Škola za život

(...) Naziv – parola – slogan „Škola za život“ u javnoj se raspravi o reformi školstva pojavio nenadano početkom ove (2018.) godine, kao veliko iznenađenje za sve dionike hrvatskoga odgoja i obrazovanja: djecu, učitelje, ravnatelje, roditelje, pa i koalicijske ortake Hrvatske narodne stranke koja je na svoja nejaka leđa preuzela „preteški teret“ školske reforme. 

Ključni pojmovi i sintagme kojima se posljednjih godina najavljivalo u školstvu (nakon „zemlje znanja“ i „ bolonjskog procesa“) bile su: „cjelovita kurikularna reforma“, „e-škola:stvaranje digitalno zrelih škola za 21 stoljeće“, „STEM revolucija“ i „digitalna revolucija“. Prva najava eksperimentalnog projekta „Škola za život“ pojavila se u kratkome dokumentu „Škola za život – odgovori na česta pitanja“ 19. veljače 2018. U osmostraničnom službenom dokumentu Ministarstva znanosti i obrazovanja objavljenome na mrežnoj stranici toga ministarstva pod nazivom

„Eksperimentalni program „Škola za život“ ovako je objašnjen smisao novoga reformskog pokusa: Škola za za život prvi je korak prema ostvarenju cilja Cjelovite kurikularne reforme, a to je uspostavljanje usklađenoga i učinkovitoga sustava odgoja i obrazovanja koji odgovara zahtjevima modernog i za život potrebnog obrazovanja.

Ta polupismena, besmislena i glupa tvrdnj ne otkriva baš ništa o tome koji je smisao i svrha iznenadnoga novogovora o Školi za život. Ništa nam ne otkriva ni opis navodnoga CILJA toga eksperimentalnog projekta. 

„Cilj eksperimentalnog program je provjera primjenjivosti novih kurikuluma i oblika metoda rada te novih nastavnih sredstava s obzirom na sljedeće ciljeve: a) povećanje kompetencije učenika u rješavanju problema, b) povećanje zadovoljstva učenika u školi te c) motivacija njihovih učitelja i nastavnika“.

Iz citirane se rečenice može nazrijeti da se pokusno/eksperimentalno uvode novi kurikuli (nastavni programi), novi oblici rada i nova nastavna sredstva. Iz bezbrojnih javnih ukazanja ministrice dr. Blaženke Divjak Smješke doznali smo da se „revolucionarna“ promjena nastavnoga programa svela na uvođenje informatike, „hibridnu“ uporabu tiskanih i e – udžbenika, smanjenje težine učeničke torbe za 30 posto te državnu donaciju tableta i BBC-ovih micro-bitova (sićušnih elektroničkih uređaja koje je u suradnji s velikim tehnološkim tvrtkama i obrazovnim stručnjacima osmislio BBC; službeni priručnik za korištenje toga uređaja koji je napisao Gareth Halfacree prevedn je i objavljen na hrvatskom jeziku i prodaje se za 234 kune školama i učenicima (...)

(...) Temeljni problemi s kojima se susreće mistrica dr. Blaženka Divjak i njezin politički skrbnik Ivan Vrdoljak višak je samosvijesti koji je tipičan za ljude čije je opće obrazovanje ograničeno, a političke ambicije neograničene. Naime, dok najučeniji i najmudriji svjetski poznavatelji nacionalnih školskih sustava, najpoznatiji teoretičari učenja i podučavanja, pa i najbolji poznavatelji ljudskoga i dječjega mozga, uma, psihe i psihologije, preda se postavljaju najteža pitanja o obrazovanju budućnosti, naši školski „reformatori“ vjeruju da imaju odgovore na sva pitanja o sadašnjosti i budućnosti školovanja i učenja, ali i ekonomskoga i tehnološkoga razvoja. 

Višak samosvijesti i manjak znanja ministrica Divjak i HNS pretvorili su u agresivni reformski marketing koji slijedi logiku promidžbenih poruka za biljni afrodizijak Afrička šljiva koja navodno „nikada ne pada“. Iza infantilnih promidžbenih poruka o 30 posto lakšim torbama, školi u kojoj se ne „buba“, uči iz e-udžbenika, uz pomoć darovanih tableta, a digitalna i informatička pismenost stječe korištenjem BBC-ovih robotića, krije se veliki biznis od 307.000.000 kuna izdvojenih za 74 pokusne škole i planirani iznos od 3.000.000.000 kuna za kupnju informatičke i digitalne opreme za sve hrvatske škole. Maleni dio toga novca namijenjen je boljem „vrednovanju“ učitelja da se ukrcaju na digitalni kruzer zvan „Škola za život“(...)

Divjak je „ukrala“ ideju filozofu Alainu de Bottonu
Škola za život nije originalna zamisao ministrice Blaženke Divjak. Ona je samo strani alternativni projekt filozofa Alaina Bottona kojim se obrazuje radnika i ljubavnika pretvorila u hrvatski nacionalni projekt. Zasluge za to pripadaju Ivici Mudriniću zvanom „Patent“ koji je prije pet godina 2013. pozvao Alaina Bottona da pred više od 800 „uzvanika“ održi glavno „motivacijsko“ predavanje. Na našu današnju nesreću, na predavanju je bila i Blaženka Divjak (...)

(...) Po ministrici Divjak i HNS-u, u školama se ni za živu glavu ne smije „bubati“ i „štrebati (čitaj: učiti), ne smije se ni učiti kako učiti i kako svladati vještinu ili umijeće pamćenja, a treba „kreativno misliti“ i „razvijati kompetencije“.

(...) Za izmišljenu reformu zvanu „Škola za život“, neuka i hiperambiciozna resorna ministrica dr. Blaženka Divjak i njezini reformatori nemaju što izgubiti. Dobit će političku moć, publicitet, pa i veliki novac. Jer u igri je doista veliki novac, ali, na žalost, i obrazovna odgojna, pa i egzistencijalna sudbina stotina tisuća djece (...)

(...) Činjenica da je neupitni mandat za sve poslove oko „Škole za život“ dobila stranka koju podržava samo oko 1.9 posto građana, dovodi nas do zaključka da se ta reforma ne može provesti „milom“ (pozitivnom motivacijom dionika odgoja i obrazovanja) nego grubom SILOM. Narodna nas, pak, mudrost uči da je „Svaka sila za vremena“, tj. da je svaka sila prolazna, pa i „divja“ sila resorne ministrice i HNS-a, pa i šefa vlade koji stoji iza svega.

*        *        *

Može li se, doista, kao što je cvrkutao (twittao) Ivan Vrdoljak, na reformi obrazovanja „lomiti“, a to može značiti i „prelomiti“, pa i „slomiti“ budućnost Hrvatske i „naše djece“? – pita se Slaven Letica, naš poznati sociolog i sveučilišni profesor, koji daje i neke odgovore.

Poveznica: TotalINFO.HR

• Prethodno
• Sljedeće