Najljepše iz fb. - riječi pune snage i ljubavi

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Četvrtak, 25 Srpanj 2019 Napisao/la Administrator
Slaonija 1
     Izvor: Lijepa moja Slavonija

„...Danas se govori kao nikada prije. Preko ljudskih glava kotrlja se lavina praznih riječi. Svatko želi govoriti. Svatko želi dati oduška svome srcu. Svatko traži pravo da govori. Ali malo njih ima što reći. Jer malo njih se trudi primiti iscrpnu informaciju...“ Ovako je govorio veliki Phil Bosmans. I na našim fb. stranicama to možemo vidjeti, nerijetko i u najgrubljem obliku. Ali za to ima i lijepih stvari, i poučnih i informativnih, među kojima su i spomenute riječi spomenutog duhovnika.Ovdje ćemo vam prenositi neke od takvih sadržaja, vjerujemo da će vam se svidjeti.

 

Phil Bosmans: Ljubaznost riječi

Danas se govori kao nikada prije.
Preko ljudskih glava kotrlja se lavina praznih riječi.
Svatko želi govoriti.
Svatko želi dati oduška svome srcu.
Svatko traži pravo da govori.
Ali malo njih ima što reći.
Jer malo njih se trudi primiti iscrpnu informaciju.
Malo njih podnosi tišinu razmišljanja.
I jedva je tko spreman staviti se u kožu drugoga.
Prihvati da je drugi drugačiji, da drugačije razmišlja, drugačije djeluje, drugačije osjeća, drugačije razgovara.
Budi oprezan u svojem govorenju.
Riječi su moćno oružje koje može nanijeti mnogo nesreće.
Ne pljuj ni po kome svojim jezikom i svojim neobuzdanim ustima, nikoga ne prikraćuj i ne ponižavaj.
Gruba riječ, oštra riječ - to može jako raniti, povrijediti, dugo u srcu boljeti i ostaviti ožiljke.
Gospodine, pomozi mi zauzdati jezik sve dok ne znam što želim reći.
Zalažem se za tišinu. Ljubav ne pravi buku.
Riječi pokreću. Kako?
Riječi koje su pune sitničave kritike, pune mržnje i žele dotući druge, rastavljaju ljude. Stvaraju nemir i dovode do nasilja.
Riječi koje su pune snage ljubavi, sastavljaju ljude. Zrače radošću, čine ljude novima i stvaraju jedan bolji svijet.
Svaka riječ je kao rađanje.
Riječ koja prodire u srce mijenja srce.
Riječ u pravi trenutak kazana, saslušana,
napisana ili pročitana
kao kruh je u vrijeme gladi.
Budi ljubazan u svojim riječima.
Riječi moraju biti svjetlo, riječi moraju miriti, moraju približavate ljude ljudima, uspostavljati mir.
Gdje riječi postanu oružje, tu nastaju i neprijatelji.
Život je prekratak, a naš svijet jako mali da bismo iz njega stvarali bojno polje.
 
Izvor: https://web.facebook.com/Viktor-Frankl-Logoterapija-i-egzistencijalna-analiza-370595543539604/

Yosa Buson: Nemoj govoriti loše o drugima

Nemoj govoriti loše o drugima niti dobro o sebi.
Ne, nemoj govoriti loše o drugima.
Lošim riječima ništa ne dodaješ životu.
Njima tek zatrpavaš svjetlila koja žive u svakome. Njima trneš i svjetiljku svoje duše.
Loše riječi su poput lošeg sjemenja iz kojega niče smrt, a ne život.
Ali nemoj govoriti ni dobro o drugima ako dobre riječi ne izgovaraš od srca, ako ne vjeruješ u njihovu životnost.
Radije šuti i ostani po strani.
Dopusti drugima da se bore sa životom, dopusti životu da se bori s njima, ako nisi spreman biti dio života koji traje.
Dio ljubavi koja se obnavlja.
Nemoj govoriti dobro o sebi.
Nastoj o sebi uopće ne govoriti.
Jer što mogu reći riječi ako život šuti?
I što treba dodati rječitom životu?
Dopusti dobroti da govori kroz tvoj život i neka ti to bude dovoljno.
Ali nemoj govoriti ni loše o sebi, čak i ako si uvjeren da je ono što bi rekao istinito. Pogotovo nemoj govoriti loše o sebi ako se time želiš istaknuti, ako se time želiš očitovati skromnim i poniznim.
Jer nije čovjekova veličina u tome da sebe ponizuje, nego u tome da sebe prihvati i čitavim svojim bićem poslužuje dobrotu.
I zato nemoj živjeti zagledan u ono što te sapinje, nego u ono što te raskriljuje.
Kada govoriš, govori u prilog životu.
Govori riječi tople, pronicave, riječi poticajne. Govori s povjerenjem da u svakome prebiva životvorna snaga koja i najmučniju zamrlost umije preobraziti u nesavladiv zanos.
Pohodi srca onih kojima se obraćaš jer na svijetu nema drugog mjesta gdje se ljudi mogu dovoljno, kamoli do kraja, susresti.
Kada govoriš, rađaj svijet.
Zauzimaj se za njega.

Yosa [josa] Buson (pravo ime Taniguchi Buson), japanski pjesnik i slikar (Kema, 1716 – Kyoto, 1784). Usavršio je haiku skicu, tj. haiku praćen crtežima (haiga) kao granu japanske slikovne umjetnosti. Njegovo se pjesništvo bavi osobnim osjećajima i djeluje moderno te srodno zapadnoj poeziji; u pjesmama nalik na impresionistička platna osobito se ističe jezična uporaba jasnih i živih boja. Pjesnik je nostalgije kojemu pjesme predstavljaju svijet svjetlosti, bijeg od grube stvarnosti, čulne su, pune vizualnih detalja, s osjećajem prolaznosti vremena i ljubavi prema ljepoti. Svojemu učitelju haikua posvetio je elegiju Žal za Hokujom Rōsenom (Hokuju Rōsen o itamu, 1745), u kojoj se prvi put u njega nagovješćuje moderan slobodni stih. Na Busona je znatno djelovalo kinesko pjesništvo.

Izvor: https://web.facebook.com/Viktor-Frankl-Logoterapija-i-egzistencijalna-analiza-370595543539604/


Ova je pjesma R. Kiplinga proglašena za najbolju pjesmu tisućljeća. Pročitao sam je u Našim ognjištima, vrlo mi se dopala i evo je pred vama. Nažalost, na većinu njenih: Ako možeš, ako umiješ, ako si u stanju.., kojima počinje svaki novi stih, nisam se mogao pohvaliti potvrdnim odgovorima. Živo me zanima kako je to kod vas.
Radiar Kipling: Ako možeš
Ako možeš sačuvati razum
kada ga oko tebe svi gube i osuđuju te;
Ako sačuvaš povjerenje u sebe kad svi drugi sumnjaju u tebe,
ali ne gubeći iz vida nji njihovu sumnju;
Ako možeš čekati, a da se ne zamaraš čekajući,
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
ili da te mrze, a da sam de daš maha mržnji,
i da ne izgledaš u očima svijeta suviše dobar, ni tvoje riječi suviše mudre;
Ako možeš sanjati, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš misliti, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj;
Ako možeš pogledati u oči pobjedi i porazu,
i da, nepokolobljiv, utjeraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš podnijeti čuti istinu koju si rekao,
izopačenu od podlaca u zamku za budale;
Ako možeš gledati svoje životno djelo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao s polomljenim alatom;
Ako možeš skupiti sve što imaš,
i jednim zamahom staviti sve na kocku,
izgubiti i ponovo početi stjecati,
i nikad, nijednom riječju, ne spomenuti svoj gubitak,
Ako si u stanju prisiliti svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,
i da tako izdržiš u mjestu, kad u tebi nema ničeg više
osim volje, koja im govori: „Izdrži“;
Ako možeš pomiješati se s gomilom i sačuvati svoju čast,
ili družiti se s kraljevima i ostati skroman;
Ako najzad nitko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može te uvrijediti,
ako svi računaju na tebe, ali ne pretjerano;
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svoga života
sa šezdeset skupocjenih sekundi,
tada je cio svijet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više, bit ćeš Čovjek, sine moj!

Izvor: http://www.mojsvijet.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=514&Itemid=163


Rajko Suhodolčan: Jedna je Hrvatska
Rajko

Pri nas vu Zagorju se veli, kad čovjek proživi pedeset godina – aha, lepe lete si doživel! Moram reći da sam u ovih svojih pet (i više) banki, dosta toga videl i prošel, – i lošeg i dobrog. No, mislim da nigde na svetu nisam uočil da ljudi toliko kukaju, cmizdre, kritiziraju, sprdavaju se, pa čak i pljuju po vlastitoj domovini koliko tu kod nas doma – u Hrvatskoj. Čak ni Srbi, ni Bosanci, ni Makedonci ni Kosovari, ni mnogi drugi iz bivše Juge koji objektivno žive puno lošije od nas, a da ne nabrajam još stotinjak država u svijetu gdje je još gore. Stanovnici tih zemalja emigriraju već desetljećima (ak ne i stoljećima), ali ono kaj im je zajedničko - nikad ne pljuju po svojoj domovini. Bar ja to nisam čul uživo. (Tu medije ne računam, jer oni ionak samo lažu i stvaraju sukobe među ljudima.)

Odrasel sam bez oca, veza i poznanstava, bez partijske iskaznice, siromašan kak crkveni miš, podcjenjivan, puno puta gladan i dugo godina bez krova nad glavom, ali nikad, doista nikad nisam zbog toga krivil – Hrvatsku! Jako sam se trudil i kroz sve te godine uspjel nekaj napraviti iz svojega života i svoje obitelji i to gdje...? - tu u Hrvatskoj, za mene najljepšoj zemlji na svijetu, vu mojem Hrvatskom Zagorju u koje se uvijek iznova vraćam, ma gde bil i kam god otišel, jer tu sam se rodil – tu bum i vmrl!

Kome je kaj krivo naše more, bregi ili ravnice, naši običaji, jezik, kultura, hrana ili način života, (kojima se stranci dive, a iz kojih mi delamo bedake – mi Hrvati)? Države vode ljudi,(vlade, političari), a oni su takvi kakvi jesu, uvijek nekima loši - nekima dobri, no Bogom dane prirodne ljepote i resursi ove prekrasne zemlje su tu bili i buju – i prije i poslije nas! Zato braćo, volimo i čuvajmo svoju domovinu, jer je samo jedna na ovoj planeti, poštujmo i cijenimo ono kaj nam je Bog dal, ionak smo tu samo u prolazu i jednog dana naša djeca i unuci bi trebali uživati ove blagodati i ljepotu – Bog poživi Hrvatsku i naše Hrvatsko Zagorje!

 Izvor: https://web.facebook.com/search/top/?q=suhodol%C4%8Dan

Hitovi: 164