Sretan Uskrs!
Fra Lovro Gavran - Uskrsna čestitka
Mi kršćani slavimo svetkovinu Kristova uskrsnuća kao najveću i temeljnu svetkovinu naše vjere, svjesni istinitosti riječi sv. Pavla apostola, upućenih Korinćanima i svim kršćanima svijeta: Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša. još ste u grijesima (1 Kor 15,14.17).
Svaki čovjek - i vjernik i nevjernik - iz dana u dan suočava se s mukom i nevoljom, sa zlom i nepravdom, s bolešću i smrću, pa mu sve to zamračuje obzore nade i zatamnjuje i one rijetke trenutke prave radosti, tako da sebi vrlo često postavlja i ono granično pitanje smisla života i egzistencije uopće. Ni jedno prolazno dobro ne može osmisliti svu ljudsku patnju, a života bez patnje nema. Križ, kao simbol svake nevolje i svake patnje, ostavlja neizbrisivi pečat na životu svakoga čovjeka, ali križ sam po sebi ne može niti utemeljiti, a niti opravdati našu vjeru. Kad bi križ bio posljednja stvarnost, kad bi sve završavalo smrću, naša bi vjera bila uzaludna, a naša nada bezvrijedna.
Ali, hvala Bogu, nije tako! Nakon Velikog petka dolazi Uskrs! Nakon smrti slijedi uskrsnuće od mrtvih - ne kao prirodna posljedica čovjekove smrti, nego kao plod Kristova uskrsnuća, bez kojega ne bi bilo ni kršćanske vjere, niti kršćanske nade. Krist nas je svojom smrću spasio, tj. opravdao, oslobodio od grijehâ - kako od onih naslijeđenih, tako i od onih osobnih, a svojim uskrsnućem nam je darovao život - prožet čvrstom nadom na ovom prolaznom svijetu, a prepun beskrajne vječne sreće u njegovu Kraljevstvu nebeskom.
Pa, ako slavimo Uskrs, ako vjerujemo u Kristovo uskrsnuće - kako onda možemo ne biti radosni? Kako možemo živjeti kao da Krist nije uskrsnuo i kao da uskrsnuća od mrtvih nema? Ako istinski vjerujemo, naša će vjera iznutra i izvana promijeniti naš život, naše životne stavove, naše ponašanje, naše međuljudske odnose... Uzdići će naše ljudsko dostojanstvo. Oslobodit će nas straha, skepse, rezignacije, beznađa i očaja. Otvorit će nam srca i usmjeriti naš put prema bratu čovjeku da mu navijestimo radosnu vijest: "Krist je uskrsnuo, mene je obnovio! Ima nade i za mene i za tebe i za sve ljude na svijetu. Krist Svevladar živi - živjet ćemo i mi s Njime!" S ovom porukom vjere, nade i bratske ljubavi još jedanput svim čitateljima želim SRETAN USKRS!
Fra Lovro Gavran
Lirika križa
M. Ljubičić: Križ preteški
Evo me za Uskrs
Sama
Na mom stolu
Samo jedan
Pjat
Na zidu
Sat
Otkucava podne
A
Ja čekam gosta
Samo jednog
Sustolnika moga
Današnjeg
Jela
Danas mi dolazi
Prijatelj moj
S
Raspela
Eto
Na današnji
Dan
U
Moj stan
Dolazi Krist
Radostan i čist
I
Neće me biti
Sram
S PRIKOM mojim
Neću biti
Sam
Dr Jure Burić
Za Uskrs 12. travnja 2020.
Gospodine Isuse, pozdravljam te ujutro ovog Velikog četvrtka, dana kada si ustanovio Euharistiju, hranu naše duše. Sve na ovom svijetu brzo prolazi, samo Tvoje riječi neće nikada proći. I mi ćemo jednoga dana otići k Tebi i s onime što smo skupili na ovome svijetu, stajat ćemo pred Tobom. Isuse, daj da uvijek mislim na to kako prolazi moj život, da se ne navežem previše na ovaj svijet i da ne bih htio previše tu nešto značiti. Moj život vrijedi onoliko koliko sam s Tobom sjedinjen i koliko vršim Tvoju volju, ili je barem pokušavam vršiti. Mnogo je zvanih, a malo odabranih, a kuda ja spadam? Samo znam da želim biti s Tobom.
VELIKI PETAK - S. M. Lockridge
Petak je, Isus se moli, Petar spava, Juda izdaje, ali Nedjelja dolazi.
Petak je. Pilat se muči, vijeće kuje zavjeru, svjetina ponižava.
Oni ne znaju da Nedjelja dolazi.
Petak je. Učenici bježe kao ovce bez pastira. Marija plače. Petar niječe.
Ali oni ne znaju, da Nedjelja dolazi.
Petak je. Rimljani udaraju mog Isusa, odijevaju ga grimiznim plaštem, krune ga trnjem. Ali, oni ne znaju da Nedjelja dolazi.
Petak je. Gledam Isusa kako ide prema Kalvariji, njegova krv se prolijeva, Isus se spotiče i pada, i njegov duh je pod bremenom. Ali vidite, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.
Petak je, svijet pobjeđuje, ljudi se vesele i zlo se cereka.
Petak je, vojnici pribijaju ruke moga Spasitelja na križ i podižu ga do zločinaca.
Petak je, ali dopustite mi da vam nešto kažem, a to je da Nedjelja dolazi.
Petak je. Učenici se pitaju što se to dogodilo njihovom Kralju. Farizeji likuju jer je njihov plan uspio.Ali oni ne znaju, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.
Petak je. On visi na križu i osjeća se napušten od svoga Oca, ostavljenim u smrtnoj borbi. Zar ga nitko ne može spasiti?
Petak je, ali Nedjelja dolazi.
Petak je. Zemlja se trese, nebo je potamnilo, moj Kralj ispušta svoj duh.
Petak je, nada je izgubljena, smrt je pobijedila, grijeh je sve osvojio i Đavao se samo smije.
Petak je. Isus je pokopan, vojnici stražare kraj groba i stijena je navaljena na ulaz.
Ali, to je tek petak, a Nedjelja dolazi!
VELIKA SUBOTA - Tomislav Ivančić
Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni oltar.
Vjernici posjećuju Božji grob i suočavaju se svojom stvarnošću i stvarnošću svijeta, snagom zla i grijeha koji imaju razornu snagu i samoga Boga „usmrtiti“. Stojeći pred grobom i promatrajući Krista u grobu čovjek promatra ponajprije samoga sebe usmrćena grijehom i zlom, vlastitim nevjerama. U kasnim večernjim satima u crkvama počinje vazmeno bdijenje, majka cijele kršćanske liturgije koja završava svečanom euharistijom koja označava Kristovu pobjedu nad smrću. U kojoj se odražava snaga Božje ljubavi koja od mrtvog čini živa, iz suhe mladice daje da nikne novi život. Bdijenje počinje lucenarijem ili službom svijetla.
Blagoslivlje se vatra izvan crkve, na njoj se pali uskrsna svijeća koja iznačava Isusa Krista uskrsloga, naše svijetlo. Unosi se u procesiji u župnu crkvu koja je u mraku. Tek unosom uskrsne svijeće u crkvu pale i vjernici svoje svijeće i pale se sva svijetla, nakon čega slijedi svečani pjevani hvalospjev uskrsnoj svijeći. Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela.
Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće. Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je predokus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlje se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom.
USKRSNI PONEDJELJAK - Tomislav Ivančić
Neka nam je blagoslovljen uskrsni ponedjeljak! Blagdan je Uskrsa iza nas, ali je život ispred nas. Isusov uskrs smo proslavili, ali nam naš dolazi ususret.
Znam, teško je bolesnika, patnika, vojnika, ranjenika i prognanika uvjeriti da je uskrs tu, pred vratima, da će sve biti drugačije i da život više nema kraja. Patnja često zatvori ljudsko srce a čovjeka ostavlja kao u grobu, nemoćnog da vjeruje u život. Patnja zna odbijati svaku pomoć, svaku nadu, svaku riječ.Nakon lijepo provedenih godina svi se mi prije ili kasnije nađemo na uzmaku. Dolaze trenuci razočaranja kada se prijatelji razdvoje, kada se brak razbije, kada se dom i obitelj razdijele, kada te napusti najdraža osoba, kada djeca odrastu i odu, posao se mora napustiti i poći u mirovinu. Dođu dani kada se raspe novac, kada odijelo postaje pohabano, kada su kosti teške i kada se glava prigiba prema zemlji.
Dođu dani jeseni, kada je teško nositi vlastiti život. Tada odlazimo, bježimo od sebe, tad se izgubimo od središta života. Dok smo bili mladi, kada nas je radovalo sunce, i kad smo trčali proljetnim raspjevanim livadama, sve je bilo naše i vjerovali smo da ćemo graditi drugačiji svijet nego naši roditelji i djedovi. A onda dođe dan kada ptice i laste odlaze, kada priznajemo: mi smo se nadali, ali sve je drugačije završilo.
To je trenutak kada je Bog blizu, kada hoda za nama da nas stigne na bijegu od života, kada ti prilazi iza leđa da ga jedva primijetiš, kad te nađe umorna na jastuku, teška za stolom bez teka i volje za jelom, kad te prihvati za ruku razočarana, zagleda ti se u oči i zove da se vratiš.
Povratka nema, tako misle ljudi. Ne možeš se vratiti u mladost, ne možeš opet iznova početi brak, ne možeš vratiti djecu na ognjište, kako opet započeti posao? Zar se može vratiti zdravlje u neizlječivoj bolesti, zar se mogu smanjiti godine, promijeniti društvo, zaustaviti ratovi? Nada je na umoru, jer ljudi misle zemaljski. A nada je božanska, vječna, duhovna. Čim malo pogledaš prema gore, podigneš oči, nada ti se već smiješi, dolazi ti ususret, grli te, uzima na ruke, i nosi u nepoznato. Nada nikad ne umire. Ona vječito uskrsava. Naći ćeš je uvijek iza tugom ispunjenog plača, iza gubitka, iza nepro-spavane noći, iza razgovora koji te duboko ranio, iza izgubljene utakmice, pokraj spaljenog doma, na kraju prognaničkog puta. Nada je tamo gdje je nema, tamo gdje je nikako ne možeš zemaljski naći, tamo gdje je sve izgubljeno.
Uskrsni se ponedjeljak obično naziva ponedjeljak odlaska u Emaus. Evanđelist Luka nas naime izvještava da su dvojica učenika otišla iz Jeruzalema razočarana što je Isus umro i nije ispunio njihova očekivanja i nade. On je bio velik, kažu oni, prorok, silan' na djelu, liječio je sve bolesti i nemoći, oživljavao je mrtvace i vraćao ih majkama, govorio kako nitko govorio nije, iz njega je izlazila sila koja je sve liječila. On je pokazao da ima vlast nad prirodom, bolestima, smrću, krivicama i beznađima. A sad je mrtav, treći dan u grobu, kažu oni. I upravo na grobu njihovih nada Isus ih živ, uskrsli, nov, susreće. Odlazi s njima u gostionicu gdje im znakom euharistije očituje svoju prisutnost, tako da se oni vraćaju natrag u Jeruzalem i započinju novi život. Ono što ne mogu ljudi, može Bog. Uskrsnuće nije ljudski, nego Božji čin.
Na putovima života nisi sam, jer je Bog s tobom. On te prati šireći ruke iza tebe kao majka za djetetom. On te štiti i nadahnjuje mislima na povratak kući. Nismo izgubljeni, iako je sve oko nas u svemiru hladno. Na ovom je planetu toplo, ovdje stanuje s nama svemogući Bog koji u rukama drži svaki detalj svemira i našeg života. On nas zove da se vratimo u središte svoga srca, da mu uputimo riječ povjerenja i da očekujemo preobražaj svoga života. Ništa nije izgubljeno. Uvijek se možemo vratiti, uvijek možemo doći kući, jer nas Otac čeka. Nebo je tu i zove te. Tvoje srce i tvoje tijelo zovu te da pođeš na izvore uskrsnuća, mira. Ljudi oko tebe vape da im dovedeš Isusa iz Nazareta, kako bi dokinuo njihovu patnju i darovao im izvor novog svjetla, nadu, život bez ugrožavanja.
Opet je čovječanstvo jedna obitelj oko stote svoga Oca. Zemlja je ponovno poprište čovjekoljubivosti. Možda si se i ti udaljio od Boga, u bijegu od Crkve, više ne vjeruješ i ne moliš. Ti znaš razloge tome. Svatko od nas ima razloga da se udalji od Boga. Pa ipak, samo povratak Bogu donosi život. On te neprestano čeka.
Sretan ti drugi dan Uskrsa!
Tomislav Ivančić
Pieta - akademski slikar Mate Ljubičić, Zadar
M. Ljubičić: Mala izložba: U znaku križa