Zlatko Dalić - Za bolju Hrvatsku

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Utorak, 11 Prosinac 2018 Napisao/la Administrator

Indeks Članka

 
              Zlatko Dalić: Hrabrost, stručnost, poniznost

...Zlatko Dalić je, nakon mnogo, mnogo vremena, prva velika, važna i jaka pojava na hrvatskoj društvenoj sceni koja promiče poniznost kao izuzetnu vrlinu, koji to prenosi i širi. Nažalost, današnje vrijeme daje prednost onima koji su spremni druge poniziti kako bi sebe uzvisili. Malo je onih koji danas svoju djecu odgajaju da budu ponizna. Ta se vrlina, štoviše, doživljava kao nepoželjna. Tko ne zna veličati svoje sposobnosti, svoje znanje i svoje vještine, taj će brzo biti izguran, pa i zgažen, od glasnijeg i uvjerljivijeg. Premda taj glasniji nije ni bolji, ni pametniji, ni vještiji. Zato roditelji i ne žele da im djeca budu ponizna, pa da ih netko golemoga ega gazi i ponizi. U školi, na poslu, u društvu, gdjegod... (Alen Galović, 24 sata)


Zlatko Dalić u Matici Hrvatskoj

Dalić1 Small
                          Svoj među svojima

U petak, 7. prosinca u Matici hrvatskoj u Zagrebu upriličena je tribina na kojoj je izborniku hrvatske nogometne reprezentacije Zlatku Daliću uručena povelja za osobito velike zasluge za uspjeh naše nogometne vrste na Svjetskom nogometnom natjecanju u Rusiji u ljetu 2018. godine i iznimno veliki doprinos afirmaciji hrvatskog imena u svijetu. Bila je to prigoda da se još jednom podsjetimo tih dana nadanja, strepnji, pobjeda i slavlja i uživo poslušamo toga izuzetnoga čovjeka koji nam je donio toliko radosti u ovom našem često sumornom vremenu opterećenom svakojakim problemima i nevoljama. Osvojeno srebro na Mundijalu (za dlaku izmaklo zlato) bio je veličanstven uspjeh kojega, možda, još uvijek nismo potpuno ni svjesni.

U najpopularnijem sportu na svijetu (najvažnijoj sporednoj stvari) u kojemu je preko 265 milijuna profesionalaca (samo Njemačka ima preko 6.500.000 registriranih nogometaša), u kojemu se vrte ogromne količine novca (u stotinama milijuna dolara), kada jedna mala zemlja poput Hrvatske s nepuna četiri milijuna stanovnika osvoji drugo mjesto na svjetskom natjecanju, onda to ne može biti ništa drugo nego čudo Božje. A to čudo je ostvario taj mirni, skromni, jednostavni čovjek (jedan od nas običnih ljudi) sa svojim dečkima izabranicima. Uspjeh je to s kojim se ništa u povijesti hrvatskog sporta ne može mjeriti.

Kako mu je uspjelo probuditi pobjednički duh u momčadi kad se činilo da su joj svi izgledi za dalje sudjelovanje u završnici svjetskog prvenstva propali? - Sve je to njihova zasluga, oni su to učinili- kategoričan je Dalić. Znao sam da su odlična momčad, da imaju svjetsku kvalitetu dokazanu u najvećim klubovima i najvećim natjecanjima. Nisam ni pomišljao da ih učim nogometu. Ja sa samo pomogao da otkrijemo slabe točke, gdje se griješilo i da to ispravimo. 

- Nije mi bilo baš svejedno doći među njih, bilo me je pomalo i strah. Jer većina od njih su veličine iz najboljih svjetskih klubova, a ja se sad pojavljujem, praktički, iz anonimnosti. Nisam pripadao prvom krugu „posvećenih“. Doduše, imao sam i ja dobre rezultate i postigao više noge solidnu reputaciju, mogu reći i slavu, ali to je bilo daleko od očiju hrvatske javnosti – na arapskom poluotoku. To su znali samo moji najbliži rijetki prijatelji poput Antuna Samovojske. I sada sam se odjednom, stjecajem okolnosti, našao u ulozi šefa i učitelja tih zvijezda svjetskog formata. Kažem stjecajem okolnosti, jer one su doista bile izuzetno nepovoljne (da je bilo drukčije, normalno, ne bi to meni ni pripalo).

- Kako se postaviti? – pitao sam se. Nisam poslušao savjet svog trenerskog uzora i učitelja da postupim vojnički oštro. Bio sam siguran da to ne ide s vrhunskim igračima poput mojih. Najprije sam razgovarao s kapetanom Lukom a potom i s ostalima. I lijepo smo se dogovorili, o svemu.
Rekao sam im: Imamo kvalitetu i možemo do vrha! Ali samo ako smo pravi tim, ako smo složni i disciplinirani. I ako od sebe damo sve što možemo. Moramo respektirati protivnike, moramo biti ponizni, ali i čvrsto vjerovati u sebe i svoje mogućnosti. I da uz Božju pomoć i malo sreće možemo pobijediti sve! Pametno, strpljivo, korak po korak. Cilj imamo, motiv imamo - donijeti radost i ponos svome narodu.

Poslušali su, ginuli jedni za druge i uspjeli. Čudo se dogodilo. Sve ostalo vidjeli smo i mi u Hrvatskoj i cijeli svijet! Kažu da je tih 25 dana natjecanje pratilo preko 4 milijarde ljudi na zemaljskoj kugli. Po ocjenama mnogih igra naših momamaka bila je najmaštovitija i najljepša; Luka Modrić proglašen je najboljim igračem a Hrvatske kockice na dresovima i zastavama najprepoznatljivije međi svima ostalima, kao i naši navijači zajedno s predsjednicom KKG.

MOSCOW, RUSSIA - JULY 11: Zlatko Dalic and Luka Modric of Croatia celebrate victory following the 2018 FIFA World Cup Russia Semi Final match between England and Croatia at Luzhniki Stadium on July 11, 2018 in Moscow, Russia. (Photo by Alexander Hassenstein/Getty Images)
                     Vođa, učitelj, prijatelj, tješitelj...

- Bili smo tužni nakon izgubljene utakmice u finalu (s Francuzima, ali nas je to brzo prošlo kad smo čuli kakav nam se doček doma sprema. A taj doček u Zagrebu, kao i kasnije u drugim našim gradovima bio je doista nešto fantastično, neponovljivo. Tisuće i tisuće ljudi na ulicama i trgovima, samo u Zagrebu preko pola milijuna, koji vam oduševljeno kliču i pjevaju bilo je nešto što ćemo pamtiti dok smo živi.
- A što dalje? – upitao je slavljenika Anton Samovojska. Svrstani ste u najuži krug najboljih trenera na svijetu. Ponude za angažmanom pljušte svakodnevno. Kažu da su neke „nemoralno“ visoke, koje se ne odbijaju.

- I dalje sam izbornik hrvatske nogometne vrste i zbog toga sam ponosan. Sretan sam što smo svome narodu podarili radosne trenutke i ponovo probudili u njemu onaj duh zajedništva i ponosa. Imam ugovor ali meni ni on nije bitan. Bit ću to dok vidim da mogu doprinosti boljitku reprezentacije i dok me ona treba. Novci su važni, ali „nije u šoldima sve“ ( tako su pjevali moji momci cijelo vrijeme u Rusiji). Možda sam i pogriješio, ali na ponudama sam se zahvalio. Ovoga puta prednost sam dao životu s obitelji i radu u domovini. Moja djeca su rasla bez mene dok sam radio u dalekom svijetu sedam osam godina; nisam želio tako nastaviti i dalje. Čemu onda novci ako propuštaš ono što ti je najvažnije i najsvetije?

Ante Bukovac

Nog repr

Vatreni
                            Naše junačine  (Foto: www.24sata.hr -Galerija)
 

Popis igrača pri polasku na SP 2018. u Rusiji

VRATARI Danijel Subašić (Monaco), Lovre Kalinić (Gent), Dominik Livaković (Dinamo)

OBRAMBENI: Vedran Ćorluka (Lokomotiv), Domagoj Vida (Bešiktaš), Ivan Strinić (Sampdoria), Dejan Lovren (Liverpool), Šime Vrsaljko (Atletico Madrid), Josip Pivarić (Dynamo Kijev), Tin Jedvaj (Bayer Leverkusen), Matej Mitrović (Club Brugge), Duje Ćaleta-Car (Red Bull Salzburg)

VEZNI: Luka Modrić (Real Madrid), Ivan Rakitić (Barcelona), Mateo Kovačić (Real Madrid), Milan Badelj (Fiorentina), Marcelo Brozović (Inter), Filip Bradarić (Rijeka)

NAPADAČI: Mario Mandžukić (Juventus), Ivan Perišić (Inter), Nikola Kalinić (Milan), Andrej Kramarić (Hoffenheim), Marko Pjaca (Schalke), Ante Rebić (Eintracht)

 

 Dalićev san za bolju Hrvatsku: Hrabrost, stručnost, poniznost
Alen Galović, 13.07.2018., 24 sata

On ima hrabrost za napad. Političari nemaju hrabrosti ni za napad na uhljebe, parazite. Od početka upozorava da moramo biti ponizni. Nijedan naš političar nikad se nije tako pozivao na skromnost...

On nije čovjek koji uživa u svom egu, on je normalan čovjek. - Da, Dalić je normalan čovjek. Ma zamislite, pa mi cijelo vrijeme pričamo kako je to čudo?! To govori o nekim drugim kriterijima. Sad je došao jedan normalan i pošten čovjek... Ovako su, prije petnaestak dana, u studiju HTV-a razgovarali o Zlatku Daliću novinar Anton Samovojska i nogometaš Joško Jeličić. Čudili su se i samoj činjenici da se čudimo - normalnom čovjeku. Takva je to zemlja, takav je to narod. Samo da je normalan.

Što znači poniznost? To je vrlina, sve rjeđa u današnjem svijetu, koja je sama negacija taštine, umišljenosti, uobraženosti, lažnih veličina... Biti ponizan u svakom bi zdravom društvu trebalo biti normalno, uobičajeno stanje. Čovjek koji uspije, a pritom ostane uravnotežen i normalan, posve sigurno nije razmetljivac. Dakle, ponizan je.

John Ruskin, veliki engleski pisac, mislilac i slikar, rekao je da vjeruje kako je “poniznost prva kušnja pravog velikog čovjeka”. Marija Terezija, svetica, redovnica i dobrotvorka, zapisala je: “Poniznost je govoriti što manje o sebi, prihvaćati radosno protivljenja i ispravke, ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni, odgovarati uljudno i kad smo izazvani, ne gaziti nikad ničije dostojanstvo. I birati uvijek ono što je teže kako bi drugima bilo lakše”.

Sve bi ovo trebale biti vrline, ali u svijetu su nabrojana ponašanja sve češće - mane. Zlatko Dalić je, nakon mnogo, mnogo vremena, prva velika, važna i jaka pojava na hrvatskoj društvenoj sceni koja promiče poniznost kao izuzetnu vrlinu, koji to prenosi i širi.

Nažalost, današnje vrijeme daje prednost onima koji su spremni druge poniziti kako bi sebe uzvisili. Malo je onih koji danas svoju djecu odgajaju da budu ponizna. Ta se vrlina, štoviše, doživljava kao nepoželjna. Tko ne zna veličati svoje sposobnosti, svoje znanje i svoje vještine, taj će brzo biti izguran, pa i zgažen, od glasnijeg i uvjerljivijeg. Premda taj glasniji nije ni bolji, ni pametniji, ni vještiji. Zato roditelji i ne žele da im djeca budu ponizna, pa da ih netko golemoga ega gazi i ponizi. U školi, na poslu, u društvu, gdjegod...

O poniznosti se puno govori u propovijedima, s oltara se često spominje poniznost, ali mnogo je toga u današnjoj Crkvi što s poniznošću ima malo ili nimalo veze. Političari, pak, i ne znaju za poniznost. Ne spominju je, možda i ne razumiju elementarno značenje te riječi.

Nije stoga čudan zaključak kolege Borisa Rašete, što ga je ispisao za Express, da je Dalićeva Hrvatska savršena suprotnost “političkoj Hrvatskoj”. Prva je uspješna, nesavladiva i izaziva divljenje svijeta. Svi se pitaju koja je tajna njezina uspjeha - tako sićušna država. Moskva ima četiri puta više stanovnika od nje, a u nogometu čini čuda. No za onu pravu, realnu Hrvatsku svi se pitaju: Kako je moguće upropastiti takav komadić zemlje u kojemu bi sve što dotakneš moglo postati zlato? Kako objasniti činjenicu da je Hrvatska postala poprište “egzodusa biblijskih razmjera”, koji zaobilaze i Afganistanci, premda bi mogla hraniti osam, devet, deset milijuna duša? Imati stope rasta od osam, devet posto, služiti kao uzor, a ne kao opomena? Zlatko Dalić je, dakle, političarima usprkos, vratio poštovanje poniznosti: - Uvijek treba vjerovati, pa će onda to i doći. Neće samo od sebe. A to su prihvatili i dečki. I oni vjeruju. Samo ako ostanemo ponizni možemo puno. Ne smijemo dopustiti da nas prebaci, jer onda neće biti dobro. Idemo korak po korak, a ovo neka nam bude zamašnjak...

Od naših političara nikad nismo čuli takve riječi, oni ne znaju za poniznost i oni nisu lideri, oni su razmetljivci koji uzvikuju prazne parole. Ne dam da mi itko kaže da Hrvatska neće biti prosperitetna i bogata! Bit će Hrvatska među najrazvijenijim zemljama Europske unije i svijeta! To vam obećavam ovdje večeras!, viču naši državnici U još jednom se Dalićeva Hrvatska razlikuje od one političke. Političari ne vode državu prema pobjedi. Njihov je koncept “tvrdi bunker”, naši vladajući “parkiraju autobus” u svoj prostor obrane i ne dopuštaju da im protivnici s druge strane daju zgoditak. Oni računaju na penale, oni nikad neće krenuti glavom na kopačku, oni se neće usuditi mijenjati, nemaju hrabrosti napasti ni Dalić,na primjer, razmišlja drukčije.

Evo što je rekao pred utakmicu s Argentinom, koju je vodio jedan od najboljih igrača svijeta: - Koje su šanse? Igramo protiv jedne od najboljih momčadi na svijetu. Imamo veliki respekt prema njima, ali imamo i poštovanje prema samima sebi. Bit će to veliki izazov, ali moramo vjerovati u sebe i pokazati ono najbolje od nas. Ako idemo na bod, onda nećemo uzeti bod, a ako idemo na pobjedu, onda ćemo možda ostvariti dobar rezultat. Bilo bi sjajno kad bi naši lideri shvatili da “nemaju što izgubiti”, da umjesto ega i razmetljivih političkih parola mogu preuzeti nešto od Dalićeve poniznosti, stručnost i hrabrosti. Da se ne može pobijediti ako igraš na bod.

No jedna Dalićeva izjava na osobit način ocrtava sve ono u čemu se on razlikuje od naše političke i društvene elite. Novinari Hrvatskog radija prepričali su mu na konferenciji za novinare poziv jednog slušatelja koji je nazvao i rekao da prati sve susrete reprezentacije u traktoru, radeći na polju. Tako mu je lakše, rekao je... Dalića je baš to oduševilo. Nije se radilo o jeftinom populizmu ni podilaženju kad je u tom čovjeku, u navijaču koji odlazi s traktorom na polje i prati radijski prijenos - možda zbog posla koji se mora obaviti, a možda i zbog živaca koje je lakše sačuvati kraj radija nego kraj ekrana - prepoznao onu pravu Hrvatsku. Baš zbog takvih ljudi mi igramo, baš zbog takvih mi pobjeđujemo, poručio je: - Mi igramo za obične ljude kojima je hrvatska reprezentacija doručak, ručak i večera. Ovih 25 dana cijela Hrvatska zaboravila je sve svoje probleme i nedaće, navija i veseli se. To nama mora biti ponos i čast da smo donijeli pozitivu u zemlju. Daj Bože da se nešto pomakne nakon ovoga na bolje i da se ta pozitiva nastavi.

Dalić se, dakle, u više navrata tako obraćao običnim ljudima, navijačima koji i ne mogu doći do Rusije. Dalić, posve sigurno, neće ženi kojoj je poplava uništila čitavo imanje reći da je, eto, i njemu jednom pukla cijev u stanu. Dalić, posve sigurno, nikad neće reći da bi Hrvati trebali biti presretni jer žive bolje od nekih tamo Afrikanaca.

Dalić je, prije svega, jedan od nas. Ne pokušava biti nešto drugo. Ni lažno ni licemjerno. I snažno, doista snažno, izražava samosvijest o potrebi da se takvim i bude: - Istina, ovo je došlo naglo (enormna popularnost zbog uspjeha u Rusiji, op. a.). Naravno, bio sam jako popularan u vrijeme dok sam bio u Aziji. Kako se nosim s ovom novom popularnošću? Isti sam kao i prije, recimo, 15 godina, ništa se nije promijenilo. Ostao sam normalan i jednostavan. Nemam potrebu iskakati, gurati se u prvi plan. Najvažnije za mene jest da ostanem kakav jesam. Kao i mi svi skupa. Moramo biti dostojanstveni uvijek, u pobjedama i porazima. Samo molim Boga da me ne prebaci! Nadam se da - neće!

U svoj toj skromnosti on nikad neće tražiti alibi za poraz, neće okretati pilu naopako. On sigurno ne bi, poput čitave plejade naših političara, i 25 godina nakon rata u ratnom razaranju tražio opravdanje za ekonomsko nazadovanje. Prije polufinalnog susreta s Englezima ni jednog trenutka nije propustio, vrlo jasno i nedvosmisleno, reći da smo mi bolja momčad. Ali uz dužno poštovanje prema protivniku: - Mi respektiramo Englesku, malo se plašimo, jer su sigurno velika momčad. Ali Engleska nije bolja od nas! To je bit priče. Mi prema njima imamo poštovanje, nemamo nikakav loš stav, mlada su i potentna momčad, zaista prema njima gajimo maksimalni respekt. Oni su vrlo težak protivnik, ali razgovarat ćemo nakon polufinala!

Organizirane i karakterne momčadi poput nas su ostale tu u Rusiji, oni ostali frajeri se kupaju već dvadeset dana... 
Dalić živi svoj san, san koji je zaslužio i za koji se svojim ljudskim i trenerskim kvalitetama izborio: - Živimo svoj san, zaslužili smo to s obzirom na to kakve igrače imamo. Veliki frajeri su otišli doma, a ostali su radnici, organizirane momčadi koje su dale sve od sebe. To je naš ponos i ne mislimo stati...

Izvor: https://www.24sata.


Sve što sam napravio u životu i karijeri mogu zahvaliti dragom Bogu

Dalić5
                             Čovjek vjere (www.bitno.net)

“Kod mene je vjera stalna i sve što sam napravio u životu i svojoj karijeri mogu zahvaliti vjeri i dragom Bogu. Stalno ponavljam kako mogu biti prezadovoljan sa svime kako se to kod mene razvijalo. Bez kvalitetne vjere i jednoga dobrog motiva to je teško ostvariti. Krunica je uvijek uz mene i kad osjetim taj neki trenutak, stavim ruku u džep, stisnem je i onda sve stvari budu lakše.” Cijeli razgovor s izbornikom Dalićem pročitajte na www.bitno.net


Niko Vidović: O sportu, marketingu, identitetu...

Niko
          Niko Vidović - strastveni nogometaš amater

U prigodi predaje visokog priznanja (povelje) Matice hrvatske izborniku Zlatku Daliću za veliki uspjeh naše nogometne reprezentacije na svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine, nakon pozdrava predsjednika Matice Stipe Botice, skupu se obratio Niko Vidović, glavni inicijator i organizator cijelog događanja, svojevremeno ekonomski tajnik Matice, inače strastveni nogometaš amater. Uz čestitke izborniku Daliću i birane riječi zahvale tom je prilikom održao zanimljivo i poticajno predavanje na temu: O značenju sporta (vezi između sporta i gospodarstva, osobito turizma), o marketingu i promociji, i identitetu.

Ova naša 2018. godina bila je čudesna godina i bit će zapamćena kao najuspješnija i najplodonosnija godina hrvatskog sporta. Najava i navješćenje ovog sportskog čuda bila je nogometna utakmica Ukrajina - Hrvatska u Kijevu, kasnije utakmica Hrvatska – Grčka u Zagrebu iz čega se rodilo finale Svjetskog nogometnog prvenstva Rusija 2018. Udružili su se talenat, vrlo naporan rad, znanje i ljubav prema hrvatskoj domovini, i rezultati su:
• drugo mjesto na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji,
• prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u jedrenju u Danskoj,
• prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u tenisu u Francuskoj (Davis cup),
• prv o mjesto na Svjetskom prvenstvu u karateu u Španjolskoj.

O sportu – marketingu i promociji
Sport je natjecanje u kojem više ne vrijedi moto: „Važno je sudjelovati“, danas vrijedi: „Važno je pobijediti“. Pobijediti znači postići cilj, a postići cilj znači ostvariti interes , kako za pojedinca tako i za klub ili reprezentaciju.

U društvenom smislu sport je djelatnost koja spaja i razdvaja ljude i narode, čini ih prepoznatljivima, a masovni mediji kroz gledanost nude marketingu mogućnost promocije proizvoda, tvrtke ili kompanije na lokalnom ili globalnom tržištu. Promocija putem sporta omogućava komuniciranje sa željenim skupinama potrošača. (Ne kaže se uzalud: „Poznatost i prepoznatljivost je motiv za kupnju“.)

U Hrvatskojh TV gledanost, posebice nogometa (primjer Rusija 2018.), bila je između jedan i dva milijuna gledatelja, a u svijetu ta je gledanost iznosila tri i pol milijarde gledatelja. Ovakvu gledanost nemoguće je postići plaćenim marketingom i iz toga razloga najbolja promocija za jednu zemlju, njezin turizam, njezino gospodarstvo (mislim na Hrvatsku) su njezini sportaši i sportašice koji sudjeluju na svjetskim prvenstvima, olimpijskim igrama, europskim prvenstvima i ostalim sportskim događanjima.

Što su ciljevi hrvatskog sporta i hrvatske kulture?
Osim sportskih ciljeva ( o kojima ovdje ne ćemo govoriti) važan je model financiranja, a on je tipičan državni model kojim se sport i kultura financiraju iz državnog proračuna. Svih dvadesetsedam hrvatskih godina hrvatka kultura i hrvatski sport su tražilii samo jedan posto sredstava iz usvojenog hrvatskog proračuna. Npr. za 2019. godinu kulturi i sportu bi trebalo pripasti po milijarda i 360 milijuna kuna. Hoće li to, znaju li i mogu učiniti odgovorni ljudi u Hrvatskoj vladi i Hrvatskom saboru? Naravno da ne će, jer ne znaju, jer ne mogu, a pitanje je i žele li razvoj, uspjeh i rezultate u hrvatskom sportu, kulturi i obrazovanju. 

O hrvatskom identitetu
O identitetu, kao i o sportu, sve je poznato, problem je samo kako ga čuvati i sačuvati, i razvijati. To čini Matica hrvatska svih svojih 176 godina, i na tu temu organizirala je i održala veliki broj skupova i simpozija. I nedavno u ovoj dvorani poznati francuski intelektualac, filozof i književnik Alain de Benoit održao je predavanje na temu: Što je identitet. U svom predavanju on se zapitao: Tko sam ja? Tko smo mi? Što znači biti Amerikanac, Francuz, Nijemac? Ja sam se zapitao: Tko su Hrvati, Francuzi, Belgijci i Englezi? Oni su igrali u polufinalu i finalu u Rusiji 2018.
Sve reprezentacije su igrale u svojim nacionalnim dresovima čije su boje kao i boje nacionalnih zastava. Hrvatski nacionalni dres sa crveno-bijelim kvadratićima danas je prepoznatljiv u cijelom svijetu a u Rusiji je proglašen kao drugi po kriterijima struke, odnosno dizajna.

Hrvatski izbornik Zlatko Dalić na svim press konferencijama govorio je hrvatskim jezikom, prezentirajući Hrvatsku. Kao i svi igrači. Na svim utakmicama svirala se hrvatska himna a visoko na jarbol dizala se hrvatska zastava.

Koja su glavna obilježja hrvatskog identitet? To su: hrvatski jezik, teritorij (prostor Republike Hrvatske), hrvatski grb, zastava i vjera. Za ovaj identitet, i pod ovim hrvatskim simbolima, ginulo se stoljećiama. Trebalo je proći preko tisuću godina da se hrvatska zastava zavijori ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku i da se u hrvatskom saboru govori hrvatskim jezikom . Zahvaljujući Domovinskom ratu Hrvatska je postala samostalna, suverena i neovisna država, a Hrvati priznati kao poseban i samosvojan narod.

Na kraju svog predavanja spomenuti francuski mislilac zapitao se koja je najveća prijetnja nacionalnim identitetima. Rekao je da je to sveopća globalizacija ili „sustav koji ubija nade“. Svrha mu je iskorijeniti ljudske različitosti, različitosti među narodima, kao i razlike među jezicima i kulturama. Cilje je: stvoriti jedinstven svijet, globalno tržište, ideologiju istoga i priznati jedino vrijednost novca. 

Kamo će svijet krenuti, koji put izabrati? Plašim se da to ne bude put od Istambula, Marakeša i dalje... Hrvatska je i prije tri dana bila domaćin EU poslovnom forumu čija je tema bila: „Inovacijama do konkurentnosti“ . Što reći? Hrvatska danas u doba IV. industrijske revolucije nema problema ni sa inovacijama ni sa konkurentnosti. Hrvatska ima veliki problem iseljavanje ljudi. Odlaze mladi i školovani, u posljednje vrijeme i sa cijelim obiteljima, a ministarstvo i Vlada niti zna, niti želi, niti traži načine kako ih zadržati u Hrvatskoj. Hoće li nas za deset godina biti jedan milijun manje?

Gospodine Daliću, Vama kao hrvatskom izborniku, Luki Modriću kao kapetanu hrvatske reprezentacije, kao i svim našim igračima, hvala do neba za uspjeh tako male zemlje da ostvari tako veliki rezultat na najvećoj smotri svjetskog nogometa. Pokazali ste svijetu, i po tomu će 2018. godina ostati zapamćena,
• da je hrvatski nogomet dopadljiv i efikasan,
• da su naši igrači hrabri, borbeni i divni ljudi,
• da je hrvatski izbornik Zlatko Dalić najbolji trener Europe,
• da je kapetan hrvatske reprezentacije Luka Modrić najbolji igrač svijeta i
• da su hrvatski dresovi u vrhu svjetskog dizajna         

Na kraju svoga izlaganja Vidović nije propustio prigodu ponosno istaknuti kako i on kao i slavljenik Dalić potječe iz mjesta bogate i burne prošlosti, grada Livna kojega se s pravom može nazvati gradom sira, slikara i nogometaša, i kao mjesta koje ima najljepše nebo na svijetu, koje kao i Hvar u Hrvatskoj spada u najsunčaniji grad u BiH. Podsjetio je i na činjenice da je Livno još u davno vrijeme (892. g) imalo status županije i da su njegovi najpoznatiji predstavnici u kulturi i umjetnosti slikari Gabrijel Jurkić, Šiško, Kuliš, Konta, Propadalo, u nogometu braća Kovač i Dalić, a u gospodarstvu globalni inovator u industriji električnih automobila Mate Rimac.                  

 


Svi preduvjeti za uspješnost
Iz komentara Ivana Miklenića u Glasu Koncila
 Navijači trg Zagreb
            Doček Vatrenih na trgu JBJ (Foto; Jutarnji.hr)
 
Hrvatska u svojoj 14-stoljetnoj povijesti nikada nije doživjela takvo građansko slavlje kakvo je bilo slavlje s nogometašima, osvajačima srebra na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji. Prema podatcima kojima se barata u medijskoj javnosti, samo je u Zagrebu više od 550 tisuća osoba došlo pozdraviti pobjednike, a procjenjuje se da je u drugim središtima, iz kojih dolaze pojedini nogometaši, bilo na slavljima još oko 250 tisuća osoba, što znači da je svaki peti hrvatski građanin sudjelovao osobno u tim slavljima. To je bez sumnje jedinstven i teško ikada više ponovljiv fenomen, a višestruko je važan jer je pomogao da se skinu neke maske u hrvatskom društvu...
 
                                                   *       *        *
Hrvatski nogometni reprezentativci imali su jasan cilj, koji se na prvi pogled mnogima činio nedostižan, nerealan, no oni su ostali vjerni cilju, vjerovali su u svoje sposobnosti, svoje zajedništvo, i više nego spremno podnijeli svu »tegobu dana«, iskreno i pošteno su se trudili, žrtvovali – i cilj je postao stvarnost! U tom kontekstu više je nego tragično što hrvatska politička i gospodarska vodstva zapravo nemaju pred sobom jasan nacionalni cilj, nego su im važniji njihovi partikularni interesi pa je više nego jasno da Hrvatska ne može napredovati, ne može biti uspješna s takvim »igračima«. Kao što su nogometni reprezentativci izrasli iz hrvatskoga naroda, tako u hrvatskom narodu ima mnogo talentiranih i sposobnih u svim pozivima, zanimanjima i djelatnostima, što znači da Hrvatska na svim područjima može biti uspješna. U nogometnoj reprezentaciji glavnu riječ vode najsposobniji Hrvati koji »rade« u inozemstvu. Gdje bi Hrvatskoj bio kraj kad bi u politiku i u gospodarstvo stvarno uključila najsposobnije Hrvate koji žive i rade u iseljeništvu? Kao što je uspjela hrvatska nogometna reprezentacija, tako može uspjeti i Hrvatska, samo treba imati prave igrače, koji slijede jasan cilj, njeguju stvarno zajedništvo i očituju veliku požrtvovnost.
 
                                                   *       *        *

...Probuđeni hrvatski ponos i u najširim krugovima probuđena spremnost i zainteresiranost da Hrvatska postane uspješna i u rješavanju temeljenih neriješenih problema kao što su izumiranje, demokracija, sloboda, stvarna ravnopravnost svih građana… povlašten su trenutak za buđenje političara i političkih stranaka te za njihovo djelovanje za boljitak Hrvatske. Propuste li taj povlašten, jedinstven trenutak, tj. propuste li i ignoriraju dobronamjeran i primjeren Predsjedničin poziv na postizanje konsenzusa o glavnim ciljevima razvoja Hrvatske, političari i političke stranke, kako oni na vlasti tako i oni u opoziciji, očitovat će da ne rade za dobro Hrvatske te riskiraju da ih probuđena hrvatska nacija, dakle gotovo svi hrvatski građani, bez obzira na etničku pripadnost, pozove na odgovornost, što bi moglo za njih izazvati veoma gorke posljedice. Probuđena hrvatska nacija dobro zna da Hrvatska ima sve preduvjete da bude uspješna te da političari i političke stranke koji nisu spremni izgrađivati uspješnost Hrvatske ne smiju imati više mjesta na političkoj i društvenoj sceni. Dosta je ciljane neuspješnosti radi partikularnih interesa!

https://www.glas-koncila.hr/uz-velicanstvenu-proslavu-hrvatskoga-uspjeha-kazna-za-radovanje-hrvatskomu-uspjehu/

https://www.glas-koncila.hr/nakon-uspjeha-hrvatskih-nogometasa-hrvatska-moze-uspjeti/

https://www.glas-koncila.hr/sportski-uspjeh-treba-biti-pocetak-uspjesne-hrvatske-cas-je-za-konsenzus-o-ciljevima/


Hitovi: 240