u TV emisiji Bujica. Ali nisam. Jer kada vam jedno dijete kaže "Tata, htio bih da si s nama još 20 godina, ovako nećeš ni godinu", a drugo vas poljubi kao da sam malo dijete, morate se zaustaviti. Zbog naprezanja u ranijoj, "svinjskoj" epizodi orwelianskog scenarija, jedva sam preživio. Stvarno jedva..

Ovo ću još reći, dalje nema smisla. Uspjelo se da ljudi ne razmišljaju niti se ponašaju normalno. Sjedim u Draškovićevoj, ljudi je malo, čekaju u redu da po jedan uđu u trgovinu... urlik: "Stigao je alkohol! Stigao je!" Ne obraćam pažnju. Uživam u Suncu. A onda: "Svi ćemo umrijeti, zašto ne ustaješ, ne požuriš, kako ćeš prati ruke, želiš li nekoga zaraziti...“

Usporedimo tri zadnja pandemijska ludila "s predumišljajem", ptičju, svinjsku i koronagripu. Što im je zajedničko, a što ne?

1. "Ptičja" gripa. Histerija ali bez protupandemijskih mjera, zatvaranja granica i ostalog. Zašto? Zato jer je WHO dao RJEŠENJE. Antivirusni lijek Tamiflu. I nije ga mogao odmah i svatko dobiti, postojali su prioriteti. Molim u red!

EPILOG: iz zdravstvenih sustava isisane su milijarde, a "rješenje" se pokazalo bez antivirusnog učinka. A mi? Što smo mi napravili? Isto što i drugi. Specijalci su tamanili kokošinjce, a narod dugo iza svega nastavio otplačivati ugovorne obveze za Tamiflu. Ali to NIJE BIO problem. Problem je što je broj prosvijetljenih protivnika obaveznog cijepljenja narastao! Jačao je neposluh!

2. "Svinjska" gripa. Sličan scenarij. Nema policijske države, ne mora se u samoizolaciju. Zašto? Zato jer IMA RJEŠENJE! Cjepivo! Cjepivo koje je "dotrčalo" brže od pandemije. Paničari se ali ne zbog virusa, koliko zbog apokaliptičnih scena izbezumljenih ljudi koji provaljuju u apoteke da bi se domogli cjepiva! Da bi se domogli RJEŠENJA!

EPILOG: Spasonosno cjepivo je ostavilo bolesti. Teške. Sjećate li se estradnih zvijezda i sportaša koji su se javno polijevali ledenom vodom? No to nije problem. Problem je što je broj protivnika cijepljenja narastao (i ja među njima). Neposluh! A neposluhu treba stati na kraj! Nastavlja se s protupandemijskim mjerama bez pandemije: uvode se dodatna OBAVEZNA cijepljenja, necijepljena djeca NE MOGU u vrtiće, škole, "neodgovorni" roditelji plaćaju kazne, prijeti im se da neće moći registirati automobile, podizati gotovinu iz bankomata, da će im oduzimati djecu...

3. Koronagripa. Čin III. Sva pažnja usmjerena je na praćenje širenje virusa. Prati se "forenzičkom" tehnikom. Sad je tu, a sutra posvuda (baš kako se virusi prehlade, bolesti od koje odrasli obolijevaju do dva puta, djeca do osam puta godišnje i šire). Baš kako je ujak Sam netom prije pandemije pokazao na pokaznoj vježbi.. Cijeli svijet odmah zna za prvog oboljelog Kineza u zemlji s 350.000 samoubojstava i milijun i pol pokušaja godišnje! Pozornice TV kuća su u koronascenografiji, on-line se titluje broj zaraženih i umrlih, radijske emisije bljuju koronapotpale, tiskovine preko cijele stranice slovima od pola metra urlaju „Ne dižite paniku!“, pokazni panoi žare se od zaraženih država.

Svi znamo da je u mjesec dana umrlo 2000 ljudi od nuspojava starosti i bolesti s malo virusnog začina, a nitko da je istom vremenu obavljeno preko 700.000 pobačaja. Da su umrli deseci tisuća djece od gladi. Zatvaraju se granice, prekidaju lanaci opskrbe, na snazi su mjere pridržavanja socijalnih distanci, zatvaraju se škole, vrtići, otkazuju sportska i ostala javna druženja. Italija sama stvara problem neoprezno dovlači zaražene u bolnice gdje su oni koji tu nisu došli zbog fitnesa. Izlazne „ankete“ govore o stradavanju osamdeset godišnjaka, polovina ih je s trima kroničnim bolestima, 75% su tlakaši, mnogi dijabetičari ….

Zašto je sada ovako? Zašto ranije nije bilo ovako? Zato što ovaj put NIJE PONUĐENO RJEŠENJE. Ponuđen je strah, bespomoćnost i bespogovorne mjere pridržavanja mjera? Zašto?

Zato da svi DOBRO PAMTIMO da TREBAMO RJEŠENJE! A „rješenje svih rješenja“ totalitarnog zdravstva ujka Sama je u OBAVEZNOM cijepljenju SVIH! Oni koji će se opirati, ugrožavati će javno zdravlje i posljedično biti mjerama policijske totalitarne države - "locirani, identificirani i transferirani".

WHO je korumpirana i manipulativna krovna tvorba. Uhvaćeni su u „poslovima“ sa „svinjskom“ gripom. Ipak, kako kaže WHO tako postupaju svi zdravstveni sustavi. Poslušajte Ujka Sama. On im daje novce. On zna što ovom svijetu treba.

I još nešto, a nije "Teorija zavjere“. Izrael će uskoro proizvesti ORALNO cjepivo protiv koronavirusa. Želi za sebe SIGURNO cjepivo, onakvo kakva jedino trebamo. To mi govori da u virusu ipak nešto ima. Uvijek kažem, pogledaj što rade u Izraelu da bi znao što su u Americi „skuhali“.

Da, ISTAKNITE na domovima nacionalne zastave. Dišite. I vi u Srbiji i vi u Makedoniji, Crnoj Gori, Sloveniji, Bosni mi u Hrvatskoj, svi MI posvuda. Neka kažu da uznemiravamo javni red i mir.



Borba protiv koronavirusa je opasnija od same bolesti
Valerije Vrček, Teleskop.hr, (V. Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu)

Gotovo dva mjeseca bilo je potrebno da jednoobrazna i jednoumna strategija ekspertnih vlada širom Europe postane upitna. Čini se da je buka ratnih pokliča u borbi protiv nevidljivog viralnog neprijatelja uplašila dio razumnih ljudi, koji su, stoga, čekali zrelije vrijeme da se konačno jave i progovore o promašaju desetljeća. Zvuči gotovo neshvatljivo da su sve poduzete mjere, testiranja, samoizolacije, policijske karantene, te gušenja gospodarskog i društvenog života , zapravo, uzaludna. Prema stajalištu upućenih pojedinaca, sasvim je moguće da je nametnuta kontrola i inhibicija države nepotrebna i štetna zdravstvena politika.

Pandemija panike i neznanja

Sve su učestaliji istupi vrhunskih znanstvenika koji epidemiju uzrokovanu koronavirusom COVID-19 smatraju napuhanim balonom, pandemijom panike, a poduzete mjere ad-hoc kriznih stožera vide kao autodestrukciju države i kolektivno samoubojstvo. Tako, na primjer, John Ioannidis, profesor medicine, javnog zdravlja i statistike na poznatim sveučilištima Stanford i Tufts, podsjeća da se većina današnjih odluka za sprječavanje epidemije donosi bez razumijevanja, bez uvida u podatke i bez znanstvenog opravdanja: „Nijedna zemlja nema pouzdane podatke o prisutnosti virusa u reprezentativnom nasumičnom uzorku opće populacije. Zbog ograničenih podataka i uvida, procjene o smrtnosti i broju inficiranih su besmislene. To znači da ne znamo s kolikom pogreškom mjerimo zaražene – je li to faktor 3 ili 300?“

Znanstveni debakl

On smatra da su službeni podaci o mortalitetu od 3,4 posto, proizvedeni u uredima Svjetske zdravstvene organizacije, stvorili horor i paniku, iako je ta brojka sasvim neuvjerljiva: „Pacijenti koji se testiraju na koronavirus većinom su oni s težim simptomima i lošim kliničkim ishodom. Ta pogreška u selekciji ispitanika bit će s vremenom sve veća.“ Ioannidis tvrdi da mortalitet nove viroze iznosi između 0,05 i 1 posto, što odgovara prosječnoj sezonskoj gripi, pa kaže: „S takvom stopom smrtnosti, samoizolacija svijeta s potencijalno ogromnim društvenim i financijskim posljedicama je potpuno iracionalna. To je kao kad slona napadne mačka. Frustrirani slon, želeći izbjeći mačku, slučajno se strmoglavi niz liticu i pogine“.
Stanfordski ekspert vrlo je kritičan prema represivnim mjerama socijalne distance i samoizolacije, jer nije poznato koliko dugo takva blokada može trajati bez teških oštećenja ekonomije, društva i mentalnog zdravlja: „Moguće su nepredvidljive evolucijske reakcije, financijske krize, politički nemiri, svađe među ljudima, ratovi i raspad društvenog tkiva“. Njegov temeljni prigovor je taj što se zdravstvene mjere i političke odluke ne donose na temelju podataka i činjenica, pa takav scenarij naziva znanstvenim fijaskom.

„Lijek ne smije biti opasniji od bolesti“

S Ioannidisom se slaže David Katz, američki liječnik i osnivač Istraživačkog centra prevencije na elitnom sveučilištu Yale. Autor je poznate izjave, objavljene nedavno u New York Timesu, da je „borba protiv koronavirusa opasnija od same bolesti“. On se protivi ratnoj retorici medicinskog establišmenta, objavi totalnog rata protiv virusa, te policijskim upadima u svakodnevnicu: „Zabrinut sam zbog posljedica na socijalni i gospodarski život i javno zdravlje, koje će izazvati potpuno ukidanje normalnog života – zatvaranje škola i privatnog sektora , zabrana okupljanja. Posljedice mogu biti dugotrajne i kobne, mnogo teže nego što je zdravstvena cijena viroze.“
Prema Katzu, jedina razumna samoizolacija odnosi se na starije ljude i kronične bolesnike, koji su u ovoj epidemiji locirani kao ugrožena skupina. Svi ostali koji su prisiljeni na samoizolaciju, kolateralna su žrtva nepotrebnog, neselektivnog i neefikasnog pristupa prevenciji. Katzovo zabrinjavajuće pitanje je jednostavno – koji su to kriteriji za prekid represivnih mjera: „Kada će biti sigurno da se djeca vrate u školu? Kada će biti sigurno posjetiti bolesnike u bolnici? Postoje mnogi mogući odgovori, ali najvjerojatniji je – mi to ne znamo.“ Nametnute mjere Katz naziva proizvoljnima, paničnim procedurama koje nisu znanstveno utemeljene.

Previše medicine

O pretjeranim reakcijama europskih vlada i o javnozdravstvenoj politici koja se provodi bez znanstvenog opravdanja govori Peter Gotzsche, danski profesor medicine i osnivač vrlo važne Cochrane kolaboracije: „Da Kinezi nisu uveli opsežna testiranja koronavirusa, mi bismo živjeli bez restrikcija i ne bismo previše brinuli o pojavi smrtnih slučajeva, koje viđamo svake zime. Ovako imamo paniku i mantru koja glasi – držimo razmak“. Gotzsche smatra da je osnovni problem taj da nitko neće biti odgovoran za poduzimanje ovakvih drakonskih mjera: „Upravo bi suprotno bilo kada bi vlasti činile premalo. Stoga političari i djelatnici u javnom zdravstvu čine mnogo više nego je potrebno.“ To je zapravo lukav manevar i nepobjediva pozicija upravitelja krizom. Kada virus popusti, bez obzira kada i bez obzira na poduzete mjere, sve zahvale će ići na račun onih koji su uveli strogi režim. Takva situacija Gotzschea podsjeća na priču o tigru i rogu: „Zašto pušeš u rog?“ „Da preplašim tigra!“ „Pa nema ovdje tigrova!“ „Eto, vidiš!“

Glasovi razuma protiv paralize društva

Protiv besmislene paralize društva nedavno su se oglasili Michael Osterholm, američki profesor infektologije na sveučilištu u Minnesoti, Frank Ulrich Montgomery, njemački radiolog, predsjednik Njemačkog medicinskog udruženja i predsjedatelj Svjetskog medicinskog udruženja (WMA), Pietro Vernazza, švicarski profesor infektologije iz kliničke bolnice u St. Gallenu, Yoram Lass, izraelski liječnik i bivši ministar zdravstva u Izraelu, Joel Kettner, kanadski profesor javnog zdravstva na sveučilištu Manitoba i bivši ravnatelj Međunarodnog centra za infektivne bolesti… Sucharit Bakhdi, njemački profesor virologije na sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu, te predstojnik Instituta za medicinsku mikrobiologiju i higijenu, nazvao je pandemiju običnom histerijom, a njegov je intervju odmah postao viralan.
Primjera ima mnogo više, a ovaj je izbor dovoljan kao upozorenje da postoji drukčija interpretacija priče o pandemiji. S vremenom trajanja nepodnošljive represije, broj akademskih i političkih protivnika karantene bit će sve veći.

Znanstvenici-lešinari

Prikazana razmišljanja možda nisu konačna istina, ali ona pokazuju da razumne rasprave o pandemiji sve donedavno – nije bilo. Zapadna se civilizacija, u egocentričnom strahu suočavanja sa smrću, dragovoljno prepustila monopolu i monologu medicinsko-političkog establišmenta. Krizni stožeri, poput centralnih komiteta, postali su vlasnici istine i svih rješenja. Kako bi stekla dojam stručnosti, ekspertna se vlada okružila dvorskim znanstvenicima. U mnogim se europskim državama, pa tako i kod nas, pojavljuju znanstvenici sateliti koji zajedno s vlastodršcima udaraju u ratne bubnjeve, savjetuju, prijete, upozoravaju, objašnjavaju, plaše i očekuju, poput lešinara, svojih pet minuta nakon poraza virusa.
Srećom, postoji i druga optika, drugi ljudi, drugo mišljenje. Važno je da se čuje znanstvena manjina, jer znanost ne trpi demokraciju. Ignorirati ili ismijavati mišljenje vrhunskih znanstvenika vrsta je stručne i moralne nepismenosti. Takav stav otkriva strah i nemir zbog preispitivanja dogmi, ili, pak, skriva ideološke i financijske interese. Stoga je važno da poduzete mjere i politike javnog zdravlja izgube titulu neupitnog, kako bi viralna lakrdija što kraće trajala.

Izvor: https://teleskop.hr

             


 Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom u Hrvatskoj
Dr. Lidija Gajski, Logično.com

1. O kakvoj se bolesti radi?
2. Koji su točni podaci o broju zaraženih, oboljelih i umrlih?
3. Gdje su dokazi o efikasnosti uvedenih mjera?

Građani Hrvatske svjedoci su uvođenja dosad neviđenih restriktivnih i represivnih mjera u vezi s epidemijom korona virusa. Riječ je o mjerama koje suspendiraju temeljna ljudska prava i slobode i imat će velike i nesagledive štetne posljedice na tjelesno i psihičko zdravlje, individualno i kolektivno bogatstvo, obrazovanje, međuljudske odnose te društveni ustroj i demokraciju.

Donositelji ovih odluka ili su medicinski stručnjaci ili se na njih pozivaju. Uvedene mjere, dakle, temelje se na stavovima liječničke struke, točnije epidemiologa i infektologa predstavljenih u osobama ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti.

Nakon početnog šoka i paralize od spoznaje da smo se preko noći našli u orvelijanskoj totalitarnoj diktaturi, pomalo se počinju javljati neslaganja i kritike, koje će, nadam se, biti uvod u javnu raspravu o aktualnim događanjima. A diskusija o bilo kojoj temi, jer to je najvažniji uvjet za njenu smislenost i plodnost, mora krenuti od merituma. Ovdje se radi o složenom i višeslojnom problemu, no prije rasprave o svim drugim aspektima, jasno i do detalja mora biti rasvijetljen njen osnovni predmet. A to je sama epidemija, točnije bolest zbog koje su mjere donesene.

Nadležni autoriteti uvjeravaju nas da su mjere koje po restriktivnosti nadmašuju i one kakve smo imali za vrijeme rata, donesene s namjerom da se zaštiti zdravlje pučanstva. No to obrazlažu tek s nekoliko šturih informacija o prirodi bolesti (koja je realno blaga), bez jasnih podataka, objašnjenja i argumentacije koji bi potkrijepili i obrazložili uvođenje tako velikih ograničenja i drastičnih promjena ponašanja i života.

Stoga kao pojedinac pogođen ovim mjerama, ali i kao liječnik u čije su ime donesene, nadležnima postavljam sljedeća pitanja:

1. O kakvoj se bolesti radi?

Koja su obilježja bolesti uzrokovane COVID-om 19? Koliko je ona opasna s obzirom na kliničku sliku, komplikacije i smrtnost? Kojom brzinom se širi i koliki joj je dio populacije podložan? Kratko rečeno, koliko je relevantna za javno zdravlje?

Svake sezone čitav niz virusa uzrokuje respiratornu bolest koju nazivamo prehladom ili bolešću sličnoj gripi. Znatan dio tih virusa nije ni poznat, odnosno identificiran, jer je bolest trivijalna. Za korona viruse se zna da uzrokuju prosječno oko 10 % od svih prehlada. Kao i drugi slični virusi, stalno se mijenjaju (mutiraju) i pojavljuju se novi tipovi. Dva takva bili su prilično opasni SARS i MERS.

Dosadašnja saznanja o novom virusu COVID-19 pokazuju da je riječ o bolesti koja nije pretjerano zarazna (za razliku od ospica, primjerice) i većinom je blagog tijeka – više od 80 % zaraženih preboli je kao prehladu ili uopće ne razvije simptome. Komplikacije, najčešće plućne, javljaju se gotovo isključivo u starijih i teže kronično bolesnih ljudi, a umre, prema najnovijoj studiji koja se odnosi na kineski grad Wuhan, 1,4 % onih koji su razvili simptome. Podaci (do sredine ožujka) iz provincije Hubei koja je bila pogođena zarazom pokazuju da je vjerojatnost smrti od ove bolesti u općoj populaciji iznimno niska – 0,000054 ili 5-6 ljudi na 100 000 stanovnika. Riječ je o smrtnosti koja je mala i među starijima i bolesnima, a pogotovo u zdravih ljudi mlađe i srednje dobi gdje je zanemariva; drugim riječima, jednaka je ili nebitno veća od smrtnosti od bilo koje druge prehlade. Naime, u svakoj sezoni akutnih respiratornih bolesti bilježe se povećane stope smrtnosti jer se bilo koja virusna prehlada u imunološki oštećenih ljudi nerijetko komplicira i dovodi do smrti. Ono što je ovdje bitno zapaziti jest eventualni porast (višak) pobola i smrtnosti koji odudara od uobičajenih sezonskih statistika. Do sada ni za jednu zemlju nema takvih pokazatelja. I stručnjaci se slažu da se ovog proljeća u tom smislu ne događa ništa neobično.

Italija, točnije njezina pokrajina Lombardija, bilježi veći broj oboljelih i umrlih nego drugdje. Spominju se specifične stope smrtnosti i preko 7 %, no one su nerealne jer su testirani većinom teži bolesnici, i još važnije, tamošnji nadležni naglašavaju da uključuju sve umrle u kojih je dokazan COVID-19, što ne znači da su svi od njega i umrli. Naime, većina njih nije umrla od virusa, nego s njim; uzročnost je dokazana u svega 12 % umrlih. Pri tom se gotovo isključivo radilo o starim i kronično bolesnim ljudima – prema talijanskom Nacionalnom institutu za zdravlje prosječna starost umrlih bila je 79,5 godina, a 99,2 % imalo je barem jednu popratnu kroničnu bolest, od čega skoro polovina tri ili više bolesti. Od 355 umrlih svega tri bolesnika nisu imala pratećih bolesti.

Dakle, slika stvorena o bolesti u Italiji preuveličana je, što ne znači da bolest u susjednoj zemlji nije bila ozbiljnija nego drugdje. I to vjerojatno radi lokalnih specifičnosti; Italija godinama ima izrazitiji višak smrti od gripe u odnosu na druge europske države. Nude se sljedeća objašnjenja – visoka dob stanovništva, veći broj pušača, najveća otpornost na antibiotike u Europi, specifičnosti zdravstvenog sustava te velika zagađenost zraka i gusta 5G mreža u Lombardiji (slično kao u Wuhanu). U Španjolskoj bi jedan od razloga povećane smrtnosti mogao biti nedostatak njege u domovima za starije; tamošnji zdravstveni radnici priznali su da nisu pripremljeni da se nose s korona virusom.

Neki liječnici smrtnost u ovoj epidemiji povezuju i s agresivnom terapijom – teški bolesnici u Kini (opisano u časopisu Lancet), kao i u Italiji, dobivali su toksične koktele antibiotika, antivirusnih lijekova (premda je stav SZO-a da nema specifičnog lijeka za terapiju COVID-a 19) i kortikosteroida; daje se i klorokin, zasad bez znanstvenih dokaza o učinkovitosti. Česta je primjena respiratora; neka istraživanja pokazala su veće umiranje na tom uređaju, nego bez njega.

U ostatku svijeta smrtnost od COVID-a 19, barem zasad, je niska. Prema britanskom epidemiologu Tomu Jeffersonu niža je od drugih korona virusa. Svuda je bitno manja od obične gripe – od nekoliko puta do nekoliko desetaka puta (gripa godišnje uzme 250 000 – 500 000 života), da ne govorimo o drugim zaraznim (npr. tuberkuloza) i nezaraznim bolestima, primjerice srčanožilnima i raku. Stoga se s pravom postavlja pitanje što je u ovoj prehladi tako posebno da je navelo nadležne na neviđeno uzbunjivanje i rigorozno postupanje, toliko drugačije i potpuno suprotno uobičajenoj ravnodušnosti vezanoj uz prehlade? Moguće je da je i prošlih sezona kružio neki sličan korona virus, ali nije prepoznat jer ga se nije niti tražilo. Zanima me koliko je ovih dana više teških bolesnika u jedinicama intenzivne skrbi; je li korištenje respiratora veće nego obično u ovo doba godine? Hrvatska medicinska struka i politika dužna je još odgovoriti i na pitanje zašto je baš Hrvatska, prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, prva na svijetu po indeksu strogoće uvedenih mjera (najrigoroznije u odnosu na broj zaraženih).

2. Koji su točni podaci o broju zaraženih, oboljelih i umrlih?

Podaci o zaraženima i umrlima od korona virusa koji nam se prezentiraju nisu pouzdani. Broj zaraženih veći je od onog koji nam se predočuje – zaraza često ne stvara nikakve tegobe, pa se takvi ljudi ne testiraju (osim ako nisu bili u kontaktu s bolesnicima). Ne testiraju se ni mnogi ljudi sa simptomima prehlade, od kojih dio sasvim sigurno otpada na koronu. Dr. Marty Makary s američkog Sveučilišta Johns Hopkins tvrdi da na svakog testiranog pozitivnog, još vjerojatno 25-30 ima virus. Jedno istraživanje, odnosno model napravljen od znanstvenika s Oxforda ukazuje na mogućnost da je u protekla dva mjeseca čak polovina Britanaca zaražena COVID-om 19. Treba reći i da prokuženost virusom ovisi o populaciji koju testiramo – nije jednaka u općoj i teško bolesnoj populaciji.

Za procjenu značaja bolesti, više od broja zaraženih govorio bi broj oboljelih (jer nisu svi zaraženi bolesni). Taj nam se podatak ne prezentira. No da je i dostupan, i on bi bio neprecizan. Bolest nema specifičnih simptoma po kojima bi se mogla prepoznati i odvojiti od drugih respiratornih bolesti. Postoje sumnje da se ponegdje samo na temelju kliničke slike slučajevi uvode u statistiku zaraženih. Međutim, niti dokaz korona virusa ne znači da je taj virus i uzrokovao bolest; COVID može biti tek popratna pojava (kolonizacija), a bolest uzrokovana drugim virusom ili bakterijom. Moguće je, smatra makedonski infektolog Velo Markovski, da ljudski organizam uopće ne reagira na ovaj virus. Da je bolest, kao posljedica imunološke reakcije tijela na virus, uzrokovana specifičnim uzročnikom, dokazuje se nalazom antitijela protiv tog virusa u krvi (serologija), a to se radi vrlo rijetko, i također s testovima koji nisu validirani.

Nadalje, test (PCR) koji se koristi za dokazivanje COVID-a 19 u obriscima sekreta uzetih od ispitanika, nov je i nije primjereno evaluiran. Ne zna se kolika mu je osjetljivost i specifičnost, što znači da nije pouzdan. Kineski su znanstvenici našli da je u gotovo polovine ispitanika davao lažno pozitivne rezultate. Glavnoj američkoj ustanovi za javno zdravstvo (CDC) prigovara se da provodi testiranje potpuno neadekvatnim testom. U izradi su nove vrste testova, ovaj čas još manje pouzdane. Dakle, testom koji je aktualno u primjeni često se detektira ono što nije korona-virusna bolest, a ne traži se i ne mjeri ono što vjerojatno jest. Postavlja se pitanje čemu uopće služi takvo testiranje, tj. koliko ono uopće ima smisla.

Kad je riječ o broju umrlih, zanimljivo je da u većine umrlih u Francuskoj nije dokazan kineski, već neki drugi tip korona virusa. Već je spomenuto da se umrli s korona virusom često poistovjećuju s umrlima od korona virusa, ne samo u Italiji. Dokaz COVID-a u umrlog pacijenta sa srčanim popuštanjem ili karcinomom, ne znači da ga je ubio virus, nego njegova osnovna bolest. Koliko je virus pridonio smrtnom ishodu, i može li se i pod kojim uvjetima smatrati uzročnikom smrti, slabo je definirano i vrlo rastezljivo; po riječima dr. Wolfganda Wodarga u teško bolesnih i umirućih ljudi taj je sud nemoguće donijeti. Tendencija da se smrti neopravdano pripisuju virusu daje, naravno, lažno visoku smrtnost od virusa.

Dakle, brojke koje svakodnevno pratimo u sredstvima priopćavanja tek su približne. Njihov je značaj, naročito u stvarnom vremenu, ograničen i diskutabilan. Dok ne budu točne i pouzdane, svakodnevno bombardiranje brojkama zaraženih i umrlih treba smatrati ne samo neprimjerenim i nepotrebnim, već oblikom psihoemocionalnog zlostavljanja.

3. Gdje su dokazi o efikasnosti uvedenih mjera?

Kad se donose mjere s velikim utjecajem na život ljudi, one moraju imati čvrsta i jasna uporišta. Nadležni su bili dužni predočiti znanstvene ili empirijske dokaze o učinkovitosti u suzbijanju epidemija za svaku pojedinu donesenu mjeru.

U obraćanju javnosti pozvali su se na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U dokumentu pod nazivom „Strateški plan za spremnost i odgovor“ (2019 Novel Coronavirus: Strategic Preparedness and Response Plan) donesenom u veljači ove godine s ciljem zaustavljanja epidemije COVID-om 19 i ublažavanja njenih posljedica, SZO procjenjuje da se radi o „vrlo visokom riziku“ za Kinu i „visokom riziku“ za ostatak svijeta. Kad govori o mogućem utjecaju na zdravlje, navodi „mnoge nepoznanice“. U vezi s mjerama koje preporučuje poziva se na kinesko iskustvo uvođenja strogih mjera, no u vrijeme objavljivanja dokumenta njihovi efekti još nisu bili poznati („Bit će važno kontinuirano ocjenjivati učinkovitost mjera“). U dijelu vezanom za promet, primjerice, navodi se da ograničavanje kretanja ljudi i dobara može biti neučinkovito, pa i štetno, no u okolnostima nesigurnosti privremeno možda može biti korisno kako bi se dobilo na vremenu za druge aktivnosti i ograničilo širenje bolesti. „U takvim situacijama, prije implementacije restrikcija, zemlje trebaju napraviti analize rizika te analize koristi i isplativosti, kako bi se utvrdilo da je korist veća od štete.“ Molim nadležne da nam predoče ove analize jer ćemo u protivnom uvođenje ograničenja kretanja smatrati masovnim socijalnim eksperimentom.

U ovom, a i drugim dokumentima SZO vezanim uz ovu temu, nije navedena nikakva znanstvena literatura koja bi podupirala ocjene, stavove i preporuke. No sredinom ožujka SZO i nekoliko drugih organizacija među kojima londonski Imperial College, izdaju dokument u formi znanstvenog rada pod nazivom „Utjecaj nefarmaceutskih intervencija na smanjenje smrtnosti i zdravstvenih potreba vezanih uz COVID-19“ (Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthcare demand). Veća skupina autora u tom je matematičkom epidemiološkom modelu procijenila da će ako izostanu restriktivne mjere i promjena ponašanja biti inficirano 81 % britanske i američke populacije te će umrijeti 510 000 ljudi u Velikoj Britaniji i 2,2 milijuna u SAD-u. Ponudili su dvije strategije – a) ublažavanje, kojim se usporava širenje i smanjuju posljedice epidemije, te b) obuzdavanje, kojim se širenje epidemije zaustavlja, broj zaraženih spušta na nisku razinu i to održava do daljnjega. Kao bolju opciju preporučuju obuzdavanje. Ono uključuje stroge i mnogostruke mjere ograničenja poput održavanja socijalne distance za cijelu populaciju, kućnu izolaciju i karantenu zaraženih i članova njihovih obitelji te zatvaranje škola i sveučilišta. Te bi mjere trebalo zadržati tijekom 18 mjeseci u kojem razdoblju će se omogućiti dostupnost cjepiva.

Dakle, umjesto da u okolnostima mnogih nejasnoća i nesigurnosti preporuče promatranje, blaže mjere ili zaštitu i izolaciju ranjivih skupina, autori ovog utjecajnog rada predlažu agresivne i neselektivne postupke koji predstavljaju socijalni inženjering širokih razmjera. I to na podlozi nepouzdanog, teorijskog matematičkog modela. U čijem su izvještaju riječi „pretpostavka/predviđanje“ („assume“, „predict“, „estimate“ i „expect“), odnosno njihove izvedenice, spomenute ni manje ni više nego 67 puta. Unatoč tome, rad je bio ključan za pooštravanje restriktivnih mjera u SAD-u i Britaniji. Utjecao je na britansku vladu koja je napustila prethodni stav da je slobodno širenje virusa u populaciji poželjno jer podiže kolektivni imunitet i sposobnost prilagodbe stanovništva te ga čini spremnijim za buduće suočavanje s korona virusima. Time su Britanija i ostatak svijeta koji provodi spomenute mjere, odstupili od stoljetne temeljne postavke u epidemiologiji i infektologiji – ideje o korisnosti prirodnog kolektivnog imuniteta koja kaže da široko prebolijevanje zarazne bolesti gradi otpornost čitavog stanovništva i štiti njene najosjetljivije članove, zbog čega velika većina prirodnih virusnih infekcija i ne dovodi do težih posljedica.

U zaključku, treba naglasiti da u ovoj ozbiljnoj situaciji kao društvo, a tu su novinari posebno važni, moramo inzistirati na odgovorima na ova elementarna pitanja. Tek tada možemo početi raspravljati o ostalome. Kako nam se ne bi dogodilo da se represija i destrukcija nastave unedogled, ili da popuste da bi se ponovo pojavile s novim, još „ubojitijim“ virusom i novim, još oštrijim mjerama – obaveznim cijepljenjem, na primjer. Godinama od nadležnih tražim dokaze za korist od cjepiva i dokaze za potrebu obveznog cijepljenja djece u Hrvatskoj. I godinama ne dobivam odgovor. A roditelji kao hipnotizirani prelaze preko te praznine u znanju i izlažu svoju djecu postupku za koji nam nisu predočene ni osnovne vjerodostojne informacije. Ne dopustimo da nas i u ovom predmetu hipnotiziraju. I da zbog bolesti o kojoj postoji puno nejasnoća i koja se ne čini značajno opasnija od obične prehlade, prihvatimo društveni eksperiment s neizbježnim destruktivnim posljedicama. I da se nepostojeća korona kriza pretvori u onu vrlo realnu i devastirajuću. Odgovorna medicinska struka i državna administracija u svojim se odlukama ne vode strahom i nekritičkim preuzimanjem tuđih naloga, već racionalnim i sveobuhvatnim promišljanjem motiviranim interesom i dobrobiti naroda koji im je povjerio upravljanje. Jasno i odlučno postavimo neophodna pitanja i zahtijevajmo precizne odgovore. Shvatimo da je ovo možda ključni trenutak za opstanak i budućnost čitave naše civilizacije. Odgovornost je na svakome od nas.

https://www.logicno.com                     


Dr Volfgang Vodarg 

Dr Volfgang Vodar

https://www.youtube.com/watch?v=BtObxXRH1YE

 Wolfgang Vodrag: Drugačiji pogled na problem koronavirusa 

Poznati pulmolog i dugogodišnji član SPD-a Bundestaga, dr. Wolfgang Vodrag jedan je od onih koji imaju različito mišljenje u vezi sa širenjem koronavirusa i mogućim mjerama zaštite.

Svake godine promatra oboljele od gripe na području sa 150.000 stanovnika. Pogledajte video u kojem iznosi sumnju da stvari s ovim virusom nisu baš najčistije.

Treba naglasiti kako se ovaj video dosta dijeli preko društenih mreža, ali svakako ne bi trebao biti povod ljudima da relativiziraju opasnost od koronavirusa. Definitivno treba izbjegavati socijalni kontakt i pridržavati se smjernica koje se dobiju od službenih tijela jer će se tako sigurno smanjiti širenje zaraze, te spasiti živote...

                                      *         *         *

Dr Velo Markovski, makedonski infektolog

Dr Markovski

https://youtu.be/vIWWRfhaqss 

Dr Velo Markovski, ugledni makedonski infektolog, svojevremeno šef klinike,  govori o svojim iskustvimau liječenju bolesti respiratornog sustava uzrokovanih korona virusima. Zanimljivo, možda i polemično,  osobito za stručnjake.

                                    *         *         *

Profesor dr. Sucharit Bhakdi

SucharitBhagdi

https://youtu.be/JbRGVGxQlFE

Vrhunski njemački znanstvenik o koronavirusu: 99.5% oboljelih ima blage ili gotovo nikakve simptome!

Ožujak 28, 2020

Profesor dr. Sucharit Bhakdi, jedan od najcitiranijih i najcjenjenijih njemačkih znanstvenika govori o koronavirusu.
I jedan od rijetkih koji je odbio prodati svoj obraz, čast i uvjerenja…

Profesor dr. Sucharit Bhakdi, je bio voditelj Instituta za medicinsku mikrobiologiju na Sveučilištu Johannes Gutenberg u Mainzu, jednom od najuglednijih njemačkih sjedišta znanosti.

U interview-u Peteru Hitchensu, na Mail on Sunday u interview-u, koji se referira i (‘naš’) donji interview, dr. Bhakdi je izjavio da je odgovor na Coronavirus, groteskan, absurdan i vrlo opasan.

“Corona virus COVID-19- hype and hysteria? Demystification of the nightmare!”

Njemački interview s hrvatskim prijevodom, prenosimo zahvaljujući kanalu Duhom istine. Pogledajte i prosudite.

https://croativ.net/

                                      *         *         *

Epidemiolog s Harvarda Marc Lipsitch o koronavirusu: ‘Cjepivo nas neće spasiti, za godinu dana COVID-19 će se proširiti na 40 do 70 posto svjetske populacije
Jutarnji.hr, 25. veljače 2020. 

U svibnju 1997. godine jedan je trogodišnji dječak iz Hong Konga razvio simptome slične običnoj prehladi. Boljelo ga je grlo, imao je vrućicu i kašljao je. Kako mu se stanje nije popravljalo niti nakon šest dana, odveden je u bolnicu gdje mu se stanje dodatno pogoršavalo. Nažalost, unatoč intenzivnoj njezi, dječak je preminuo, piše James Hamblin, novinar po struci doktor medicine, za The Atlantic.

Zbunjeni rapidnim pogoršanjem njegova stanja, liječnici su poslali dječakov bris na analizu u Ministarstvo zdravlja Kine, no standardnim procedurama nije otkriveno o kojem je virusu riječ. Glavni virolog odlučio je poslati uzorak svojim kolegama u druge zemlje.

U američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti u Atlanti uzorak je čekao mjesec dana da se provede polagan proces analize antitijela. Rezultati su naposljetku pokazali da je dječak imao poseban oblik virusa gripe, virusa koji je pobio više ljudi nego ijedan prije u povijesti. No, ovakav tip virusa nije viđen nikad prije. Bio je to virus H5N1, odnosno virus ptičje gripe, otkriven dva desetljeća ranije, ali za koji se dotad smatralo da može utjecati samo na ptice.

Pokolj peradi

Dok su sve analize završene, već je bio kolovoz. Znanstvenici su diljem svijeta slali upozorenja. Kinezi su bez puno okolišanja pobili milijun i pol kokošiju, bez obzira na sva protestiranja tamošnjih seljaka. Svi sljedeći slučajevi su bili pod posebnim nadzorom i u izolaciji. Do kraja godine potvrđeno je još 18 slučajeva kod ljudi, a šest osoba je umrlo.
12983228
Hrvatska i svijet Priča o koronavirusu se komplicira: znanstvenici tvrde da zloglasni COVID-19 ipak nije izbio na tržnici u Wuhanu. Počeo se širiti još u studenom?
Priča o koronavirusu se komplicira: znanstvenici tvrde da zloglasni COVID-19 ipak nije izbio na tržnici u Wuhanu. Počeo se širiti još u studenom?

Ovaj slučaj je proglašen globalnim uspjehom u obuzdavanju bolesti i virus se nije pojavljivao idućih nekoliko godina. Jednim dijelom, obuzdavanje bolesti bilo je moguće jer su simptomi bili tako teški i ozbiljni: oni koji bi virus pokupili, vrlo brzo i teško bi oboljeli, a vrlo vjerojatno i umrli. Smrtnost kod virusa H5N1 bila je oko 60 posto. Pa ipak, od 2003. godine taj je virus ubio tek 455 osoba. Blaga sezona obične gripe ubije 'samo' 0,1 posto oboljelih, no ipak zbog gripe svake godine umre nekoliko stotina tisuća ljudi.

Ozbiljna bolest koju uzrokuje H5N1 virus znači i da oboljeli mogu vrlo brzo biti identificirani i izolirani ili vrlo brzo umru. Oni ne hodaju uokolo osjećajući se tek malo loše i šire virus. Koronavirus (poznat i kao SARS-CoV-2) koji se prije nekog vremena širio svijetom, može uzrokovati respiratornu bolest s ozbiljnim posljedicama. Nova bolest, poznata kao COVID-19, ima smrtnost od oko dva posto - eksponencijalno niže od većine zaraza koje dospiju u medije. No, virus je podigao medijsku prašinu ne unatoč niskoj smrtnosti, nego upravo zbog nje.

SARS i MERS

Koronavirusi su slični virusu gripe, a četiri vrste tog virusa koji najčešće napadaju ljude, uzrokuju bolest sličnu prehladi. Vjeruje se da su virusi evoluirali u ljudima kako bi maksimizirali vlastito širenje - što znači obolijevanje, ali ne i umiranje ljudi. Za razliku od toga, dva prijašnja slučaja zaraze koronavirusima - SARS ('Severe acute respiratory syndrome') i MERS ('Middle East respiratory syndrome'), prešli su na ljude sa životinja, baš kao i H5N1.

Te su bolesti bile vrlo smrtonosne za čovjeka, a blagih je slučajeva bilo relativno malo. Da je takvih lakših slučajeva bilo više, bolest bi se više i širila. Na kraju krajeva, SARS i MERS su zajedno ubili manje od 1000 ljudi.

COVID-19 je do sada pobio i više nego dvostruko više ljudi. Sa svojim raznovrsnim osobinama, ovaj virus je različit od onih koji najčešće okupiraju pažnju ljudi: smrtonosan je, ali ne previše. Od njega se ljudi razbolijevaju, ali ne na uobičajen i lako prepoznatljiv način. Prošloga tjedna 14 je Amerikanaca s kruzera u Japanu na testovima za koronavirus bilo pozitivno, unatoč tome što su se dobro osjećali. Taj novi virus baš zato je opasan jer, čini se, ponekad ne izaziva baš nikakve simptome.

Svijet je na ovu novu zarazu odgovorio nevjerojatno brzom mobilizacijom svih resursa. Novi je virus identificiran vrlo brzo. Njegov su genom sekvencionirali kineski znanstvenici i s ostatkom svijeta podijelili rezultate istraživanja u samo nekoliko tjedana. Globalna zdravstvena zajednica podijelila je genom i kliničke podatke nikad prije viđenom brzinom. Kineska je vlada poduzela vrlo stroge i hitne mjere, a Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je stanje pripravnosti na međunarodnoj razini. Sve to dogodilo se tek u djeliću vremena koje je trebalo da se samo identificira H5N1 virus 1997. godine. Pa opet, bolest se proširila.

Pandemiju nemoguće obuzdati

Epidemiolog s Harvarda, Marc Lipsitch, kazao je da je njegov stav da se, u konačnici, bolest neće moći obuzdati.

Obuzdavanje bolesti je prvi korak u odgovoru na bilo koju zarazu. U slučaju virusa COVID-19, mogućnost sprečavanja pandemije, čini se, odigrala se u svega nekoliko dana. Sve je počelo u siječnju, Kina je počela ograđivati sve veća i veća područja oko Wuhana, te na kraju karantenom obuhvatila više od 100 milijuna ljudi. Stanovništvu je rečeno da ne napuštaju domove te su ih dronovima upozoravali ako bi ih uočili na ulici. Unatoč tome, virus je potvrđen u 24 zemlje.

Bez obzira na očiglednu neučinkovitost svih mjera prevencije - i bez obzira na njihov društveni i ekonomski učinak - virus se i dalje nezaustavljivo širi. Pod političkim pritiskom da zaustavi virus, kineske vlasti su prošlog četvrtka najavile da će u provinciji Hubei organizirati provjeru od vrata do vrata tražeći znakove bolesti, a potom zaražene slati u kampove. No, čak i uz idealno zadržavanje svih oboljelih, širenje bolesti možda sa ne može spriječiti. Testiranje osoba koje su već bolesne nije dovoljno dobra strategija s obzirom na to da ljudi mogu proširiti virus i ako se osjećaju dobro i normalno odlaze na posao.

Lipsitch predviđa da će u nadolazećoj godini 40 do 70 posto svjetske populacije biti zaraženo koronavirusom, no odmah naglašava i da će većina imati vrlo blage simptome ili ih možda uopće neće imati.

Baš kao i kod gripe, koja je često fatalna za ljude koji već pate od nekih drugih kroničnih bolesti, većina slučajeva prođe bez liječničke pomoći. Sve u svemu, oko 14 posto zaraženih gripom nema nikakve simptome.

Nova sezonska bolest

Lipsitch nije usamljen u svojem stavu da će se virus proširiti po čitavom svijetu. Epidemiolozi se uglavnom slažu da je najizgledniji ishod ove zaraze jedna nova sezonska bolest - peti 'endemski' koronavirus. Nije poznato da su ljudi razvili dugotrajni imunitet za preostala četiri koronavirusa.

- No ako se sadašnja situacija nastavi pa bolest i dalje bude ovako teška kako je sada, u budućnosti bismo mogli imati sezone gripe, viroze i COVID-19, kaže Lipsitch.

Trenutno nije poznato koliko je točno ljudi zaraženo. Od nedjelje, u SAD-u je potvrđeno 35 slučajeva, no Lipsitcheva vrlo gruba procjena je da je zaraženih već stotinu ili dvije stotine. No, to je dovoljno da se virus proširi svijetom. Stopa širenja ovisila bi o tome koliko je bolest zarazna u blažim slučajevima. U petak su kineski znanstvenici objavili da je došlo i do atipičnog širenja bolesti s pacijenta koji ima posve normalan CT pluća. Znanstvenici su se složili da će, ukoliko ovdje nije riječ o posve bizarnoj abnormalnosti, prevencija širenja COVID-19 biti pravi izazov.

Čak i da se Lipsitcheve prognoze pokažu netočnima što se magnitude tiče, cjelokupna prognoza ne bi se bitno promijenila.

- Dvije stotine slučajeva bolesti nalik na gripu u sezoni gripe - kad ne testirate baš na tu bolest - jako je teško primijetiti. No, svejedno bi bilo dobro da čim prije otkrijemo je li to točno ili smo nešto krivo izračunali. Jedini način da doznamo je testiranje, kaže Lipstich.

Na početku je liječnicima u SAD-u savjetovano da ne testiraju pacijente ako ovi nisu bili u Kini ili u kontaktu s nekim kome je bolest dijagnosticirana. U sljedeća dva tjedna iz Centra za kontrolu bolesti je javljeno da će početi provoditi testove u pet američkih gradova da ustanove koliko je zapravo slučajeva. No, testovi još uvijek nisu javno dostupni, a kapacitete za provođenje testova zasad imaju samo Kalifornija, Nebraska i Illinois.

No, s tako malo podataka, teško je prognozirati. Varijanta da se virus ne može obuzdati - i da će ostati s nama zauvijek - sada se čini izglednijom od pronalaska cjepiva, koje će u nadolazećim godinama biti jedna od glavnih strategija u spašavanju života.

Skočile dionice

Proteklih mjesec dana, dionice male farmaceutske kompanije Inovio su se udvostručile nakon što je objavljeno da su pronašli cjepivo za novi koronavirus. Ta se tvrdnja pojavila u mnogim medijima iako je tehnički netočna. Baš kao i kad su drugi lijekovi u pitanju, razvoj cjepiva je dugotrajan proces i treba obaviti mnoga ispitivanja kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da lijek doista štiti od bolesti na siguran način. Ono što su ova i slične kompanije učinile je da su kopirale dio RNA virusa za koji će jednoga dana možda biti potvrđeno da štiti od koronavirusa. No, govoriti da je cjepivo već otkriveno je kao da kažemo da je operacija obavljena, a tek smo naoštrili skalpel.

Iako se sekvencioniranje gena danas provodi vrlo brzo, razvoj cjepiva je jednako toliko umjetnost koliko je i znanost. Ono uključuje pronalaženje sekvence virusa koju će naš imunološki sustav zapamtiti, no koja neće pokrenuti upalne procese koji bi izazvali simptome. (Cjepivo protiv gripe ne izaziva gripu, ali može izazvati slične simptome).

No, doći do te točke nije jednostavno ni lagano i zahtijeva mnogo testiranja, prvo na laboratorijskim životinjama, a potom na ljudima. Nije kao da znanstvenici pošalju okolo po svijetu milijune gena virusa i injektiraju ih u ljude u trenutku otkrića.

Inovio nije jedina mala farmaceutska kompanija koja pokušava pronaći cjepivo. U toj se utrci natječu Moderna, CureVac i Novavax. Tog su se zadatka prihvatili i znanstvenici u Imperial Collegu u Londonu kao i američki znanstvenici s Nacionalnog instituta zdravlja.

Rad na cjepivu

Anthony Fauci, čelnik Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti, napisao je u siječnju da agencija radi nevjerojatnom brzinom na razvoju cjepiva. Tijekom 2003. godine i epidemije SARS-a, znanstvenicima je od sekvencioniranja genoma do razvoja cjepiva trebalo 20 mjeseci. Fauci je kazao da je otada potrebno vrijeme dodatno skraćeno i to na samo tri mjeseca za određene viruse.

Svake godine pojavljuju se novi modeli koji obećaju vrlo brz razvoj cjepiva. Jedan od takvih predstavila je Koalicija za epidemijsku spremnost (Coalition for Epidemic Preparedness - CEPI), pokrenuta u Norveškoj 2017. godine. Njezini osnivači uključuju vlade Norveške i Indije, Zakladu Wellcome i Zakladu Billa i Melinde Gates. Grupa sada usmjerava ogroman novac u pravcu tvrtke Inovio i drugih biotehničkih start-upova, potičući ih da se uključe u rizični posao razvoja cjepiva. Direktor grupe Richard Hatchett dijeli Faucijevo mišljenje i smatra kako će cjepivo biti spremno za prva testiranja u travnju. Ako sve bude u redu, u kasno ljeto izvršit će se i konačna testiranja koja će pokazati štiti li doista cjepivo od bolesti. Sve u svemu, do konačnog proizvoda moglo bi proći između 12 i 18 mjeseci.

Ovakav 'timeline' predstavlja ogromno ubrzanje u usporedbi s poviješću razvoja cjepiva, no svejedno valja ga uzeti s oprezom, kaže Hatchett.

Ali čak i ako se realiziraju ova predviđanja o razvoju cjepiva, proći će dodatno vrijeme da se cjepivo proizvede i distribuira što se može pokazati posebno teškim u slučaju zatvorenih granica i prekinutih opskrbnih lanaca.

Splasnuo optimizam

Međutim, Faucijev početni optimizam je, čini se, splasnuo jer je prošli tjedan kazao kako je proces proizvodnje cjepiva 'vrlo dug i frustrirajući'. Unatoč svim pomacima u bazičnoj znanosti, proces se ne može nastaviti do proizvodnje konkretnog cjepiva bez opsežnog kliničkog ispitivanja. Taj proces bi na kraju krajeva mogao koštati i nekoliko stotina milijuna dolara što je novac koji kompanije i sveučilišta nemaju. Kao što nemaju niti dovoljno proizvodnih pogona za proizvodnju i distribuciju cjepiva.

Proizvodnja cjepiva dugo je bila posao nekolicine velikih farmaceutskih kompanija. Prošli tjedan na Institutu u Aspenu Fauci je kazao da se nijedna od njih nije bacila na taj posao.

- Kompanije koje se bave cjepivima i imaju potrebna znanja za to neće čekati sa svim svojim pogonima trenutak da ih zatrebamo, kazao je Fauci i dodao da čak i kad bi to bio slučaj, razvoj novog cjepiva značio bi ogromne gubitke, pogotovo ako bi potreba za cjepivom naglo prestala.

Proizvodnja cjepiva je teška, skupa i rizična, tako da su u osamdesetim godinama kompanije počele uspoređivati cijenu cjepiva s potencijalnim opasnostima i onda ih jednostavno odlučile prestati proizvoditi.

Veliki ne proizvode cjepiva

Kako bi potaknuli farmaceutsku industriju da nastave s proizvodnjom cjepiva, vlada SAD-a objavila je da će obeštetiti sve koji tvrde da su zbog cjepiva imali nekih poteškoća. Takav dogovor vrijedi još i danas. No, unatoč tome, farmaceutskim kompanijama je i dalje profitabilnije proizvoditi lijekove za kronične bolesti. Cjepivo protiv koronavirusa je posebno teško razviti jer virus stalno mutira pa je potrebno uvijek razvijati novo i novo cjepivo.

- Ako čekamo cjepivo da nas spasi, onda smo u problemu, kaže Jason Schwartz, asistent na Školi javnog zdravlja na Yaleu koji se posebno bavi cjepivima.

Čak i u najboljem slučaju, kako navodi Schwartz, cjepivo će biti proizvedeno prekasno da suzbije zarazu koja je već krenula. Stvarni problem je taj što su pripreme za ovakvu epidemiju trebale početi prije desetak godina, još od pojave SARS-a.

- Da nismo zaustavili razvoj cjepiva za SARS, sada bismo imali mnogo više završenog posla koji bismo mogli primijeniti na ovaj srodni virus, kaže Schwartz.

Istraživanja u ladici

No, kao i u slučaju ebole, državna sredstva i nastojanja farmaceutske industrije da razviju cjepiva, prestala su kad se osjećaj hitnosti rasplinuo. - Neka rana istraživanja sad čekaju u ladici jer je epidemija završila prije nego je cjepivo do kraja razvijeno.

U subotu je objavljeno da se Bijela kuća sprema zamoliti Kongres da odobri milijardu dolara za istraživanje koronavirusa. Ako se to dogodi, bit će to u istom mjesecu kad predsjednik Donald Trump objavljuje novi prijedlog budžeta u kojem će se smanjiti sredstva za slučajeve pandemija.

Podrška vlada silno je važna jer su za razvoj cjepiva i antivirusnih lijekova potrebna desetljeća ozbiljnih ulaganja, čak i onda kad je potražnja niska. Ekonomije usmjerene na tržište rijetko kad uspiju razviti proizvod za koji ne postoji neposredna potreba.

CEPI se pokazao obećavajućim modelom da bi se intenzivirao razvoj cjepiva prije nego se javi potreba za njim, no i unutar te same grupe ima skeptika. Prošle godine Liječnici bez granica uputili su otvoreno pismo javnosti u kojemu su rekli kako CEPI nije osigurao pravednu distribuciju i pristupačnost cjepiva. U međuvremenu je, kaže Manuel Martin iz Liječnika bez granica, CEPI promijenio svoju politiku te situacija izgleda obećavajuće, iako još treba vidjeti kao će sve izgledati u praksi.

Ova pitanja su važna ne samo iz humanitarne perspektive, već i iz perspektive učinkovite politike. Dobavljanje cjepiva i ostalih lijekova tamo gdje su potrebni, esencijalno je u zaustavljanju širenja bolesti.

Zatvaranje granica

Tijekom epidemije H1N1 virusa, odnosno 'svinjske gripe, Meksiko je bio jako pogođen. U Australiji, koja nije bila jako pogođena, vlada je zaustavila izvoz svojih farmaceutskih proizvoda dok se nisu zadovoljile njihove potrebe za cjepivom. Što se više zemalja odluči za zatvaranje, to će teže biti smireno odgovoriti na prijetnju te razviti i distribuirati alate, cjepiva i lijekove.

Italija, Iran i Južna Koreja su sada među onim zemljama u kojima broj oboljelih rapidno raste. Mnoge su zemlje odgovorile pokušajima zatvaranja unatoč dvojbenoj učinkovitosti koje je to imalo u Kini. Određene mjere sigurnosti će biti potrebne, ali zabrana putovanja, ograđivanje gradova i gomilanje namirnica u domu nisu realistična rješenja za epidemiju koja može potrajati godinama. Sve te mjere nose sa sobom i dodatne rizike.

https://www.jutarnji.hr

                                     *         *         *

Nobelovac koji je otkrio HIV: Koronavirus je umjetno stvoren i slučajno pušten iz laboratorija

Moj posao je iznošenje činjenica, nikoga ne optužujem i ne znam tko je to učinio i zašto, rekao je francuski virolog Luc Montagnier
18. travnja 2020.

Virus SARS-CoV-2 odgovoran za pandemiju COVID-19 zbog koje je već umrlo više od 120 000 ljudi u svijetu je umjetno stvoren virus nastao u potrazi za cjepivom protiv AIDS-a te je slučajno pušten iz kineskog laboratorija. Ovo znanstveno otkriće predstavio je francuski virolog Luc Montagnier, dobitnik Nobelove nagrade za za izoliranje HIV-a 2008. godine.
Odjel intezivne njege u Švicarskoj na kojem leže pacijenti zaraženi koronavirusom ANALIZA ZA VEČERNJI Znanstvenik Nenad Ban: Tri scenarija koja bi nas mogla spasiti od koronavirusa

- Došli smo do zaključka da je došlo do manipulacije ovim virusom. Virus nije prirodnog podrijetla, to je djelo molekularnih biologa. Nije poznato s kojim ciljem je to napravljeno. Moj posao je iznošenje činjenica, nikoga ne optužujem i ne znam tko je to učinio i zašto, rekao je Luc Montagnier u intervjuu za francuski zdravstveni časopis Pourquoi Docteur.

Prema ovom virologu, novi koronavirus je mogao nastati u laboratoriju u kineskom gradu Wuhanu gdje se prvi put i pojavio.

- Laboratorij u Wuhanu specijalizirao se za ove koronaviruse početkom 2000-ih. Oni imaju stručnost u ovom području - tvrdi on. Pojasnio je da je analizirao virus "do najsitnijih detalja" sa svojim kolegom Jean-Claudeom Perrezom.
Ilustracija Utjecaj temperature Francuski znanstvenici otkrili kako se potpuno uništava koronavirus

Za tvrdnje da je virus nastao na tržnici, kaže da je riječ "o lijepoj legendi" te da je to proizvod iza kojega stoje stručni ljudi.

Hipotezu su stručnjaci odmah odbacili. Teorija da je ovaj virus nastao genetskom manipulacijom kruži već duže vrijeme te je odbačena na temelju analize izoliranog genoma virusa, piše CNews.

https://www.vecernji.hr/

Zašto se zataškava veza između korona virusa i 5G?

Koja je veza između korona virus i 5G? Je li ovo biološko oružje izgovor za obvezno cijepljenje, uključujući DNK cjepiva, koja se može ubrizgati tehnikom pulsnih valova poput onih koje koristi 5G?

Veza između korona virusa i 5G vrlo je važan čimbenik pri pokušaju razumijevanja epidemije korona virusa (ranije skraćeno 2019-nCoV, sada COVID-19). Različiti neovisni istraživači širom interneta, već otprilike 2-3 tjedna ističu vezu između korona virusa i 5G. Veza korona virus i 5G ne znači da korona virus nema nikakve veze sa biološkim oružjem, već se ovdje radi o široj slici, donosi Transformacija svijesti.

Wuhan je bio jedan od testnih gradova u Kini za implementaciju 5G. 5G je u Wuhanu zaživio 31. listopada 2019., gotovo 2 mjeseca prije izbijanja korona virusa. U međuvremenu, mnogi znanstveni dokumenti o učincima 5G na zdravlje potvrdili su da 5G izaziva simptome slične gripi.

Ovaj članak otkriva razne veze iza fenomena korona virusa, uključujući način na koji 5G može pogoršati stanje ili uzrokovati simptome bolesti koji se pripisuju novom virusu.

Zečja rupa je duboka.

 *         *         *

5G – Vrsta usmjerenog energetskog oružja

Više na: https://ivijesti.hr/z

 

 *         *         *

 

Virus umjetno proizveden još 2018.?! Fondacija BILL GATESA izvodila vježbu za slučaj PANDEMIJE!”

Poveznica 26. veljače 2020. D.K.

”Još se mrtvi u Kini nisu niti ohladili a oni već imaju cijeli genetski kod virusa i kreću sa proizvodnjom sigurnog i operativnog cjepiva u roku kraćem nego što se formulira nova pasta za zube!”

http://promise.hr

                                                       *         *         *


Višnja Starešina: ‘Kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak’
 Slobodna Dalmacija, 29/03/2020

Kad budu jednog dana pravili kronologiju prve epidemije korona-virusa, a možda će se to tada zvati i kronologija početka otvorenog rata za novi svjetski poredak, to bi moglo izgledati ovako.

Faza prva: zapadni svijet podcjenjivački gleda epidemiju izazvanu dotad malo poznatim koronavirusom u kineskom gradu Wuhanu, u pokrajini Hubei, poznatom po velikoj industrijskoj suradnji sa zapadnom modnom industrijom. A ujedno je i glavni svjetski proizvođač zaštitnih maski. Europa i Amerika to doživljavaju kao lokalnu kinesku stvar, iako je virus već posijan među njima. Tada još ne znaju da je Kina barem mjesec i pol tajila epidemiju. A i da su znali, ne bi se ponijeli drukčije.

Faza druga: Europa je šokirana snimkama iz bolnica u talijanskoj pokrajini Lombardiji, u kojoj je najprije i najsnažnije eksplodirala epidemija. Bolnice su u kolapsu, epidemija je ušla u zdravstveni sustav, pacijenti umiru na hodnicima, liječnici moraju birati kome će dati šansu da preživi, vojska odvozi mrtve na kremiranje… Prizori su to o kojima je suvremena Europa dosad samo čitala vezano uz epidemije kuge, kolere, španjolske gripe…

Lombardija je pokrajina modne industrije, s iznimno razvijenom gospodarskom suradnjom s Kinom, s izravnom avionskom linijom s Wuhanom, ali ondje se nalazi i najveći svjetski proizvođač sredstava za uzimanje briseva iz ždrijela i nosa, koja su neizostavni dio testa na koronavirus. Epidemija se širi na cijelu Europu, a uz Italiju, osobito teško s njom se nose Španjolska i Francuska.

Već na prvom koraku puca europska solidarnost. Italija uzalud očekuje pomoć EU-a i EK, čije se vodstvo u to vrijeme bavi mjerama vlastite samoizolacije. Izostala je i solidarna pomoć ostalih država članica, koje se bave suzbijanjem epidemije na vlastitom tlu.

Faza treća. Ovih je dana možemo pratiti u realnom vremenu. EU se pretvorio u zbir država koje se svaka na svoj način suprotstavljaju epidemiji. Europa je na pladnju. U prostor na kojem je izostala europska organiziranost i solidarnost, najprije u talijansku Lombardiju, u pomoć talijanskom zdravstvenom sektoru najprije su stigli kineski epidemiolozi. Bespomoćni pred epidemijom, Talijani su zaboravili odakle im je epidemija stigla.

Potom, slavodobitno mašući kubanskim i talijanskim zastavama, u Lombardiju ulazi kubanska medicinska brigada. Riječ je o poznatim “vojnicima u bijelim kutama” koje je Castrova (Fidelova) Kuba običavala slati svijetom kao pomoć u humanitarnim krizama po Africi i Latinskoj Americi. Kao i svi medicinski timovi ozbiljnih država koji ordiniraju po svijetu u drugim državama kao ispomoć u ratnim i humanitarnim krizama, oni su u prvom redu obavještajna ekspozitura svoje države, u ovom slučaju Kube i njezina strateškog pokrovitelja Rusije.

Uz to, uvijek su imali i snažnu ulogu promocije komunizma i njegova sustava totalne državne kontrole nad društvom. Ovo je prvi put da kubanska medicinska brigada, sastavljena od liječnika koji u domovini nemaju osnovnih medicinskih sredstava za liječenje, dolazi u pomoć Europi, i to jednoj iz njezinih najbogatijih i tehnološki najrazvijenijih pokrajina. Uz njih, s nešto manje pompe, u Italiju u velikom broju stižu Putinovi vojni liječnici. Netko je ovih dana primijetio da nikada nije bilo toliko ruskih vojnika u jednoj članici NATO-a koliko ih je danas u Lombardiji.

Kako sada stvari stoje, ondje gdje 1945. godine nije mogla ući Staljinova Crvena armija, jer je zaustavljena američko-britanskim divizijama, danas kao spasitelji ulaze vojno-medicinske ekspedicije Vladimira Putina, Xi Jinpinga i Raula Castra. Zasad je to tek simbolični ulazak i velika propagandna pobjeda Kine, Rusije i Kube i zapadnih promotora autoritarnih poredaka nastalih mutacijom komunističkih režima.

Na sva usta u Europi ih zasad, riječju, ali i djelima u suzbijanju epidemije (policijska država, verbalna i postupovna brutalnost prema zaraženima ili potencijalno zaraženima) otvoreno promovira tek naš susjed Aleksandar Vučić. Ali uskoro bi metode totalne državne kontrole mogle dobiti i širu potporu u središtu stare Europe. Zato je bilo važno reagirati na pokušaj hrvatske Vlade za zakonskim ovlastima na potpunu kontrolu kretanja građana preko mobitela.

Naime, nakon prvog pada na ispitu solidarnosti, EU počinje padati i na ispitu zajedničkog suprotstavljanja koronavirusu i življenja s njime. Države mediteranskog kruga, predvođene Italijom, Španjolskom i Francuskom, pokrenule su inicijativu za izdavanje europskih korona-obveznica, kojima bi se financirao oporavak zdravstvenih i gospodarskih sustava od posljedica epidemije.

Njemačka je to, uz potporu Nizozemske, rezolutno odbila, štiteći euro, ali i svoj proračun. Ta je podjela ovaj tjedan blokirala Europsko vijeće i odluke o bilo kakvom financijskom modelu sanacije krize. Unutar članica EU-a obnavlja se stari jaz nastao još u krizi 2008. godine, samo u još dramatičnijim uvjetima. U takvim uvjetima predsjednica Komisije Ursula von der Leyen apelira na države članice EU-a da ne puštaju treće države da preuzmu njihove zdravstvene i druge strateške sektore. Misli, dakako, prvenstveno na Kinu i Rusiju.

Ali EU nije u stanju ponuditi alternativu uoči četvrte faze. A to će biti faza preuzimanja. EU je čeka u ležećem položaju.

Višnja Starešina/SlobodnaDalmacija

https://kamenjar.com/visnja-staresina-kronologija-pocetka-otvorenog-rata-za-novi-svjetski-poredak/


Lijekovi na vidiku?

 Već je pred koji dan predsjednik USA Donald Trump spomenuo mogući povoljni učinak kombinacije hidroksiklorokina i azitromicina (našeg Sumameda) u liječenje Covida - 19, a sada smo dobili i potvrdu za to. Članak smo dobili u posljednji čas na engleskom pa vam ga takvog i dajemo, a vi se ako je potrebno poslužite Googl - ovim prevoditeljom.

Clinical and microbiological effect of a combination of hydroxychloroquine and azithromycin in 80 COVID-19 patients with at least a six-day follow up: an observational study

Running title: Hydroxychloroquine-Azithromycin and COVID-19

Abstract
We need an effective treatment to cure COVID-19 patients and to decrease the virus carriage duration. In 80 in-patients receiving a combination of hydroxychloroquine and azithromycin we noted a clinical improvement in all but one 86 year-old patient who died, and one 74 year-old patient still in intensive care unit. A rapid fall of nasopharyngeal viral load tested by qPCR was noted, with 83% negative at Day7, and 93% at Day8. Virus cultures from patient respiratory samples were negative in 97.5% patients at Day5. This allowed patients to rapidly de discharge from highly contagious wards with a mean length of stay of five days. We believe other teams should urgently evaluate this cost-effective therapeutic strategy, to both avoid the spread of the disease and treat patients as soon as possible before severe respiratory irreversible complications take hold.

See more: https://drive.google.com/open?id=1XWRBEKzdwtdFa3qH6n_EM0oThxlpK84L

 

Vrlo ohrabrujuće vijesti: Eksperimentalni lijek Remdesivir za koronu djeluje, ljudi ozdrave u par dana
Autor: Poslovni.hr/Hina , 17. travanj 2020. u 10:59

Ovu ohrabrujuću vijest prenose danas gotovo svi veliki mediji New York Times, Forbes, Business Insider, a dionice kompanije su nakon objave ovih vijesti narasle za 16 posto.

Oboljeli od covida-19 koji su dobili eksperimentalni lijek Remdesivir oporavili su se jako brzo od koronavirusa, a neki su pušteni iz bolnice nakon par dana, objavio je portal STAT News, a prenio CNN.

Bolnica sveučilišta Chicago koja sudjeluje u istraživanju toga antivirusnog lijeka uočila je dramatični oporavak respiratornih simptoma i vrućice i gotovo su svi pacijenti otpušteni za manje od tjedan dana, prenijela je internetska stranica STAT.

Farmaceutska tvrtka Gilead objavila je da se “svi podaci moraju analizirati kako bi se izvukli bilo koji zaključci isptiivanja”.

Čikaško sveučilište objavilo je da je interna razmjena informacija istraživača o ispitivanju koje još traje objavljena bez dozvole.

Gilead očekuje da će treća faza istraživanja završiti krajem mjeseca a dodatni podaci drugih istraživanja bit će raspoloživi u svibnju.

Čikaško sveučilište jedna je od 152 lokacije koje sudjeluju u kliničkom ispitivanju Gileadova lijeka.

Prema STAT-u većina od 113 pacijenata s teškim oblikom covida-19, obuhvaćena Gileadovim istraživanjem, otpuštena je iz čikaške bolnice oporavljena a dvoje je preminulo.

“Sporadični podaci… čine se na prvi pogled obećavajućima i podržavaju da lijek ima nekakav potencijal kod nekih oboljelih od covida-19”, kaže analitičar Brian Abrahams iz RBC Capital Markets te dodaje da unatoč tomu postoje velike prepreke interpretaciji tih podataka.

Časopis New England Journal of Medicine prošlog je tjedna objavio analizu po kojoj se stanje dvije trećine male skupine oboljelih od teškog oblika covida-19 nakon remdesivira poboljšalo.

Stručnjaci upozoravaju da djelotvornost lijeka nije ispitana uz korištenje kontrolne skupine, što znači da nema dokaza da stvarno djeluje te da se radi o malom broju ispitanika.

Ovu ohrabrujuću vijest prenose danas gotovo svi veliki mediji New York Times, Forbes, Business Insider… Dionice kompanije su nakon objave ovih vijesti narasle za čak 16 posto.

https://www.poslovni.hr/s


Nino Raspudić: Iduća dva tjedna su ključna.
Dana 17/04/2020
 
...Milanović je iznio i šokantan podatak kako je u siječnju 2017. u Hrvatskoj umrlo 6500 osoba, čak 2000 više nego u siječnju prethodne godine, sugerirajući kako je dvije tisuće ljudi više od mjesečnog prosjeka umrlo od epidemije neke teže gripe, na što se uopće nije reagiralo. To je, razmjerno, kao da u jednom mjesecu u Italiji umre 30 tisuća ljudi više nego prethodnih godina u isto vrijeme. A to je, u jednom mjesecu, gotovo dvostruko više nego što je umrlo u dva mjeseca od koronavirusa (ili s njim) u toj zemlji. Ili kao da u SAD-u u jednom mjesecu umre 160 tisuća ljudi više nego u prosjeku. Može se reći kako bi ih, da nije mjera suzbijanja, od koronavirusa (ili s njim) umrlo puno više...

Majstore, kad ćete završiti ovu kupaonicu? Iduća dva tjedna su ključna… Evo jedne od sve rjeđih šala o koroni koja dobro ukazuje na osnovnu frustraciju ljudi koji žive drugi mjesec pandemije, uskraćeni za sve duhovne, kulturne i društvene potrebe. Vicevi su okopnjeli, sad se već škrguće zubima i sumnja u sve i svakoga. Ovo je tjedan velikih upitnika, koji započinju od vrha piramide.

Predsjednik Trump je u utorak objavio kako će SAD privremeno prestati financirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) zbog njezina “lošeg upravljanja” epidemijom koronavirusa, piše Nino Raspudić/VečernjiList

“Da je WHO obavio svoj posao i poslao medicinske stručnjake u Kinu kako bi objektivno proučili situaciju na terenu, epidemija je mogla biti zadržana u njezinu izvoru, s vrlo malo preminulih”, tvrdi Trump.

Kao i brojna druga UN-ova tijela, i WHO već odavno nema auru stručnog dobročinitelja čovječanstva, već korumpirane organizacije koja na putovanja svojih dužnosnika godišnje potroši više nego što je ukupni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. No veći problem od nemorala je njihova nesposobnost, dokazana na slučaju ebole u zapadnoj Africi, na što je 2015. upozoravano u najvažnijem medicinskom časopisu Lancet. Na čelu im je osoba koja nije liječnik i za koju postoje opravdane sumnje da je interesno upetljana s Kinom.

Taj WHO je danas glava svijeta, koja donosi odluke koje onda kapilarno u pojedinim zemljama provode druga paratijela, najčešće stožeri civilne zaštite, koji su danas nadređeni i parlamentu i Bogu. U Hrvatskoj je ozbiljno dovedena u pitanje pravna utemeljenost odluka Stožera. Ustavni sudac Andrej Abramović upozorava da Sabor nije mogao “na Stožer civilne zaštite prenijeti ovlasti svih tijela iz svih zakona, jer to znači suspenziju demokracije, de facto diktaturu”. Sada ubrzanim izmjenama zakona Vlada nastoji naknadno “legalizirati” odluke Stožera i spriječiti moguće tužbe.

Prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, epidemiju proglašava ministar zdravstva, i on je to i učinio. No, ispalo je da ministar Beroš nije član Stožera, koji nakon toga de facto preuzima vlast u državi. Kako smo se onda preko noći našli u potpunoj vlasti tijela na čijem je čelu osoba iza koje na izborima stoji 475 preferencijskih glasova? Vladajući su, preko noći, pokušali progurati i promjene Zakona o elektroničkim komunikacijama kako bi omogućili praćenje mobitela svih građana. Nije da dio stanovništva ne bi i tu restrikciju pozdravio. Neki već revno špijaju tko ide na misu i prijavljuju vlastima, nastavljajući tako svijetle obiteljske tradicije.

No, od praćenja mobitela se izgleda ipak odustalo, jer je tako odlučeno u vrhovnom štabu u Bruxellesu. Europski povjerenik za unutarnje tržište i ekonomiju Thierry Breton u nedjelju je rekao: “To ne dolazi u obzir, nikada, ali nikada nećemo poduprijeti mjere koje smatramo prisilnima”. No, ako ne može zakon, može aplikacija.

Ovaj je tjedan na WhatsAppu bombastično predstavljen prvi digitalni asistent u borbi protiv koronavirusa u Hrvatskoj, jednostavan program koji “odgovara” na pitanja o koroni i time rasterećuje službenike. Nazvan je Andrija, navodno prema ocu narodne medicine dr. Andriji Štamparu, no nimalo ne sliči na Štampara, već napadno na mladog Plenkovića, toliko da mi nije palo na pamet postavljati mu šaljiva pitanja poput kad će se otvoriti birtije ili tko lomi ruke i noge antičkim kipovima, u strahu da mi ne bi odgovorio nekim Kardeljevim citatom. Ne znamo kako bi Andrija odgovorio na pitanje umiru li ljudi od korone ili s koronom, ali znamo da je u srijedu ministar Beroš, odgovarajući na replike saborskih zastupnika, eksplicitno rekao kako većina zaraženih Covidom-19 u Hrvatskoj umire “s virusom”. Hoće li nam korona, osim sadašnjosti i budućnosti, promijeniti i prošlost, tj. reinterpretirati je?

Druga istaknuta nečlanica Stožera, Alemka Markotić potvrdila je izjavu predsjednika Milanovića da su prošle godine svi respiratori u “Zaraznoj” bili zauzeti zbog gripe i da je situacija bila puno gora nego što je to sada usred pandemije koronavirusa. Dodala je kako su brzom reakcijom Ministarstva tada dobili i dodatne respiratore.

Milanović je iznio i šokantan podatak kako je u siječnju 2017. u Hrvatskoj umrlo 6500 osoba, čak 2000 više nego u siječnju prethodne godine, sugerirajući kako je dvije tisuće ljudi više od mjesečnog prosjeka umrlo od epidemije neke teže gripe, na što se uopće nije reagiralo. To je, razmjerno, kao da u jednom mjesecu u Italiji umre 30 tisuća ljudi više nego prethodnih godina u isto vrijeme. A to je, u jednom mjesecu, gotovo dvostruko više nego što je umrlo u dva mjeseca od koronavirusa (ili s njim) u toj zemlji. Ili kao da u SAD-u u jednom mjesecu umre 160 tisuća ljudi više nego u prosjeku. Može se reći kako bi ih, da nije mjera suzbijanja, od koronavirusa (ili s njim) umrlo puno više.

Andrija Štampar je 1926. dao ovu definiciju: “Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti”. Na koncu ćemo ga svi izgubiti, što od korone, što od “mjera”, što od praćenja i jednog i drugog.

Nino Raspudić/https://www.vecernji.hr/


Poznati biolog dr. Shiva Ayyadurai s MIT-a pokrenuo lavinu šokantnih informacija: OVO je zavjera Duboke države i farmacije, apeliram na predsjednika Trumpa da hitno otpusti dr. Faucija!

16. travnja 2020.11910

“Na snazi je globalni pokušaj zatvaranja ekonomije i stjecanja koristi za velike farmaceutske tvrtke i kinesku vladu!” Dr Ayyadurai je optužio dr Faucija da promiče interese CDC-a, zaklade Billa i Melinde Gates, Chan Zuckerberg inicijative (vlasnici Facebooka), zaklade Clinton, WHO-a i zaklade Republike Kine. “Trenutna putanja javnog “ zdravstva” dr Fauci-ija će rezultirati kratkoročnom i dugoročnom uništenju imuniteta i ekonomije građana!”

Najartikuliraniji pobornik gledišta kako je na snazi globalni pokušaj zatvaranja ekonomije i stjecanja koristi za velike farmaceutske tvrtke i kinesku vladu je Shiva Ayyadurai, poduzetnik rođen u Mumbaiju i odrastao u SAD-u s doktoratom iz biološkog inženjeringa kojeg je stekao na Massachusetts Institute of Technology (MIT).

Njegova akademska istraživanja su bila fokusirana na modeliranju cijelih stanica. Također je bio korisnik Fulbrightovog programa i proučavao kako integrirati tradicionalnu medicinu iz južne Indije s modernim biološkim sistemima.

Ayyaadurai traži republikansku nominaciju za kandidaturu za Senat SAD-a u Massachusettsu u 2020.g.

U videu kojeg je objavio na Twitteru ovog vikenda, tvrdi da su SAD u „političkom ratu“ što je rezultat novog korona virusa.

„Kao MIT-ov doktor iz područja biološkog inženjeringa, moje je mišljenje da se stvaranje panike i širenje straha zapravo koristi kako bi se suzbio prosvjed i neslaganje, koristi se kako bi se podržali obvezni lijekovi i zapravo se koristi da se podrži slom ekonomije“, kazao je Ayyadurai.

Plasirao je kampanju kako bi uvjerio predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da otpusti dr. Anthonyja Faucija, imunologa i direktora Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti SAD-a (U.S. National Institute of Allergy and Infectious Diseases).

Ayyadurai je optužio Faucija da promiče interese širokog kruga organizacija, uključujući Centre za kontrolu bolesti SAD-a (U.S. Centers for Disease Control), zakladu Billa i Melinde Gates (Bill and Melinda Gates Foundation), Chan Zuckreberg inicijativu, zakladu Clinton, Svjetsku zdravstvenu organizaciju (World Health Organization) i zakladu Republike Kine.

Prema njemu, svi oni rade u interesu Big Pharma (velikih farmaceutskih tvrtki) koje zarađuju na tri načina: kroz biomedicinske naprave i pripravke uključujući dijagnostičke testove i lijekove.

Ayyadurai je izjavio u svom posljednjem videu da lijekovi ne donose danas toliki povrat uloženog novca zbog sudskih tužbi i troškova dobivanja državnih suglasnosti.

Smatra da je to dovelo do toga da farmaceutski divovi više pažnje posvećuju druga dva područja: testiranju i razvoju cjepiva.

„Ova izrežirana kriza proizvedena širenjem straha – kada zapravo pogledate brojeve umrlih, oko 6.000, 7.000, 10.000, koliko god da jest – taj broj je toliko mali u usporedbi sa 600.000 ljudi koji umiru od srčanih bolesti, skoro 580.000 ljudi koji umiru od raka, 440.000 ljudi koji umiru od grešaka u liječenju ili drugih 200.000 ljudi koji umiru od komplikacija uzrokovanih prepisanim lijekovima.“, kaže Ayyudarai.

„Uzimamo problem koji je u potpunosti prenaglašen od strane dr Faucija da bismo progurali ekonomsku politiku koja je štetna za američkog radnika.“

(Prema worldometru, u trenutku pisanja ovog članka bilo je 69.419 smrti uzrokovanih novim korona virusom diljem svijeta, uključujući 9.444 u SAD-u).

U drugom You Tube videu, Ayyadurai je rekao da Svjetska zdravstvena organizacija, koja je stvorila dijagnostički kod za COVID-19, generira prihode od autorskih prava od tvrtki koje provode dijagnostičke testove.

U suprotnosti sa savjetima državnih epidemiologa da svi provode socijalno distanciranje i stoje kod kuće kako bi spriječili širenje novog korona virusa, Ayyadurai tvrdi da prednost treba dati „preciznosti i osobnoj“ medicini.

U otvorenom pismu Trumpu prošlog mjeseca, Ayyadurai je tvrdio da „nema potrebe zatvoriti cijelu zemlju. Nema potrebe za stavljanjem svih naših građana u karantene“.

Umjesto toga, Ayyadurai je pozvao Trumpa da kategorizira građane u četiri grupe:

1. Oni koji su testirani i pozitivni na COVID-19 trebalo bi staviti u karantenu i dati im 400.000 IU vitamin a palmitata dnevno kroz 2 dana i 50.000 IU vitamina D dnevno kroz 2 dana;

2. Oni koji su hospitalizirani i u kritičnom stanju, trebali bi dobiti isti tretman uz dodatne kapljice od 100 grama vitamina C dnevno.

3. Oni koji imaju kompromitiran imunitet. Smatra da bi djeca u ovoj grupi trebala dobiti istu razinu vitamin A palmitata i vitamina D kao i gornja grupa, kao i 500 miligrama vitamina C dnevno i tri kapi joda/jodida u napitku jednom dnevno. Odrasli kojima je imunitet oslabljen, prema njegovom stajalištu, trebali bi dobiti duplu dozu vitamina C i joda/jodida od djece:

4. Oni koji nisu u gornje tri grupe. Djeca trebaju uzimati 1.000 IU vitamin A palmitata dnevno i 2.000 IU vitamina D dnevno zajedno s 250 miligrama vitamina c i tri kapi joda/jodida u napitku jednom dnevno. Savjetuje da odrasli u ovoj grupi konzumiraju 10.000 IU vitamin A palmitata i 5.000 IU vitamina D dnevno, zajedno s 1.000 miligrama vitamina C dnevno i šest kapi joda/jodina dnevno.

„Zdravi pojedinci bi na temelju gornjeg protokola trebali se vratiti odmah na posao i nastaviti sa svojim dnevnim programom kako je gore opisano.“, napisao je Ayyadurai Trumpu.

Od ove vrste savjeta će mainstream doktori i profesori javnog zdravstva dobiti histerični napadaj. Međutim, sudeći po praćenju Ayyaduraija na društvenim mrežama, ovaj pristup dobiva sljedbeništvo među liberalno orijentiranim Amerikancima koji podržavaju njegovo stajalište.

U jednom You Tube intervjuu, Ayyadurai je čak odbacio stajalište da HIV uzrokuje AIDS (SIDU) i također to nazvao „lažnom znanošću“.

U istom intervjuu Ayyadurai je iskazao divljenje i poštovanje prema molekularnom i staničnom biologu Peteru Duesbergu koji je izopćen od strane drugih znanstvenika nakon što je objavio članak 1897.g. u kojem preispituje uzrokuje li HIV sidu.

Zagovornici kombinirane terapije koja uključuje antiretroviralne lijekove, poput dr. Julia Montanera iz Vancouvera, objavili su članke u recenziranim časopisima u kojima su dokumentirali kako su ti tretmani pretvorili terminalno stanje u kroničnu i izdržljivu bolest.

Ayyadurai s druge strane zagovara „sistemski pristup“ koji se fokusira na imunološki sistem.

Opisuje taj sistem kao „kompleksan“. U prilog tome navodi postojanje prirodnog imuniteta i interferonskog imunološkog sistema, sistema koji se prilagođava, mikrobiom koji uključuje bakterije, želuca, virom (genom svih virus koji nastanjuju neki organizam ili okolinu) približno 300 bilijuna virusa i vezu mozga i želuca.

Prema njemu, kada ljudi imaju narušen imunološki sustav, obrambena tijela u organizmu se pretjerano brane i napadaju svoje vlastite stanice. Ukazao je da se to može dogoditi nakon što imunološki sustav detektira dijelove napadača, poput novog korona virusa, koji su ostali negdje u tijelu. To naziva „citokinska oluja“.

Oni s jakim imunitetom mogu to izdržati.

Ayyadurai je optužio Faucija da nije pružio predsjedniku dovoljno informacija o tome kako imunološki sustav funkcionira, što je dovelo do politike koja uništava ekonomiju SAD-a.

Dok se ovo događa on tvrdi da će Kina iskoristiti najveći dio američke valute da pokupuje američku imovinu (dionice) ispod cijene, uključujući i nekretnine.

„Ovo će koristiti jednoj zemlji: Kini“, uvjerava Ayyadurai. „Kina je zemlja koja će ovim profitirati“.

straight.com

Pismo predsjedniku Trumpu

Dragi Gospodine Predsjedniče Trump,

Ovo pismo omogućava vašoj Administraciji rješenje za povratak imunološkog i ekonomskog zdravlja Američkog naroda.

Trenutna putanja javnog “zdravstva” doktora Anthony Fauci-ija će rezultirati kratkoročnom i dugoročnom uništenju imuniteta i ekonomije naših građana.

Politika dr Fauci-ija, je bazirana na zastarjelom pristupu iz 1950-te godine, jedna za sve medicina, nepersonalizirani pristup medicini i javnom zdravstvu proizašlo iz lažne znanosti koja shvaća imuni sistem – jednim, koji je dr Fauci kroz 5 desetljeća ponavljao, i iskorištavao da napravi svoju karijeru.

Nema potrebe zaustaviti cijelu zemlju. Nema potrebe staviti u karantenu sve naše građane.
Rješenje ovdje pruža putanju za napredak imunološkog zdravlja svih naših građana dok vraćamo naše zdrave ljude nazad na posao.

Kada govorimo o pozadini ovoga, dva značajna razvoja u modernoj znanost pojavila su se sa zaključkom projekta ljudski genom u 2003-oj godini:

1) područje bioinženjeringa – nova disciplina koja zahtijeva moderni inženjerski pristup biologiji za razliku od starog modela koje vidi tijelo kao razdvojene dijelove

2)Potreba za preciznom personaliziranom medicinom – pravom medicinom, za pravu osobu, u pravo vrijeme.

Kao jedan od prvih doktora koji se razvio na MIT (Massachusets Institute of Technology Najprestižnije sveučilište u Americi u Bostonu, država Masacchusets), na odjelu za BioInženjering u 2007, moje istraživanje na institutu dovelo je do pronalaska CytoSolve – danas, (https://cytosolve.com), – pouzdane tehnologije koja omogućava istraživanje nove medicine, kombiniranih terapija, funkcionalne hrane i suplemenata, brže, jeftinije, sigurnije, koristeći kompjuter za modeliranje kompleksnih molekularnih mehanizama i bolesti.

Moderna znanost ljudskog imunološkog sistema obavještava nas da pretjerana reakcija našeg OSLABLJELOG i nefunkcionalnog imunog sustava koji napada tkivo i stanice našeg vlastitog tijela, umjesto virusa – bio to COVID-19 ili bilo koji drugi virus.

Nesretno srednjovjekovno obrazovanje koje je primila većina doktora, nije ih obrazovalo osnovama znanosti imunog sustava. Kod zdravih osoba, imuni sustav procesuira patogene sa prirodnim imunološkim odgovorom koji je blag i nije opasan, kako bilo,
u onih kojima je imunološki sustav kompromitiran – starijih i onih sa već postojećim bolestima – njihov imunološki sustav bi mogao pretjerano reagirati: i u slučaju COVID-19, napasti epitelne stanice pluća i tkiva dovodeći do hospitalizacije i umiranja.

Ovdje je rješenje koje može odvesti Ameriku nazad zdravlju – imunološkom i ekonomskom:

KORAK 1 – organizirati naše građane u 4 grupe


GRUPA 1 – Oni koji su testirani pozitivni na COVID-19
GRUPA 2- hospitalizirani i u kritičnom stanju
GRUPA 3 – imunološki kompromitirani ali koji nisu pozitivni na COVID 19
GRUPA 4 – zdrave osobe koje nisu pozitivne na COVID 19

KORAK 2 – dostaviti personalizirani protokol za svaku grupu

Protokol za grupu 1:

– Karantena dok ne budu testirani negativni na COVID 19
– 400,000 IU vitamina A Palmitat dnevno 2 dana
– 50,000 IUvitamina D dnevno dva dana

Protokol za Grupu 2

-400,000 IU jedinice vitamina A Palmitat dnevno 2 dana
– 50,000 IU vitamina D dnevno dva dana
– Dostaviti intravenozno Vitamin C – 100 g kapati dnevno dok se stanje ne vrati u normalu

Protokol za grupu 3

(To su oni koji su imunološki kompromitirani, uključujući one sa: AIDS, CVID, Diabetes (tip 1 i 2 ili povišeni šećer u krvi), copd, astma, cistična fibroza, autoimune nepravilnosti, i oni koji uzimaju monoklonalna antitijela lijekove).

Ovaj protokol će podržati jačanje njihovih internih obrambenih mehanizama.

Za djecu grupe 3:

-400,000 IU vitamina A Palmitat dnevno 2 dana
– 50,000 IUvitamina D dnevno dva dana
– 500 mg Vitamn C dnevno
– Jodine/Jodid – npr Logos brand – 3 Kapi po jelu, jednom dnevno

Za odrasle za grupu 3:

-400,000 IU vitamina A Palmitat dnevno 2 dana
– 50,000 IUvitamina D dnevno dva dana
– 1000 mg Vitamn C dnevno
– JOdine/Jodid – npr Logos brand – 6 Kapi po jelu, jednom dnevno

Protokol za grupu 4
(To su zdrave osobe, koje ne pripadaju u Grupe 1 do 3)

Za djecu grupe 4:
-1,000 IU vitamina A Palmitat dnevno
– 2,000 IU vitamina D dnevno dva dana
– 250 mg Vitamn C dnevno
– JOdine/Jodid – npr Logos brand – 3 Kapi po jelu, jednom dnevno

Za odrasle za grupu 4
-10,000 IU vitamina A Palmitat dnevno 2 dana
– 50,000 IUvitamina D dnevno dva dana
– 1000 mg Vitamn C dnevno
– JOdine/Jodid – npr Logos brand – 6 Kapi po jelu, jednom dnevno

KORAK 3 – Nazad na posao i održavanje

Zdrave osobe bazirane na protokolu gore bi se trebale vratiti na posao odmah, i pratiti njihov dnevni program kako je već spomenuto. Osobe u Grupi 1 do Grupe 3, dok ne povrate puno zdravlje, trebali bi nastaviti na mjesečnoj bazi:

-400,000 IU vitamina A Palmitat dnevno 2 dana, jednom mjesečno
– 50,000 IUvitamina D dnevno dva dana, jednom mjesečno
– Vitamn C, 250mg dnevno djeca, 1000 mg odrasli, jednom dnevno
– JOdine/Jodid – npr Logos brand – 3 Kapi po jelu, jednom dnevno

Kao dodatak ovom protokolu gore, organiziram doktore medicine širem svijeta, koji ne podržavaju samo ovaj protokol ali koji znaju da je hrana lijek, kao što je napravio Hipokrat, otac medicine. Svaki građanin koji bi mogao trebati medicinski savjet na ovo rješenje može mi poslati mail na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite., i dobit ce odgovor od Doktora Medicine. Za ovaj napor, ja doprinosim infrastrukturom EchoMail – tehnologijom koju sam ja razvio za upravljanje emailom, originalno za Bijelu Kuću – a ta tehnologija prati HIPAA upute za podržavanje ovog zdravstvenog komunikacijskog napora.

Suma samarum, mi smo bili vođeni smjerom korporativnih rješenja, prihvaćenih od doktora Fauc-ija i njegovih kolega u CDC – i što nije u interesu američkog naroda. Takve politike su odvele Ameriku u stope najkraćeg trajanja života i najveću smrtnost novorođenčadi, u zapadnom svijetu.

Konačno, imajući u vidu COVID-19, možemo se zapitati: Kako to da zemlje trećeg svijeta kao Čad i Džibuti, koje nemaju ni približno medicinskih ustanova kao Sjedinjene Američke Države, imaju samo jednu (1) COVID-19 infekciju, i NULA mrtvih.

Možda zato što dobijaju hranu izravno iz zemlje, i ta hrana im omogućava ogromne količine Vitamina A, i oni provode sve vrijeme vani na suncu, radeći i igrajući se, dobijaju tone Vitamina D.

Vaš,

Doktor Shiva Ayyadurai, MIT PhD
Izumitelj Email Fulbright Scholar
Predsjednik i direktor CytoSolve
Predsjednik i direktor EchoMail
Osnivač Sytem Health

https://atma.hr/biolog-s-mit-a-pokrenuo-lavinu

Hitovi: 50331