I. Miklenić: Uz prosvjedni skup u Vukovaru

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Četvrtak, 25 Listopad 2018 Napisao/la Administrator
Foto: S. Renić - Protestni skup u Vukovaru
(...) Ako politika, pravosuđe i mediji u Hrvatskoj mogu marginalizirati žrtve i njihove pretrpljene patnje u ratnom zločinu, onda ne marginaliziraju, kako možde misle, nešto hrvatsko, nego marginaliziraju elementarno čovječno, humano. Za marginaliziranje ili čak izdaju humanoga ne može biti opravdanje nikakvo političko ili nacionalno svrstavanje jer je riječ o upadanju u nečovječnost, nehumanost (...) Iz komentara Ivana Miklenića uz prosvjedni skup u Vukovaru
 

UZ PROSVJEDNI SKUP ODRŽAN U VUKOVARU Vukovarski krik ne će biti utišan
Ivan Miklenić, Glas Koncila, 22. listopada 2018.

Vukovarski prosvjed i zbivanja oko njega vrlo očito prokazali su još jednom gotovo svu farizejštinu politike, važnih političkih čelnika, dijela djelatnika pravosuđa, medija i medijskih djelatnika pa to zaslužuje osvrt s gledišta općega dobra. Nakon što je vukovarski gradonačelnik najavio za 13. listopada u Vukovaru održavanje prosvjeda zbog neprocesuiranja ratnih zločina koje su nad Hrvatima, kako vojnicima tako i civilima, počinili pripadnici velikosrpskih agresorskih snaga premda je prošlo čak 27 godina, politika je počela svoju prljavu igru i svim sredstvima odvraćala pozornost od merituma pitanja koje je tom najavom bilo otvoreno. Vladajuća garnitura već u toj najavi prepoznala je napad na sebe pa je u biti elementarno humano pitanje prevela u politički problem.

Kad javnost, čak ni ona medijski instrumentalizirana, nije zagrizla za mamac u obliku floskula o tobožnjem neutjecanju politike na pravosuđe, bila je plasirana teza da neka neimenovana politička snaga stoji iza vukovarskoga gradonačelnika i da cilj prosvjeda i nije poticanje da žrtve dobiju primjerenu satisfakciju, nego da se izvrši politički udar na Vladu i na vodstvo vodeće političke stranke. Takvom tezom »umireni« su i pasivizirani svi karijeristički i interesno orijentirani pripadnici političkih stranaka vladajuće koalicije, politički prijatelji sada vladajućih stranaka i mnogi u opozicijskim političkim strankama i različitim udrugama.

Budući da, kako je vukovarski skup pokazao, ipak nije postojala nikakva politička snaga iza vukovarskoga gradonačelnika, niti se tim skupom dogodio ikakav politički udar na sadašnju hrvatsku Vladu, postalo je vrlo očito koliko je velik strah vladajućih za svoje položaje, kolika je njihova moć manipuliranja i kolika je prestrašenost članova političkih stranka i njihovih simpatizera, koliko su zapravo lak plijen manipulacije.

Bez najave prosvjeda – optužnice u ladicama?

Već sama najava vukovarskoga prosvjednoga skupa izazvala je objavljivanje nekih optužnica koje bi najvjerojatnije bez te najave i dalje čekale u ladicama. Nije poznato što su trebale čekati i dalje te optužnice, možda umiranje optuženih, ili umiranje preživjelih žrtava… Ni pravosuđe, ni politika ni glavna struja javnoga mnijenja nisu imali potrebu istaknuti općepoznato načelo međunarodnoga prava da ratni zločini ne zastarijevaju. Umjesto toga pravosuđe se pokušavalo opravdati klasičnom i rasnom floskulom da su istrage u tijeku. Politika i glavna struja javnoga mnijenja potisnule su meritum tom najavom otvorenoga pitanja iznošenjem politikantskih sumnja ili skretanjem pozornosti na relativno davno pravosudno tretiranje pitanja tzv. elitne prostitucije.

Takvo ponašanje državnih odvjetništava, politike i glavne struje javnoga mnijenja potvrđuje riječi vukovarskoga gradonačelnika na skupu o nepravdi, bezosjećajnosti, okrutnosti i licemjerju. Riječ je zapravo o ponašanju ljudi u tim društvenim javnim djelatnostima koji uglavnom nisu osjetili na svojoj koži ni pakao rata ni pakao nanesene patnje i kojima ni sada nije nimalo stalo do istine, pravde, pravoga mira i zdravoga suživota žrtava i ovako ili onako amnestiranih sudionika agresije i nasilja. Zaboravlja se ili zanemaruje da samo istina oslobađa, da su samo istina i pravda jedini zdrav temelj mira, preduvjet opraštanja i pomirenja i suživota.

Umjesto prenošenja više nego potresnih svjedočenja žrtava iznesenih na vukovarskom skupu mediji su pribjegli licitiranju koliko je bilo sudionika, anketiranju pojedinaca sudionika skupa te prebrojavanju tko se od političara na skupu pojavio. Osim Novoga lista, koji je manipulativno ispolitizirao vukovarski skup, ni jedan od dnevnih listova u svojim nedjeljnim izdanjima nije vukovarski krik smatrao dostojnim prve stranice. Hrvatski radio već u prvim jutarnjim satima (počevši od 6 sati) potisnuo je taj krajnje površno sklepan prilog anketom s mjesta prve vijesti i tako dao prilog ignoriranju žrtava, istine i pravde.

Ako politika, pravosuđe i mediji u Hrvatskoj mogu marginalizirati žrtve i njihove pretrpljene patnje u ratnom zločinu, onda ne marginaliziraju, kako možde misle, nešto hrvatsko, nego marginaliziraju elementarno čovječno, humano. Za marginaliziranje ili čak izdaju čovječnoga, humanoga ne može biti opravdanje nikakvo političko ili nacionalno svrstavanje jer je riječ o upadanju u nečovječnost, nehumanost.

Krik za oslobađanje Hrvatske?

Da se u Hrvatskoj ne poštuje načelo da ratni, pa i politički zločini ne zastarijevaju, potvrđuje činjenica da je tek njemački sud osudio nalogodavce za atentat na tek jednoga političkoga neistomišljenika. Da to načelo u Hrvatskoj ne vrijedi još je očitija potvrda u činjenici da ni jedan jedini partizan ili pripadnik Ozne ili komunističke partije nije osuđen za ratne i poratne egzekucije bez suda i bez ikakve pravde. Tada su žrtve komunističkom revolucijom inspiriranih zločina bili vojnici koji su se predali, politički neistomišljenici i mnogi ugledni Hrvati, a sada su ponovno žrtve Hrvati, koji su kao civili ili kao vojnici bili zarobljeni ili civili koji se ni na koji način nisu mogli oduprijeti agresorskomu nasilju.

Ta činjenica nameće pitanje: Nisu li i u današnjoj neovisnoj Republici Hrvatskoj, članici Europske unije, stvarni upravljači politike, pravosuđa i medija one iste političke i ideološke snage koje su naredile i provele u Drugom svjetskom ratu i nakon njega masakr nad ljudima koji ni po kojem slovu međunarodnoga prava nisu smjeli biti ubijeni? Nije li krik vukovarskoga skupa zapravo krik za oslobađanje Hrvatske od te skrivene političke moći? Vukovarski krik nije politički, nego etički i prije svega čovječni, humani i zato nikada ne će biti utišan.

Izvor: Glas Koncila


Govor gradonačelnika Vukovara Ivana penave na prosvjednom skupu

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na prosvjedu se obratio okupljenoj masi, a njegov govor mnogi su ocijenili najboljim do sada.

U uvodu se zahvalio žrtvama koje su se izložile kroz svjedočenja te im je poručio da su heroji, nakon čega je još jednom osudio sramotnu šutnju hrvatskih institucija i političara.

“S jedne strane sramotna šutnja Hrvatske, insttucija i dužnosnika, nepravda bezosjećajnost, okrutnost i licemjerje. S druge strane 27 godina teškog života ispunjeno očajem i izdajom. S treće strane 27 godina paljenja svijeća, suza, tihe podrške i molitve hrvatskog naroda. U odnosu na problematiku Domovinskog rata, kroz 27 godina smo zakazali, kroz izvršnu i sudbenu vlast. Za to svi snosimo odgovornost, ali daleko najveću dužnosnici koji su obnašali vlast u proteklom vremenu. Neprihvatljivo je da kao nagradu za nerad, umjesto optužnica za nečinjenje, oni se samo rotiraju na dužnostima”, rekao je Penava.

Poručio je da za zločine nitko nije odgovarao.

“Nešto više od mjesec dana sam svjedočio panici i besramnom prebacivanju odgovornosti, stekao sam spoznaje o različitim alatima koji se koriste unutar stručnjaka kako bi zločinci izbjegli ruci pravde. Državnje predmeta u ladici, mijenjanje sudaca, ponavljanje ispitivanja svjedoka, ponovljeno ispitivanje svjedoka s iznimno teškim traumama kako bi se izbjegla volja za svjedočenjem. Dojava optuženicima kako bi pobjegli iz zemlje, institut pokajnika, prekvalifikacija kaznenog djela kako bi se zločince progonilo..”, navodio je vukovarski gradonačelnik naglasivši odgovornost obavještajnih službi.

“Pitam se u nevjerici je li istina i kako je moguće da je predmet Ovčara otvoren tek prošle godine. Ovo što ja govorim, naoko su samo riječi. Netko će reći prazne riječi, ali to su žalosne sudbine Vukovaraca, svih stradalnika Domovinskog rata. To su emocije i vapaj”, poručio je Penava dodavši da je Vukovar zaglavni temeljni kamen Hrvatske.

“Ovo je grad divova… Što god napravili dobro za Vukovar ili Hrvatsku, nemojmo se s tim previše hvaliti, jer to može biti puno, ali biti će tako malo u odnosu na ono što su napravili divovi. Mi to nikad nećemo dosegnuti, ali možemo pokušati biti toga dostojni”, rekao je gradonačelnik.

Pomozite nam jer ovo nije dobro, zavapio je Penava nastavivši da Vukovarci nemaju druge države i institucije osim Hrvatskih.

Dužnosnicima je poručio: “Otvorite svoja srca. Nemojte se prepucavati, natjecati, nadmudrivati, nije teško doznati tko su zapovjednici vojske koja je napadala Vukovar, pilot koji je bacao bombe na vukovarsku bolnicu. Postoje topnički dnevnici i zapovjednici artiljerije, osudite ih. Vjerojatno su vam poznati zapovjednici brigada vojne policije koji su dopustili izdvajanja, mučenja. Znate one koji su dozvolili zločin na Ovčari, ne kažnjavajte samo one najniže rangirane. Osudite zapovjednike konc logora. Ako ne znate kako, mi ćemo vam pomoći”.

Penava je pročitao i ulomke knjige Vladimira Šeksa u kojoj se spominju dva muškarca odgovorna za ubojstva pripadnika ZNG-a koja su puštena na slobodu. Na spomen Šeksa okupljeni su glasno negodovali, a mogli su se čuti i povici “Udbaši, udbaši”.

Zatražio je osnivanje specijaliziranog suda, odjela odvjetništva i tima za istraživanje s posebnim ovlastima, u kojima bi radili samo ljudi koji su se dokazali svojim rezultatima.

“Ne dozvolite da rade ljudi koji su se borili protiv ove države i koji je nisu htjeli. Napravite povjerenstvo za istinu. Ne dozvolite da se za zločine na hrvatskom tlu sudi izvan Hrvatske. Uvjetujte sve ove, na razumu utemeljene zahtjeve, ulaskom Srbije u EU”, zatražio je.

Riječ je o 27 godina kalvarije za Vukovar i sve građane Vukovara bez obzira na nacionalost, poručio je Penava i dodao: “Vukovar je Tovarnik, Lovas, Berak, Škabrnja, Kusonje, Kijevo, Petrinja, a svi smo mi Hrvatska. Država koja to dozvoljava nije država kakvu želimo, i protiv toga ćemo se boriti, jer ovo je linija ispod koje ne možemo ići. Put će bit dug i težak, ali ni izbliza dug koliko je ovih 27 godina, niti približno težak kao sudbine ljudi koje smo slušali. Taj put je pravedan, utemeljen na našim vrijednostima. Pozivam vas sve, i one koji danas nisu bili sa nama, predružite nam se na putu borbe za pravedniju Hrvatsku”.

Govor: Video-You tube

Izvor:  Narod.hr/N1

 

 

Hitovi: 1353