Hrvatska protiv Istanbulske konvencije

Kategorija: Iz medija Objavljeno: Nedjelja, 25 Ožujak 2018 Napisao/la Administrator

Narod hrvatski

 Glas naroda

... „Što mislite koliko nas ima?“ – pokrenuo je raspravu  o broju sudionika prijatelj Božo.  „Preko 50 000 tisuća“- uzvratili smo i ja i Ante.  „Možda i više -  60 – 70 000. „ Kad je bilo ono 72. god. ili sa stojedinicom govorilo se o brojevima preko 100 000 ljudi. Ni sada ne može biti puno manje“...

Nije rijetkost u povijesti naroda da se katkad neki događaj, naizgled  beznačajan, na koncu pokaže kao nagovještaj ili početak budućih zbivanja od sudbinskog značenja. Jedan od takvih mogao bi biti i protestni skup pod nazivom „Hrvatska protiv istanbulske konvencije“ održan u subotu 24. ožujka 2018. godine na Trgu Josipa bana Jelačića. Bijah sudionikom toga događaja koji me po mnogočemu podsjeti na onaj slavni skup na Trgu francuske revolucije jedne druge Cvjetnice u osvit demokracije, kao i drugi sličan na središnjem zagrebačkom trgu nakon priznanja Hrvatske.

Pomalo skeptik kao i svi oni koji imaju dosta ljeta iza sebe i dugo pamte iznenadio sam se kad sam stigao na mjesto okupljanja ispred sjedišta HDZ-a. Veliko mnoštvo već je bilo do kraja preplavilo Trg žrtava fašizma na čijoj je sjevernoj strani sjedište središnjice HDZ-a. Vijorile su se zastave, iz stotina grla orile se budnice i domoljubne pjesme: „Zovi samo zovi....Oj hrvatska mati nemoj tugovati..., Lijepa li si...“ i mnoge druge. U uredima vladajuće stranke, najzaslužnije za nastanak i obranu Lijepe Naše  koja se još uvijek kiti atribucijama demokršćanstva, sigurno se moglo dobro čuti gromoglasno: „Ne ćemo ratifikaciju! Obmana! Izdaja! Odlazite!"–i  slično. Iste su poruke bile i na bezbroj transparenata.  

„Ne bih im volio biti u koži! Što im je to trebalo?! – mudrovalo se u mom društvancu. Kako je moguće da se toliko udalje od naroda? Je li ovo njihov kraj?“

Točno u jedanaest sati mnoštvo se pokrenulo prema Trgu. Poučeni iskustvom sličnih događaja iz 71. kada su neki od nas osjetili učinak milicijske palice na leđima kao i “udobnost apartmana“ u Đorđićevoj, nismo žurili s uključivanjem u kolonu. Ostali smo kojih dvadesetak minuta na svom mjestu promatrajući rijeku ljudi koja je uskoro ispunila cijelu ulicu Račkog i Jurišićevu sve do Trga. Promatrali smo te „buntovnike“: bila je to pretežito mladost, ali i stariji; majke s bebama u kolicima, očevi s dječicom na ramenima, pa i invalidi sa štakama i u kolicima. Svi su išli mirno i dostojanstveno. Oni jadnici zaduženi za lov na govor mržnje  ili kakve druge protuzakonite sadržeje sigurno su bili jako razočarani; nisu imali ništa za javiti svojim gospodarima. Malo smo se posramili zbog straha za svoju kožu i konačno uronili u kolonu.  

„Što mislite koliko nas ima?“– pokrenuo je raspravu o broju sudionika prijatelj Božo. „Preko 50 000 tisuća“- uzvratili smo i ja i Ante. „Možda i više -  60 – 70 000. „ Kad je bilo ono 72. god. ili sa stojedinicom govorilo se o brojevima preko 100 000 ljudi. Ni sada ne može biti puno manje“.

Bio sam ponosan i sretan što sam s tim svijetom, sa svojim narodom. Osobito mi je bilo drago kad sam sreo neka draga lica iz svojih mlađih dana. I neke od ponajboljih bivših kolega s posla - doktoricu Marijanu, pa jednog od najboljih kolega kojega sam upoznao u cijeloj svojoj karijeri  - profesora Mihatova, i niz drugih. „Još nismo posve eutanazirani“ – pomislio sam. Još u nama ima života. I prkosa. Još ima nade da može biti bolje. I drukčije.  

Odmah mi pade na pamet kakvi li će sutra biti komentari u “main stream“ medijima. Najcrnji i najružniji, to je posve izvjesno. Kao i obično: zatucani, primitivni, praznovjerni, nazadni, ognjištari... Pa onda: ultrakonzervativni, ultradesni, k tomu još fašistoidni, ustašoidni i što još sve ne. I sve to umjesto bilo kakvih argumenata na tvrdnje da se suptilno i podmuklo atakira na naše najveće vrijednosti i svetinje: obitelj, narod, vjeru, domovinu. To su redoviti atributi kojima nas časti lijevoliberalna politička opcija i s njome srasle nevladine udruge dobro financirane iz državnog proračuna. Kako su se samo našli na istoj valnoj dužini s "našom" stranom, s našim izabranicima koji nam sada spočitavaju da ne znamo čitati i da krivo razumijemo što piše. Da vidimo i ono čega nema, da se bojimo bez razloga, da je sve dobro, divno i krasno.  

Pa komu onda vjerovati? Vlastitim očima i razumu, svojoj Crkvi, biskupima i akademicima i ponajboljim znanstvenicima i umnicima koji su dokazali svoju vjerodostojnost, ili ovima koji nam sada, zbog tko zna kakvih sve razloga, okreću leđa i zaboravljaju predizborno data obećanja. I prepuštaju svoj narod „ideološkoj kolonizaciji“, odnosno otvaraju prostor za neometano uvođenje neprirodne i neznanstvene rodne ideologije u naš pravni i obrazovni sustav. Jasno da tu ne može biti dvojbe. Čini se da bi ovaj preduskrsni protest protiv „svoje“ Vlade i njene odluke da uputi  na ratifikaciju u Hrvatski sabor tekst Istanbulske konvencije, bez obzira na različite procjene o broju sudionika  mogao biti od povijesnog značenja i najava nekog novog hrvatskog proljeća.  Ur.

U nastavku  možete pročitati glavni govor na protestnom skupu i naći poveznice s tekstovima o  navedenim temama naših vodećih intelektualaca i znanstvenika, kao i na originalni tekst IK. 

Marija Petričević, glavna govornica na protestnom skupu

Marija Petri evi 1

Marija Petričević, članica građanske inicijative “Hrvatska protiv Istanbulske konvencije” održala je govor na današnjem prosvjedu protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Govor donosimo u cijelosti:

Ja sam Marija Petričević. Znam čitati. I ne treba mi Andrej Plenković interpretirati što sam pročitala.

Arhitektica sam. Imam posao. Stara sam 24 godina. Ne želim otići iz Hrvatske. Želim živjeti u državi u kojoj naprijed idu oni koji su marljivi, sposobni i pošteni, a ne oni koje gura politička stranka ili interesni lobi.

Danas sam ovdje zato što ne želim da zastupnici u Hrvatskom saboru koji bi tamo trebali predstavljati moje vrijednosti ratificiraju Istanbulsku konvenciju. Ovdje u svoje ime i u ime svih vas tražim da muškarci i žene koji su ušli u Sabor tvrdeći biračima da su demokršćani – to i dokažu glasujući protiv ratifikacije. I da birajući između poslušnosti šefu stranke i poštivanju volje birača koji su ih izabrali – izaberu nas, građane.

Ratifikacijom Konvencije Hrvatska država kroz Članak 8 preuzima zakonsku obavezu financirati udruge koje se u Hrvatskoj bave zaštitom ljudskih prava samo nekih ljudi. Ratifikacijom Hrvatska preuzima zakonsku obavezu financirati udruge i aktiviste koji godinama primaju novac iz proračuna za zaštitu žena i ljudskih prava – a onda, u plaćenom, radnom vremenu – djeluju kao parapolitičke organizacije.

Financira ih se da pomažu pretučenim ženama,a one organiziraju prosvjede protiv ministra kulture ili branitelja.

Dobivaju novac iz proračuna da štite silovane žene – a one krivotvore istinu o Domovinskom ratu.

Dobivaju novac da štite prestrašenu djecu – a one, financirane javnim novcem – organiziraju kampanju protiv referenduma o braku ili prosvjeduju protiv Katoličke Crkve.

Isti oni koje je g.Bauk u pismu SDP-ovim zastupnicima nazvao „nama skloni aktivisti“ – ratifikacijom Istanbulske će na račun nesreće žrtava nasilja našim novcem financirati svoje ideološke i političke aktivnosti.

Ne želim da Hrvatska odvoji milijardu kuna poreznog novca za financiranje aktivnosti koje nemaju veze sa zaštitom žena i djece.

Ne želim da gotovo polovica moje bruto plaće koja odlazi u državni proračun – financira žene koje se predstavljaju kao „zaštitnice žena“, a istovremeno vrijeđaju, omalovažavaju i etiketiraju sve žene koje misle i žive drugačije od njih.

Ne želim da odbor GREVIO koji se sastoji od 10 žena koje sve zastupaju i promoviraju rodnu ideologiju ima ovlasti uplitati se u hrvatske politike, financije i pravosuđe.

Ne želim da ratifikacija Konvencije učini zakonom obvezno financiranje uhljebništva u civilnom društvu.

Javni novac treba dolaziti do žrtava nasilja, pružajući im konkretnu pomoć.

Ljudi koji napuštaju Hrvatsku, među njima moji prijatelji i kolege – mladi, sposobni, obrazovni – kao glavni razlog odlaska navode besperpsektivnost. Ne vide da imaju budućnosti u Hrvatskoj. Ne vide da mogu svoji radom, poštenjem i zalaganjem napredovati, pošteno živjeti od svoga rada – bez stranačkih i političkih veza. Bez političke trgovine. Jednaki pred zakonom sa svima drugima.

Kažu da je na nama mladima budućnost. Ja izabirem živjeti u Hrvatskoj. Ja izabirem živjeti u najljepšoj zemlji na svijetu jer vjerujem da je ona izgrađena na ispravnim temeljima. Vjerujem da je cijena koja je plaćena za njenu slobodu zalog za budućnost i siguran put za nas i našu djecu. A ono što želim je da se naše žene, naše hrabre majke, bake, sestre, prijateljice, i najranjivije pripadnice našeg društva štite bez paravana, bez skrivenih namjera, bez ideologije – učinkovitom primjenom hrvatskih zakona i transparentnim trošenjem proračunskog novca.

Pozivam zastupnike građana u Hrvatskom saboru da glasuju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije.   Izvor: narod.hr

 Vezani članci:

Nino Raspudić na prosvjedu:  ...Došao sam kao građanin podržat ovaj prosvjed protiv nametanja nečega što nema legitimitet u biračkom tijelu. To je osnovna stvar.
Novinarka: Što je po Vama glavni problem u Istanbulskoj konvenciji?
N. R.: Puno o tome pričam, sad sam dosta pisao. Tri su osnovne razine problema. Prvo je potpuno odvajanje jedne konstrukcije kao što je rod, o čemu mi možemo teorijski govoriti o rodnim ulogama, očekivanja društva i tako dalje, ali odvajanje roda od spola, ovdje imamo prvi puta u jednom međunarodno pravno obvezujućem dokumentu. Drugi problem je taj što se država obvezuje financirati nevladine udruge koji djeluju kao menadžeri ženske patnje, uvijek iste, a koje djeluju para-politički u hrvatskom društvu. Zanimljivo je da za vrijeme Milanovićeve vlade je nisu ratificirali jer su rekli da nema novca, a otkud sad odjednom ima novca za te udruge. Treća stvar je odricanje dijela suvereniteta u ime GREVIA. Tu imamo nešto što je inače problem Europske Unije na mnogim razinama, to je demokratski deficit. Dakle, da imamo institucije koje nitko ne bira i koje nikome ne odgovaraju, a koje odlučuju o našim životima. Znači to su osnovne tri razine, razloga zašto kao građanin tu danas podržavam ovaj prosvjed.
N: Evo samo za kraj, što se tiče nasilja nad ženama u Hrvatskoj, složit ćete se da je to dosta veliki problem. Mislite li da tu Istanbulska konvencija može pomoći?
N. R.: Mislim da je to pitanje uvredljivo i potpuno izlišno, dakle nitko ne dovodi u pitanje nasilje nad ženama, mi znamo što je problem i o čemu razgovaramo. Takva pitanja smatram podmetanjima jer to nikome nije sporno.  https://narod.hr/hrvatska/video-nino-raspudic-sudjelovao-prosvjedu-ik-evo-pojasnio-glavne-probleme
 

Marija Selak o Istanbulskoj konvenciji:...Taj dokument nije nužan za konsenzus o borbi protiv nasilja nad ženama i s njime se ne smije ucjenjivati. “Ako sada oko upotrebe pojma roda nije moguće postići politički konsenzus, a prioritet nam je ojačavanje borbe protiv nasilja nad ženama, onda ne vidim problem u tome da se ta priča izmjesti iz same Konvencije te da krenemo od merituma stvari oko kojega se svi možemo složiti, a to je iznalaženje boljih praksi za sprječavanje obiteljskog zlostavljanja”... https://www.bitno.net/vijesti/marija-selak-istanbulska-konvencija/

Đ.I.Lieb, GK:  Posljedice za mnoge naraštaje Konvencija uvodi čitavu civilizaciju u »civilizacijsku traumu« Razgovor s uglednim liječnicima profesorima Goranom Dodigom i Mihovilom Biočićem...»Napisana je na zbunjujući način, vrlo je manipulativna, štetna i za žene i za muškarce, za djecu posebno, uvodi čitavu civilizaciju u ‘civilizacijsku traumu’ s vrlo ozbiljnim posljedicama«, kazao je dr. Goran Dodig o Istanbulskoj konvenciji....https://www.glas-koncila.hr/posljedice-za-mnoge-narastaje-konvencija-uvodi-citavu-civilizaciju-u-civilizacijsku-traumu/

Dijanović: Istanbulska konvencija  (Ovdje su i  poveznice s  izjavom Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a, s  tekstovima teologa Tončija Matulića, novinara Zorana Vukmana i s originalnim tekstovima IK  ...Posljedice kulturmarksističke ideologije već su danas jasno vidljive svima kojima potpuni relativizam i pomodarsko prilagođavanje društvenim trendovima nisu inficirali zdrav razum. Propast Zapada proces je koji nezaustavljivo napreduje. Crne demografske slike europskih zemalja, doslovno izumiranje europskih naroda, najvidljivi je otrovni plod kulturmarksizma koji je prožeo politički i intelektualni mainstream Zapada te pod krinkom „ljudskih prava“ nezaustavljivo vodi europske narode u propast...http://tockanai.net/index.php/d-dijanovic-istambulska-konvencija
 
L. Mlinarić, I. Josipović: Kakve posljedice nametanje rodne ideologije ima na obrazovanje i zakonodavstvo!
...Istanbulska konvencija obvezuje državu koja ju je ratificira da koncept roda kao “društvenog konstrukta” odvojenog od spola primjeni u sve zakone, obrazovni sustav, sportska društva, vjerske zajednice. I dok pojam rod samo po sebi nije sporan te je na razini EU bio povezan sa spolom – muški spol i rod, ženski spol i rod – Istanbulska konvencija po prvi put u neki međunaradni, pravno obvezujući document unosi koncept da osoba muškog spola može biti ženskog roda i obrnuto.  Ovdje donosimo neke od posljedica nametanja koncepta da su spol i rod odvojeni te da osoba koji postaje zakonski obvezan za sve. U nekima od tih država – Velika Britanija, Belgija, Njemačka, Kanada, SAD – tumačenje spola kao nečeg subjektivnog, a ne biološki datoga– posljedica je ratifikacije Istanbulske konvencije, a u nekima, poput SAD-a i Kanade to je posljedica državnih zakona... Roditelji iz američke savezne države Ohio izgubili su sredinom veljače roditeljsku skrb nad svojom kćeri jer nisu davali dovoljnu podršku njezinoj “transrodnosti”. Odbili su svoju kćer oslovljavati muškim imenom, što je prema mišljenju doktora kod nje izazvalo suicidalne misli te joj, kao maloljetnici, nisu željeli odobriti hormonsku terapiju....https://narod.hr/eu/procitajte-kakve-posljedice-nametanje-rodne-ideologije-obrazovanje-zakonodavstvo
 
I. Miklenić, GK: Uz obmane glede istanbulske konvencije Treba li uništiti hrvatski narod? (stajalište teologa, Crkve)
...Rodna ideologija u nepomirljivu je sukobu sa zdravim razumom i učenjima svih monoteističkih religija, a dođe li na vlast, nužno će postati totalitarna i uništavati sve svoje neprijatelje. Je li moguće da baš politička stranka koja je stvarala suvremenu neovisnu Hrvatsku želi otvoriti vrata novomu totalitarizmu koji ima naum izbrisati hrvatsku kulturu, monoteističke religije i hrvatski narod?...https://www.glas-koncila.hr/uz-obmane-glede-istanbulske-konvencije-treba-li-unistiti-hrvatski-narod/
 
Prof. dr. Matko Marušić, jedan od naših vodećih znanstvenika o rodnoj ideologiji
Feminizam, rodna ideologija, „politička korektnost“, velik dio „borbe za ljudska prava“, suvremeni liberalizam, „sekularizam“ i postmoderna su izvedenice i (ili) alat komunizma da ponovno osvoji vlast u cijelom svijetu. Tako se iz te feminističke budalaštine razvio koncept da spola uopće nema, nego da „slobodan čovjek“ može izabrati svoj spol, spolnu orijentaciju, rodni identitet i rodni izražaj”, ističe istaknuti znanstvenik prof. dr. sc. Matko Marušić u razgovoru za Veritas, listopad 2017;56(10):10-13 koji donosimo u cijelosti. Uz ovaj tekst tu možete naći poveznice i za niz drugih tekstova uglavnom objavljenih na portalu Narod.hr u kojima se autor na argumentiran način suprotstavlja tezama zastupnika rodne ideologije i poziva otvorenu i poštenu raspravu....http://tockanai.net/index.php/iz-medija/11-m-marusic-o-rodnoj-ideologiji-i-odgovor-dokumenti
 
J. Jović: Devet velikih laži o Istanbulskoj konvenciji, Hrvatski tjednik   02. travnja 2018. - možda najbolji odgovor zagovornicima IK
...Istanbulska konvencija u Hrvatskoj alatka je u rukama skupina, pojedinaca i stranaka koje dulje vrijeme vode klevetničku kampanju o „ustašizaciji“ i „fašizaciji“ zemlje, koje imaju negativan stav prema hrvatskoj samostalnosti, Katoličkoj crkvi, iseljenicima i prema braniteljima, ne priznaju zločine nakon Drugog svjetskog rata, zagovaraju „region“, ističu petokraku i parole poput „Smrt fašizmu“.   Ratifikacija Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji izazvala je veliko zanimanje javnosti, iako, objektivno, u društvu ima i važnijih problema. Očito, dira se u temeljni svjetonazor, emocije i identitete ljudi. Pri tome vlada potpuna isključivost i nespremnost slušanja argumenata onih drugih. Moglo bi se reći kako je, ne slučajno, otvorena nova ideološka fronta s ciljem podjela u društvu. Iritira u ovim raspravama mehanizam obmanjivanja naroda od strane agresivnih zagovornika ratifikacije, uključujući, naravno, i Vladu. Izdvojili smo osam tipičnih neistina ili laži...http://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29068-j-jovic-devet-velikih-lazi-o-istanbulskoj-konvenciji.html
 
Općenito o rodnoj ideologiji
 
 
Ž. Godeč  Jutarnji list   02.04.2018.  -primjer argumentacije zagovornika IK
Kad će Markić prestati s frustracijama oko Istanbulske?
MARKIĆ OPTUŽILA PREMIJERA DA LAŽE Najavila da će mu poslati i uskršnji dar, no malo ju je zbunilo jedno novinarsko pitanje: 'Kasnije ćemo o tome'
U jednom se ipak možemo složiti s predsjednicom udruge “U ime obitelji” Željkom Markić - da trebamo kao društvo razgovarati o tome što ne želimo u Hrvatskoj. -Jedna od njezinih rijetkih izjava koja se ne opire logici i razumu. Ali je, naravno, paradoksalno što je izgovara upravo ona koja bi, da može, Hrvatsku odvela ravno u kameno doba.
Kao što je drvena toljaga kao glavno oružje kamenog doba imala mana - malen domet i malu probojnost - tako ih ima i želja za razgovorom, pogotovo kad se kao glavni argument u razgovorima Ž. Markić izvlače te iste drvene toljage. Toljage kojima njezini pristaše posljednjih dana lupaju po zastupnicama vladajuće stranke i siju govor mržnje koji bi vjernike trebao baciti u očaj - proklinju im djecu.
U 11 minuta presice Markić je opet uspjela izgovoriti gomilu toga što ne može preživjeti test realnosti. Tvrdi da HDZ nikad nije bio za Istanbulsku, a premijera Andreja Plenkovića opisuje kao Judu koji mulja kada govori da je IK dio politike HDZ-a, podbadajući da “ako ne govori istinu o ovako važnom pitanju, ostaje otvoreno o čemu još ne govori istinu”. Ono o čemu Markić ne govori istinu premašuje ograničenja teksta.
Spomenimo samo da je HDZ javno deklarirao da će ratificirati IK 2014., kao i u kampanji 2016. te da na 94. stranici programa najavljuje da će ispuniti obveze prema IK.
Što u Hrvatskoj želimo? Želimo dobronamjerne aktiviste koji će se boriti za humanije društvo, za slabije i deprivirane, želimo programe, zakone i konvencije zasnovane na znanstvenim činjenicama, a ne na manipulacijama i besmislicama.
Američki pisac i znanstvenik Isaac Asimov lijepo je sažeo: “Antiintelektualizam je konstanta koja se javlja u političkom životu, a hrani se idejom da demokracija znači da je nečije neznanje jednako vrijedno koliko i protivnikovo znanje”.
Želimo da Željka Markić pročita ono što piše u IK, a da u nju ne utiskuje svoju ekstremističku agendu i frustracije, ne zaboravljajući da je pogrom uvijek stvaran i kad su neprijatelji izmišljeni.
 
 
Za one koji žele znati još više:

https://www.bitno.net/academicus/filozofija-academicus/hrvoje-juko-istanbulska-konvencija/

https://narod.hr/eu/evo-njemacki-zastupnik-ilustrirao-apsurdnost-rodova

https://narod.hr/svijet/rodna-ideologija-britanski-ucitelj-suspendiran-djevojcicu-nazvao-djevojcicom

https://kamenjar.com/visnja-staresina-konvencija-srpski-zakon-i-hrvatske-poteskoce-s-citanjem/

https://kamenjar.com/hodak-prodali-smo-dusu-vragu-i-sve-ce-na-kraju-i-otici-k-vragu/

https://kamenjar.com/prof-emeritus-matko-marusic-ostavka-na-clanstvo-u-hrvatskoj-demokratskoj-zajednici/

https://kamenjar.com/davor-domazet-loso-sto-god-ljudi-misle-jedina-svijetla-tocna-na-geopolitickoj-karti-svijeta-na-svjetskoj-razini-je-rusija-s-putinom/

http://www.konzervativac.com/2017/06/24/politika-nizvodno-kulture-transrodnost/

 

Josip Jović  Hrvatski tjednik Laži o Istanbulskoj konvenciji

Susreće me poznanik i pita jesam li za ili protiv. I bez objašnjenja znam na što smjera, kao IKšto i on zna da ću pitanje razumjeti bez objašnjenja. Ratifikacija Konvencije Vijeća Europe o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji izazvala je veliko zanimanje javnosti, iako, objektivno, u društvu ima i važnijih problema. Očito, dira se u temeljni svjetonazor, emocije i identitete ljudi. Pri tome vlada potpuna isključivost i nespremnost slušanja argumenata onih drugih. Moglo bi se reći kako je, ne slučajno, otvorena nova ideološka fronta s ciljem podjela u društvu. Iritira u ovim raspravama mehanizam obmanjivanja naroda od strane agresivnih zagovornika ratifikacije, uključujući, naravno, i Vladu. Izdvojili smo osam tipičnih neistina ili laži.

AlatkaIstanbulska konvencija u Hrvatskoj alatka je u rukama skupina, pojedinaca i stranaka koje dulje vrijeme vode klevetničku kampanju o „ustašizaciji“ i „fašizaciji“ zemlje, koje imaju negativan stav prema hrvatskoj samostalnosti, Katoličkoj crkvi, iseljenicima i prema braniteljima, ne priznaju zločine nakon Drugog svjetskog rata, zagovaraju „region“, ističu petokraku i parole poput „Smrt fašizmu“. 


Prva laž: Jedini cilj IK je zaštita žena od nasilja u obitelji.

Zaštita žena je, naprotiv, samo izgovor, samo ispraznica iza koje se kriju posve drugi ciljevi i motivi. Tko zagovara UitnikKonvenciju? U prvom redu ideolozi novoga svjetskog poretka kojima su obitelj, nacija i crkva glavne smetnje, financijski zainteresirane brojne „nevladine udruge“, frustrirane i dekadentne skupine koje bi svoju nastranost rado socijalizirale. Što ide dalje, rasprava o famoznoj Istanbulskoj konvenciji poprima razmjere širega ideološkog obračuna i sudara svjetova i svjetonazora. Ona je usmjerena protiv obitelji, odnosno njezina antropološkoga temelja, protiv obitelji kao zajednice muškarca i žene i njihovih potomaka pa je i to razlog da se u nazivu spominje „nasilje u obitelji“, čime se zapravo obitelj obilježava i apostrofira kao okvir nasilja i kao carstvo zla. Konvencija se, nadalje, služi tek metaforom ili instrumentom sukoba te kao tek jednim elementom širega i konzistentnoga ideološkog sklopa stavova. Na primjer, ona je u našim prilikama alatka u rukama skupina, pojedinaca i stranaka koje dulje vrijeme vode klevetničku kampanju o „ustašizaciji“ i „fašizaciji“ zemlje. Te skupine imaju dosljedno negativan stav prema hrvatskoj samostalnosti, prema Katoličkoj crkvi, iseljenicima i prema braniteljima, ne priznaju zločine nakon Drugog svjetskog rata, zagovaraju „region“ itd. Demonstranti na zagrebačkom trgu koji su tražili ratifikaciju isticali su petokraku i parole poput „Smrt fašizmu“. Konvencija i ne može zaštititi žene od nasilja, ona treba poslužiti samo kao instrument protiv „konzervativnih“ shvaćanja i prirodnih zakona za račun ne znam čega. Za račun kreatora moralne revolucije, ideološke kolonizacije svijeta, perverznih moćnika, zainteresiranih i dobro plaćenih udruga i za račun slijepih putnika revolucije. U svakom je slučaju nepotrebna. Žene od nasilja kao i sve ljude štite postojeći zakoni, a ako oni nisu dobri i dovoljni, može ih se poboljšavati i bez Istanbulske konvencije, koja se i ne može primjenjivati izravno nego tek putem implementacije u nacionalna zakonodavstva. U zemljama koje su ratificirale Konvenciju nije zapažen nikakav pozitivan pomak.


Druga laž: U tekstu Konvencije nema govora o rodnoj ideologiji.

Ta je ideologija sama bit i razlog nastanka Konvencije. Već sama činjenica da se u nadzornom tijelu (GREVIO) Gendernalazi deset žena iz raznih zemalja koje su prošle, kako piše u njihovim biografijama, razne „ženske“ i „rodne“ studije, dovoljno govori. Pojmom roda protkan je cijeli tekst i kontekst. Apsurdno je da neznanstveni i moralno problematični pojmovi postaju dijelom zakona. Ako pak nije riječ o nametanju rodne ideologije, zašto se pored biološki jasnog pojma spol uvodi i nejasni pojam roda, koji se definira kao društveni konstrukt, predrasuda i osobni izbor, što se doživljava i kao nasilje nad prirodom žene i čovjeka uopće. U Konvenciji doslovce piše: „Rod označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnim za žene i muškarce.“ Tko to može razumjeti? Još se nabraja niz rodova i transrodova pored ženskoga i muškoga. Primjerenije je govoriti o ideologiji koja je uvijek povezana s određenim interesima, nego tek o teoriji. Kao argument često se čuje kako i postojeće zakonodavstvo u nas poznaje pojam roda. No razlika je bitna. U tome zakonodavstvu rod je sinonim za spol, ovdje IKje on odvojen od spola. Inače, u biološkoj sistematizaciji i u hrvatskome jeziku čovjek ili homo kao takav jest rod. Rod je u Konvenciji očito u funkciji relativizacije i neutralizacije spola. Kamo sve ovo vodi, pokazuje najsvježiji primjer Kanade, čija je Vlada usvojila odluku da se iz odgovarajućih službenih obrazaca brišu pojmovi otac i majka, muško i žensko, gospodin i gospođa, uvodi se, kao ranije u još nekim zemljama, neutralni rod. U SAD-u već postoji registrirano tridesetak rodova. Moja dugina obitelj, slikovnica namijenjena djeci naših škola i vrtića drsko propagira homoseksualnost. Biološku činjenicu da dijete može imati samo jednog tatu i samo jednu mamu naša pravobraniteljica djece, koja bi trebala prvenstveno braniti djecu od ovakvih manipulacija, proglašava predrasudom, a slikovnicu kvalitetnim sadržajem. Dirati u homoseksualnost, koja je dio rodne ideologije, koju treba, eto, promovirati u dječjim vrtićima kao normalnost ili čak poželjnost znači upasti u opasnu, zabranjenu zonu mržnje, netolerancije i isključivosti, u zonu političke nekorektnosti. Ona nije više pitanje prava pojedinaca, ona je već prerasla u globalnu ideologiju koja se putem odgoja, konvencija, povorki, filmova i kadroviranja nameće svima kao progresivan pogled na svijet.


Treća laž: Vladajuća stranka većinom prihvaća Konvenciju u transparentnoj i demokratskoj proceduri.

Jednostavno je zadivljujuće s kojom upornošću vodstvo ove stranke želi isforsirati jedan zakon iako je, po slobodnoj IKprocjeni, osamdeset do devedeset posto njezinih članova i birača protiv njega. Isto vrijedi čak i za najuža stranačka tijela. Politički tajnik Gordan Jandroković obilazi županijske organizacije i uvjerava javnost kako Zakon o ratifikaciji ima potporu većine članova i organizacija. Ako je to točno, zašto onda ne raspišu referendum i otklone sve dvojbe, nego od njega bježe kao vrag od tamjana. Izabran je i obrnuti red poteza. Najprije je odlučeno da će Vlada provesti postupak ratifikacije da bi se tek onda otvorila rasprava u stranci. Netočnom se pokazala tvrdnja kako je ratifikacija Konvencije dio predizbornoga programa vladajuće stranke. Iva Maletić, koja je radila na izradi programa, odlučno je to demantirala kazavši da o tome nije bilo ni riječi. Metode uvjeravanja i utjerivanja mišljenja različite su. Čuli smo podcjenjivačku premijerovu izjavu kako protivnici Konvencije nisu njezin tekst pročitali, a ako su ga pročitali, nisu ga razumjeli. Onda su uslijedile neskrivene prijetnje zastupnicima i ministrima u stilu: vi znate kako ste došli tu gdje jeste mojom milošću, pa vodite računa da vas sljedeći put ne će biti na listama ne budete li poslušni. Mediji pod kontrolom vladara svijeta pušu u prilog Konvencije koja spašava žene od nasilja, donoseći primjere nasilja, kojih, Macandakako, ne bi bilo da smo imali Konvenciju. Javno je i bez srama čak rečeno kako je disciplina važnija od savjesti. Organizacije utemeljitelja HDZ-a koje su se usprotivile Konvenciji raspuštene su preko noći. U propagandni stroj ubačene su organizacije HDZ-ovih žena i mladeži, a evo i istraživanja glasovite agencije Ipsos puls po narudžbi same Vlade, u kojemu prepoznajemo rukopis premijerova savjetnika Krešimira Macana, koje donosi kako čak 60 posto od 600 telefonskih ispitanika podupire, ili „uglavnom podupire“ (!?) Konvenciju.

Referendum Zadivljujuće je s kojom upornošću vodstvo HDZ-a želi isforsirati jedan zakon iako je, po slobodnoj procjeni, osamdeset do devedeset posto njezinih članova i birača protiv njega. Politički tajnik Gordan Jandroković obilazi županijske organizacije i uvjerava javnost kako zakon o ratifikaciji ima potporu većine članova i organizacija. Ako je to točno, zašto onda ne raspišu referendum i otklone sve dvojbe, nego od njega bježe kao vrag od tamjana.


Četvrta laž: Moguće se ograditi od dijelova Konvencije.

Vlada je usvojila jednu „interpretativnu izjavu“ kojom se tobože ograđuje od primjene rodne ideologije u pravosuđu i u obrazovanju, priznajući time njezino postojanje. U biti, ta je izjava, koja je tek tumačenje Konvencije, a ne njezino ograničavanje, sračunata samo na ublažavanje nezadovoljstva njezinom ratifikacijom te na pridobivanje potpore. Ona i nema nikakav pravni učinak.


Peta laž: Usvajanje Konvencije civilizacijski je iskorak.

Protivnici su etiketirani standardnim etiketama kao konzeravativci, desničari, zatucani, zaostali, neobrazovani, itd. To je zapravo snobovska, pomodarska logika po kojoj je sve novo i sve što dolazi iz tamo „velikog svijeta“ automatski napredno. U moralnim pitanjima, na žalost, nema linearne uzlazne crte kao u tehnici. Takav moralni pad čovječanstva kao u dvadesetom i u dosadašnjem tijeku dvadeset prvog stoljeća, koji je baš iniciran iz toga velikog Greviosvijeta, nije zabilježen ni u svim prethodnim stoljećima. Među protivnicima Konvencije su i biskupi, znanstvenici, ugledni intelektualci.


Šesta laž: Protivnike Konvencije inspirirala je i instrumentalizirala Katolička crkva.

Katolička crkva jest protiv Konvencije, ali su protiv nje mnogi nezavisno od stavova Crkve, jednostavno zato što ona vrijeđa temeljne i univerzalne (ne globalne) moralne zasade i zdrav razum. Ona je nasilje nad prirodom i pokušaj mijenjanja prirodnih zakona. I nije samo Katolička crkva protiv nego Konvenciju smatraju neprihvatljivom i druge vjerske zajednice.


Sedma laž: Mi to sve radimo radi sebe.

Vlada je popustila pod pritiscima i ucjenama koalicijskih partnera, koji se time i sami hvale, nevladinih udruga, Vijeća Europe i Europske unije. Hrvatska djeluje kao ekonomska, politička, a sada evo i moralna kolonija koja bez otpora provodi sve što se od nje traži. Zanimljivo, ratifikacija je krenula nakon negativnih ocjena Europske komisije o gospodarskome stanju pa se njezino naglo pokretanje može shvatiti i kao pokušaj ublažavanja kritika na drugome terenu. Instrument nadzora nad provođenjem Konvencije (GREVIO- Group experts on action violence against IKwomen, odnosno Stručna skupina za djelovanje protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji) kojim bi se kontroliralo pravosuđe, policija i druga državna tijela, s mogućnosti prijava međunarodnim sudovima i političkim tijelima, predstavlja još jedan element izravnoga ograničavanja suverenitet države.


Osma laž: To rade svi drugi. Ni to nije točno.

Konvenciju je ratificirala samo polovica članova Europske unije i 24 članice Vijeća Europe od njih 47. Europski je parlament podržao Konvenciju vrlo tijesnom većinom, a protiv nje je bio predsjednik Parlamenta, pučanin Antonijo Tajani, kao i Manfred Weber predsjednik Kluba zastupnika Europske pučke stranke, u čijoj je obitelji i HDZ.


Deveta laž. Mi govorimo u ime svih žena.

Kad feminističke udruge organiziraju Noćni marš, tobože za prava žena u koja one u prvom redu ubrajaju spolni Crnoodgoj bez ograničenja i apsolutno pravo na pobačaj, one manipuliraju govoreći u ime svih žena koje ih na to nisu ovlastile, govore protiv djece i zapravo protiv dostojanstva i prava žena na njihovu prirodnu ulogu. Te „ženske mreže“ predstavljaju samo jednu frustriranu manjinu koja osobne, društvene, obiteljske, seksualne, itd. probleme žele pretvoriti u frontalni sukob između žena i muškaraca.

I nekoliko zaključaka. Nije nevažno da će, prema nekim procjenama, provedba Konvencije stajati porezne obveznike blizu milijardu kuna. Za usporedbu, za znanstvene se projekte godišnje izdvaja desetak puta manje novca. Konvencija će na kraju biti usvojena voljom oporbe i većine HDZ-ovih zastupnika, koji će podići ruke protiv svojih uvjerenja. Bit će to Pirova pobjeda Andreja Plenkovića i svite oko njega koja će im se osvetiti na prvoj krivini. Pravu lekciju stranačkim kolegama očitao je Roko Antić, mladi predsjednik HDZ-a u Kistanju, napisavši uz svoju ostavku: „Pristajati uz politiku koja je u suprotnosti s mojim kršćanskim idealima bilo bi za mene porazno i poništio bih se kao čovjek. Razumljivi su oni koji preko leđa naroda prave svoje velike karijere, ali su manje razumljivi oni koji radi sitnih interesa sami sebe poništavaju i ponižavaju, dopuštajući da se te karijere prave i preko njihovih leđa. Postoji sumnja kako je cijeli postupak pokrenut kako bi se u HDZ izvršila diferencijacija i odbacili ostatci desnice čime bi se utro put koaliciji HDZ-a i SDP-a.“


Hitovi: 901