Najljepše s fb - slike i riječi

• 

„...Danas se govori kao nikada prije. Preko ljudskih glava kotrlja se lavina praznih riječi. Svatko želi govoriti. Svatko želi dati oduška svome srcu. Svatko traži pravo da govori. Ali malo njih ima što reći. Jer malo njih se trudi primiti iscrpnu informaciju...“ Ovako je govorio veliki Phil Bosmans. I na našim fb. stranicama to možemo vidjeti, nerijetko i u najgrubljem obliku. Ali za to ima i lijepih stvari, i poučnih i informativnih, među kojima su i spomenute riječi spomenutog duhovnika.Ovdje ćemo vam prenositi neke od takvih sadržaja, vjerujemo da će vam se svidjeti.

 ·
MOJOJ DUŠI SE ŽURI
Računao sam moje godine i otkrio da mi je ostalo još manje vremena za živjeti od onog kojeg sam proživio do sad.
Osjećam se kao dijete koje je dobilo kutiju slatkiša, prve je pojelo slasno, ali kad je vidjelo da ih je ostalo još malo, počelo ih je jesti sa posebnom pažnjom i uživati u svakom zalogaju.
Nemam više vremena za beskonačne sastanke u kojima se govori o statutima, pravilima, procedurama i unutrašnjim odredbama,
znajući da ništa od toga neće biti postignuto.
Nemam više vremena da podnosim apsurdne osobe koje, unatoč poodmakloj dobi, još nisu odrasle.
Moje vrijeme je prekratko da bih raspravljao o naslovima. Želim sadržaj, supstancu,
mojoj duši se žuri...
Nije ostalo još puno slatkiša u kutiji...
Želim provesti život sa osobama koje krasi ljudskost, stvarna ljudskost. Koje se znaju smijati vlastitim greškama.
Ne želim se napuhivati vlastitim pobjedama. Nitko se ne može smatrati izabranim prije vremena. Ne treba bježati od vlastite odgovornosti. Ona štiti čovjekovu čast.
I želim koračati samo na strani istine i poštenja. Važno je samo ono šta čini naš život korisnim i za druge.
Želim biti okružen osobama koje znaju kako dodirnuti srce drugih ljudi... Osobama koje su teški udarci u životu naučili da odrastu sa nježnim dodirima duše.
Da... žuri mi se...
Žuri mi se da živim onim intenzitetom koji samo zrelost može dati. Ne želim uzalud potrošiti više ni jedan slatkiš koji mi je preostao... siguran sam da su još slađi od onih koje sam već pojeo.
Moj cilj je doći do kraja zadovoljan i u miru sa mojim bližnjima i mojom savješću. Imamo dva života i onaj drugi počinje u trenutku kad shvatiš da je život samo jedan...
Mario de Andrade , (1893 - 19

(S FB stranice Biserka Brainovic, 12. svibnja 2021).

 

 Osoba godine u HR

DR. ALEMKA MARKOTIĆ: "DRAGI BOŽE, DAJ MI DA SE VIDIMO ONIM OČIMA KOJIMA ME TI VIDIŠ"
(Interview na HKR-u)(S FB stranice Biserke Brainović)

„Ne samo da sam čula kako 'Gospodin piše ravno i po krivim crtama', nego sam doživjela i doživljavam i dalje”, poručuje dr. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', sugovornica Hrvatske katoličke mreže.

Dovoljno dugo živim – kaže dr. Alemka Markotić, specijalist infektolog - da sam te njegove crte uspjela vidjeti. Pitanje je: Koliko mi se svidio taj rukopis? No, trebate proći određeno faze života i zrelosti da shvatite zašto ste ljuti, zašto su te crte krivudave, oštre, meni nejasne – priznaje – da u konačnici shvatite kako su to ustvari bile prave crte koja mi, istina, nismo razumjeli ali smo naknadno shvatili da je to bilo za naše dobro.

Priznaje, isto tako, da mi ovaj svijet ne možemo napraviti ni blizu nečega što bi bio ‘raj’, no možemo ga napraviti boljim – na onaj toliko poznati način – kada bi svatko krenuo od sebe i pokušao malo biti bolji prema onome svome bližnjemu.

Postali smo nekako grubi i jako nepovjerljivi prema drugima, primjećuje gošća HKR-ove emisije ‘Zašto vjerujem’. Stalno upiremo prstom u drugog, a rijetko stanemo i pokušamo vidjeti kakvi smo mi.

Nedavno je u propovijedi od jednog mladog svećenika čula: Jako je dobro svaki dan reći: ‘Dragi, Bože daj mi da se vidimo onim očima kojima me Ti vidiš.’ Od tog polazišta bi trebali krenuti ususret drugome.

Ne razumije ni sljedeće: Zašto smo u hrvatskom društvu svi toliko na neki način ljuti i bijesni. Ništa ne valja. Možda su dijelom i mediji krivi jer diktiraju takvo ozračje, dodaje dr. Markotić, te nastavlja:

Trebalo bi stati i priupitati se: Što ja mogu učiniti? Koji je moj mogući doprinos? Kao da se čeka neka drugi odradi moje obveze, ja ću uživati, a on će biti opet kriv ako nešto ne valja. Možda je tako bilo u komunizmu. Danas to više ne smije biti. Ne smijemo takvo što dozvoliti.

Razmišljanje da bi se bolje vidjeli kada bi se gledali Božjim očima dodatno je objasnila: Mi se svi zovemo ‘djeca Božja’ te – iako osobno nema djece – vidi roditelje da ama baš sve oproste svojoj djeci. I kada je dobro i kada je loše, vole ga na isti način.

Ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti ‘Dr. Fran Mihaljević’ za Hrvatski katolički radio se prisjetila i svoga posjeta Jeruzalemu prije par godina i razgovora s kolegom znanstvenikom.

„Iznenadio se jer sam izrazila želju jedno poslije podne obići mjesta po kojima je hodao Isus i Marija. Rekla sam da sam vjernik i da mi je poseban užitak biti u Jeruzalemu. On je Židov, ali nevjernik. Čudio se kako možeš biti vjernik, a znanstvenik na što sam mu uzvratila: Kako ti možeš biti nevjernik, a znanstvenik?”

Tu je istaknula: Ja u svemu osjećam i vidim prisutnost Boga, njegovu veličinu, i kao liječnik i kao znanstvenik. Iz konteksta te dvije perspektive razjasnila je: Ljudski organizam je toliko kompliciran, toliko savršen i izgrađen od cijelog niza različitih mehanizama molekula, svega, te to sve na neki način treba funkcionirati dok postoji zdravlje. Onog trenutka kad se pojavi bolest, liječnici pomognu u masu slučajeva zahvaljujući modernoj medicini i tehnologiji.

Kroz sve te mehanizme načina kako pomoći doživljavaju i razinu tog Savršenstva koje gledaju s one strane medicine.

„Uvijek znam reći pacijentu: pola je u vama, pola je u meni, a ostalo u dragom Bogu.” Kaže, u tom smislu, da liječnici puno puta vide kako su učinili sve, isto što i drugim pacijentima s takvim stanjem, pa jedni prežive, a drugi ne.

Postoji netko – zaključila je stoga – tko ipak nešto tu određuje i nama pomogne da izliječimo čovjeka za kojeg mislimo da nema nikakve šanse preživjeti, a pokušavam sve učiniti da mu pomognemo.

Nema slučajnoga, kaže stoga dr. Markotić, ništa se ne odvija mimo tog – kako se izrazila – ‘centralnog upravljanja’:

„Svakodnevno imam i neke svoje teškoće gdje kad god se prepustim i kažem ‘u redu Bože, ja bih to htjela, ali ti ćeš učiniti ono što misliš da je za mene najbolje’, tad i bude najbolje.”

Ovdje je nadovezala svoje iskustvo boravka u Sarajevu, dvije godine, za vrijeme srpskog agresorskog rata:

„U Sarajevu me doista vjera nosila. Jednostavno, ne znam kako bih se bez nje usudila izaći na ulicu gdje su me svaki dan gađali snajperima, gdje su oko mene padale granate i gdje smo preživjeli i glad i hladnoću. To ne bi bilo moguće da nisam vjernik.”

Čak je dr. Alemka Markotić, iza svega, i zahvalna Bogu na tom iskustvu koje ne bi voljela ponoviti ali stekla je određenu zrelost, određeno povjerenje u Boga, kad mu predaš život i on ti ga vrati natrag.

„To je nešto veliko. Ja u svom svakodnevnom životu doživljavam Boga stalno. Ne možete to nekome objasniti koji nije otvoren. Možete objasniti ljudima koji su otvoreni, koji možda ne vjeruju ali žele čuti. Ljudi koji su teški i ne žele u ništa drugačije vjerovati od onoga što oni ne odobre, ili ne misle, teško im je objasniti, međutim bio je i Savao koji je na kraju postao sveti Pavao.”

MISIJA / HKM / CROPIX https://www.dnevno.hr/vjera/svjedocanstva/dr-alemka-markotic-hrabro-ja-u-svemu-vidim-prisutnost-boga-1443688/

Phil Bosmans: Ljubaznost riječi

Yosa Buson: Nemoj govoriti loše o drugima

Nemoj govoriti loše o drugima niti dobro o sebi.
Ne, nemoj govoriti loše o drugima.
Lošim riječima ništa ne dodaješ životu.
Njima tek zatrpavaš svjetlila koja žive u svakome. Njima trneš i svjetiljku svoje duše.
Loše riječi su poput lošeg sjemenja iz kojega niče smrt, a ne život.
Ali nemoj govoriti ni dobro o drugima ako dobre riječi ne izgovaraš od srca, ako ne vjeruješ u njihovu životnost.
Radije šuti i ostani po strani.
Dopusti drugima da se bore sa životom, dopusti životu da se bori s njima, ako nisi spreman biti dio života koji traje.
Dio ljubavi koja se obnavlja.
Nemoj govoriti dobro o sebi.
Nastoj o sebi uopće ne govoriti.
Jer što mogu reći riječi ako život šuti?
I što treba dodati rječitom životu?
Dopusti dobroti da govori kroz tvoj život i neka ti to bude dovoljno.
Ali nemoj govoriti ni loše o sebi, čak i ako si uvjeren da je ono što bi rekao istinito. Pogotovo nemoj govoriti loše o sebi ako se time želiš istaknuti, ako se time želiš očitovati skromnim i poniznim.
Jer nije čovjekova veličina u tome da sebe ponizuje, nego u tome da sebe prihvati i čitavim svojim bićem poslužuje dobrotu.
I zato nemoj živjeti zagledan u ono što te sapinje, nego u ono što te raskriljuje.
Kada govoriš, govori u prilog životu.
Govori riječi tople, pronicave, riječi poticajne. Govori s povjerenjem da u svakome prebiva životvorna snaga koja i najmučniju zamrlost umije preobraziti u nesavladiv zanos.
Pohodi srca onih kojima se obraćaš jer na svijetu nema drugog mjesta gdje se ljudi mogu dovoljno, kamoli do kraja, susresti.
Kada govoriš, rađaj svijet.
Zauzimaj se za njega.

Yosa [josa] Buson (pravo ime Taniguchi Buson), japanski pjesnik i slikar (Kema, 1716 – Kyoto, 1784). Usavršio je haiku skicu, tj. haiku praćen crtežima (haiga) kao granu japanske slikovne umjetnosti. Njegovo se pjesništvo bavi osobnim osjećajima i djeluje moderno te srodno zapadnoj poeziji; u pjesmama nalik na impresionistička platna osobito se ističe jezična uporaba jasnih i živih boja. Pjesnik je nostalgije kojemu pjesme predstavljaju svijet svjetlosti, bijeg od grube stvarnosti, čulne su, pune vizualnih detalja, s osjećajem prolaznosti vremena i ljubavi prema ljepoti. Svojemu učitelju haikua posvetio je elegiju Žal za Hokujom Rōsenom (Hokuju Rōsen o itamu, 1745), u kojoj se prvi put u njega nagovješćuje moderan slobodni stih. Na Busona je znatno djelovalo kinesko pjesništvo.

Izvor: https://web.facebook.com/Viktor-Frankl-Logoterapija-i-egzistencijalna-analiza-370595543539604/

Kuharić o patnji i zlu

            Više: Tako je govorio Kuharić

Izvor: http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=514&Itemid=163

Rajko Suhodolčan: Lepšeg mi kraja nema od Hrvatskog Zagorjaaaaaaa

Pri nas vu Zagorju se veli, kad čovjek proživi pedeset godina – aha, lepe lete si doživel! Moram reći da sam u ovih svojih pet (i više) banki, dosta toga videl i prošel, – i lošeg i dobrog. No, mislim da nigde na svetu nisam uočil da ljudi toliko kukaju, cmizdre, kritiziraju, sprdavaju se, pa čak i pljuju po vlastitoj domovini koliko tu kod nas doma – u Hrvatskoj. Čak ni Srbi, ni Bosanci, ni Makedonci ni Kosovari, ni mnogi drugi iz bivše Juge koji objektivno žive puno lošije od nas, a da ne nabrajam još stotinjak država u svijetu gdje je još gore. Stanovnici tih zemalja emigriraju već desetljećima (ak ne i stoljećima), ali ono kaj im je zajedničko - nikad ne pljuju po svojoj domovini. Bar ja to nisam čul uživo. (Tu medije ne računam, jer oni ionak samo lažu i stvaraju sukobe među ljudima.)

Odrasel sam bez oca, veza i poznanstava, bez partijske iskaznice, siromašan kak crkveni miš, podcjenjivan, puno puta gladan i dugo godina bez krova nad glavom, ali nikad, doista nikad nisam zbog toga krivil – Hrvatsku! Jako sam se trudil i kroz sve te godine uspjel nekaj napraviti iz svojega života i svoje obitelji i to gdje...? - tu u Hrvatskoj, za mene najljepšoj zemlji na svijetu, vu mojem Hrvatskom Zagorju u koje se uvijek iznova vraćam, ma gde bil i kam god otišel, jer tu sam se rodil – tu bum i vmrl!

Kome je kaj krivo naše more, bregi ili ravnice, naši običaji, jezik, kultura, hrana ili način života, (kojima se stranci dive, a iz kojih mi delamo bedake – mi Hrvati)? Države vode ljudi,(vlade, političari), a oni su takvi kakvi jesu, uvijek nekima loši - nekima dobri, no Bogom dane prirodne ljepote i resursi ove prekrasne zemlje su tu bili i buju – i prije i poslije nas! Zato braćo, volimo i čuvajmo svoju domovinu, jer je samo jedna na ovoj planeti, poštujmo i cijenimo ono kaj nam je Bog dal, ionak smo tu samo u prolazu i jednog dana naša djeca i unuci bi trebali uživati ove blagodati i ljepotu – Bog poživi Hrvatsku i naše Hrvatsko Zagorje!

 Izvor: https://web.facebook.com/search/top/?q=suhodol%C4%8Dan

Antea Teica Milolodža: S fotoaparatom kroz livanjski kraj

 

   Foto: Antea Teica Milolodža: U očekivanju snježne oluje

Ovako o umjetnici piše znalac lijepe riječi:

A cijelu galeriju možete pogledati na njenoj fb stranici:

  https://www.facebook.com/byTeica/photos/a.750691615068923/1142436089227805/?type=3&theater

Logoterapija i egzistencijalna psihoanaliza  Viktor Frank - izuzetno zanimljiva i poučna fb stranica

Poveznica:

https://www.facebook.com/370595543539604/photos/a.371669243432234/472561320009692/?type=3&theater

Vukovarski branitelj Predrag Mišić: Proglas svim Srbima u Domovini jednoj i jedinoj Hrvatskoj

MA TO JA SAMO NAKO’
PROGLAS SVIM SRBIMA U DOMOVINI JEDNOJ I JEDINOJ HRVATSKOJ

Odkud ZLO

Ako se toliko zla, patnji i umiranja razvilo u stvorenome, onda je uzrok tome ne Bog, koji je Ljubav, nego svjesno odbacivanje Boga od strane stvorenja. Zlo izvire iz neposlušnosti stvorenoga Stvoritelju. To je neposlušnost Istini i Ljubavi. Grijeh je u svim svojim izrazima i oblicima neposlušnost, razaranje. Shvatimo već jednom da bi svijet posve drugačije izgledao, da bi se ljudski život i povijest sasvim drugačije odvijali da ljudi prihvate svojom slobodom, svojim razumom i svojom savješću Božji plan sa sobom, Božju volju, izraženu u Deset Božjih zapovijedi, sažetih u onoj jednoj: Ljubi Boga svoga i ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tko je taj bližnji? To je svaki čovjek bez obzira na rasu, naciju, vjeru, kulturu.

 

 

Hitovi: 12376