O masoneriji i masonima

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Srijeda, 19 Veljača 2020 Napisao/la Administrator

 Masoni

...U zrelim demokratskim društvima to su polutajna udruženja, u kojima vlada zavjet šutnje i gdje jedan mason ne izdaje drugoga. Po onome što se zna, imaju ozbiljne provjere potencijalnih kandidata, puno ozbiljnije nego primjerice Hrvatska za glavnog državnog odvjetnik. Vrlo su restriktivni, ne primaju žene, ovisnike o opijatima, sirotinju, one koji imaju problema sa zakonom, blebetala, neuravnotežene bilo koje vrste. Ta moćna, tajnovita, čvrsta organizacija, kako poučavaju brojni papinski dokumenti, veliki je neprijatelj kršćanstva, a svaki veliki neprijatelj je ako ništa drugo, respektabilan... (N. Raspudić)

“Obećavam i zaklinjem se da neću nikada odati tajne slobodnog zidarstva, da neću nikoga upoznati s onim što će mi biti otkriveno pod kaznom da mi se prereže grlo, iščupa srce i jezik, pokida utroba, i da se moje tijelo raskomada, zatim zapali i pretvori u pepeo koji neka se rasprši u vjetar zbog obeščašćenja uspomene i na moju vječnu sramotu". Ovo je prema Slavenu Letici tekst masonske zakletve koju oni polažu  pred svojom braćom prigodom inicijacije -pristupanja društvu.

 


Ivan Mužić: O masonstvu u državi Hrvatskoj

Tek izašao "Zbornik radova Vojska Bezgrešne i masonerija" urednika fra Josipa Blaževića posvećen je Ivanu Mužiću, masonologu, koji je najviše pridonio rasvjetljavanju masonstva u Hrvatskoj, a izdao ga je Centar "Hrvatski Areopag" za međureligijski dijalog Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Prvi donosimo izvadak iz Zbornika u kojem don Mužić otkriva korijene masonstva u Hrvatskoj.

Nastajanje Tuđmanove države Hrvatske vezano je uz stranku nazvanu Hrvatska demokratska zajednica. Ona je najvećim dijelom tvorevina prvoboraca prvobitne Udbe, odnosno kasnije Službe državne sigurnosti, a Franjo Tuđman bio je njihov izbor za predsjednika stranke i predsjednika države. Početkom 1991. u antikomunističkom HDZ-u bilo je već 97 tisuća bivših hrvatskih komunista, dok je u SKH-SDP ostalo tek 15 posto dotadašnjeg članstva. I tako su Hrvatskom nastavili vladati isti kadrovi koji su u obrani komunizma i Jugoslavije progonili i ubijali državotvorne Hrvate. Tuđmanovo shvaćanje pomirbene ideje rezultiralo je stvarnošću da su u novonastaloj državi Hrvatskoj bivši pripadnici jugoslavenskih obavještajnih službi stvorili paralelnu vlast. Udbaški kadrovi nametnuli su Tuđmanu pretvorbu i to na način koji je potpuno uništio hrvatsko gospodarstvo.

IVAN MUŽIĆ: MEĐUNARODNO MASONSTVO BILO JE PROTIV TUĐMANA I STVARANJA SAMOSTALNE HRVATSKE DRŽAVE

Neki hrvatski emigranti vratili su se u Hrvatsku kao obavještajci jugoslavenskih ili stranih obavještajnih službi, a neki i kao članovi raznih okultnih društava. Nekadanji komunisti, posebno oni iz UDB-e, a neki dijelom i iz KOS-a, prihvatili su masone iz inozemstva i masonske kandidate iz zemlje kao prirodne saveznike u zauzimanju i podjeli vlasti. Infiltracija masona u novu vlast, odnosno u samu vladajuću Hrvatsku demokratsku zajednicu, bila je ozbiljna zbog toga što je masonstvo nadnacionalna i strogo hijerarhijska tajna organizacija u kojoj su i masoni u Hrvatskoj, bez obzira na svoja osobna uvjerenja, prisiljeni slijediti političke direktive inozemnih masonskih središta.

Međunarodno masonstvo bilo je protiv stvaranja samostalne hrvatske države i zato je bilo moguće da se, uz jedinu iznimku masona Eugena Laxe, hrvatski masoni koji su formirali lože pod okriljem slobodnozidarskih struktura sa Zapada nisu ni najmanje pokušali angažirati na stvaranju samostalne države Hrvatske. Tuđman je htio ostvariti samostalnu Hrvatsku utemeljenu na kršćanskim etičkim zasadama. Masonski graditelji “novoga svjetskoga poretka” motivirani antiteističkim svjetonazorom i stvaranjem svijeta bez granica, doživjeli su Tuđmana kao sablast prošlosti.

Poslije Tuđmanove smrti na vlasti su se smjenjivala vodstva dviju vodećih stranaka (HDZ i SDP), u biti istoga političkog programa. Predstavnici tih stranačkih snaga u Hrvatskoj potjecali su velikim dijelom iz obitelji nehrvata, zatim od onih kojima je samo jedan roditelj bio Hrvat i naposljetku od potomaka jugounitarističkih i masonskih predaka. Ratnici iz hrvatskog puka stvorili su i samo oni obranili suverenitet Hrvatske da bi ga zatim služinski mentalitet gotovo svih političara „za Judine škude“ rasprodao u bescjenje tako da od države nisu ostali ni „ostatci ostataka“.

Nadbiskup Frane Franić je ubrzo po nastajanju hrvatske države shvatio da su komunisti i masoni zavladali u novoj hrvatskoj državi. “Komunisti su infiltrirani u svim hrvatskim strankama bez obzira jesu li formalno pripadali komunistima… I ja se zaista čudim da se to i kod nas počelo nešto slična događati da neki katolici glasuju za neke stranke koje vode marksistički ateisti ili slobodni zidari.”

Frane Franić umirovljen je 10. rujna 1988., a subraća biskupi posve su zanemarili njegovo upozorenje iako su iz objavljenih podataka, posebno od Milana Simčića, upoznati da je međunarodno masonstvo bilo protivno stvaranju nezavisne države Hrvatske. Odnos vrha Katoličke crkve u Hrvata prema masonskom čimbeniku u novostvorenoj državi Hrvatskoj navijestio je Živko Kustić u Glasu Koncila što je sa žalošću i savršeno točno interpretirao samo Dragoš Kalajić:

„Imajući u vidu da je masonerija vekovni neprijatelj hrišćanstva, veoma je potresna lektira poziva na kapitulaciju pred masonerijom, koji potiče od uticajnog katoličkog sveštenika i uglednika Živka Kustića: ‘Ali znam da posao mlade hrvatske demokracije ne smije biti borba protiv masonerije kao ni protiv ikoje javne ili tajne međunarodne snage. Ako je to društvo zaista toliko zločesto, neka mu se suprotstave veliki i jaki, a nama neka Bog da snage i mudrosti da oslobodimo i učvrstimo svoju malu, ali jedinu nam, Hrvatsku.‘ U navedenom savetu, upućenom hrvatskom vrhovništvu sa stranica ‘Globusa’ daleke 1991. godine, posebno je dirljiva glupost očekivanja da će mala Hrvatska biti pošteđena zlovolje i nasilja velikih i moćnih samo zato što je spremna da se pred njima bestidno prostre, sluganski pokorno, izdajući osnovna načela katoličke Crkve i etike.“

Masoni u Hrvatskoj lako su prepoznatljivi po zastupanju masonskog svjetonazora koji očituju kao ministri u vladi ili kao sabornici u Hrvatskom državnom saboru. Slobodni zidari izvan političkih struktura ne skrivaju posebno svoju pripadnost masonstvu. Tako je objavljen i podatak o tome kako je Tvrtko Jakovina bio „jamac“ profesoru Nevenu Budaku za prijem u ložu.

Crkva u Hrvata nastavila je slijediti od Kustića najavljenu politiku šutnje o postojanju i djelovanju masonskog čimbenika u Hrvatskoj, što je vidljivo i iz sljedećeg primjera:

Ivan Mužić poslao je nadbiskupu Franji Kuhariću na mišljenje svoj tekst o odnosu Alojzija Stepinca prema masonstvu i on mu je 12. listopada 1998. godine ovako odgovorio:

„U današnjem kontekstu ljudi drugačije razmišljaju nego što su razmišljali u kontekstu povijesti koju je živio zagrebački nadbiskup A. Stepinac. Kad se kaže da je bio ‘opsjednut masonerijom’, to znači da je imao iracionalan stav, što nije istina. On je bio, na temelju činjenica i očitih postupaka i planova protiv Crkve, realni analitičar ideologije, a nazvati to ‘opsjednućem’ posve je krivo… Vaša studija ostavlja dojam da je sada važna tema odnos Nadbiskupa Stepinca, u kontekstu svoga vremena, prema masonima.“

Nadbiskup Kuharić živio je svetim životom, ali je iz ovih stilizacija očito bio neupućen u problematiku masonstva. Mužić mu je odgovorio pismom iz Splita dana 19. X. 1998. godine ovako:

„Poštovani gospodine Kardinale,
Velika Vam hvala na Vašem pismu od 12. listopada 1998… Iz moga teksta očito je da je tezu kako je Stepinac bio ‘opsjednut masonstvom’ prvi napisao (Ljubo) Boban, a da je danas zastupa Feral. Ja sam tu tezu izričito odbacio tvrdeći da je on u odnosu na problematiku masonstva bio realan i u tom smislu sam uputio na moju knjigu Masonstvo u Hrvata u kojoj je to detaljno obrazloženo… Što se tiče aktualnog masonstva, konkretno u nas, sigurno je da Tuđman nije mason. Što se tiče ostalih političkih prvaka, a posebno hadezeovaca – ‘zna se’. To zapravo svi znaju osim hrvatskih biskupa. Oni će shvatiti situaciju tek kad Tuđman ode sa političke scene… Stepinac je bio u odnosu na masonstvo savršeno u pravu, a ono je danas aktualnije nego ikada u povijesti, posebno u Hrvata.“

Gornji tekst je izvadak iz Zbornika radova Vojska Bezgrešne i masonerija urednika fra Josipa Blaževića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige vrijedi isključivo za portal hkm.hr. Više o knjizi možete saznati na veritas.hr ili ju naručiti na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili na broj telefona 01/ 3777-125.

MISIJA / HKM

https://hkm.hr/duhovnost/n

 

IVAN MUŽIĆ, Masoni u Hrvatskoj 1918-1967, {Dokumenti iz tajnih arhiva
Udb-e), OrbLs, Split, 1993., 296 sir.

Ivan Mužić, publicist poznat po svojim radovima o hrvatskoj prošlosti koje je napisao
tijekom posljednjih deset godina, objavio je prošle godine zanimljivo djelo pod naslovom
»Masoni u Hrvatskoj 1918-1967«. Podnaslov knjige. Dokumenti iz tajnih arhiva Udb-e,
govori nam da se u ovoj knjizi mogu naći dosad nepoznati dokumenti o slobodnom
zidarstvu na području dviju bivših Jugoslavija. Mužić je u ovoj knjizi objavio sljedeće
dokumente: Izvještaj prof. dr. Milana Ivšića, redovitog profesora Ekonomsko-komercijalne
visoke škole, poglavniku dr. Anti Paveliću o masonstvu u Hrvatskoj 1918.-1941.,
razne izvještaje Udb-e o masonima u Dubrovniku, Karlovcu, Osijeku, Rijeci, Splitu i
Zagrebu iz 1957., koji govore o poslijeratnom masonstvu kod nas, zatim elaborat Udb-e u
21agrebu od 23. siječnja 1958. pod naslovom Nastanak i razvoj masonstva u svijetu i kod
nas, koji sadržava popis živih masona te masona koji su se iselili iz Hrvatske, Informaciju
Službe državne sigurnosti u Zagrebu iz 1967. o nekim masonskim aktivnostima, te na kraju
elaborat Udb-e u Beogradu iz 1957. o masonstvu u Srbiji i nekim vezama s hrvatskim
masonima. Autor je napomenuo da u ovaj izbor nisu uvršteni materijali koji se odnose na
inozemstvo, rotare i podaci o privatnom životu pojedinih masona i članova njihovih obitelji,
kao ni podaci o hrvatskim masonima koji su članovi loža izvan Hrvatske.
U predgovoru knjige Mužić je iznio mišljenje kako je na temelju dugogodišnjeg
proučavanja hrvatske političke povijesti zaključio da se stvaranje Jugoslavije i zbivanja u
njoj između dva rata ne mogu razumjeti bez utjecaja masona, te da se taj čimbenik gotovo
i ne spominje u historiografiji. Njegovo je iskustvo istraživača masonske problematike da
je to postala tabu tema, a zanimljivo zvuči njegovo mišljenje kako kod nekih osoba koje su
bile u kontaktu s predratnim masonima postoji pravi strah od masona. Mužić je opširnije
opisao i probleme s kojima se susretao kod pokušaja tiskanja knjige »Masonstvo u Hrvata«,
te je istaknuo kako je najzaslužnija osoba što je ta knjiga uopće tiskana bio nadbiskup
splitski, dr. Frane Franić, koji je dopustio da se knjiga tiska u bibilioteci Crkva u svijetu. Po
Mužićevim riječima, nadbiskup Franić najzaslužniji je što se nije ostvario plan velikosrpskog
masonstva o stvaranju hrvatske Katoličke crkve nezavisne od Rima u vrijeme kad je u
Hrvatskoj uhapšen kardinal Stepinac. Tražeći odgovor na pitanje zašto je nastala snažna
negativna reakcija na pojavu njegove knjige »Masonstvo u Hrvata« 1983. godine, autor
iznosi mišljenje da se to dogodilo zato što je masonstvo odigralo važnu ulogu u stvaranju
Jugoslavije 1918., ali je to isto masonstvo svojom jugounitarističkom, a u biti velikosrpskom
politikom pridonijelo slomu vlastite državne tvorevine.
No, Mužić ističe da nisu samo masoni vjerovali kako su Hrvati pleme jednoga
troimenog jugoslavenskog naroda, već da su tako smatrali i neki poznati političari-katolici.
Besmisleno je, po autoru, zbog te zablude, koje nisu dijelili samo masoni, od masonstva u
Hrvata stvarati tabu-temu. Prešućivanje bilo čijih političkih zabluda znači slaganje s
mogućnošću da se one mogu ponoviti, kaže Mužić. On je istaknuo kako je u obnavljanju
Velike lože Jugoslavija vidio velikosrpsko masonstvo, te napomenuo kako je Zoran D.
363
OCJENE I PRIKAZI God. 26, br. 2, 363-401 (1994)
Nenezić, veliki majstor novoosnovane Velike lože Jugoslavija, zapravo napredovao do
majstorskog stupnja medu masonima po ubrzanom tečaju u Njemačkoj, što je dosta
nerazumljivo s obzirom na to daje broj stupnjeva, hijerarhijski gledano, barem 33.
Mužić se osvrnuo i na pisanje katoličke strane, pa navodi zanimljiv članak u časopisu
Mi iz ožujka 1992., u kojem je pater Tonči Trstenjak rekao kako su se u travnju 1991. u
Parizu masonski šefovi dogovorili da treba osvojiti vlast u bivšim komunističkim zemljama,
a mogu se osloniti samo na socijaliste, a nikako na demokršćane. Iste godine sastali su se
u Beču u srpnju predstavnici socijalističke internacionale i masonerije i odlučili su da se
spriječi raspad Jugoslavije. Slovenci su, kao i Hrvati, izabrali nove, demokratske vlade, pa
je jedini oslonac ovom planu očuvanja Jugoslavije viđen u srpskim socijalistima. Kad je
Hrvatska napadnuta, sve vrijeme rata europski su socijalisti govorili da tobože ne znaju tko
je napadač, a tko napadnuti. Po Mužiću, ovi događaji oko suradnje masonerije i socijalista
u europskim zemljama mogu se povezati i s priznanjem Hrvatske od strane Vatikana.
Mužić upućuje i na dva autora čiji su stavovi o masoneriji i njezinoj odgovornosti za rat u
Hrvatskoj oprečni: biskup Badurina je u intervju tjedniku Globus 4. listopada 1991. iznio
mišljenje o masonskoj upletenosti u rat protiv Hrvatske, dok je Živko Kustić u istom
časopisu od 18. listopada 1991. rekao da se treba izbjeći nova podjela među Hrvatima po
pitanju masonstva, nego, ako ima Hrvata masona, treba nastojati da i oni rade za Hrvatsku
kao svoju domovinu i državu.
Poslije ovih intervjua dvojice istaknutih predstavnika Crkve jedno vrijeme je vladala
šutnja o masonstvu u Hrvatskoj, pa su i mediji i Crkva tu temu zaobilazili kako se ne bi
naškodilo Hrvatskoj na međunarodnom planu, šutnju je prekinuo Radio-Vatikan 15.
siječnja 1992. emisijom u kojoj je međunarodno masonstvo optuženo kao sukrivac za
stradanja u Hrvatskoj. S druge strane, i u Hrvatskoj su se pojavljili tekstovi koji su naglašavali
masoneriju kao glavnu političku silu svijeta koja vodi protuhrvatsku politiku. Mužić
je napomenuo da je 1992. oformljena loža Illyria, koja je okupila nekolicinu hrvatskih
masona iz Graza i Beča, te su se odmah uključili u rad za pomoć Hrvatskoj.
U svezi s različitim pristupima fenomenu masonstva Mužić navodi i nekoliko članaka
u nekim katoličkim časopisima u Hrvatskoj, u kojima se masonstvu pripisuje čak metafizičke
dimenzije, a masonstvo se tretira kao ono koje je odgovorno za projekt novog
svjetskog poretka, koji je Sotonino djelo, zamišljeno i na propast hrvatskog naroda. Mužić
upućuje i na članak koji je iznio pretpostavku o infiltraciji masona u samu Katoličku crkvu
kako bi je lako iskoristili za širenje svojih ciljeva. Ocjenjujući ovakve tekstove. Mužić je
zaključio da se taj pesimističan ton može objasniti time što ne postoji nade da bi hrvatski
masoni, koji su malobrojni, mogli utjecati na promjenu masonske politike prema Hrvatskoj,
i jer postoji dvojba da masoni u malim narodima, kao što je hrvatski, mogu voditi
posebnu politiku koja bi bila u protivnosti sa stajalištem masonske hijerarhije u svijetu. Iz
svega iznesenog vidljivo je da je problem djelovanja masonerije na našim prostorima
potrebno detaljnije proučiti pa je i pojava Mužićeve knjige, u kojoj možemo pročitati dosad
nepoznate dokumente, vrijedan prilog daljnjem istraživanju ove problematike.
Zlatko Kudelić
364


Fra Mario Knezović: O masoneriji i masonima
22. veljače 2020.

Nakon što je otkriveno da je sada već bivši glavni državni odvjetnik RH, Dražen Jelinić, član masonske lože u Zagrebu i lavine reakcija u medijima, o ovoj temi putem YouTube kanala Agape RTV oglasio se i hercegovački franjevac i komunikolog, dr. sc fra Mario Knezović, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

-Vidjeli ste što se dogodilo kada se dirnulo u leglo gujinje. Razotkrila se, javno barem, masonska loža – Slobodni zidari u našoj domovini. Počele su padati glave, konačno, jer su upravo ti koji su članovi masonskih loža radili, ne samo o glavama, nego i o sudbinama mnogih u društvu, rekao je Knezović dodavši da je, nakon što se razotkrila masonska afera, zanimljivo da se ponovno sve želi preokrenuti u napade na Crkvu, rekao je Knezović.

Fra Mario drži da je početak razotkrivanja masona početak razotkrivanja istine u hrvatskom društvu.

-Dosada su mnogi mislili da je Hrvatska samo talac međunarodnih politika i medijskih grupacija, a zapravo barem u javnosti, saznajemo da je talac masonskih loža. Razotkrivanje je započelo, istina mora doći na vidjelo –kaže evanđelist Luka – ono što je skriveno, to će doći na vidjelo, kaže Knezović pojašnjavajući da je članstvo u masonskim udruženjima nespojivo s naukom Katoličke crkve.

Fra Mario ističe da su masoni postali „žrtve“ svojih vlastitih članova. Napomenuo je da je Katolička crkva preko dvanaest papa od Klementa XXII. pa do Ivana Pavla II. u 23 navrata osudila masonsko djelovanje i članstvo u tim društvima.

„Papa Benedikt XVI. je rekao da je članstvo u Masonima težak grijeh i da takvi ne mogu na Svetu Pričest. Vrlo je zanimljivo kako sad neki, nakon što su razotkriveni Masoni, to koriste za napade na Crkvu. Takvi nikako da shvate da Crkva vrši javno svoju službu, da njezini članovi javno izriču zavjete i bivaju javno ređeni“, rekao je Knezović postavivši pitanje:

-Postavlja se pitanje: Ako je u Masonskim ložama sve transparentno zašto ne pozovu goste na svoje obrede, zašto je zabranjeno novinarima sudjelovati, zašto nema medija? Jasno je da su Masonske lože mjesto gdje počinje korupcija, nepotizam i kadrovsko pogodovanje. U tim ložama se interesno kadrovira za najviše funkcije. Ako su transparentni neka objasne što je to Vječni istok i tko je njihov Bog?, pita se komunikolog Knezović.

On pojašnjava da je problem što se preko takvih organizacija želi dirigirati procesima u društvu.

„Nikakav problem nije što čovjek osobno želi biti, problem je što se želi tajno djelovati, dirigirati procesima, sputavati mnoge koji bi na društvenoj ljestvici došli daleko, ali ukoliko nisu članovi tih i takvih društava, uspjeha nema, kaže fra Mario Knezović./R. I./HMS/

 

Davor Dijanović:  O onima koji drmaju svjetskom politikom «Otkrivena tajna masona»
HT, 10.05.2011.

Prošloga je mjeseca u nakladi novoutemeljene nakladničke kuće «Benedikta» objavljen prijevod knjige čileanskog kardinala i sluge Božjega Santiaga Josea Marie Cara y Rodrigueza (1866.-1958.) «Otkrivena tajna masona». Knjigu je s engleskog jezika prevela Neđeljka Batinović, prevoditeljica bez čijeg bi prevoditeljskog rada hrvatsko čitateljstvo bilo uskraćeno za kvalitetne prijevode mnogih intrigantnih knjiga, u koje se nesumnjivo ubraja i ova. Knjiga je podijeljena na šest dijelova, odnosno na dvadeset i tri poglavlja. Posebno vrijedan dodatak knjizi je (uopće prvi) prijevod na hrvatski jezik enciklike «Ljudski rod» («Humanum genus») Pape Lava XIII., kojom je od strane Katoličke crkve bilo oštro osuđeno masonstvo i njegovo djelovanje (fragmente te enciklike mogli smo do sada pročitati jedino u knjizi «O sekti masona» koju je uredio Ivan Mužić).

Na samome početku knjige autor nas upoznaje sa strukturom masonskih udruženja. Dostojanstvenike u masonskim ložama biraju članovi, no imenovanje u više stupnjeve – iako su masoni uvjereni da napreduju svojim vlastitim angažmanom – dolazi isključivo odozgo. Pritom svaki stupanj nešto taji od stupnja koji mu neposredno prethodi. Iako se obredi u pojedinim masonskim ložama ponešto razlikuju, masonski je nauk svudje na svijetu isti. Mason Albert Mackey, autor niza knjiga i članaka o masoneriji, piše da je «običaj diskrecije i tajnovitosti sama srž masonstva. (...) Vrline tajnovitosti i šutnje, koje su sama srž masonskoga karaktera, primjenjuju se ne samo prema onima koji ne pripadaju Redu nego i prema samoj braći iz nižih stupnjeva, i to na takav način da oni, zapravo, ne potrude li se izvan lože saznati što, zapravo, ta organizacija jest, znaju tek nešto malo više od nas”. Većina članova masonskog reda uvjerena je kako je riječ o organizaciji osnovanoj radi dobrotvornog rada ili radi međusobnog pomaganja u financijskim poslovima. No, to je samo krinka radi privlačenja novih članova, jer - kako stoji u Manifestu Velike lože Njemačke iz 1924. -:”Prva tajna Reda jest njegov cilj, jer svijet nije dovoljno čvrst da podupre njegovu objavu”. Cilj je poznat samo okultistima na samome vrhu masonske hijerarhije, a njegovo ostvarenje podrazumijeva uništenje svih mu prepreka, među kojima posebice: Katoličke crkve, obitelji i privatnog vlasništva.

Kao što je već spomenuto, radi privlačenja novih članova masonske se lože nastoje prikazati kao dobrotvorna ili interesna udruženja. A kako bi se kod potencijalnih članova uklonio strah, uvjerava ih se da slobodno zidarstvo nije povezano ni s politikom ni s religijom, te da ne napada niti jednu religiju, a posebno ne kršćanstvo. Jedan od vrhunskih masona i okultista, osnivač Iluminata Adam Weishaupt, dao je u tom smislu sljedeću preporuku:» Ako postoji čovjek velikog ugleda koji je stekao zbog svojih vrlina, neka se pojavi vjerovanje da je jedan od nas». Pritom napominje kako je članove potrebno posebno regrutirati među učiteljima, sveučilišnim profesorima, pa čak i predavačima u sjemeništima. Dakle, među onima koji odgajaju mladež.

Obredno primanje (inicijacija) postoji za svaki stupanj i ispunjeno je mnogim simbolima. Sami obredi često imaju grotesktan i promatračima izvana tragikomičan sadržaj, no s obzirom da se već stoljećima ne mijenjaju posve je jasno da za same članove loža imaju veliku važnost. Najvažniji masonski simboli su: trokut (koji predstavlja «velikog arhitekta svemira» ili masonsko trojstvo, odnosno prirodu i njezina tri kraljevstva – mineralno biljno i životinjsko), sunce (bog kojega masoni štuju, jednako kao i gnostici i manihejci), plamteća zvijezda (simbol vrhovnoga velikog meštra) i kvadrat i kompas (koji označavaju pravičnost i jednakost). U masonskim se obredima rabi i kršćanska Biblija i križ. Međutim, riječ je zapravo o jednoj protukršćanskoj, sinkretističkoj uporabi, koja ne uključuje samo Bibliju, nego i Kuran, Vede i druge svete knjige, čime se žele pokazati da su za masonstvo sve religije iste.

Posebno važan dio knjige je onaj koji problematizira odnos masonerije i katoličanstva. Iako većina članova Reda smatra kako je riječ o društvu koje se ne zanima religijskim pitanjima, istina je posve drukčija. Masonerija ne samo da se bavi katoličanstvom, nego ga želi uništiti. U biltenu Velikog orijenta Francuske iz 1885. tako možemo pročitati:” Što se tiče katoličanstva, mi ga masoni moramo progoniti sve do njegova potpunog uništenja”. “Borba koja se vodi između katoličanstva i slobodnih zidara jest borba do smrti, bez primirja ili milosrđa”, stoji u drugome dokumentu. Kako bi se pokazao prijezir prema kršćanstvu, u nekim se ložama 30. stupnja novaka tjera da gazi križ, pri čemu mu se govore ove riječi:” Zgazi ovu sliku praznovjerja, slomi je”. Da bi se djelotvornije borilo protiv katoličanstva, slobodno zidarstvo je izmislilo razliku između klerikalizma i katoličanstva, ističući da tobože poštuje katoličanstvo, te da se bori isključivo protiv klerikalizma, odnosno protiv miješanja svećenstva u politiku. No, da je riječ o perfidnoj laži, usmjerenoj na uništenje katoličanstva, priznao je sam jedan mason kad je rekao:” Istina je da su klerikalizam i rimokatoličanstvo u osnovi jedno te isto, no pokušamo li cijelo zdanje uništiti jednim udarcem, preuzet ćemo golemu zadaću čije dovršenje današnji naraštaji neće doživjeti”. Iako na svakome koraku propovijeda snošljivost, masonstvo je, kako vidimo, sotonski nesnošljivo društvo.

Što se tiče masonske religije, na prva tri stupnja štuje se tzv. «veliki arhitekt svemira». Mnogi članovi pod «velikim arhitektom svemira» podrazumijevaju kršćanskog Boga, no zapravo je riječ o simboličkom imenu kojim se prikriva pravo božanstvo masona. U drugoj se fazi štuje «priroda», odnosno kad se ideja o «velikom arhitektu» prevodi u pojam «bog-priroda», sveopće počelo stvari, kao što su to zamislili materijalisti, panteisti ili teozofi. Međutim, stvarno božanstvo kojemu se masoni – pri čemu mislimo na masone na visokim stupnjevima, koji su upućeni u sve tajne masonstva - u mnogim ložama klanjaju je zapravo sotona, lucifer. Pri obrednom primanju u 25. stupanj (vitez mjedene zmije) štuje se paklena zmija, neprijatelj Adonaja (Krista), prijatelj ljudi, koja će pobjedonosno vratiti ljude u Rajski vrt. Na 20. stupnju predsjednik kaže novaku:» U sveto Luciferovo ime, odbaci opskurnost». «Moramo zgaziti sve što je nečasno, no, nije klerkalizam nečastan, nečastan je upravo Bog», stoji u govoru jednoga masona.

Da je masonerija duboko impregnirana u (međunarodnu) politiku, suvišno je i napominjati. Kako navodi autor, masonerija ne stoji samo iza Francuske revolucije (mnogi su je masoni otvoreno nazvali svojim djelom, a financirana je iz Engleske, zemlje u kojoj je masonstvo i nastalo), koja je postavila temelje kasnije masonske prevlasti, nego i iza svih kasnijih većih revolucija (uključujući i krvavu Oktobarsku revoluciju koja je uništila carizam, kojega je masonerija označila jednim od svojih najvećih neprijatelja), pobuna i ratova (uključujući i oba svjetska rata), koje je masonerija pokretala preko svojih agitatora i plaćenika, u namjeri da ostvari svoj konačni cilj – porobljavanje cijeloga svijeta. Upute za političko djelovanje dao je već spomenuti Weishaupt:» Svugdje potaknuti jedinstven duh koji će k istom cilju, u najdubljoj tišini, no uza svu moguću aktivnost, usmjeriti sve ljude raštrkane po kugli zemaljskoj. Ovaj problem treba riješiti čak i s onim državnim politikama koje nadziru tajna društva. Jednom kad se, s pomoću tijesne zajednice i svih njezinih članova, uspostavi prevlast, neka sila slijedi nevidljivo carstvo – ruke onih koji se opiru vežite, te bez odlaganja podjarmite zlo. Svećenici i prinčevi opiru se našemu velikom planu. Nužno je protiv svjetskih sila udružiti legiju neumornih ljudi... No, sve to treba učiniti potiho. Naša braća moraju pomagati jedni drugima, moraju pomagati dobrim ljudima koji su potlačeni te se, za dobro Reda, moraju potruditi osvojiti sve položaje moći». Kardinal Rodriguez, pišući iz perspektive svojega vremena kad je masonski utjecaj još bio neusporedivo manji nego danas, primjećuje:»Pljačka crkvene imovine, razdvajanje Crkve i Države, istjerivanje vjerskih redova i kongregacija, zakoni o građanskom braku i razvodu, obvezne laičke škole, zabrana ili ograničavanje javnog štovanja, itd., sve su to dijelovi masonskoga plana koji će se smatrati dovršenim kad god i gdje god ga slobodni zidari budu mogli provesti ili će ga, ondje gdje to ne bude moguće, predlagati i isticati kao ideal». Vidimo, dakle, kako su mnoge stvari koje se danas uzimaju pod normalne još pred sedamdesetak ili više godina bile tek u svojim začetcima. Masonski su planovi dugoročni i neumoljivo se provode.

Kako bi privukli naivne članove, masoni su kao svoje ideale istaknuli još iz vremena masonske Francuske revolucije poznate ideale:»sloboda, jednakost, bratstvo». U masonskoj terminologiji, međutim, sloboda nije ništa drugo nego sinonim za anarhiju, odnosno za slobodu od svih autoriteta – Boga, kralja, Crkve, roditelja, bračnog druga itd. Vežući slobodu na svoj barjak, masonerija istovremeno svoje članove pretvara u obične marionete bez vlastitog mišljenja. Pri obrednom primanju u jednu masonsku ložu tako se izgovaraju sljedeće riječi:» Zaklinjem se na vječnu šutnju, nepokolebljivu odanost i poslušnost svim pretpostavljenima, kao i statutima Reda, a potpuno se odričem vlastitih mišljenja i vlastitih prosudaba». O masonskoj pak jednakosti najbolje govori sam masonski ustroj. Nema, naime, niti jednoga društva, kao što je ono masonsko, gdje su prisutne tolike razlike među članovima. Članovi nižih stupnjeva nisu ništa drugo nego igračke viših stupnjeva. U biti, većina masona su samo marionete okultističkoga vrha koji se prema ostalim članovima odnosi kao čovjek prema limunu:»Snažno ih se pritišće i, kada više nemaju soka, bivaju odbačeni». Slučaj bivšeg nam premijera eklatantan je primjer...

Masonska metodologija i praksa svodi se na makevijalističko načelo «cilj opravdava sredstvo». Vođa Iluminata Weishaupt tako je rekao:»Upamti da cilj opravdava sredstvo i da diskretna osoba mora za dobro uporabiti sve ono što zla osoba koristi u zle svrhe. Ono što smo uporabili... nije ništa više doli sveta prevara». Mason Reuner, koji je izišao iz Iluminata nakon što je shvatio načela po kojima djeluju, o tome kaže:» Od svih odvratnih načela Iluminata najodvratnije je, po mome mišljenju, načelo prema kojemu cilj opravdava sredstvo. Prema tome moralu i u skladu s njegovom vjernom primjenom, dovoljno je oklevetati čovjeka dobre naravi samo zato što bi on jednoga dana mogao smetati planovima Reda. Oni će se urotiti da bi ga skinuli s položaja, ubit će nekog, ukratko, učinit će sve ono što vodi njihovu najvećem cilju». Da u ostvarivanju svojih paklenih planova masoni doista nisu birali sredstva najbolji je svjedok sama povijest. Od masonske su ruke tako redom ubijeni: car Leopold II, austrijski kancelar grof Sturgkh, ruski car Petar I., francuski kralj Luj XVI., austro-ugarski prijestolonasljednik Ferdinand, meksički car i brat hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa Maksimilijan, talijanski kralj Umberto I. itd itd. Popis pak pokušaja ubojstava, ratova, revolucija, građanskih ratova i pobuna koje su inicirali masoni, prelazio bi okvire ovoga prikaza. Osim ubojstvima i brutalnom silom, masoni se, dakako, služe i suptilnijim metodama kao što su laž, kleveta, obmana, podmićivanje i sl. Francuski autor Paul Copin-Albancelli ovako opisuje masonsku metodologiju:» Neka se razumije da mason od dana obrednog primanja u red svuda oko sebe pronosi snagu djelovanja koja se neprekidno provodi nad njegovim duhom. Masoni ponavljaju ono što su čuli od propovjednika okultnih sila. Novinar u svojim člancima, izdavač u svojim tekstovima, dramatičar u svojim predstavama, pjevač u svojim pjesmama, pornograf u svojim sramotnim produkcijama, profesor u svojim predavanjima, instruktor na svojim satovima, svi oni na razne načine šire učenja koja su primili i ideje kojima su prožeti». Riječ je, dakle, o jednome dobro uvježbanom orkestru, gdje se vrlo često ne može vidjeti tko je dirigent, jer se on skriva od očiju javnosti. Novi svjetski pokredak gradi se kroz naizgled nepovezane osobe, ideje i planove. Mediji su, razumije se, moćno sredstvo masonskoga djelovanja:» (...) A kako se nastoje koristiti tiskom, objavljuju ideje za koje žele da se prošire, osjećaje koje žele potaknuti u ljudima. Odmah počinju stizati brzojavi iz svih dijelova zemlje, u kojima se izražava mišljenje što su ga umjetno formulirali oni koji upravljaju tom zavjerom. A budući da ostala javnost nema pojma o postojanju zavjere, masoni ne dopuštaju da se čuje glas naroda. Na taj način jedini glas koji se čuje i jedino mišljenje kojemu je dopušteno izraziti se jest mišljenje koje Veliki orijent želi da bude izraženo, i tako imate kao čarolijom oblikovano javno mišljenje, vjerojatno potpuno suprotno onome što misli većina stanovništva».

Premijer Velike Britanije Benjamin Disraeli 1876. ovim je riječima opisao tko vlada svijetom:» Vlade ovoga stoljeća ne samo da moraju surađivati s vladama, carevima, kraljevima i ministrima nego i s tajnim društvima, koja mogu, u posljednjem trenu, ponišiti njihove zapovijedi, jer svuda imaju svoje beskrupulozne predstavnike koji huškaju na atentate, a spremni su, ako je to potrebno, i ubiti».

Govoreći o podrijetlu masona, ukratko se može reći da je ono u sebi «objedinilo sva učenja koja je kršćanstvo odbacilo kao besmislicu ili osudilo kao suprotno Božjoj riječi, kao i sve što je ljudski razum, prepušten sam sebi, izmislio u svojoj nemoći ili zbog svoje sklonosti prema udovoljavanju hirovima ljudskog srca». « (...) Religijski i filozofski nauk što ga obnavlja i prenosi slobodno zidarstvo je zapravo falički nauk drevnih misterija Indije, Francuske, Grčke, Rimljana i druida, te, poslije pojave kršćanstva nauk gnostika, manihejaca, albinžana, valdenza i drugih sličnih sekta, zatim templara, filozofa vatre, alkemičara ili rosenkrauzera». Masonstvo ako i ne stoji izravno iza nekih ideja, vjerovanja ili politika kao njihov tvorac, podupirat će ih ako su usmjerene protiv kršćanstva, obitelji ili države.

Međunarodni protumasonski kongres u Trentu donio je jedanaest zaključaka u svezi s djelovanjem masonerije. Oni u kratkim crtama vrlo dobro opisuju sve što je bitno glede masonerije i njezina djelovanja, stoga ih ovdje navodimo u cjelosti:

1. «Slobodno je zidarstvo vjerska i manihejska sekta, a krajnja riječ njegovih tajna i misterija jest kult Lucifera ili Sotone, koji se štuje u pozadini loža kao 'dobri bog', suprotan Bogu katolika, kojega bogohulnici upućeni u te tajne nazivaju 'zlim bogom'.

2. Demon koji nadahnjuje njihove sekte, znajući da ga većina ljudi neće nikada štovati, pokušava, s pomoću masonstva, u duše ubaciti sjeme naturalizma koji štovanje 'boga' vidi u posvemašnjem osamostaljenju čovjeka.

3. Da bi u svijet usadilo taj nevjernički naturalizam, masoni nastoje ljude naviknuti na to da sve vjere smatraju jednakima, odnosno da jedinu pravu vjeru izjednače s krivim vjerama i da, preko tiska i bezbožnih škola, katoličko okruženje zamijene masonskim.

4. Posebna metoda kojom se slobodni zidari služe da unište dušu fanatika koji se priklanjaju natprirodnom, ali još uvijek nedovoljno pripremljeni za luciferijansko manihejstvo, jest pobuđivati ih dok se posve ne predaju nastranom spiritizmu.

5. Slobodno zidarstvo jest i politička sekta, koja nastoji ovladati svim vladama i učiniti ih slijepim sredstvima svojih nastranih djelovanja, čime pokušava svuda posijati sijeme revolucije.

6. Cilj slobodnog zidarstva jest, poticanjem revolucija u svim dijelovima svijeta, uspostaviti sveopću republiku, temeljeći je na pobuni protiv Božanskog suvereniteta, na uništenju lokalnih sloboda i prava, ukidanju granica i izokretanju domoljubnih osjećaja koji su, uz ljubav prema Bogu, čovječanstvo potaknuli na najljepša djela, najplemenitije žrtve i najherojskija odricanja.

7.Slobodno zidarstvo nastavlja svoju borbu protiv Crkve, uvodeći u kršćanske zemlje zakonodavstvo protivno kršćanstvu.

8. Slobodno zidarstvo neposredno je odgovorno za pojavu suvremenog socijalizma, jer vlastitim idealom društvene sreće pokušava nadomjestiti kršćanski ideal. Također je, tobožnjom jednakošću svih ljudi, pokušalo nadomjestiti kršćanski društveni poredak, upravljan pravdom i ublažavan milosrđem. Zbog masonstva ljudi zaboravljaju da će u budućem životu svatko biti nagrađen u skladu sa svojim djelima i uči ih da se sreća može pronaći samo u materijalnim ovozemaljskim užicima te da svi imaju strogo pravo na jednak dio te sreće.

9. Masonstvo je dobročinstvo protivno kršćanskom milosrđu i predstavlja, zapravo, samo prirodnu ljubav nekih ljudi prema drugima, ali ne može biti veza između Boga i čovječanstva. A, povrh toga, masonsko se dobročinstvo primjenjuje samo među njima samima i vrlo često na štetu civilnog društva.

10. Da bi nepopravljivo razorilo obitelj, slobodno zidarstvo pokušava izopačiti žene, ne samo time što im je dopustilo ulazak u lože, za što je uvijek bilo prikladnih kandidatkinja, nego i zato što je u duši pokreta nazvanog 'feminizam' ili 'emancipacija (osamostaljenje) žena' suđeno da zbog uzaludne želje za potpuno nedostižnom reformom u obitelji unese nemir i nesklad.

11. Da bi ljude naviknuli na to da zanemaruju Crkvu, ta sekta u društvenom životu nastoji potisnuti vjerske svečanosti i dane predane posvećivanju duša i fizičkom odmoru, i nadomjesititi ih isključivo građanskim festivalima».

Od vremena objavljivanja knjige nabiskupa Rodrigueza pa do danas proteklo je dosta vremena. Prvi svjetski rat, kojeg je preko Srbije – kao britanskog igrača na Balkanu - izazvala svjetska masonerija, doveo je do tektonskih poremećaja u geopolitičkoj arhitekturi Europe i svijeta. S karte svijeta nestala su četiri velika carstva – od toga tri kršćanska: Austro-ugarsko, Njemačko, Rusko i Osmansko, uz istodobno širenje komunizma – kao masonskog proizvoda - na Rusiju. Te su promjene znatno ojačale moć masonerije, smanjivši istodobno moć njezinih protivnika. Knjiga nije, dakako, obuhvatila niti Drugi svjetski rat, kao niti sve ono što se je u međunarodnim (geo)političkim odnosima dogodilo poslije toga rata, koji je do kraja učvrstio masonsku moć diljem kugle zemaljske. Izuzevši Iran i djelomično Rusiju, masonerija – kojoj je središte i dalje, dakako, u Londonu - danas kontrolira gotovo cijeli svijet. Metode kojima se služi ponešto su se izmijenile i prilagodile novim okolnostima. Osim brutalnom silom – kakva se koristi u ratovima za naftu – masonerija danas narode pokorava prvenstveno putem medija, koji su gotovo svi u njezinim rukama ili pak rukama njezinih slugu, putem financija i banaka, kao i putem industrije zabave koja dovodi do opće debilizacije stanovništva. Putem medija i svojih plaćeničkih novinara – koji su ništa do «korisne budale» u njezinim pandžama - masonerija sve svoje protivnike, a posebice one koji raskrinkavaju njezino djelovanje, ismijava kao «teoretičare zavjere» ili ih etiketara kao fašiste ili umobolne osobe. Riječ je strategiji koja se je pokazala izuzetno djelotovornom, jer će se većina ljudi na sami spomen riječi «masonerija» ili «zavjera» smijati i odmahivati rukom, govoreći da su to «teorije zavjere». Poseban su pak slučaj oni kompleksaši koji u televizijskim emisijama imaju potrebu bez da ih itko uopće i pita naglašavati kako zavjera ne postoji. Najveći je uspjeh đavla taj što je uvjerio ljude da ne postoji, rekao je Pjesnik. Osnovu današnjeg sustava medijske propagande – koja je ljude cijepila protiv uopće pomisli da bi zavjera mogla postojati - davne je 1925. formulirao američki stručnjak za javne odnose Edward Bernays u knjizi «Propaganda» kad je zapisao da je moguće «ustrojavati ljudske umove na način na koji vojska ustrojava jedinice». Umovi većine ljudi medijski su ustrojeni tako da odbijaju samu pomisao da zavjera postoji. Međutim, zavjera je ne samo životna realnost, nego i (kazneno)pravni pojam. Ratovi, ubojstva, pljačke, razbojništva... sve su to zavjere. Dakle, zavjera nesumnjivo postoji u stvarnome životu, a predmet spora može biti jedino to postoji li globalna zavjera. A da ona itekako postoji dokazuje ova vrlo vrijedna knjiga, čija je posebna vrijednost u tome što je masonsku zavjeru raskrinkala služeći se gotovo isključivo masonskom literaturom. Kasnija istraživanja autora kao što su Ralph Epperson, William Engdahl, John Coleman, odnosno u Hrvatskoj – Ivan Mužić, ili u novije vrijeme Mladen Ivezić, Mladen Lojkić, Davor Domazet Lošo, Emil Čić, Bogdan Malešević, Marko Francišković i dr. samo su potvrdila ono što piše u ovoj vrijednoj knjizi.

Zaključno govoreći, knjigu čileanskog kardinala trebao bi pročitati svatko koga zanima tko su to oni koji su Hrvatsku nasilno ugurali u monarhofašističku i komunističku Jugoslaviju, tko su oni koji su 1945. poklali hrvatski narod na Bleiburgu, tko su oni koji su Miloševiću dali zeleno svjetlo da devedesete uništi Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, tko su oni koji su mirno promatrali Vukovar, Škabrnju i Srebrenicu, tko su to oni koji su osudili hrvatske generale u Haagu, tko su oni koji putem svojih slugu i potrčkala vladaju Hrvatskom nakon smrti dr. Franje Tuđmana (kojemu su se masoni za stvaranje neželjene im samostalne Hrvatske osvetili dva puta: prvi put kad mu nisu došli na sprovod, a drugi put nedavnom presudom u Haagu, dok su s druge strane, razumije se, pohrlili na sprovod svjetskoga hohštaplera i zločinca Tita ), tko su to oni koji Hrvatsku ponovno guraju u nove Srbosfere i EU-sfere, tko su oni koji svaki dan u medijima kriminaliziraju hrvatske branitelje, Katoličku crkvu i obitelj. Od vremena masona Karla Marxa, koji je hrvatski narod nazvao šljamom kojeg je potrebno unišiti, pa sve do danas, ista sotonska sila pokušava uništiti katolički hrvatski narod. Knjiga čileanskog kardinala odlično raskrinava tu sotonsku, protukršćansku i protuhrvatsku silu.

Davor Dijanović

http://mail.hakave.org/kultura/osvrti-kultura/8318-zanimljiva-knjiga-o-onima-koji-drmaju-svjetskom-politikom.html


Nino Raspudić:  Kakva država takva i masonerija
Večernji list, 21. veljače 2020

Ta moćna, tajnovita, čvrsta organizacija, kako poučavaju brojni papinski dokumenti, veliki je neprijatelj kršćanstva, a svaki veliki neprijatelj je ako ništa drugo, respektabilan. Pa dobro, zar se i po pitanju tzv. “slobodnog zidarstva” moramo brukati pred svijetom?

U zrelim demokratskim društvima to su polutajna udruženja, u kojima vlada zavjet šutnje i gdje jedan mason ne izdaje drugoga. Po onome što se zna, imaju ozbiljne provjere potencijalnih kandidata, puno ozbiljnije nego primjerice Hrvatska za glavnog državnog odvjetnik. Vrlo su restriktivni, ne primaju žene, ovisnike o opijatima, sirotinju, one koji imaju problema sa zakonom, blebetala, neuravnotežene bilo koje vrste. Ta moćna, tajnovita, čvrsta organizacija, kako poučavaju brojni papinski dokumenti, veliki je neprijatelj kršćanstva, a svaki veliki neprijatelj je ako ništa drugo, respektabilan.

Kod nas wannabe masoni bez pravog certifikata prave interni časopis u kojem se naslikavaju kao za magazin sajma vjenčanica, a onda brat mason, urednik tog izdanja, preko noći s lijevog ode na pseudodesni portal u vlasništvu HNS-ovke. Tu je ekipa iz lijevo-liberalnog medijskog miljea očito zaključila kako je odličan poslovni potez proizvodnja medijskog šunda za intelektualno potkapacitirane desničare, a usput nije loše pomalo reketariti Velikog meštra lože sumnjive akreditacije. Kod nas se i “slobodni zidari” ponašaju kao bespravni graditelji, osnuj ložu pa će se kad-tad “legalizirati”, tj. priznati.

Ucijenjeni meštar Gabrić potom obleti pet televizija u jednom danu poput Macana u jeku izborne kampanje i na svima priča o tajnom bratstvu o kojem se inače ne govori, osim na televiziji. Potom Nacional “otkriva” da je među upregačenom braćom i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić. Ovaj to na koncu priznaje, jer nema druge, pa leti s funkcije na koju, da je bilo ozbiljne provjere, nikada ne bi ni došao. Ispada kako je kompromitirajuće za državnog odvjetnika RH to što je mason, a ne obrnuto, tj. da bi za svakog masona koji drži do sebe bilo kompromitirajuće biti državni odvjetnik RH nakon svega što su radili i što nisu radili.

Njegov prethodnik, Mladen Bajić dokumentirano je (depeše američke ambasade u Zagrebu objavljene na Wikileaksu 2011.), s ravnateljem USKOK-a Dinkom Cvitanom podnosio raporte veleposlanstvu strane zemlje o istragama koje vodi i pokazivao povjerljive dokumente – i nikom ništa. U SAD-u bi netko njegovog ranga da učini isti stvar završio na dugogodišnjoj robiji, u neka druga vremena i na električnoj stolici. U Hrvatskoj su se nakon svega, Bajić i Cvitan samo zarotirali, a Dražen Jelenić postao Cvitanov zamjenik. A sada znamo da je, kratko prije preuzimanja funkcije od Cvitana, Jelenić, valjda za svaki slučaj, stavio pregaču i prekrivene glave, s užetom oko vrata dao paralelnu prisegu u masonskoj loži.

Kakvi su im kriteriji prijema u to “ugledno društvo”, kad im član, štoviše i urednik časopisa Loža (što će im uopće časopis!) postane lik koji se potom odmetne i ucjenjuje braću masone objavljivanjem fotografija na desnom portalu kojeg posjeduju i uređuju ljevičari?

O čemu je riječ? Čini se, prije svega, o provincijalnom snobizmu. Tko će im nakon ovoga dati “svjetlo”, čemu su se nadali iz Francuske? To je kao da očekuješ kako ćeš dobiti franšizu za McDonald’s zato što prodaješ bajati burek ispred tarabe na kojoj si žutim flomasterom napisao “Mekdonalds”. Jad i čemer.

Kad je u Italiji 1981. provaljena masonska loža P2, otkrivena je paralelna struktura moći koju su činili ljudi iz vrha politike, vojske, tajnih službi, industrije, medija, kompletna država unutar države, u tajnosti, bez ikakve mogućnosti kontrole od strane građana.

Ovdje izgleda to nije slučaj. Svojom internom svađom članovi samoprovaljene lože zabavljaju javnost poput kakvog prljavog estradnog razvoda. Još samo fali, a to bi mogao biti hrvatski unikum, reality show “Loža” u kojoj bi ih iz dana u dan snimalo kako se kostimiraju, vrše obrede, izgrađuju se prema Velikom Arhitektu Svih Svjetova, ili “Supermason show” u kojem bi pokazivali slobodnozidarske talente. Zašto ne i “Postani mason”, kviz s pitanjima o sva 33 stupnja, na kojem kandidat koji odgovori na sva dobiva milijun i titulu Velikog Meštra. Audicije za prijem u masonsku ložu bi se organizirale pred kamerama, majke bi prijavljivale sinove, djevojka dečka.

Razočaran sam što se naše feministice ne oglašavaju zbog falocentrične činjenice da masonerija prima samo muškarce. No danas treba utvrditi je li to muškarac spolno (mora li imati odgovarajuće kromosome i organe) ili rodno?

Ako podržavaju znanost i prosvijećenost za razliku od katoličke zatucanosti, zašto ne bi priznali da se osoba koje je možda rođena kao žena može jednog dana početi rodno osjećati kao muškarac pa se odmah prijaviti za “Večeru za 5 u Loži” ili “Našu malu ložu”?

Jesu li tipovi koji su plaćali veliku upisninu i članarinu znali da klub još nije priznat? Kao neke visoke škole, poput one koja je dala stipendiju Bernardiću?
Dražen Jelenić Čeka se očitovanje Vlade Dražen Jelenić objasnio zašto je postao mason: To mi je imponiralo

Hoće li se uskoro proces učlanjivanja u masonsku ložu i napredovanje do 33 stupnja moći brže i jeftinije obaviti u susjednoj BiH? Odeš u Posušje i sredi ti čovjek za pola sata papire za Velikog meštra? Ili položiš 33 stupanj u Doboju pa nostrificiraš titulu?

Sav jad našeg državnog odvjetništva sažet je u Jelenićevoj izjavi kako mu je “imponiralo da je netko prepoznao moju stručnost, moj rad i profesionalno zalaganje”. To mu valjda dođe kao stručni ispit ili nagrada za životno djelo da se u kecelji s pozlaćenim štapom u ruci muva po kičastom pseudostaroegipatskom interijeru koji izgleda poput mramorom i mesingom nakićenog kafića iz 80-ih prošlog stoljeća u gluhoj provinciji.

Što bi rekla Greta Thunberg: Kako se usuđujete!?


2. travnja 1840. Emile Zola – Masonstvo je vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto!
Petar Horvatić , 2. travnja 2020.

„Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto, te svijet uvjeriti u (vlastito) idolopoklonstvo“, napisao je pokajnik Emile Zola, slavni pisac i Veliki meštar masonske lože.

Na današnji dan 2. travnja 1840. rodio se Emile Zola, poznati francuski romanopisac koji se smatra jednim od najvažnijih predstavnika naturalističke škole. Rođen je u obitelji od oca Talijana i majke Francuskinje.

Iako je u bogati svijet književnosti ušao kao romantičar pod utjecajem duha kraja 19. stoljeća, a to je oduševljenje i zamahu svim aspektima života, Zola razvija novi pravac tzv. eksperimentalnog romana i postaje prvi teoretičar naturalizma. Bio je poznat po tome što je svojim djelima izazivao razne polemike. Kroz život su ga optuživali za pretjerivanje, nemoral i nedostatak ukusa. Nisu ga napadali samo zbog navedenih razloga, bio je često optuživan zbog nehumanog opisa svojih likova.

Emile Zola je bio poznat po velikoj sklonosti koju je gajio prema radničkoj klasi. Tako se 1898. g. istaknuo u Dreyfussovoj aferi svojim čuvenim proglasom J’accuse (Optužujem) čime je navukao na sebe gnjev vlasti. Bio je osuđen na zatvor zbog čega je pobjegao u Englesku.

Među značajnijim Zolinim romanima nalaze se djela kao Trbuh Pariza (Le Ventre de Paris, 1873.), Jazbina (L’Assommoir, 1877.), Nana (1879.), Germinal (1885.), Čovjek-zvijer (La Bete Humaine, 1890.) i dr.

Emile Zola – mason koji se pokajao i objasnio ciljeve masonerije

Godine 1896. Emile Zola piše sljedeće pismo biskupu u kojem je objasnio svoju životnu promjenu, kao i namjere masonske lože kojoj je do tada pripadao:

“Ja, dolje potpisani, član Velike lože i ujedno viši svećenik i najviši majstor (nositelj višeg reda časti), osnivač reda slobodnih zidara i njegovih loža u Egiptu, pojašnjavam ovim dopisom da sam bio član sekte slobodnih zidara 30 godina i 20 godina majstor tog reda i na taj način imao dovoljno vremena za temeljno sagledavanje njegovih nazora i planova:

– Slobodni zidari smatraju sebe potpuno čistim filozofskim i liberalnim redom kojem je stalo do istine i napretka morala i koji teži znanosti, umjetnosti i dobročinstvu.
– On lažno prikazuje sigurnost i tolerantnost prema ostalim religijama, te da se na sastancima ne raspravlja o politici i religiji.
– Osim toga red obmanjuje javnost da slobodno zidarstvo nije religiozna sekta već hram pravde milosrđa i dobročinstva prema bližnjemu.

Posve suprotno tvrdim da slobodno zidarstvo nije ono za što se izdaje. Sve navedeno kao dobro u njihovim zakonima i ritualima lažno je. Sve su to same drske laži. Sve to pusto pretvaranje oko vrlina kao što su pravednost, dobročinstvo, milosrđe i ljubav jesu obmana kako u ložama tako i u srcima slobodnih zidara, čak su one njima potpuno strane – čast iznimkama – i ne prakticiraju ih. Istini nema mjesta u slobodnom zidarstvu; ona je braći lože potpuno strana. U redu slobodnih zidara caruje laž koja pred ničim ne preza. Pod prividnim plaštom istine gospodare tamo laž i zloba koje su lakomisleni i površni narod potpuno zarobile.

Stojim iza toga da je slobodno zidarstvo vjerska sekta čiji je cilj razoriti sve postojeće religije i sebe postaviti na njihovo mjesto te svijet uvjeriti u idolopoklonstvo.

Danas se iskreno kajem zbog toga što sam 30 godina živio u zabludi, ali priznajem u čemu sistem cijelog slobodnog zidarstva počiva i da sam šireći tu nauku zavodio ljude koji su me masovno slijedili. Nakon što me je Bog prosvijetlio svjestan sam svega lošeg što sam počinio.

Zbog toga se odričem slobodnog zidarstva priznajući pred Crkvom kajanje za moje stranputice.

Molim Boga za oproštenje za sve loše što sam uradio za mog pripadanja redu slobodnih zidara i molim nadpastira njegovu svetost papu Lea XIII. da mi oprosti i sve one koje sam na neki način zaveo.

Proces pokretanja ovakvog potpunog obraćenja i okretanja smjera života dogodio se nakon što je Zola slomio nogu i došao ismijati u jednu seosku crkvu „glupi i primitivni kršćanski narod koji se moli Bogu“. To je uzrokovalo tešku povredu da su liječnici razmišljali o amputaciji noge.

Na Badnjak te godine usnio je san u kojem je bio u onoj istoj crkvi, a svi prisutni su se radovali što su im noge zdrave, a on hoda pomoću štaka. U jednom trenutku pojavila se žena sa djetetom i naredila mu s prijekorom da ostavi štake i prohoda. Bila je to poruka i na tjelesnom i na duhovnom nivou, za potpuno Zolino ozdravljenje. Zolina žena je čula da je u snu počeo pjevati “Dominus vobiscum”, istu molitvu koju je čuo one kobne večeri u crkvi. Kada mu je žena to drugo jutra priopćila, osjetio je snažne trnce i toplinu u bolesnoj nozi, te je osjetio potrebu da stane na noge.

Noga je čudesno u trenutku ozdravila, a Zola je ustao.

Zola odmah nakon toga odlazi župniku i svjedoči mu o čudesnom ozdravljenju, ispovijeda se, piše pismo biskupu i nastavlja živjeti do smrti kao posvećeni katolik.

Izvor: narod.hr

https://www.vecernji.hr


Marin Miletić: Masonerija i masoni
Tko su masoni? kakva je to organizacija? zašto se Crkva toliko bori protiv masonerije? što pape govore o masonima? pogledajte ovaj vlog.
 https://youtu.be/LF_OiZjuxQ4
 
John Salza
Papa Leon XIII.: Strgnuli smo s lica masonstva krinku pod kojom se krilo i razotkrili ga u svoj njegovoj opakoj izobličenosti
U posljednje vrijeme se mogu pročitati razna mišljenja o tome što su masoni i kako Crkva na njih gleda. Dobro je da vjernici znaju koji je službeni stav Crkve o masonima kako ne bi potpali pod utjecaj onih koji o masonima, iz nekih svojih razloga, pišu drukčije. Uz dopuštenje izdavača, donosimo izvadak iz Verbumove knjige "Masonstvo bez maske" u kojoj autor, bivši visokopozicionirani američki mason John Salza, otkriva zaprepašćujuću istinu o onome što se zbiva unutar tajanstvenih masonskih loža.
https://hkm.hr/knjiga-za-tebe/john-salza

Dinko Dedić: Masonerija u Hrvatskoj, sama svoja karikatura

...Ako se danas više ne primjenjuje praksa rezanja vrata onima koji se ogriješe o masonska pravila, poput odavanja lozinke i znakova prepoznavanja, masonska zakletva sadrži stravične prijetnje, a ruka povučena ispod vrata, kako se to jasno vidi na fotografijama samo iz Hrvatske, simbolizira pristanak da se prekršitelju odrubi glava. Ta je praksa zabilježena više puta u Francuskoj 19. stoljeća.
Kada je ta organizacija stigla u Hrvatsku današnjeg vremena, da je do slova slijediti pravila, čitave hrpe masona bi završile prerezana grkljana, jer u zemlji u kojoj je sve korumpirano, pa i samo pravno tjelo namijenjeno suzbijanju korupcije USKOK i Državno odvjetništvo DORH, ni masonerija se ne može vinuti iznad društvenog standarda....

https://projektvelebit.com/masonerija

 
Popis svih poznatih masona u Hrvatskoj
https://www.dnevno.hr
 
Bože Vukušić: Glavni državni odvjetnici i zločinačka organizacija
 
http://www.hrsvijet.net
 

 Loža velikog orijenta Hrvatske

Loža

"Uvažena i mila braćo, slobodni zidari! Ponosno i ustrajno pišemo povijest hrvatskog slobodnog zidarstva. Nije lako biti slobodni zidar. Najveće su prepreke u nama samima. Ali s ustrajnošću smo na ovaj put krenuli 28. siječnja 6017. godine istinske svjetlosti i gradimo dalje. U toj gradnji kamen su naša braća, a vezivo bratska ljubav. Uspješno premošćujemo sve prepreke koje nam se na putu nađu, a pri tome nas vodi Veliki Arhitekta Svih Svjetova. Veliki Arhitektu Svih Svjetova, učini da nas tvoj duh, koji za nas predstavlja svjetlost i izvor života, prosvijetli. Molimo se da nam ta svjetlost bude vodič u svakodnevnom životu i budućem radu. Blagoslovi naš prvi broj službenog glasila „LOŽA“, sve sudionike u izradi istog, kao i svu milu braću Velikog Orijenta Hrvatske. Učini da nas međusobna ljubav i harmonija vežu u neraskidiv bratski lanac i neka naš zajednički rad na izgradnji čovjeka, do čovječnosti bude obasjan svjetlostima mudrosti, snage i ljepote.
Amen".

Zoran Vojnić Tunić, 33°
Utemeljitelj i Prvi Veliki Majstor Velikog Orijenta Hrvatske Or. Zagreb, 19 ožujak 6018. godine istinske svjetlosti

 

Više na: https://drive.google.com/open?id=19qvH_r0OnHiEdjX3p1k0781_duFK9JSJ

Hitovi: 8882