Živjeti s koronom

• 

O korona virusima i bolesti koju oni izazivaju (Covid - 19) već je  bilo riječi na ovim stranicama (U sjeni korone), a ovdje se možemo upoznati s tekstovima nekih naših i svjetskih stručnjaka koji pokušavaju odgovoriti na pitanja koja su od najvećeg interesa za sve nas: Što znači pojava novih žarišta bolesti nakon što smo pomislili da smo je već pobijedili? Što nas čeka slijedećih mjeseci i godina? Kako nam se dalje ponašati i što činiti? Ima li lijeka bolesti? Što je s cjepivom (je li ono spas ili obmana) i td.? Najprije nekoliko citata s najvažnijim zaključcima i preporukama tih znanstvenika, a potom slijede i sve ostalo. Ur.

Od prosinca prošle 2019. godine otkako su do nas iz kineskog grada Vuhana doprle prve vijesti o pojavi novog tipa korona virusa koji se počeo nezaustavljivo širiti po svijetu uzrokujući bolest nazvanu Covid -19  koja se pokazala smrtonosnom, osobito za starije i bolesne, a napose nakon 13. ožujka 2020. godine kada je proglašena pandemija, ta je tema zajedno s brojnim pitanjima u vezi s njom potisnula sve ostale daleko u drugi plan. Nikada se ranije nije dogodilo, niti za vrijeme svjetskih ratova, da je jedna epidemija cijeli svjet stavila u karantenu i zaustavila cijeli društveni život, promet, ekonomiju, baš sve, osim zdravstvenih i sigurnosnih službi  i onih za golo preživljavanje.

O korona virusima i bolesti koju oni izazivaju već je  bilo riječi na ovim stranicama, a ovdje se možemo upoznati sa tekstovima nekih naših i svjetskih stručnjaka koji pokušavaju odgovoriti na pitanja koja su od najvećeg interesa za sve nas: Što znača pojava novih žarišta bolesti nakon što smo pomislili da smo je već pobijedili? Što nas čeka slijedećih mjeseci i godina? Kako nam je dalje se ponašati i što činiti? Ima li lijeka bolesti? Što je s cjepivom (je li ono spas ili obmana) i td.? Najprije nekoliko citata s najvažnijim zaključcima i preporukama tih znanstvenika, a potom slijede i sve ostalo. (Ur.)

"...Zaključno, virus se nastavlja širiti svijetom u velikom “prvom valu”, a protuepidemijske su mjere tek privremeno usporile njegovo širenje. Kada te mjere popuste, virus se vraća i nastavlja svoje širenje. Za epidemiologe tu nema velikih iznenađenja, jer to odgovara scenariju u kojem nam sezonstvo virusa ipak neće biti pretjerano velika pomoć. Zato treba biti oprezan i prema svim ranije iznesenim procjemožnama u javnosti da bi “drugi val” mogao pogoditi Europu na jesen ili pak tijekom zime..." (I. Rudan)

"...Kao zaključak možemo utvrditi da Covid-19 nije bezazlena bolest i da doista može ubiti puno ljudi, koji bi inače poživjeli još dosta. Nikako ne možemo reći da Covid-19 ubija samo one koji bi ionako za par mjeseci umrli. No isto tako možemo zaključiti da svi mlađi od 70 godina nisu jako ugroženi, osim ako su baš iznimno debeli. Česti komorbiditeti (dijabetes, visoki tlak, razne autoimune i upalne bolesti) koji su prethodno svrštavani u rizične skupine, zapravo nisu jako rizični. Dakle razloga za osobni strah i paniku nema, no potrebno je odgovorno ponašanje da ne prenesemo virus nekoma koga taj virus može ubiti,,." (G. Lauc)

"... Glavna znanstvenica Svjetske zdravstvene organizacije, Soumya Swaminathan, upozorila je kako će čovječanstvu trebati četiri ili pet godina da stavi Covid-19 pod kontrolu. Puno je faktora, kaže, o kojima ovisi kontrola nad zarazom; hoće li virus mutirati, kakve mjere suzbijanja će se primjenjivati, hoće li biti razvijena učinkovita i sigurna vakcina, koliko brzo će biti proizvedena sigurna vakcina? Ne postoji kristalna kugla s odgovorima i 'moglo bi biti i mnogo gore', poručila je Swaminathan. Kao ljudska bolest do sada su praktično jedino iskorijenjene velike boginje te bi čovječanstvo trebalo biti spremno na čekanje rješenja godinama, prilagoditi društva 'novom nenormalnom', kao i pokušati ići na granuralni tip epidemioloških intervencija..." (G. Drljača)

"...Pet ključnih mjera na koje nikako ne smijemo zaboravitisu: držanje distance, izbjegavanje okupljanja većeg broja ljudi osobito u zatvorenim prostorima, nošenje maski, održavanje higijene ruku te pridržavanje mjera opreza za vrijeme transporta javnim prijevozom te na poslu i u trgovinama..." (I. Đikić)

"...Lako možemo zamisliti kako je ovaj virus bio upozorenje čovječanstvu na svim razinama: osobnoj, društvenoj, ekonomskoj, ekološkoj, a što će čovjek iz toga naučiti ostaje na njemu. No,moramo imati na umu da bi neki slijedeći pandemijski virus mogao biti puno manje „milostiv“ te da će njegove moguće posljedice ovisiti i o tome koliko smo se kao ljudi promijenili u ovoj pandemiji...( M. Kutleša)

VIRUS KOJI JE NA NEKOLIKO MJESECI ZAUSTAVIO HRVATSKU I SVIJET
Liječničke novine: Rezime (interim?) pandemije COVID-19

Kada su u siječnju ove godine objavljene prve vijesti o izbijanju koronavirusa u kineskom gradu Wuhanu, nitko nije mogao ni pretpostaviti da će se u manje od 100 dana, stotine i stotine milijuna ljudi naći u karanteni. Kineske vlasti objavile su 17. siječnja da je misteriozna virusna upala pluća odnijela drugu žrtvu. Taj virus prvi put je otkriven mjesec dana ranije, a do tada je u Kini zabilježeno 40-ak bolesnika. Vrlo brzo virus se proširio izvan granica Kine i počeo harati Europom, a prva je na udaru bila Italija. No niti jedna država nije ostala pošteđena. Virusa je bio svugdje! Bilo je nezamislivo ono što se počelo događati - paraliziraju se svjetska gospodarstva, zatvaraju se granice gotovo svih država, otkazuju se sva javna događanja diljem svijeta gdje je bio prisutan COVID-19, a stanovnici naše planete pozivaju se da ne izlaze iz svojih domova. Takav scenarij dogodio se I u Hrvatskoj.

Prvi slučaj zaraze korona virusom zabilježen je 25. veljače. Istoga je dana premijer Andrej Plenković najavio da će se Nacionalni stožer Civilne zaštite, koji će voditi potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, svakodnevno sastajati radi koordinacije svih aktivnosti oko korona virusa. U Stožeru su uz ministra Božinovića svakodnevno bili prisutni i ministar zdravstva prof. dr. sc. Vili Beroš te prof. dr. sc. Alemka Markotić, ravnateljica Klinike za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Kako je rastao broj oboljelih tako su rasle i brojne restriktivne mjere u Hrvatskoj. Sredinom ožujka zatvoreni su vrtići, osnovne i srednje škole te fakulteti, gotovo sve trgovine, osim prehrambenih, i većina radnog stanovništva upućena je na rad od kuće svugdje gdje je to bilo moguće. Uskoro je uslijedila i zabrana okupljanja više od pet osoba. Javni i društveni život, onakav na kakav smo navikli do tada, u Hrvatskoj je rapidno zaustavljen.

Ipak, krajem travnja počinje postupno pokretanje gospodarskih aktivnosti, s obzirom na to da je virus počeo znatno slabjeti pa je tako 27. travnja odlukom Nacionalnog stožera stupila na snagu prva faza popuštanja mjera zaštite od pandemije radi djelomičnog pokretanja gospodarstva. Omogućen je rad svim poslovnim subjektima koji obavljaju trgovačku djelatnost, osim onih koji posluju u trgovačkim centrima. Druga faza popuštanja epidemioloških mjera počela je 4. svibnja. Počelo je postupno reaktiviranje zdravstvenog sustava i početak rada djelatnosti u kojima se ostvaruje blizak osobni kontakt, poput frizera i pedikera, ali uz poštivanje epidemioloških mjera. Treća faza počela je 11. Svibnja, pa su tako otvorene osnovne škole za učenike razredne nastave, a nakon gotovo dva mjeseca počinju raditi trgovački centri, kafići i restorani. 

Ponovno se uspostavlja međugradski cestovni, željeznički i domaći zračni prijevoz putnika te se otvaraju autobusni i željeznički kolodvori za međugradski promet.Vlada 28. svibnja donosi odluku kojom se omogućuje ulazak u zemlju državljanima Slovenije, Austrije, Mađarske, Češke, Slovačke, Estonije, Litve, Latvije, Njemačke i Poljske, što bi idućih mjeseci trebalo ublažiti golemu štetu nastalu u turizmu. Dobra suradnja građana i postupanje prema uputama Stožera zaslužni su za razmjerno povoljno epidemiološko stanje.

Do 15. lipnja je zabilježeno 2.254 ljudi pozitivnih na virus, a oporavilo ih se 2.140. Preminulo je 107 pacijenata, a na liječenju ih se nalazi još sedam. Od izbijanja epidemije do 15. lipnja testirano je ukupno 70.254 osobe. U svijetu je od izbijanja epidemije do 15. lipnja zabilježeno više od 8 milijuna ljudi pozitivnih na koronavirus, oporavilo se 4,1 milijun ljudi, a preminulo je 436.125 osoba.

 

COVID 19 PANDEMIJA IZ PERSPEKTIVE INTENZIVNE
MEDICINE I INFEKTOLOGIJE UZ OSOBNI OSVRT
Doc. dr. sc. MARKO KUTLEŠA, dr. med., Liječničke novine 

Svijet je u svojoj povijesti više puta bio izložen epidemijama i pandemijama. COVID 19 je još jedna u tom nizu pandemija i to s potpuno novim virusom. Zbog toga je izazivala opravdan strah u ljudima medicinske struke, ali i kod medicinskih laika. Nema cjepiva i nema lijeka, a bolest može biti smrtonosna, takva konstelacija činjenica mora u svakom razumnom izazvati strah. Obzirom na informacije iz Kine, vrlo brzo je bilo jasno da će s kliničkog aspekta glavni pritisak biti na jedinice intenzivnog liječenja (JIL), pogotovo na našu koja je jedina infektološka u Hrvatskoj.

U zapuštenim infrastrukturnim okolnostima koje smo imali probali smo se organizirati što je bolje moguće. Kako prostori našeg JIL-a nemaju vlastiti lift te imaju skućene balkone, odlučili smo organizrati JIL na dva susjedna odjela, a tek u nužnosti i pretrpanosti otvoriti i prostore u samom JIL-u za COVID 19 bolesnike. Organizacija je bila zahtijevna jer je puno toga trebalo prilagoditi našim potrebama na drugim odjelima i tu je glavnu ulogu odigrala glavn sestra našeg JIL-a, Anđa Novokmet. Tijekom cijele epidemije liječničko i sestrinsko osoblje koje je radilo s najteže oboljelima je bilo na visini zadatka, profesionalno i ljudski. Zbog toga osjećam veliku zahvalnost i sreću da sam dio takvog kolektiva.

Što se tiče epidemije u RH, ona je bila relativno blaga i za to postoje mnogi uzroci od kojih neke znamo, a za neke se nadamo da ćemo ih saznati radi čiste medicinske znatiželje. No, javno zdravstvo jest zasigurno pokazalo da je itekako potrebno i u 21. stoljeću, i da se nikako ne smije shvaćati kao trošak. Ono što znamo jest da su poduzete protuepidemijske mjere bile vrlo dobre te sigurno i efikasne u smanjivanju broja oboljelih, ali i da su one u većini zemalja bile vrlo slične ili gotovo jednake.

Zašto su onda neke države imale teške epidemije, a druge ne? Da li je stvar u maloj gustoći populacije, genetici, puno raniji ulazak virusa u neku populaciju prije nego je epidemija detektirana te je onda ona bila eksplozivna (npr.Italija), u našoj sklonosti da trebamo vođe koje onda i slušamo, BCG cjepivu, slabljenju virusa, tradiciji javnog zdravstva, sreći ili nečem sasvim drugom to je teško reći. Možda i u svemu pomalo.

Sjećamo se da su u Hrvatsku ušli i turisti iz Wuhana kada to nismo smjeli dopustiti, ali samo srećom nije bilo posljedica. Iz Italije su ljudi ulazili u Hrvatsku kada je tamo epidemija već ozbiljno krenula. Puštali smo Hrvate na skijanje kada nismo trebali. Primjeri ovakvog nesnalaženja, koje je zapravo u situaciji kakva je bila nemoguće izbjeći u potpunosti. Spomenute situacije trebaju nam biti opomena i poziv na daljnji oprez kod ulaska u našu zemlju, hrvatskih i stranih državljana, da nam nekakav propust ne bi uzrokovao ponovnu lokalnu transmisiju kao što se sada dešava u našim susjednim zemljama.

Ono na što još uvijek treba podsjećati našu javnost jest da je pojava pandemija prvenstveno javno-zdravstveni i medicinski problem. Politika se tu mora tek minimalno uključiti jer se odluke jednostavno moraju donositi na toj razini. Mi se kao društvo moramo odmaknuti od toga da gledamo gotovo sva društvena zbivanja kroz kontekst nekih nadolazećih izbora i kako ta zbivanja kroz PR iskoristiti za stranačku i/ili osobnu svrhu što umanjuje istinsku vrijednost kada je učinjeno i nešto pozitivno. Takvom pristupu je svrha ostavljanje dojma koji je vrlo rijetko ili nikad istinit, odnosno autentičan, a motivi su vrlo upitni. Posljedično društvo trune jer se svi bave dojmom, a tek rijetki suštinom osim onoliko koliko moraju da bi ostavili dobar dojam.

U svakom slučaju iz perspektive intenzivne medicine mi smo jako zahvalni na činjenici da je epidemija bila blaga i da kapaciteti u intenzivnima diljem RH nisu bili preopterećeni kao što je to bilo primjerice u Italiji ili New Yorku. No, čak i da nas je zadesila veća epidemija bolnički sustav je bio spreman. Usprkos nekih svima poznatih propusta, moj je dojam da je bolnički sustav generalno izvrsno odgovorio na ovu potpuno novu situaciju zahvaljujući svima od ministra do medicinskih sestara i tehničara koji su najviše vremena provodili neposredno uz bolesnike.

Mi smo u našoj JIL liječili 38 bolesnika s COVID 19 zbog respiratorne insuficijencije, od toga ih je 30 zahtijevalo invazivnu mehaničku ventilaciju zbog teškog ARDS-a. Preminulo je 18 bolesnika. Prosječna dob bolesnika je bila 65 godina i oko 2/3 su bili muškog spola. Glavni komorbiditeti su bili: arterijska hipertenzija (20 bolesnika), dijabetes (9 bolesnika), kronične srčane bolesti (8 bolesnika) i KOPB (5 bolesnika). Bolesnici su prosječno mehanički ventilirani 20 dana, 21 bolesnik je zahtijevao bubrežnu nadomjesnu terapiju tijekom boravka u JIL, a troje veno-venski ECMO. 

Dakle, multiorgansko zatajenje je česta komplikacija teškog COVID 19. Možemo reći da COVID 19 uzrokuje ARDS, ali to je kliničkim tijekom potpuno nova bolesti. Protrahirana, s izmjenom poboljšanja i pogoršanja za koje se u početku mislilo da su komplikacije, što ponekad i mogu biti, ali uglavnom se radi o pogoršanjima uslijed same infekcije virusom te upalnom odgovoru na tu infekciju. Usprkos ARDS-a popustljivost pluća je održana i uz dobru mehaničku ventilaciju veno-venski ECMO uglavnom nije potreban. Kada dođe to toga da bolesnik treba ECMO, onda je već dugo mehanički ventiliran uz posljedičnu ozljedu pluća od mehaničke ventilacije te su pluća tako oštećena da je proces teško popravljiv.

Smrtnost je kod COVID 19 bolesnika na invazivnoj mehaničkoj ventilaciji izrazito visoka od 60, pa do čak 90%. To je dijelom sigurno posljedica specifičnosti ove bolesti i navale velikog broja bolesnika u kratkom vremenu, ali dijelom i činjenice da još uvijek tragamo za optimalnim pristupom u liječenju najteže oboljelih od COVID 19. Mislim da je traganje za tim pristupom ključan klinički problem u slučaju drugog vala COVID 19, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu.

Dopustite mi na kraju jedan mali osvrt na širi socijalni kontekst ove pandemije. Nakon više mjeseci trajanja pandemije možemo li već sada govoriti o tome kakvi će joj biti efekti na naše društvo i civilizaciju? Neupitno je pandemija ukazala na krhkost tržišnog i liberalnog kapitalizma koji ima nestvarni cilj stalnog ekonomskog rasta što mi se čini kao trčanje za dugom ili fatamorganom.

Ništa ne može u beskonačnost rasti, a na kraju je rast moguć jedino ako ljudi i priroda postanu žrtve toga rasta. U tom trenutku treba mijenjati paradigme sustava, a ne žrtvovati kvalitetu ljudske egizistencije i okoliš na pijedestalu profita. Stoga smatram da je vrlo bitno kakve vrijednosti promovira civilizacija u kojoj živimo, a pristup dostpunosti zdravstvene zaštite bez obzira na imovinski status jest jedan od bitnih pokazatelja koji nam govori kakav svijet želimo.

Rješenju se ne treba nadati niti od politike niti od gospodarstva. Većina političara „zapadne civilizacije“ su u velikoj mjeri narcistični tipovi osobnosti kojima mi ostali služimo kao sredstvo za njihove ciljeve, a gospodarstvenici su indoktrinirani tržišnom ekonomijom i profitom kao nečim što je neupitna, gotovo aksiomska vrijednost. Dakle, promjena je na svima nama, a da je ona moguća potvrdilo nam je zdravstveno osoblje diljem svijeta u tijeku ove pandemije. Lako možemo zamisliti kako je ovaj virus bio upozorenje čovječanstvu na svim razinama: osobnoj, društvenoj, ekonomskoj, ekološkoj, a što će čovjek iz toga naučiti ostaje na njemu. No,moramo imati na umu da bi neki slijedeći pandemijski virus mogao biti puno manje „milostiv“ te da će njegove moguće posljedice ovisiti i o tome koliko smo se kao ljudi promijenili u ovoj pandemiji. 

Prof. dr. Gordan Lauc: Potrebno je odgovorno ponašanje
https://www.facebook.com/

Vrlo važni rezultati velikog istraživanja objavljeni su jučer u medRxiv repozitoriju znanstvenih radova. U radu su objavili analizu 5683 smrti u bolnicama u Velikoj Britaniji koje su pripisane Covid-19. Ovaj rad još nije prošao znanstvenu recenziju, tako da rezultate moramo uzeti s određenim oprezom i tumačiti ih samo ukoliko dovoljno poznajemo područje da možemo procijeniti kvalitetu podataka koje navode.
Kako sam i sam proveo velik broj istraživanja tog tipa, slobodan sam u javnost prenijeti nekoliko informacija za koje vjerujem da su od općeg interesa, a da se neće promijeniti tijekom znanstvene recenzije:
1) Starost je daleko najveći faktor rizika za smrt zbog covida. Ako završite u bolnici zbog teškog oblika covida i imate manje od 40 godina, gotovo sigurno ćete se oporaviti, ako imate manje od 70 godina, isto imate izvrsne izglede. Iznad 70. godine života rizik se podiže i kod onih preko 80 godina postaje značajan. Slučajevi mladih ljudi koji su umrli su iznimke koje su medijski atraktivne, no ne treba ih smatrati pravilom (tipa kao kad netko umre jer ga ubode pčela, ili udahne mrvicu kikirikija)
2) Drugi najveći faktor rizika je spol, žene svih dobnih skupina su imale upola manju smrtnost od muškaraca. Tu ne možemo puno učiniti, no žene se obično više brinu pa mislim da je jako važna informacija to da su manje rizične sve dobne skupine žena.
3) Debljina je iznimno velik faktor rizika i kod onih jako debelih (BMI>40) ima veći utjecaj od spola. "Malo" debeli, oni s BMI od 30-35, imaju cca 27% veći rizik od mršavih, što recimo meni osobno nije dovoljno jak argument da preskočim onaj dodatni kolačić koji me veseli...
4) Dijabetes, posebice nekontrolirani je značajan faktor rizika, no bitno manji od dobi, tako da mladi (tipa mlađi od 60 ili 70 godina) dijabetičari zapravo nisu visoko rizična skupina
5) Za razliku od početnih informacija iz Kine, visoki tlak se nije pokazao faktorom rizika. Kako je ovo daleko veća studija od kineske, mislim da joj možemo vjerovati i osobe s kontroliranim visokim tlakom ne smatrati rizičnom skupinom
6) Od svih drugih bolesti, jedino su transplantirani bolesnici imali značajno velik rizik. Sve ostalo (tumori, upalne bolesti, autoimune bolesti) je osobe stavljalo u kategoriju rizika zdrave osobe koja je starija nekoliko godina, tako da to ne bi trebalo biti izvorom straha za njih osobno, ili članove obitelji koji se brinu da ih ne zaraze.

Kao zaključak možemo utvrditi da Covid-19 nije bezazlena bolest i da doista može ubiti puno ljudi, koji bi inače poživjeli još dosta. Nikako ne možemo reći da Covid-19 ubija samo one koji bi ionako za par mjeseci umrli. No isto tako možemo zaključiti da svi mlađi od 70 godina nisu jako ugroženi, osim ako su baš iznimno debeli. Česti komorbiditeti (dijabetes, visoki tlak, razne autoimune i upalne bolesti) koji su prethodno svrštavani u rizične skupine, zapravo nisu jako rizični. Dakle razloga za osobni strah i paniku nema, no potrebno je odgovorno ponašanje da ne prenesemo virus nekoma koga taj virus može ubiti

Za detalje pogledajte cjeloviti rad na ovoj poveznici
https://www.medrxiv.org/…/10…/2020.05.06.20092999v1.full.pdf

Drugi val COVID-19 prilično je izvjestan. Zaraza će se širiti pretežno među mladima, a stariji će biti bolje zaštićeni

U Hrvatskoj, Europi i svijetu ponovno se bilježi sve veći broj osoba zaraženih novim koronavirusom. U ovoj kolumni odgovaram na deset aktualnih pitanja o pandemiji COVID-19. U svijetu više od 9 milijuna zaraženih, u nekim zemljama velik rast broja oboljelih

1. Koje je pouke epidemiološka struka mogla steći iz prvog vala pandemije COVID-19?

U prethodnim sam tekstovima objasnio da je “prvi val” pandemije, vrlo općenito govoreći, podijelio zemlje svijeta na dvije velike grupe. U prvoj su grupi države koje su se dobro pripremile i odlučno reagirale na pandemiju. Primijenile su neki od oblika strategije popularno nazvane “čekićem i plesom”. Tako su protuepidemijskim mjerama najprije spasile mnoge ljudske živote. U svojim planovima obrane prihvatile su i da će njihove ekonomije pretrpjeti određenu štetu, koju su nastojale ublažiti programima potpore. Pritom su također “kupile” vrijeme kako bi tijekom karantene provele zdravstveno prosvjećivanje stanovništva, a također naučile što više o samom virusu i njegovu širenju. Zahvaljujući racionalnom znanstvenom pristupu, utemeljenom na najboljim podacima koji su u svakom trenutku bili raspoloživi, stanovništvu tih zemalja sada je omogućen sigurniji suživot s virusom. Zahvaljujući povoljnoj epidemiološkoj situaciji nakon popuštanja protuepidemijskih mjera, takve su države mogle relativno brzo normalizirati život. Nakon “čekića” kojim su suzbile epidemiju, nastavile su “plesati” s virusom kontrolirajući njegovo širenje dobro prilagođenim mjerama, ili su uspjele sasvim iskorijeniti virus, poput Novog Zelanda i Islanda, što te zemlje mogu zahvaliti povoljnom zemljopisnom položaju. Neke države, poput Južne Koreje, Tajvana, Japana, Vijetnama i Kube, nisu nikada ni imale karantenu u punom smislu, već su snažnom prvom linijom obrane, tj. upornim testiranjem i dosljednom izolacijom oboljelih i kontakata, ostvarile odlične rezultate tijekom prvog pandemijskog vala. Opisanim su postupcima sve te države ublažile i javnozdravstvene i ekonomske posljedice zaraze unutar svojih granica.

Drugu skupinu čine države koje nisu dovoljno rano shvatile da je brzina širenja ovog virusa njegova ključna opasnost. Zato su vlastodršci nekih država mislili da imaju više opcija na raspolaganju te su izgubili dragocjeno vrijeme odlučujući se između njih. Drugi su, pak, nastojeći izbjeći štete za svoje ekonomije, vjerovali da mogu ignorirati opasnost i odgađati primjenu protuepidemijskih mjera. Te države sada imaju vrlo velik broj zaraženih, znatno produljene karantene, a njihove su ekonomske aktivnosti također bitno narušene. Propusti u odgovoru na prvi val zaraze doveli su i do povećanja unutarnjeg nezadovoljstva, napetosti i nestabilnosti u državama koje su podcijenile opasnost. One se sada također moraju ponovno otvarati iako nisu uspjele dovesti širenje zaraze pod epidemiološki nadzor. To će neminovno dovesti do daljnjeg znatnog porasta broja zaraženih i umrlih. Pritom malo tko planira putovati u njih turistički ili pak otvoriti njihovim građanima svoje granice.

2. Je li porast broja novih slučajeva zaraze koji ovih dana bilježimo u zemljama Europe početak drugog vala?

Ako ovu pandemiju analiziramo kao globalnu pojavu, tada su nazivi “prvi val” ili “drugi val” tek pitanje nečije perspektive. Naime, u globalnim razmjerima i dalje svjedočimo kontinuiranom širenju novog virusa ljudskom populacijom u velikom, prvom valu. Pritom, jedini do sada efikasan pristup u usporavanju širenja virusa bile su mjere koje su virusu onemogućile uspješno “skakanje” sa zaraženih na zdrave ljude. Održavanje fizičkog razmaka među ljudima, nošenje maski te pranje ruku ili nošenje rukavica usporili su širenje virusa svijetom. Ponegdje su odlučne mjere prve linije obrane ili karantenske mjere uspjele sasvim iskorijeniti virus unutar granica pojedinih država. U tim se državama život sada već gotovo potpuno normalizirao. Iz globalne perspektive, međutim, virus se i dalje širi svjetskim stanovništvom u velikom prvom valu. Taj prvi val bio je tek privremeno usporen protuepidemijskim mjerama koje su sve države svijeta odlučile primijeniti u nekom obliku. No, čim su mjere popustile, virus se nastavio širiti. Sada se to stanovništvu koje napušta karantene može činiti kao “drugi val”, no radi se tek o nastavku prvoga.
Koronavirus u Brazilu KORONAVIRUS U SVIJETU U Brazilu zabilježeno preko 50.000 smrti povezanih s Covidom-19

Naime, u epidemiologiji se “valovi” epidemije, u nekom užem smislu, obično povezuju s redovnim ciklusima pojavljivanja i nestajanja virusa iz ljudske populacije. Uzrok tome su obično velike sezonske promjene u prirodi te ciklički prijelaz virusa iz jedne u druge skupine rezervoara. U slučaju novog koronavirusa još nije sasvim jasno koliko će njegovo širenje također biti obilježeno takvim sezonskim ponašanjem, a koliko se on kontinuirano i uspješno širi među ljudima sasvim neovisno o godišnjim dobima. Zasad još nemamo dovoljno čvrstih dokaza da je sezonstvo naglašeno obilježje ovoga virusa. Postoje određene naznake da sezonske promjene temperature i vlage zraka donekle ipak utječu na brzinu širenja zaraze, kao i na težinu simptoma koje vidimo kod novooboljelih. Nekoliko je istraživanja u tijeku i ona će tijekom idućih mjeseci ponuditi nedvojbene znanstvene odgovore na dva trenutačno zanimljiva pitanja. Prvo je pokazuje li ovaj virus snažnije sezonsko ponašanje te u kojoj mjeri ono utječe na uspješnost njegova širenja među ljudima tijekom različitih godišnjih doba? Drugo je treba li tijekom zimskih mjeseci očekivati veći udio teških slučajeva među svim zaraženima, a tijekom ljetnih znatno manji? Bilo bi korisno znati je li zaraza virusom tijekom ljetnih mjeseci povezana s manjim rizikom razvoja teškog oblika bolesti COVID-19. Zaključno, virus se nastavlja širiti svijetom u velikom “prvom valu”, a protuepidemijske su mjere tek privremeno usporile njegovo širenje. Kada te mjere popuste, virus se vraća i nastavlja svoje širenje. Za epidemiologe tu nema velikih iznenađenja, jer to odgovara scenariju u kojem nam sezonstvo virusa ipak neće biti pretjerano velika pomoć. Zato treba biti oprezan i prema svim ranije iznesenim procjenama u javnosti da bi “drugi val” mogao pogoditi Europu na jesen ili pak tijekom zime. Takva je dinamika karakteristična za viruse koji su jasno sezonski. Međutim, zasad se ne čini da novi koronavirus ima toliko jasna obilježja sezonstva pa usporedbe s ponašanjem sezonskih virusa vjerojatno nisu sasvim prikladne.

3. Koliko je sezonsko ponašanje virusa i dalje vjerojatno? U početku pandemije nadali smo se da bi koronavirus mogao jednostavno nestati tijekom ljetnih mjeseci?

U samom početku pandemije činilo se da je virus pretežno prisutan na sjevernoj Zemljinoj polutki, a na južnoj je bio znatno rjeđi. Temeljem toga moglo se, barem na prvi pogled, zaključiti da novi koronavirus ima obilježja “sezonstva”. Činilo se da zahvaća samo onaj dio planeta na kojem traje zima, uz niske temperature i nisku vlažnost zraka. Međutim, za isto je zapažanje bilo moguće i drugačije objašnjenje. Novi je koronavirus krenuo iz Kine i širio se među državama prije svega zrakoplovnim prijevozom, što bi dovelo do iste slike proširenosti u svijetu. Intenzitet zrakoplovnog prijevoza znatno je veći između Kine i Europe, Sjeverne Amerike i zemalja Bliskog istoka no što je između Kine i Južne Amerike, Afrike i Australije. Širenje zrakoplovnim prijevozom u početnoj fazi pandemije najvjerojatnije je objašnjenje zašto se virus najprije rasprostranio na sjevernoj polutki, a tek poslije i na južnoj. Zatim su pojedini istraživači upozoravali na malen broj oboljelih u Africi kao moguć dokaz da sunčeva svjetlost i toplina usporavaju širenje virusa. Međutim, epidemiolozi s afričkog kontinenta smatraju da objašnjenje za tamošnji malen broj potvrđeno zaraženih treba tražiti u vrlo rijetkom testiranju. Većina država Afrike nema potrebne kapacitete ni sredstva za masovno testiranje, pa epidemiolozi vjeruju da je današnji broj zaraženih u Africi znatno veći od službenih podataka.

Drugi su, zatim, upozoravali na malen broj umrlih u Africi kao mogući dokaz sezonstvu ako već broj zaraženih nije pouzdan pokazatelj zbog manjka testiranja. Međutim, malen broj umrlih u Africi rezultat je prije svega relativno malog broja vrlo starih stanovnika. U Africi je očekivano trajanje života znatno kraće no drugdje u svijetu zbog perzistirajućih problema HIV/ AIDS-a, malarije, tuberkuloze i brojnih drugih zaraznih bolesti, udruženih s brojnim dodatnim čimbenicima rizika. COVID-19 je izuzetno opasan prije svega za ljude starije dobi, pa je tamošnji broj umrlih relativno malen u odnosu na broj zaraženih, čak i uz izostanak testiranja. Usto, afrički zdravstveni informacijski sustavi vrlo su slabo razvijeni, pa je moguće i da mnogi umrli od COVID-19 u zemljama Afrike umiru izvan dosega njihovih registara i ne registriraju se službeno. Krajem svibnja i početkom lipnja činilo se da broj novooboljelih opada u Europi, SAD-u i Aziji, a dramatično raste u Južnoj Americi. To bi se također moglo tumačiti sezonstvom virusa jer na sjevernu polutku polako se vraćalo ljeto, a u Južnoj Americi se bližila zima. Međutim, i tu treba biti pažljiviji, jer i ovo objašnjenje ima razumnu alternativu. Naime, u Europi, Sjevernoj Americi i Aziji provedene su protuepidemijske mjere, zbog kojih se broj slučajeva očekivano smanjio. S druge strane, virus je u Južnu Ameriku stigao najkasnije. U nizu zemalja tog kontinenta protuepidemijske mjere su kasnile, nisu bile dobro organizirane ili je pak opasnost sasvim ignorirana. O tome sam detaljnije pisao u svojoj prethodnoj kolumni, u kojoj sam razmotrio uzroke tragedije COVID-19 koja ovih dana pogađa Brazil.

Stoga nema nikakve sumnje da je Južna Amerika tijekom lipnja postala novo svjetsko žarište pandemije COVID-19. U vrijeme pisanja ovog članka, Brazil je zabilježio čak 55.000 novih slučajeva u jednom danu, što je broj veći od onoga s kojim se bilo koja država do sada morala boriti. Međutim, Čile sada već bilježi više od 6000 potvrđenih novih slučajeva dnevno, Meksiko oko 5500, Peru 3500, Kolumbija 3000, Argentina 2000, a Panama i Bolivija blizu 1000. Sve su to brojke koje upućuju na to da je u tim državama epidemija izmaknula kontroli i virus se slobodno širi među stanovništvom. U Brazilu je zbog COVID-19 umrlo već oko 50.000 ljudi iako su stvarne brojke vjerojatno i veće. Sve bi to moglo govoriti u prilog hipotezi o sezonstvu virusa, kao i njegovu “preseljenju” na južnu polutku kada ne bi postojali i primjeri Urugvaja, Paragvaja i Kube. Tamo se, zahvaljujući pravodobnim protuepidemijskim mjerama, bilježe dobri rezultati i epidemija se kontrolira. Usto, brojni su i primjeri buktećih epidemija u područjima koja su trenutačno vruća, vlažna ili oboje. U Brazilu je područje u unutrašnjosti, oko grada Manausa, bilo posebno teško pogođeno iako tamo vladaju velike vrućine i vlaga.

Također, trenutačni snažan porast broja slučajeva u Meksiku, kao i u američkim saveznim državama Kaliforniji, Teksasu, Floridi, Arizoni i Južnoj Karolini, koji se događa usred lipnja, ne upućuje na to da će vrućine i vlaga zaustaviti pandemiju. Nakon provedenih protuepidemijskih mjera, virus se sada ponovno širi i u Europi. Pogodio je ponovno čak i Peking, gdje je u lipnju vrlo toplo, iako je Kina još od sredine ožujka održavala dnevni broj novozaraženih na iznimno malim brojkama. Situacija s kontroliranjem epidemije vrlo je teška i u Indiji, Pakistanu, Bangladešu, Saudijskoj Arabiji, Egiptu, Iraku, Turskoj i Indoneziji, gdje je trenutačno svuda vrlo vruće i sparno.

4. Što je presudno za daljnje širenje virusa i njegovo ponašanje tijekom ljeta: sezonstvo širenja ili mobilnost ljudi?

Iz do sada navedenih primjera može se zaključiti ono što je svakom epidemiologu od početka pandemije sasvim jasno. Avionskom prijevozu, kao i karantenskim mjerama, zajednički je snažan utjecaj na mobilnost ljudi. Sve što je povećavalo mobilnost ljudi i njihov bliski kontakt, posebno u zatvorenim prostorima, pogodovalo je širenju novog koronavirusa. Također, sve što smanjuje mobilnost i grupiranje ljudi pogoduje suzbijanju širenja. To je najvažnije objašnjenje za gotovo sve viđeno tijekom “prvog vala” pandemije bilo gdje u svijetu. Utjecaj sezonstva je i dalje moguć, ali se u ovome trenutku ne čini najvažnijim. Htio bih ovdje posebno upozoriti na vrijednost članka mladoga hrvatskog znanstvenika Vuka Vukovića, koji je nedavno doktorirao ekonomiju na Sveučilištu Oxford, a čija se tvrtka Oraclum bavi analizama velikih količina podataka. Oraclum je na američkom portalu Medium.com objavio iznimno vrijednu analizu koja potvrđuje takvu interpretaciju dosadašnjih zbivanja u “prvom valu”.

Analizirana je golema količina podataka tzv. “Googleove zajednice mobilnosti” te je uspoređena s trendovima COVID-19. Podaci o mobilnosti golemog broja ljudi u raznim državama dobiveni su iz objedinjenih podataka Googleovih korisnika koji su se uključili u opciju “povijesti lokacija”. Provedena analiza prikazala je promjenu ponašanja velikog broja ljudi i smanjenje putovanja izvan domova. To su činili neovisno o propisivanju protuepidemijskih mjera jer su mnogi ljudi sami donosili odluke o svojoj izolaciji. Obrasci širenja pandemije COVID-19 mogu se, stoga, izuzetno dobro objasniti promjenama mobilnosti velikog broja građana, dok su sva druga objašnjenja manje važna.
Lepoglava Problemi zbog korone Nervoza u zatvorima: nema izlazaka, ograničeni posjeti...

5. Koje je sve dosadašnje hipoteze i prethodno objavljene vijesti ovakav razvoj događaja demantirao?

Razumije se da iz svega navedenog slijedi da su znatno prije uvedene protuepidemijske mjere jedino vjerodostojno objašnjenje za manje stope zaraze i smrtnosti od COVID-19 u istočnoj Europi u odnosu na zapadnu. Međutim, odnekud se u jednom trenutku pojavila hipoteza o procijepljenosti od tuberkuloze, koja bi stanovnike istočne Europe navodno trebala štititi od većeg umiranja od COVID-19 u odnosu na zapadnu Europu. Epidemiolozima se takva hipoteza činila prilično neuvjerljivom, poznajući narav obaju uzročnika i sastav ovoga cjepiva. Sada su prva kvalitetno provedena istraživanja pokazala da to cjepivo nema nikakvoga zaštitnog učinka protiv COVID-19.

Povezane s mobilnošću stanovništva bile su i hipoteze o “prednostima švedskog modela”. Tjednima se internetom širila dezinformacija da u Švedskoj “nije bilo nikakvih protuepidemijskih mjera” te da se ova epidemija može kontrolirati i bez ikakvih mjera smanjenja mobilnosti i međusobne izolacije. U jednoj od svojih prethodnih kolumni pisao sam o brojnim detaljima švedskog pristupa koji javnosti nisu bili dovoljno poznati, kao i zabludama svih onih koji su povjerovali u tu pogrešno prenesenu vijest. Švedski je pristup, prema očekivanjima epidemiologa, doveo do znatno veće smrtnosti od COVID-19 u Švedskoj u usporedbi s drugim skandinavskim zemljama. Pritom se ne čini ni da je pomogao švedskoj ekonomiji u usporedbi s odlučnom protuepidemijskom reakcijom u drugim skandinavskim zemljama. Treba znati i da je peticiju protiv “švedskog pristupa” potpisalo više od dvije tisuće tamošnjih liječnika, znanstvenika i intelektualaca. U Švedskoj su sada pokrenute i prve istrage, o čemu su tijekom svibnja pisali i švedski mediji i BBC, ali i hrvatski mediji, koji su među prvima prenijeli tamošnje događaje.

Prisjetimo se i pridruženih dezinformacija koje su već nekoliko puta proglašavale “dosezanje imuniteta krda u Švedskoj”, ali i nekim drugim gradovima i područjima svijeta. Svakome tko razumije transmisijsku dinamiku virusa i ima vjerodostojne podatke o mobilnosti ljudi to nije zvučalo moguće. Potvrdila su to i sva do sada provedena istraživanja seroprevalencije, tj. procjene udjela stanovništva koje je došlo u kontakt s virusom. Ona se temelje na prisutnosti protutijela na virus u uzorcima krvi opće populacije. Ta su istraživanja pokazala da procijepljenost nigdje nije dosegnula razmjere koji bi mogli spriječiti ili znatno ublažiti “drugi val”. Čak ni u Švedskoj, gdje su mjere fizičke udaljenosti bile blaže no drugdje, ni 10% stanovništva još nije bilo izloženo virusu. Također, širila su se i mišljenja da “neće biti drugog vala”. Takva mišljenja proizlaze iz nerazumijevanja transmisijske dinamike virusa, kao i nepoznavanja rezultata već provedenih analiza prisutnosti protutijela na virus među stanovništvom.

Društvenim su se mrežama povremeno širile i dezinformacije koje su govorile da je smanjenje broja zaraženih i umrlih “već bilo nastupilo prije uvođenja epidemioloških mjera za smanjenje mobilnosti” iako je svim epidemiolozima razumljivo da je to praktično nemoguće, osim ako se stanovništvo već i prije objave mjera nije samo povuklo u svoje domove. I u takvom slučaju jasno je da je upravo masovno smanjenje mobilnosti stanovništva dovelo do usporavanja širenja zaraze, a ne neki “tajanstveni” drugi uzrok.

Sada zbog uspjeha i efikasnosti protuepidemijskih mjera, koje su preventivne naravi, mnogi ljudi misle i da je COVID-19 prilično bezopasna bolest. Oni, na žalost, ne razumiju epidemiologiju. No, sve širitelje dezinformacija stvarnost će polako ali sigurno nastaviti demantirati iz tjedna u tjedan. Također, dokazi da je virus nastao u prirodi sve su čvršći i jasniji, a sve je manje vjerojatno da je mogao biti stvoren u laboratoriju. Zasad još nije s potpunom sigurnošću pronađena životinja koja je prenijela virus sa šišmiša na ljude. Najvjerojatnije je riječ o ljuskavcu, ali treba pričekati daljnja istraživanja kako bismo dobili jasnog prethodnika ovom novom koronavirusu i rekonstruirali mu cijelo “obiteljsko stablo” u prirodi. Primijetio sam na društvenim mrežama i hipoteze o čipiranju ljudi novim cjepivom i povezanosti COVID-19 pandemije s 5G mrežom. One mi se doista čine spekulacijama koje je netko izmislio, ali za koje nema baš nikakvih znanstvenih dokaza.

Zato stručnjaci više ne gube vrijeme na osvrtanje na brojne nesuvislosti na koje nailaze u medijima ili na društvenim mrežama. Iako širitelji lažnih vijesti vrlo često agresivno napadaju znanstvenike, što smo mogli vidjeti i u Hrvatskoj, većini ljudi zbivanja ipak postaju sve jasnija. Napisi u ozbiljnijim medijima stalno konvergiraju prema znanstveno potvrđenim činjenicama. Zato sve teorije zavjere, kao i lažne vijesti, obično imaju neki svoj rok trajanja, nakon čega polako gube potporu.

6. Što možemo očekivati tijekom idućih tjedana i mjeseci?

Dobro je razumjeti da ova epidemija ima svoju dinamiku, a sve države svijeta nalaze se u svojevrsnim “vremenskim tunelima”, ovisno o tome kada je virus ušao na njihovo područje i dosegnuo dovoljan broj zaraženih kako bi se epidemija stabilizirala. Zbog toga su neke države “ispred” drugih u vremenu s obzirom na razvoj pandemije. Gledajući što se kod njih zbiva, mogu se predvidjeti događaji i u drugim državama koje imaju sličan epidemiološki kontekst. Kina je prva suzbijala epidemiju. Znatnijeg porasta broja zaraženih u Kini nije bilo od sredine ožujka, no zatim se virus počeo ponovno sporadično pojavljivati. Sada se širi i Pekingom, koji je odmah zatvoren. Nakon Kine, virus se nastavio širiti najprije u Južnoj Koreji, Iranu i Italiji. Južna Koreja nije koristan primjer drugima jer je jedinstvena po svom kontroliranju epidemije snažnom “prvom linijom obrane”. Italija je, pak, bila u izuzetno dugoj, dvomjesečnoj karanteni. Time se ona sada nalazi čak i iza nekih drugih zemalja prema vremenskoj fazi razvoja epidemije unutar svojih granica.
MARIJA BUBAŠ Zamjenica Krunoslava Capaka: Ljeto i vrućine ipak ne pomažu u suzbijanju virusa

Stoga je za predviđanje zbivanja u idućim tjednima najinformativnija trenutačna situacija u Iranu, o kojemu sam također detaljnije pisao u jednoj od prethodnih kolumni. Tamo je prvi val bio na vrhuncu krajem ožujka i dosezao je i više od 3000 novih slučajeva dnevno. Zatim je protuepidemijskim mjerama epidemija obuzdana, ali tamošnji epidemiolozi nikada nisu uspjeli svesti broj novozaraženih na manje od 700 novih slučajeva dnevno. Dva mjeseca poslije, krajem svibnja, pojavio se vrlo velik drugi val. Do sredine lipnja broj novozaraženih ponovno je dosezao između 2000 i 3000 novih slučajeva zaraze dnevno. Stoga je Iran prva država koja sada mora razmišljati što učiniti u vezi s ozbiljnim “drugim valom”. Iran se u svojemu “vremenskom tunelu” nalazi od tri do četiri tjedna ispred zemalja Europe, posebno onih koje su karantene primijenile toliko uspješno da su virus gotovo iskorijenile unutar svojih granica. Zato im je sada moguće pratiti što će učiniti iranske vlasti. Pitanje je hoće li se Iran ponovno zatvarati ili će pak pribjeći nekoj drugoj strategiji, kao i je li broj teških slučajeva sada manji u odnosu na broj zaraženih. U “drugom valu” stariji će ljudi biti bolje zaštićeni. Zaraza će se širiti pretežno među mlađim stanovništvom, koje će vjerojatno nastaviti raditi uz mjere održavanja razmaka i nošenje maski usprkos širenju epidemije.

Koristan će biti i uvid u razvoj situacije u nekoliko saveznih država SAD-a. Naime, i kod njih je prvi val dosezao oko dvije do tri tisuće novooboljelih dnevno, a zatim su primijenjene protuepidemijske mjere. One u mnogim saveznim državama nisu uspjele smanjiti broj dnevno zaraženih na manje od nekoliko stotina. Zatim su vlasti, ili pak sami stanovnici, naizgled odustali od protuepidemijskih mjera i ukinuli su neke od njih ili su ih se prestali pridržavati. Sada su, primjerice, Florida, Teksas i Arizona prilično teško pogođeni epidemijom i njihovi odgovori bit će koristan primjer i svima ostalima. Hrvatska može pratiti i zbivanja u Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i BiH. Zahvaljujući dobro provedenim protuepidemijskim mjerama tijekom ožujka i travnja, Hrvatska je u svojem “vremenskom tunelu” sada oko tjedan dana iza BiH i Srbije, a oko dva tjedna iza Sjeverne Makedonije. Praćenje mjera koje se upravo poduzimaju u tim zemljama i njihove učinkovitosti moglo bi pomoći u određivanju vlastitih mjera. S obzirom na to da nigdje u svijetu još nije ni približno dosegnuta kolektivna imunost, virus će se nastaviti širiti među stanovništvom. U većini zemalja svijeta zaraženo je manje od 10% stanovništva, a procjene govore da će biti potrebno oko 70% zaraženih da bi se virus prestao širiti svijetom. Stoga su i “drugi val”, kao i daljnji valovi, prilično izvjesni, osim ako novom koronavirusu dramatično ne smanjimo potencijal širenja.

7. Možemo li na sofisticiraniji način planirati borbu s virusom u idućem razdoblju i smanjiti mu potencijal širenja?

Da bi se bolje razumjelo odgovor na to pitanje, treba se vratiti nekoliko mjeseci unatrag. Primijetio sam da zbog brzine zbivanja tijekom veljače, ožujka i travnja mnogi ljudi nisu uspjeli shvatiti zašto je epidemiološka struka morala učiniti dva velika zaokreta u strategiji borbe s pandemijom COVID-19 još tijekom prvog vala. Da bismo planirali odgovor na epidemiju novog uzročnika zaraze, potrebno je poznavati barem tridesetak bitnih parametara. Kod epidemije sasvim novog virusa sve ih moramo određivati, prikupljati i računati “u hodu”. U početku smo od kolega iz Wuhana dobili procjene za možda samo pet ili šest od njih tridesetak potrebnih, a ni u te parametre nismo mogli biti sasvim sigurni. Sve ostale morali smo sami pretpostaviti, temeljem poznavanja epidemiologije, virologije, medicine, kao i iskustava iz prethodnih epidemija. Epidemiološko iskustvo govorilo nam je da bi broj stvarno zaraženih trebao biti barem deset puta veći od broja potvrđeno zaraženih u Wuhanu. Ali Wuhan je golem, ima oko 11 milijuna stanovnika. Zato je broj stvarno zaraženih mogao biti čak i 100 puta veći od potvrđeno zaraženih. Stoga se na samom početku nitko od epidemiologa nije previše zabrinuo oko ove epidemije. U usporedbi sa SARS-om i MERS-om, koji su imali zastrašujuće stope umiranja od 10% i 33%, očekivali smo da će COVID-19 biti znatno manje opasan. Međutim, točnu stopu umiranja nismo mogli znati sve dok nisu razvijeni serološki testovi za dokazivanje protutijela u krvi, kako bismo doznali broj stvarno zaraženih.

Ono što se zatim dogodilo bilo je neočekivano probijanje prve linije obrane u Italiji. Virus se zatim počeo širiti Europom znatno većom brzinom od one na koju su upućivali prvi podaci iz Kine. Usto, procjene stope umiranja temeljem dijeljenja broja umrlih sa svima potvrđeno zaraženima u Kini i Italiji bile su u tom trenutku između 3% i čak 6%. Epidemiolozi su temeljem svojih znanja o virologiji i iskustvima iz prethodnih epidemija i dalje očekivali da bi broj stvarno zaraženih trebao biti desetak ili više puta veći od broja potvrđeno zaraženih. Time bi i stopa umiranja među svim zaraženima trebala biti puno manja od 3-5%. Moja procjena s početka ožujka, temeljena na osobnim predviđanjima svih tridesetak potrebnih parametara, bila je oko 0,5% do 1,0%. Ona se s vremenom doista i pokazala točnom, ali tek dva mjeseca poslije. Bilo je to nakon što su provedena prva istraživanja testovima koji su dokazivali prisutnosti protutijela u krvi i time omogućila procjenu broja stvarno zaraženih. Međutim, sredinom ožujka jedino što smo mogli sigurno znati bilo je da oko 3% do 5% potvrđeno zaraženih umire. Broj stvarno zaraženih nismo mogli znati jer tada nismo imali serološke testove. Usto, vidjeli smo da se virus širi znatno brže no što su prvi izračuni iz Kine sugerirali.

U medicini, pa tako i epidemiologiji, odluke možemo donositi samo na temelju pouzdanih informacija i čvrstih dokaza koje imamo. Ne možemo se kockati s velikim brojem ljudskih života na temelju “epidemiološke intuicije” i našeg osobnog mišljenja, za koje nemamo čvrste dokaze. Sredinom ožujka, jedini čvrsti podaci kojima smo raspolagali govorili su da bi virus mogao zaraziti većinu stanovništva europskih zemalja već za tri-četiri tjedna te da bi u Hrvatskoj u slučaju brze i masovne zaraze moglo umrijeti čak i do 2% ukupnog stanovništva, tj. više od 80.000 ljudi. Razumije se da se nitko nije smio kockati s mogućnošću takvog ishoda. I dalje su epidemiolozi vjerovali da bi ukupan broj zaraženih morao biti bitno veći, jer mnogi slučajevi zaraze trebali bi prolaziti bez simptoma ili pak s blagim simptomima. Međutim, radilo se o novom i sasvim nepoznatom virusu, pa je ipak bilo moguće i da broj stvarno zaraženih i nije toliko veći od broja potvrđeno zaraženih. To je, dakle, bio razlog zašto su epidemiolozi morali napraviti vrlo nagli zaokret i uvesti protuepidemiološke mjere karantene sredinom ožujka. Svi smo tada znali da će to javnosti izgledati vrlo neobično. Naime, samo dva tjedna prije nitko od epidemiologa nije se činio ozbiljno zabrinutim zbog epidemije, a zatim se odjednom uvodila oštra karantena.

Međutim, trebalo je u svakom trenutku djelovati odgovorno te samo u skladu s raspoloživim dokazima i pravilima struke. Situaciju je otežavalo što ni dobna struktura umrlih nije u to vrijeme bila jasna ni u Kini, a ni u Italiji. Naime, nije se znalo umiru li pretežno vrlo stari i već bolesni ljudi u bolnicama i domovima umirovljenika ili bolest pogađa i mlađe osobe. Posebno su zabrinjavale sve brojnije žrtve među zdravstvenim djelatnicima u Italiji. Iako su epidemiolozi i dalje vjerovali da COVID-19 ne bi smio prouzročiti smrt više od 0,5% do 1% stanovništva, ni ta brojka nije nimalo bezopasna, a broj novih slučajeva zaraze rastao je jako brzo. Stoga je trebalo postupiti kao da je stopa umiranja doista 3-5%, a brzina širenja golema i znatno veća od prvih procjena iz Kine. Smjelo se postupati isključivo na temelju stvarnih informacija i čvrstih dokaza, a ne osobnog mišljenja ili intuicije, jer virus je ipak bio nov i sasvim nepoznat. Drugi nagli zaokret epidemiološke struke nastupio je otprilike između drugog i četvrtog tjedna karantene, tj. između kraja ožujka i sredine travnja. Tek tada smo dobili tri dugoočekivane vijesti. Najprije smo doznali dobnu strukturu umrlih u Kini i Italiji. Radilo se najčešće o vrlo starim i već prethodno bolesnim osobama. Zatim su testovi seroprevalencije u nekoliko zemalja pokazali da je broj stvarno zaraženih doista bio desetak puta veći od broja pozitivno testiranih, što je donijelo veliko olakšanje. I treće, broj umrlih u zemljama koje su iskusile gotovo slobodno širenje virusa, poput nekih saveznih država u SAD-u, nije bio ni približno tako velik koliko je mogao biti da je stopa umiranja doista bila 3-5%. Zahvaljujući tim trima novostima o virusu, sredinom travnja je daljnje planiranje borbe s pandemijom epidemiolozima bilo olakšano.

Da je stopa umiranja doista bila 3-5%, morali bismo dulje ostati u karanteni, vjerojatno sve do kraja svibnja. Nakon toga bismo morali pribjegavati prilično kreativnim mjerama zaštite da bismo izbjegli velik broj žrtava. Međutim, sa stopom umiranja od oko 0,5-1%, koja i dalje nije nimalo bezazlena, ipak smo stekli znatno više opcija. Zato su epidemiolozi učinili nov veliki zaokret i relativno brzo nakon toga ublažili su mjere. U svjetlu svih novih spoznaja i dokaza, osobno sam čak predložio i liberalizaciju upravljanja osobnim rizikom od zaraze, putem suradnje stanovništva i stožera. U takvom bi modelu “plesa” s virusom svatko procijenio osobni rizik prihvatljiv za njega i njegove bližnje te se ponašao u skladu s time. Pritom bi pratio trendove u broju novozaraženih na razini cijelog stanovništva, o kojima bi stožer redovito izvještavao. Stanovništvo bi samo reagiralo na vijesti o rastu ili padu broja novozaraženih kako bi zadržavalo taj broj ispod neke prihvatljive granice. To bi bio efikasan model “plesa s virusom” koji bi pogodovao najvećem broju ljudi unutar država. Međutim, on zahtijeva veliku disciplinu i odličnu suradnju i povjerenje između stožera i stanovništva. U idućem razdoblju, faza “plesa s virusom” bit će moguća uz protuepidemijske mjere koje će ipak biti sofisticiranije od onih u samom početku. Tijekom razdoblja karantene stekli smo nove spoznaje o širenju virusa koje će nam to omogućiti. Analize podataka upućuju na to da se virus najbrže širi u zatvorenim prostorima s lošom ventilacijom zraka, među većim grupama ljudi koje dulje borave zajedno, a posebno ako pritom više ljudi glasno govori ili pjeva.

Stoga će u javnom prijevozu, kao i među većim grupama ljudi koje zajedno rade u zatvorenim prostorima, biti potrebno stalno održavati razmak. Preporučljivo je i nošenje maski kako se virus ne bi otpuštao slobodno u zrak, te stalna dezinfekcija ruku ili nošenje rukavica. Ako se stanovništvo bude dosljedno pridržavalo tih mjera, s vremenom će tolerirati određen dnevni broj novozaraženih, ali pritom neće morati strahovati od velikih, naglih i neočekivanih porasta broja slučajeva. Daljnji razvoj događaja najviše će ovisiti o ponašanju i disciplini stanovništva. Pokazalo se da ono samo reagira na vijesti o sve većem broju novozaraženih smanjenjem mobilnosti i povećanim oprezom, čak i bez obzira na propisane mjere. Strože mjere moći će se primjenjivati tek tamo gdje se utvrde lokalna žarišta, ali u tome će se također moći biti znatno selektivniji. Sva mjesta na kojima u zatvorenom prostoru žive starije osobe trebat će posebno pažljivo štititi. Treba očekivati stalna nova izbijanja manjih žarišta u svim zemljama. Međutim, na temelju svega naučenoga tijekom prvog vala države će vjerojatno početi tolerirati određen broj novozaraženih. Pritom će stalno sprečavati da se manja žarišta počnu spajati u sve veća, pa da epidemija s vremenom izmakne epidemiološkoj kontroli.

8. Koje su najzanimljivije znanstvene spoznaje o COVID-19 tijekom proteklih tjedana?

Do danas je u 2020. objavljeno već više od 20.000 znanstvenih radova o bolesti COVID-19, što je nezabilježen porast interesa za neku temu istraživanja u cjelokupnoj povijesti znanosti. Među svim tim istraživanjima izdvojio bih dvije zanimljivosti koje su ovih dana potvrđene. Sporadična su istraživanja s više mjesta u svijetu izvještavala o većem riziku za razvoj teškog oblika bolesti u osoba s krvnom grupom A, a smanjenim za krvnu grupu 0. Nedavno istraživanje provedeno u sedam talijanskih i španjolskih bolnica, koje je pokušalo pronaći gene u ljudskom genomu povezane s većim ili manjim rizikom za razvoj teškog oblika bolesti COVID-19, pomalo je neočekivano izdvojilo upravo gen odgovoran za raznolikost u krvnim grupama.

Taj se gen (tzv. ABO lokus na kromosomu 9) pokazao jednim od samo dva mjesta u ljudskom genomu koji uzrokuje prirođenu sklonost razvoju teškog oblika bolesti COVID-19. To je snažna znanstvena potvrda da je rizik razvoja teškog oblika bolesti doista povezan s krvnim grupama. Za krvnu grupu A veći je oko 45%, a za krvnu grupu 0 manji je oko 35% u odnosu na ostale krvne grupe. Drugo mjesto u ljudskom genomu povezano s povećanim rizikom za teški oblik COVID-19 pronađeno je na trećem kromosomu. Za taj učinak moglo bi biti odgovorno čak šest obližnjih gena (SLC6A20, LZTFL1, CCR9, FYCO1, CXCR6 i XCR1). Tek će dodatna istraživanja pokazati koji je od njih točno odgovoran za opaženi učinak i zašto. Ove dvije nove i zanimljive spoznaje mogle bi znanstvenicima dati nove ideje o mehanizmima djelovanja virusa u ljudskom organizmu i pomoći u razvoju novih strategija obrane protiv novog koronavirusa. Malo tko bi očekivao da će antigeni odgovorni za krvne grupe u ljudi imati veze s učinkom novog koronavirusa na ljudski organizam. Druga znanstvena spoznaja vrijedna spomena su istraživanja primjene transfuzije krvi. Krv se prenosi od osoba koje su preboljele COVID-19 i razvile protutijela protiv virusa (tzv. konvalescentna plazma) i daje osobama koje se bore s najtežim oblicima bolesti. Ovakvi pokušaji obilježavali su pandemiju španjolske gripe prije više od stoljeća. Tada su mnogi mladi ljudi umirali, a ni lijeka ni cjepiva također nije bilo. Liječnici su pokušavali na svaki način spasiti oboljele pacijente. Vrlo rani pokušaji transfuzije konvalescente plazme s osoba koje su preboljele bolest na osobe u teškom stanju nagovještavale su moguću učinkovitost u malog broja bolesnika. Međutim, novija i kvalitetnija istraživanja na većem broju pacijenata ne uspijevaju dokazati znatniju učinkovitost. Ipak, treba pričekati još barem nekoliko izvještaja, prije svih onaj iz kliničkih pokusa sa skupnim nazivom RECOVERY na sveučilištu Oxford kako bismo mogli biti sigurniji u učinkovitost transfuzije konvalescentne plazme.

9. Kako napreduju ostali klinički pokusi istraživanja lijekova? Hoće li nam neki postojeći ili novi lijek uskoro moći pomoći u liječenju COVID-19?

Istraživanja lijekova možemo podijeliti u dvije velike grupe. Prva je grupa postojećih i odobrenih lijekova, koji bi uz svoju primarnu namjenu možda mogli imati učinak i na COVID-19. Druga je grupa lijekova koji će se razvijati specifično protiv novog koronavirusa. Proces istraživanja, testiranja i izrade ove druge skupine je toliko kompleksan da ih ne trebamo očekivati u dogledno vrijeme. Stoga trenutačno ovisimo o istraživanjima učinkovitosti prve skupine, tj. već postojećih lijekova. Djelotvornost postojećih lijekova čiji bi mehanizam djelovanja mogao imati učinak protiv novog koronavirusa ubrzano se istražuje u precizno dizajniranim kliničkim pokusima. Najviše se istražuju lijekovi koji djeluju na druge slične viruse. Također, ispituju se i lijekovi s općenitim protuupalnim djelovanjem. Istražuju se i antibiotici koji bi trebali spriječiti dodatne bakterijske infekcije raznih organa, koje se mogu razviti povrh već postojeće upale pluća uzrokovane novim koronavirusom. Važno je bilo istražiti djelotvornost protuvirusnog lijeka Remdesivira u smanjivanju stope umiranja među teško oboljelima od COVID-19. Ovaj se lijek umeće u lance virusne RNA molekule, koja čini genetsku uputu virusa. Tako dovodi do preranog okončanja sinteze proteina potrebnih za izgradnju novih virusa. Time je po svojem načinu borbe s RNA virusima vrlo elegantan, a trebao je biti lijek za ebolu. Međutim, protiv ebole ipak nije pokazao željenu djelotvornost. No, znanstvenici su se nadali da bi isti mehanizam djelovanja mogao pomoći protiv novog koronavirusa. Prvo objavljeno istraživanje Remdesivira upućivalo je na njegovu moguću djelotvornost kod oko dvije trećine teških bolesnika, a smrtnost onih na respiratoru činila se smanjenom s oko 50% na 15%. Međutim, to se istraživanje, zbog uvjeta u kojima je provedeno, nije moglo pridržavati uobičajenih standarda. Nakon njegova objavljivanja, znanstvenom je časopisu upućen veći broj komentara drugih znanstvenika koji su upozorili na manjkavosti u dizajnu istraživanja. Ponovljene i znatno opsežnije studije nisu, na žalost, uspjele potvrditi tako veliku učinkovitost Remdesivira u smanjenju smrtnosti. Ipak, pokazale su da ovaj lijek skraćuje trajanje bolesti za nekoliko dana. Bila je to prva pozitivna vijest iz sfere istraživanja lijekova protiv COVID-19 jer druga donedavno provedena istraživanja nisu dala znatnije rezultate.

Prije nekoliko dana, međutim, Sveučilište Oxford objavilo je zanimljivu vijest. Tamo se trenutno provodi niz kliničkih pokusa nazvanih zajedničkim imenom RECOVERY, što je kratica za Randomised Evaluation of COVID-19 Therapy. Istražuju se usporedno učinci Lopinavira-Ritonavira, zatim kortikosteroida deksametazona u malim dozama, hidroksiklorokina, azitromicina (Sumamed), tocilizumaba i tzv. konvalescentne plazme (dobivene od ljudi koji su preboljeli COVID-19). U objavi Sveučilišta Oxford tvrdi se da je usporedba 2104 pacijenta koja su primala protuupalni lijek deksametazon u dozi od 6 mg dnevno i 4321 kontrolni pacijent pokazala smanjen rizik od umiranja pacijenata na respiratorima s 40% na 28%. Također, među onima koji su zahtijevali bolničko liječenje i kisik, ali ne i respiratore, stopa umiranja smanjena je s 25% na 20%. Deksametazon se primjenjivao do deset dana i koštao samo oko 45 kn. Učinak na blaže stadije bolesti nije bio znatan. Deksametazon ima protuupalno djelovanje i njegov se učinak istraživalo prije svega jer su se liječnici nadali da bi mogao ublažiti učinke tzv. “citokinske oluje”. Ona se javlja u najtežih bolesnika od COVID-19 i tada jaka imunološka reakcija može nanijeti više štete samom organizmu no što mu koristi u obrani od virusa. Nakon što se ovo istraživanje i objavi te, ako se rezultat ovog istraživanja nezavisno potvrdi, bit će to prvi lijek do danas koji je pokazao učinak na smanjenje rizika od umiranja kod teških slučajeva bolesti COVID-19. Ipak, treba sada pričekati i temeljito proučiti ovo istraživanje kada bude raspoloživo u obliku objavljenog znanstvenog rada te pričekati i nezavisne potvrde opaženog učinka iz drugih dijelova svijeta jer neuobičajeno je da se rezultati ovako važnih istraživanja objavljuju bez sve pripadajuće dokumentacije. Potvrdi li se rezultat nezavisno, bit će to doista dobra i praktično primjenjiva vijest. Radi se o vrlo jeftinom lijeku koji u siromašnijim zemljama poput Indije košta manje od 6 kn pa bi bio široko primjenjiv potvrdi li se njegova djelotvornost. Osim opisanog učinka Remdesivira u skraćivanju trajanja bolesti i najavljenog istraživanja o učinku deksametazona na smanjenje stope umiranja, drugih vijesti o učinkovitosti lijekova znanost za sada nije ponudila. Učinak deksametazona je doista dobra vijest jer, potvrdi li se, tada bi dodatna istraživanja s namještanjem točnog vremena primjene i povećanjem doze lijeka možda mogla imati još bolje rezultate od ovih početnih.
Sarajevo: Usprkos upozorenjima, sve manje građana nosi masku KORONAVIRUS U SVIJETU Crna Gora uvodi nove epidemiološke mjere nakon porasta broja zaraženih

10. Što je s cjepivom protiv novog koronavirusa, možemo li očekivati napredak na tom području?

Najprije, potrebno je dokazati da novo cjepivo doista djeluje i da će zaštiti cijepljene osobe od zaraze. Za to su potrebni brojni dragovoljci koji će se cijepiti novim eksperimentalnim cjepivom, a zatim se izložiti zarazi. Prije no što se izlože zarazi, treba najprije pričekati neko vrijeme da bi se potvrdilo da su nakon cijepljenja razvili protutijela koja bi ih trebala štititi. Tek zatim se izlažu zarazi. Zatim treba proći dovoljno vremena da bi se dokazalo da cijepljene osobe nisu razvile bilo kakve simptome bolesti iako su bile izložene virusu. U idealnom slučaju, ta bi se početna istraživanja trebala provoditi u uvjetima gdje se vrlo lako zaraziti. Međutim, takvih je konteksta sve manje u najrazvijenijem dijelu svijeta, gdje su se istraživanja trebala provesti, jer su protuepidemijske mjere znatno usporile širenje virusa. Zbog toga uspjeh protuepidemijskih mjera u borbi s virusom istovremeno otežava provođenje istraživanja, pa stoga dodatno produljuje vrijeme potrebno za dokazivanje učinkovitosti cjepiva. Nakon što se dokaže djelotvornost pojedinih tipova cjepiva u poticanju stvaranja protutijela i njihovoj zaštiti od razvoja bolesti COVID-19, treba zatim dokazati i njihovu sigurnost. Cjepiva moraju biti neopasna za korisnike. Njihov jedini učinak na organizam treba biti stvaranje trajnije imunosti na novi koronavirus. Međutim, nikada u povijesti nismo, kao čovječanstvo, imali plan istovremeno procijepiti četiri ili pet milijardi ljudi. Povijesno gledajući, cjepiva su se uvodila postupno. Prihvaćale bi ih država po država. Učilo se stalno iz iskustava prethodnika i trajno unapređivalo pristupe kako bismo danas imali najdjelotvornija i najsigurnija cjepiva. Ali, da bismo uopće smjeli odjednom procijepiti nekoliko milijardi ljudi, trebali bismo doista biti sasvim sigurni da im cjepivo neće štetiti. Kako biti siguran u to? Bit će potrebno procijepiti milijune ljudi, a zatim pratiti sve nuspojave i potvrditi da nema značajnih, da bi se smjelo razmišljati o cijepljenju milijardi ljudi. Naime, ako ovaj virus životno ugrožava od 0,5 do 1% ljudi, pretežno starih i već bolesnih, onda cjepivo protiv njega ne bi smjelo ugrožavati praktično nikoga. Kada bi novo cjepivo bilo imalo opasno, a uz toliki broj procijepljenih, riskirali bismo da od njega bude više javnozdravstvene štete nego koristi. Zato se na istraživanjima sigurnosti novog cjepiva neće smjeti štedjeti niti mijenjati strogost kriterija. Nakon što se dokaže efikasnost, a zatim i sigurnost novog cjepiva, trebat će ga proizvesti u masovnim količinama. Ovdje nailazimo na još jedan problem. Krajnje pojednostavnjeno govoreći, svaki od nekoliko pristupa kojima znanost trenutačno napreduje prema cjepivu zahtijeva svoju kompleksnu tehnologiju. Za proizvodnju cjepiva temeljenih na različitim tehnologijama potrebno je pripremiti ili sagraditi različite tvornice. Gradnja takvih kapaciteta može koštati od nekoliko stotina milijuna dolara do više od milijarde dolara. Međutim, malo je koja farmaceutska kompanija ili država voljna uložiti tolika sredstva u razvoj i gradnju kapaciteta za proizvodnju cjepiva prije no što se znanstveno utvrdi koje je od njih najučinkovitije i najsigurnije. Neki proizvodni potencijali već postoje, ali moglo bi se dogoditi da se najboljim pokaže cjepivo temeljeno na tehnologijama za koje tek treba sagraditi nove proizvodne kapacitete.

To bi dovelo do daljnje znatne odgode proizvodnje i primjene cjepiva, od barem nekoliko mjeseci. I konačno, ni sam proces nabave i distribucije cjepiva nije sasvim jednostavan. Trebat će naručiti i proizvesti milijarde staklenih ampula u koje će se pohranjivati doze cjepiva, distribuirati ih svijetom, možda i održavati na određenoj niskoj temperaturi i tako dostavljati do milijardi ljudi. Iako mnogi trenutačno iznimno predano rade na razvoju cjepiva, svi će spomenuti koraci zahtijevati određeno vrijeme. Stoga malo tko još vjeruje da bismo mogli imati prva efikasna i sigurna cjepiva za šire stanovništvo već do kraja 2020., iako će biti vrlo ugodno iznenađenje ako se to doista dogodi. Naposljetku, znanost još uvijek ne može odgovoriti koliko će trajati imunitet protiv novog koronavirusa potaknut cjepivom, jer nije sigurno da će ta imunost biti višegodišnja. Virus još nije dovoljno dugo među nama da bismo to mogli znati, istražujemo ga tek nekoliko mjeseci. To je još jedna od zagonetki povezanih s novim koronavirusom na koju će nam tek vrijeme donijeti potrebne odgovor

https://www.vecernji.hr/techsci/igor-rudan-sto-nas-sad-ocekuje-odgovori-na-10-kljucnih-pitanja-o-covid-19-1411826

O pojavi novooboljelih od koronavirusa: Hrvatska je pogriješila
Prof. dr. Ivan Đikić, Poslovni.hr , 21. lipanj 2020. 

Kao dobru stvar ističe da Hrvatska može nove slučajeve brzo izolirati ako bude rigoroznije pridržavala mjera.
Broj novooboljelih u Hrvatskoj raste, a svi su obiteljski kontakti prethodno potvrđenih slučajeva importiranih iz drugih država. Ivan Đikić kaže da nam turizam treba, ali da prvo moramo zaštititi ljude.
“Definicija drugog vala je ta da prvi val mora završiti te da treba proći određeni period od njegova završetka, a to se kod nas nije još desilo. Kod nas se trenutno radi o lokalnoj aktivaciji virusa koji je prisutan u našoj populaciji kao dio prvog vala”, pojasnio je naš poznati znanstvenik Ivan Đikić.
Dao je i konkretno objašnjenje zašto je došlo do pojave novooboljelih.
Epidemiologinja: “Dvije trećine novooboljelih članovi su obitelji, to nije tako strašno”
“Sve je to direktna posljedica rupa u epidemiološkim mjerama koje smo neko vrijeme uspješno primjenjivali. Posljedica je ovo nekritičkog i preagresivnog otvaranja granica kada ljudi ulaze u Hrvatsku bez kontrole, posebice iz susjednih zemalja gdje su lokalna žarišta očigledna. Moramo biti svjesni da ćemo otvaranjem Hrvatske kao turističke destinacije dobiti veći broj zaraženih pojedinaca. Posebno treba paziti na mlade, britanske turiste kojih će sigurno biti – rekao je znanstvenik.
Naveo je Island kao odličan primjer otvaranja turistima.
“Oni imaju fenomenalne testove kojima testiraju ljude koji ulaze u njihovu zemlju i unutar par sati imaju rezultate. I Hrvatska ima te testove, ali ih ne koristi dovoljno. Naravno da je važno ostvariti turističke dobitke, ali ne pod svaku cijenu. Prvo treba zaštititi ljude”, kaže Đikić.
Kao dobru stvar ističe da Hrvatska može nove slučajeve brzo izolirati ako bude rigoroznije pridržavala mjera. Stoga je naveo pet ključnih mjera na koje nikako ne smijemo zaboraviti.
To su: držanje distance, izbjegavanje okupljanja većeg broja ljudi osobito u zatvorenim prostorima, nošenje maski, održavanje higijene ruku te pridržavanje mjera opreza za vrijeme transporta javnim prijevozom te na poslu i u trgovinama.
Komentirao je i kako je osobito važno da se političari pridržavaju mjera koje traže od svojih građana.
“Ako se ljudi koji propagiraju te mjere grle s drugim ljudima, takve slike više plaše naše buduće turiste nego bilo koji drugi podaci o koroni jer ukazuju neozbiljnost.
Time odbijamo velik broj turista koji bi došli kao obitelj, a prizivamo mlade koji ne mare toliko za sigurnost. Zato je važno da postoji konsenzus i naroda kao baze i političara i da se svi skupa pridržavamo mjera”, uvjerava znanstvenik.
Brojne medijske napise koji su se ovih dana pojavili da cjepivo protiv covida stiže već ove jeseni i da će biti jeftino, nazvao je preuranjenima.
“To da već postoje cjepiva koja su djelotvorna je neupitno. Brojna klinička ispitivanja su pokazala da su djelotvorna. Međutim, još treba ispitivati da se dokaže njihova neštetnost. Prema tome, rekao bih da će se cjepivo pojaviti negdje između ožujka i lipnja iduće godine, a i to su optimistične prognoze”, zaključio je.

Javnozdravstveni liječnik i bivši direktor američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Tom Frieden, govorio je pred Odborom za raspodjelu saveznih financijskih sredstava američkog Kongresa o odgovoru te zemlje na pandemiju novog koronavirusa te iznio ’10 jednostavnih istina’, piše CNN.

‘U mojih 30 godina rada, još nikada nisam vidio ovako nešto’, kazao je Frieden koji sada obnaša funkciju predsjednika organizacije ‘Resolve to Save Lives’ (‘Odlučni da spasimo živote’). ‘Ovo je zastrašujuće. Ovo je bez presedana.’

Ovo je tih 10 istina:

1. ‘U New Yorku je situacija teška’ ‘Čak i sada kad se broj umrlih smanjuje, imamo dvostruko veći broj smrti od Covida-19 nego što je ukupan broj smrti od svih drugih uzroka zajedno nekog uobičajenog dana’, rekao je Frieden. New York ima najveći broj smrtnih slučajeva od svih drugih država. Od 321.192 zaraženih, umrlo je 25.231 osoba, prema podacima Instituta Johns Hopkins. Samo u gradu New Yorku umrlo zabilježeno je 173.288 oboljelih, 43.676 hospitaliziranih i 13.938 umrlih.

2. ‘Ovo je tek početak’ Stručnjaci John Barry i Marc Lipsitch objavili su novu studiju koja predviđa da bi pandemija koronavirusa mogla potrajati još dvije godine te da bi situacija mogla postati i gora nego je sada.

3. ‘Podaci su vrlo moćno oružje protiv virusa’ Frieden je objasnio da podaci koji se koriste za motrenje trendova mogu pomoći u širenju zaraze. Podaci, kaže Friedman, mogu pomoći da sporadični slučajevi zaraze ne prerastu u epidemiju. Epidemiolog sa Sveučilišta Stanford, doktor John Ioannidis, tako je zahvaljujući podacima koji su se nedavno pojavili ustanovio da su infekcije koronavirusom češće nego se isprva mislilo te da je rizik od umiranja za prosječnu osobu niži od početnik projekcija.

4. ‘Moramo zaustaviti virus’ I dok su mjere ostanka kod kuće usporile širenje virusa i izravnale krivulju u državama poput New Yorka i Kalifornije, virus se nastavlja širiti ostatkom zemlje brzinom od otprilike 30.000 novih slučajeva dnevno. S odlukom mnogih država o relaksaciji restrikcija, povećava se opasnost od zaraze. Zbog toga je jako važno obuzdati virus jednom kad se krivulja počne izravnavati, smatra Frieden.

5. ‘Moramo naći ravnotežu’ Ekonomija ne mora biti ići na štetu zdravstvenog sustava. Doktor Frieden kaže kako je neophodno pronaći ravnotežu između ponovnog pokretanja ekonomije i dopuštanja virusu da ponovno podivlja. Model s Instituta za metriku i procjene u zdravstvu Sveučilišta Washington objavilo je revidiranu procjenu prema kojoj bi od koronavirusa do kolovoza moglo umrijeti 134.000 Amerikanaca u što su uračunate i posljedice otvaranja država. Izvještaj CDC-a koji je objavio i New York Times upozorava da bi dnevni broj umrlih do 1. lipnja mogao doseći i 3.000 ljudi.

6. ‘Zaštitimo heroje s prve linije’ ‘Moramo zaštititi zdravstvene radnike i zaposlene u drugim neophodnim službama, odnosno oni koji su u ovom ratu na prvoj liniji obrane’, kaže Frieden. Prema procjenama CDC-a, koronavirusom je zaraženo više od 9.200 zdravstvenih radnika. Najugroženiji su oni koji rade u bolnicama, a često se susreću i s nedostatkom zaštitne opreme i prijeko potrebnih N95 maski za lice.

7. ‘Moramo zaštititi najugroženije’ Osam od deset prijavljenih smrti od koronavirusa odnosi se na starije od 65 godina, kronične bolesnike i one s kompromitiranim imunološkim sistemom. ‘U našim svakodnevnim životima uvijek se borimo s patogenima’, kazao je doktor Sanjay Gupta, CNN-ov suradnik za medicinska pitanja. ‘Većinu vremena toga niste ni svjesni. No ako imate neku bolest, onda bi borba protiv koronavirusa za vas mogla biti pravi izazov. Možda ćete razviti groznicu, imati kratak dah ili kašljati više od nekoga tko nema neki već postojeći zdravstveni problem.’

8. ‘Vlade i privatne kompanije moraju raditi zajedno’ ‘Vlade i tvrtke moraju uložiti zajedničke napore čim je prije moguće i konstantno ulagati u testiranje i distribuciju cjepiva’, kaže Frieden. Doktor Anthony Fauci, čelnik Nacionalnog instituta za alergije i zarazne bolesti’, kazao je u ožujku da će cjepivo možda biti dostupno za 12 ili 18 mjeseci. No stručnjaci su skeptični. ‘Mislim da se još nikada nije dogodilo da cjepiva stignu do industrijske proizvodnje u tako kratkom roku’, rekao je doktor Amesh Adalja iz Instituta Johns Hopkins. ‘razvoj cjepiva obično se mjeri u godinama, a ne u mjesecima.’ U međuvremenu su u Velikoj Britaniji počele testiranja cjepiva na ljudima.

9. ‘Ne smijemo zanemariti niti ostale bolesti osim Covida-19’ I dok je pandemija novog koronavirusa preplavila mnoge bolnice oboljelima od Covida-19, ljudi nisu iznenada postali imuni na sve ostale bolesti. Mnogi zahvati su odgođeni i brojni pacijenti čekaju kad će moći nastaviti sa svojim tretmanima. Mnogi su i uplašeni uopće dolaziti u bolnicu dok traje epidemija.

10. ‘Pripremljenost je najvažnija’ ‘Nikad više (se ne smije dogoditi ovako nešto, op.u.)’, kazao je Frieden. ‘Neizbježno je da će i u budućnosti biti epidemija. No nije neizbježno da nastavimo biti ovoliko nepripremljeni.’

 https://www.vecernji.hr/vijesti/ugledni-americki-lijecnik-objavio-10-istina-o-koronavirusu-katastrofa-tek-slijedi-1400366

Neću reći 'nevjerojatno' jer se korpus znanja skupljao sve više u tom smjeru, ali su mnogi fearmongeri tvrdili da 'to NIŠTA ne dokazuje, jer nema sigurnog dokaza'. Objavio sam sve tri jučer, ali evo ih na istom mjestu.

Napomena: nisu sve vijesti tehnički od jučer, ali jučer su ugalvnom vidjele svjetlo dana.

1. Novo istraživanje je pokazalo da je cijeli uzorak od 285 oboljelih na COVID razvio antitijela (link na članak iz Nautre Medicine u komentaru).

2. Rezultati iz Koreje prema kojima su navodno ponovno oboljeli zapravo bile greške testiranja - nisu našli nikoga tko je ponovo obolio nakon što je prebolio.

3. Novo dansko istraživanje na skoro 10.000 davatelja krvi procjenjuje da je (asimptomatska) zaraženost jako velika i da je smrtnost NEKOLIKO PUTA manja nego se uglavnom smatra ('uglavnom' jer su mnogi i vjerovali prijašnim danskim, švedskim, američkim i ostalim podacima). Konkretno za populaciju 17-69 našli su da je 0,082%. Da, dobro ste vidjeli, ne ispod 1%, nego ispod 0,1%.

Ovo Dansko istraživanje je jako važno jer naknadno meta-validira mnoga anibody istraživanja koja su imala značajne metodološke probleme pa su mogla pojedinačno biti napadana, a i zaista biti nepouzdana: St. Clara, Chelsea, NY, švedsko, dansko, francusko istraživanje ...čim ih je više koja ukazuju u istom smjeru, šum se otklanja i ostaje signal.

(Napomena: glupe komentare 'želiš li da stari ljudi umiru, zašto nisu njih brojali?' brišemo - da istraživanje je na ovoj populaciji i da, smrtnost starijih je značajno veća, ali isto tako je smrtnost mlađih daleko manja).

ZAŠTO JE OVO JAKO VAŽNO (ako su podaci točni, a sve ide u tom smjeru):

A. Izgleda da se stječe 'imunitet krda'. On ne mora biti apsolutan, tipa da ako dođe drugi val da R odmah bude manji od 1 (to znači da se stekao imunitet krda). Ali ako je recimo 30% ljudi apsolutno ili relativno nezaražljivo (relativno: dobije premali viral load, sluznica radi dobro, proljeće pa UV zrake ...) i od ostalih 70% samo 35% može dobiti bolest, R pada za pola! Kako se radi o eksponencijalnom faktoru, razlike su goleme. Recimo u 10 koraka na na R=3 imamo od jednog oko 60.000 zaraženih, a na R = 1,5 imamo oko 60, dakle 1000 puta više! Koncept 'relativno nezaražljv' je samo ilustracija (nije znanstveni), možete ga shvatiti i kao da je R manji (zbog gornjih faktora se u startu smanji).

To znači da zemlje koje su pustile da im virus više 'prohuji' kroz populaciju mogu računati na manje žrtve u budućnosti i lakši prolazak kroz iduće faze epidemije.

Problem bi mogle imati zemlje koje su premalo 'prokužene', pirmjerice one koje su predoslovno shvatile strategiju nestručnjaka Pueyoa 'The Hammer and the Dance', o tome piše Ivica Brkljača, isto link u komentaru.

B. Cjepiva imaju veću šansu. Iako cjepivo može i jače aktivirati imuni sustav nego izloženost pravom virusu, svakako je bolje ako se jako dobro razvijaju antitijela.

C. Smrtnost je značajno manja (iako piše gore, treba ponoviti).

D. Epidemija se širi u biti na dva načina: asimptomatski ju šire s manjim R, potiho, ali brzo (jer ih je puno), ti asimptomatski koji nisu ulovljeni su tzv. 'dark number', a ima ih 10-80 PUTA više nego je dokazano zaraženih. MOGUĆE je da isporučuju manji viral load i u prosjeku manje zaraze (manja je šansa da se jako razboliš od takve male isporuke, nego veće), osim kad dođu do lako zaražljjivih osoba (recimo starački domovi). Stoga se virus ne može iskorijeniti (sada i sve manje 'jastrebova' zagovara dugotrajne karantene i borbu 'do zadnjeg virusa'), a staračke domove i slično treba jako šititi i

Soumya Swaminathan, glavna znanstvenica Svjetske zdravstvene organizacije, upozorila je kako će čovječanstvu trebati četiri ili pet godina da stavi Covid-19 pod kontrolu. Puno je faktora, kaže, o kojima ovisi kontrola nad zarazom; hoće li virus mutirati, kakve mjere suzbijanja će se primjenjivati, hoće li biti razvijena učinkovita i sigurna vakcina, koliko brzo će biti proizvedena sigurna vakcina? Ne postoji kristalna kugla s odgovorima i 'moglo bi biti i mnogo gore', poručila je Swaminathan. Kao ljudska bolest do sada su praktično jedino iskorijenjene velike boginje te bi čovječanstvo trebalo biti spremno na čekanje rješenja godinama, prilagoditi društva 'novom nenormalnom', kao i pokušati ići na granuralni tip epidemioloških intervencija.

Jedino dobro u tome što glavna znanstvenica Svjetske zdravstvene organizacije misli kako će za obračun s Covid-19 zarazom trebati 4-5 godina jest to što je WHO do sada imao nekoliko krupnih grešaka u procjenama po pitanju opasnosti coronavirusa.

Druga procjena jest stav EU dužnosnika prema kojem se treba pozdraviti s uobičajenim ljetnim turizmom u 2020. godini. Nakon što su neke zemlje, poput Njemačke, počele popuštati granične kontrole, Europska komisija izdala je smjernice za oživljavanje turizma, ali je iz tih smjernica jasno kako u ljetnoj sezoni ne vide prepune plaže niti velike evente poput ljetnih festivala.

„Ako putujete zbog gužvi, ovo će za vas biti teško ljeto“, poruka je potpredsjednice Komisije, Margrethe Vestager, koja zemlja članicama preporučuje određivanje najvećeg broja ljudi koji smiju putovati zajedno te zabranu velikih okupljanja sve do početka rujna. Posjeti kulturnim odredištima i muzejima morat će se bookirati unaprijed i on line kako bi se spriječile nekontrolirane gužve.

Kvazi utjehu ponudio je Thierry Breton, komisionar za jedinstveno tržište: „Moramo razumjeti da kriza nije gotova. Moramo nastaviti živjeti s virusom. Ovo će biti ljeto kao niti jedno drugo, ali se nadamo da će biti zadnje“.

Što ako je glavna znanstvenica WHO-a u pravu, i ako je pred nama još 4-5 ljeta s coronavirusom? Što se kaže, nada umire zadnja.

https://novac.jutarnji.hr/rasprave-i-rjesenja/pozdravite-se-s-ljetnim-guzvama-ako-je-vjerovati-analizama-who-a-cekaju-nas-teska-ljeta/10307053/ 

Europski regulator uvjetno je odobrio uporabu antivirusnog lijeka remdesivira proizvođača Gilead Sciences Inc. za oboljele od bolesti covida-19, što je prvi lijek koji je dobio preporuku na Starom kontinentu.

Europska agencija za lijekove (The European Medicines Agency, EMA) objavila je da je njezin odbor CHMP (human medicines committee) preporučio primjenu remdesivira u odraslih osoba i djece od 12 godina starosti u kojih dijagnosticirana upala pluća iziskuje primanje kisika (https://bit.ly/3i3O6Ck).

Cijena lijeka u Europi još nije poznata. U Sjedinjenim Državama remdesivir bi mogao stajati do 5.080 po tretmanu, a generički lijek indijskog proizvođača mogao bi se prodavati po cijeni između 5.000 do 6.000 rupija što je od 66,13 do 79,35 dolara.

Uvjetno zeleno svjetlo EMA-e znači da liječnici mogu prepisivati remdesivir, koji će se u Europi zvati Veklury kada ga odobri Europska komisija, a ona obično slijedi preporuke CHMP-a.

Uvjetno odobrenje za prodaju u Europskoj uniji dopušta da se terapija počne prodavati u godini u kojoj su raspoloživi svi podaci o djelovanju lijeka i njegovim nuspojavama.

Gilead mora konačne podatke predati do prosinca. Potražnja za tim lijekom porasla je otkako se u kliničkim ispitivanjima pokazao kao lijek koji najviše obećava.

Studija koju je proveo EMA pokazala je da se oboljeli od covida-19 oporavljaju prosječno četiri dana brže od drugih bolesnika. Isprva razvijen kao lijek protiv hemoragijske groznice ebole, remdesivir iz laboratorija američkog proizvođača Gilead prva je terapija koja je pokazala izvjesnu učinkovitost u hospitaliziranih pacijenata oboljelih od covida-19 u kliničkom ispitivanju većih razmjera, iako se ukupan učinak smatra skromnim, piše agencija France presse.

Gilead očekuje da će do kraja godine proizvesti više od dva milijuna doza, što je dvostruko više od prvotnog cilja. Također planira početi jednostavnije oblike za primjenu, kao inhalator u odnosu na intravenozno pakiranje.

Remdesivir je već odobren za hitnu primjenu u nekoliko teško oboljelih pacijenata u Sjedinjenim Državama, Indiji i Južnoj Koreji, a konačno odobrenje dale su i japanske vlasti.

https://vijesti.hrt.hr/628021/europska-agencija-za-lijekove-preporucila-remdesivir-za-covid-19

 

Američka tvrtka Sorrento Therapeutics tvrdi kako je pronašla lijek za korona virus.

Antitijelo nazvano STI-499 može, prema njihovim tvrdnjama, izbaciti iz tijela virus u roku od četiri dana.

Obujam trgovine Sorrentovim dionicama eksplodirao je na 364,8 milijuna dionica, dovoljno da se upravo ovim dionicama najaktivnije trgovalo na glavnim američkim burzama i znatno iznad cjelodnevnog prosjeka od oko 6,6 milijuna dionica.

“Želimo naglasiti da postoji lijek”, kaže izvršni direktor Henry Ji. “Ako u vašem tijelu imamo neutralizirajuće antitijelo, ne treba vam socijalno distanciranje. Možete bez straha otvoriti društvo.”

Antitijelo, jedno od “stotina” koje su pregledali u Sorrento Therapeuticsu, sprječava vezanje proteina korona virusa na ACE2, receptor na površini zdravih stanica koji služi kao “kvaka” za otvaranje stanice za infekciju.

Ji kaže da se STI-1499 može koristiti kao preventivna terapija jer nema neželjenih nuspojava, dodajući da je možda učinkovitiji od cjepiva.

Tvrtka je u partnerstvu s Mount Sinai sa sjedištem u NY-u, radi razvoja profila koktela s antitijelima, Covi-Shield, koji se sastoji od tri različita antitijela, uključujući STI-1499, za profilaktičku upotrebu. Kaže da može proizvesti do 200 tisuća doza mjesečno, a traži se da proizvedu “desetke milijuna” kako bi zadovoljili potražnju, piše seebiz, prenosi Direktno.hr.

Lijek bi, kako pišu, trebao proći kroz još nekoliko provjera.

https://croativ.net/pronasli-lijek-za-koronu-koji-je-mozda-ucinkovitiji-i-od-cjepiva-9803/?fbclid=IwAR36wQd9EMsz5g3BTZnoD9A_DWkSY1lWJ2Bn72hT5ECWLul7y0IeWHmcRsA

 

WHO vidi potencijale nekih lijekova za COVID-19
Autor: Hina, 12. 05. 2020. 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je u utorak kako neki testirani lijekovi smanjuju težinu i trajanje bolesti COVID-19 i da pokušava doznati više o četiri ili pet onih koji najviše obećavaju.

UN-ova agencija sa sjedištem u Ženevi predvodi globalnu inicijativu za razvoj sigurnog i učinkovitog cjepiva, testova i lijekova za prevenciju, dijagnosticiranje i liječenje od COVID-19, respiratorne bolesti od koje je oboljelo 4,19 milijuna ljudi.

- Imamo neke lijekove koji u vrlo ranoj fazi ispitivanja smanjuju težinu i trajanje bolesti, ali nemamo ništa što može ubiti i zaustaviti virus, rekla je glasnogovornica Margaret Harris na briefingu za novinare.

- Neki od njih pokazuju potencijalno pozitivne rezultate, ali treba nam više podataka da bismo sa stopostotnom sigurnošću mogli reći da je jedan lijek bolji od drugog, dodala je.

- Harris nije navela o kojim se lijekovima radi. Američka biotehnološka tvrtka Gilead Science Inc nedavno je objavila da je njezin antivirusni lijek remdesivir poboljšao stanje kod nekih pacijenata i skratio trajanje bolesti.

Rekla je da treba biti oprezan kada je riječ o očekivanjima od cjepiva, jer su koronavirusi "jako nezgodni virusi protiv kojih je teško naći cjepivo".

Trenutno se razvija više od stotinu različitih cjepiva za COVID-19, od kojih su neka u kliničkoj fazi ispitivanja.

WHO je u travnju procijenio da će za pronalazak cjepiva trebati najmanje dvanaest mjeseci.

 

Više od 30 milijarda dolara trebat će za finalizaciju testova, cjepiva i lijekova za COVID-19, priopćila je u petak Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uoči donatorske konferencije.

Međunarodna inicijativa pod nazivom ACT Accelerator koju je WHO s partnerima pokrenuo krajem travnja kako bi ubrzao razvoj, proizvodnju i ravnopravan pristup novoj dijagnostici, lijekovima i cjepivu za novi koronavirus trebat će “31,3 milijarde dolara u idućih 12 mjeseci”, rekla je UN-ova agencija u priopćenju.

Do danas je obećano 3,4 milijarde dolara. “Dakle, treba nam još 27,9 milijarda od kojih 13,7 milijarda za pokrivanje neposrednih troškova”, dodaje WHO.

“Ovo ulaganje je vrijedno truda. Ne budemo li se sada mobilizirali, platit ćemo višu cijenu u ljudskim životima, a gospodarske posljedice bit će gore”, rekla je Ngozi Okonjo-Iweala, posebna izaslanica za međunarodnu inicijativu, na tiskovnoj konferenciji.

“Premda se čini da su ovo veliki iznosi, i nisu ako pogledamo što je alternativa. Ako sada potrošimo milijarde, spriječit ćemo trošenje tisuća milijarda kasnije. Moramo djelovati odmah i zajedno”, dodala je.

Ovaj novac će se iskoristiti za finalizaciju i distribuciju 500 milijuna testova i 245 milijuna lijekova za zemlje s niskim i sa srednjim prihodima do sredine 2021. i 2 milijarde doza cjepiva u svijetu, od kojih polovina za zemlje s niskim i srednjim prihodima do kraja 2021.

“Budući da svi mogu oboljeti od COVID-a 19, jasno je da svi moraju imati pristup svim sredstvima prevencije, otkrivanja i liječenja te bolesti, a ne samo oni koji ih mogu platiti”, rekao je glavni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Pandemija novog koronavirusa pokosila je najmanje 487.274 ljudi u svijetu od prosinca 2019. kada je Kina službeno izvijestila o izbijanju epidemije, navodi se u izvješću koje je France Presse objavio u petak pozivajući se na službene izvore.

Donatorska konferencija treba se održati u subotu u isto vrijeme kad i virtualni koncert na kojemu će nastupiti glazbene zvijezde – poput Shakire, Coldplayja, Ushera i Justina Biebera – kako bi dale svoj obol u prikupljanju novca za medicinsko istraživanje COVID-a 19.

 

Premda doslovno cijeli znanstveni svijet predano radi na pronalasku cjepiva protiv Covida-19, zasad se nitko ne usudi izrijekom reći da će cjepiva sigurno biti. Ako se u tome i uspije, pitanje je kad će se pojaviti u većim količinama na tržištu.

No, ipak iz američke biotehnološke tvrtke Moderna stižu optimistične vijesti jer se njihovo cjepivo, koje se već dva mjeseca testira na dobrovoljcima, pokazalo učinkovitim. Naime, cijepljenje cjepivom mRNA-1273 pokazalo je da su cijepljeni razvili antitijela na koronavirus čak i ako su dobili najnižu dozu od 25 odnosno 100 mikrograma dva tjedna nakon primljene prve doze.

Dapače, imali su imunološki odgovor sličan onom koji je utvrđen kod pacijenata koji su se oporavili od Covida-19. Tvrtka nakon ovih prvih optimističnih rezultata najavljuje treću fazu kliničkih ispitivanja za srpanj, a radit će se na više tisuća pacijenta. Pokaže li se da je cjepivo učinkovito, mogla bi početi proizvodnja za masovnu uporabu.

https://kamenjar.com/alemka-markotic-mozda-smo-na-pragu-cjepiva-za-koronavirus/ 

Tekst koji slijedi, a u kojemu je riječ o najavi masovnog cijepljenja protiv korona virusa, na tragu je teorije zavjere. U njemu se osporava ne samo svaki smisao i svrha cijepljenja u svrhu prevencije bolesti, nego se i kategorički tvrdi da je to ostvarenje monstruoznag plana skrivenih centara moći, tzv. okultne oligarhije; da bi to bilo svojevrsno „DNA čipiranje“ ljudi, koje bi omogućilo njihovu posvemašnju kontrolu, odnosno dehumanizaciju - pretvaranje u „pčele radilice“. Kad sam to podijelio s nekoliko svojih kolega, jedan o dnjih dr. Jure Burić iz Dubrovnika (i dičnog Ravnog) mi je uzvratio:

„ Ima tu svega. Osobno se bojim za svoju djecu i unučad, a mene više ne mogu mijenjati.
Ovo je tema za raspravu na najvišem intekektualnom i znanstvenom nivou, a onda im vjerovati- makar se i ne slagali s njima!“

Potpuno sam se složio s njim. I mislim da je najveća odgovornost za raspetljavanje tog gordijskog čvora u nadležnosti naših nacionalnih državnih institucija koje bi trebale osnovati potpuno nezavisne stručno-znanstvene skupine (komisije) koje bi se time pozabavile. Naravno, koristeći pri tom sve spoznaje do kojih se došlu u svjetskim okvirima. O protuargumentima ovim teorijama zavjere koji se čine uvjerljivijima čitajte u nastavku u članku "Istine i laži o cjepivu".

EU je potpisala ugovor za dostavu cjepiva s DNK multiplikatorom krajem godine za sve stanovnike!

AstraZeneca postigla je sporazum s Europskim savezom inkluzivnih cjepiva (IVA), na čelu s Njemačkom, Francuskom, Italijom i Nizozemskom, o isporuci do 400 milijuna doza cjepiva COVID-19 Sveučilišta u Oxfordu, a isporuke počinju do kraja 2020. godine , a to je potvrdio Njemački ministar zdravlja. “Mnoge su svjetske države već osigurale cjepiva, Europa još nije”, rekao je njemački ministar zdravstva Jens Spahn. “Brze i koordinirane akcije skupine država članica stvorit će dodanu vrijednost za sve građane EU-a u ovoj krizi.”

Izvor
https://www.astrazeneca.com/media-centre/press-releases/2020/astrazeneca-to-supply-europe-with-up-to-400-million-doses-of-oxford-universitys-vaccine-at-no-profit.html

METHODOLOGY:
https://www.immunology.ox.ac.uk/covid-19/literature-digest-old/rapid-development-of-a-synthetic-dna-vaccine-for-covid-19

DNK cjepivo za spajanje na D-wave računalo!

DNK manipulator je što elita želi da mi primimo s cjepivom ili inhalacijom za izgradnju trećeg lanca DNK-a u našem tijelu. Zašto sve vlade žele s cjepivom u nas staviti reći lanac DNK, odgovor je žele od ljudi stvoriti HIBRIDE spojend na računalo D-wave, jer putem elektromagnetskih valova mijenja sve nas, zato onaj tko uzme cjepivo ili inhalator s DNK manipulatorima može se pozdraviti sam sa sobom. Korona PLANDEMIJA je trik trikova sa skrivenim ciljem.

Naš mozak je konstruiran od naše DNK-a, promjenom DNK manipulatorima mijenja se naš mozak! 

Čim ste primili cjepivo kreće transformacija DNK u Vama i odmah gubite neovisnost Vašeg tijela, nećete moći misliti, donositi odluke i sve što ste prije mislili i vjerovali nestaje. Ako se iz ljudi makne neovisna misao i svijest da ste izgubili neovisnost uma i tijela i pretvaraju Vas u slugu elite ili Vas gase. Ili si pčela radilica bez vlastitih misli i osjećaja ili si ugašen višak.

DNK konekcija s računalom D Wave je “žig zvijeri”

Kraljevske obitelji koje kontroliraju svijet od davnih vremena koriste političku i medijsku propagandnu mašinu da nam špricom ili inhaliranjem uvale temeljem lažne Korone navedenu transformaciju, političari i stranke, tajne službe i tajkuni spremni su sve učiniti da izvrše zapovijed s vrha da zadrže svoj status, jer oni neće dobiti sadržaj šprice koja je predviđena za narode.

D Wave je po meni skraćenica s valom depopulacije ili gašenja ljudi, jer AGENDA je jasna, cilj AGENDE 21 i ostalih nije kontrola ljudi, jer i kontrolirani ljudi troše resurse koje elite žele zadržati za svoje potomke za sljedećih 100.000 godina, cilj je gašenje ljudi, o tome govore sve knjige i radovi elite kao i intervjui članova Rimskog kluba koji otvoreno govore o depopulaciji ljudi!

https://zajednohrvatska.wordpress.com/2020/06/13/kako-te-cjepivo-veze-na-racunalo/

Prethodni tekst o proteinima u cjepivima iskoristili smo da vrlo kratko objasnimo i principe proizvodnje živih virusnih cjepiva poput MMR/MPR (ospice/morbili, rubeola i parotitis/zaušnjaci). Objasnili smo kako u cjepivima postoje virusni proteini što je i logično, a oni su i zaduženi za imunizaciju odnosno nastanak imunološke zaštite koja sprječava infekciju. To je i filozofija cijepljenja. Osim tih proteina, u cjepivima mogu biti vrlo male razine proteina iz stanica, poput ovalbumina, te proteina zaostalih iz medija za uzgoj stanica, poput proteina fetalnog telećeg seruma. Objasnili smo kako ih se ne trebamo bojati, te naučili način njihovog uklanjanja.

Osim proteina, na internetu postoji puno rasprava oko DNK i RNK u cjepivima. Glavni strah otprilike glasi ovako: DNK u cjepivima se može „ugraditi“ u naše stanice i izazvati bolesti i probleme. U tom kontekstu puno se koketira sa strahovima od GMO (genetske modifikacije). Čak i ako smo osobno protiv GMO, cjepiva doista s tim nemaju nikakve veze. Neki se boje DNK iz staničnih kultura na kojima uzgajamo atenuirane viruse.

Nju nalazimo u vrlo malim razinama, ali se plaše hoće li takva, nama strana DNK, izazvati promjene naših vlastitih gena. To ide do vrlo daleke mjere strahova od tumora, pa čak i do suludih ideja kako „ženska“ DNK stanica može, ubrizgana dječaku, izazvati da postane – homoseksualac. Glavni motiv plašenja ljudskim staničnim linijama poput MRC5 i WI38 na kojima uzgajamo viruse je strah kako će njihov genetski materijal promijeniti ili oštetiti naš genetski materijal. Nemojte da vas iznenade ovakve ideje, one su, pretpostavljate, na Balkanu dobro eksploatirane.

Sad ćemo se odmaknuti od takvih bizarnih ideja i uroniti u biološku realnost.

Nekoć smo mislili kako je DNK privilegija jezgre naših stanica. Nismo smatrali kako krv i tkiva imaju znatnije razine DNK osim u slučajevima infekcije i uništenja stanica, prilikom čega može doći do spontanog oslobađanja cijele ili dijelova DNK. Potom je niz studija srušilo takvo razmišljanje i ostali smo zadivljeni neobičnošću naše biologije. U našoj krvi postoji cfDNK, „cell free“ odnosno vanstanična DNK.

Za razliku od naše stanične DNK koja je gigantska molekula, cfDNK je daleko manja, reći ćemo fragmentirana. I u normalnim okolnostima nje može biti čak 100 ng/ml ljudske plazme. Izgleda malo i jest malo, ali to je bilo pravo iznenađenje. Ona potječe od neizbježnog, spontanog procesa fiziološke smrti vlastitih stanica i to je logično. U onkoloških pacijenata (pacijenata sa zloćudnim tumorima) može se naći i duplo više cfDNK, vjerojatno zbog ubrzanijeg propadanja tumorskih stanica. No, DNK kao DNK, to je naša vlastita i poznajemo ju, stoga oko toga ne treba raditi veliku dramu, zar ne? 

Potom smo se okrenuli trudnicama. Na naše iznenađenje, krv trudne majke sadrži sasvim lijepe količine DNK vlastitog nerođenog djeteta. Ostali smo iznenađeni jer smo posteljicu doživljavali većom preprekom za velike molekule. To smo iskoristili i danas u, usudio bih se reći rutinskoj dijagnostici, koristimo analizu djetetove DNK iz – majčine krvi. Ovo je već bilo pitanje za raspravu. Naime, polovica DNK djeteta je majci biološki strana, bez obzira na gotovo cjeloživotnu emotivnu povezanost majke i djeteta. Da li takva strana tvar može štetiti?

Otvorili smo Pandorinu kutiju pitanja. Prije nešto više od pet godina grupa europskih autora pronašla je cfDNK u krvi ljudi – iz hrane. Potočarka, pšenica, grah, rajčica, čak i eukaliptus, sve ono što su ljudi unosili hranom. Bili smo fascinirani činjenicom da gotovo detektivski možemo istražiti nečiji meni iz krvi. No, to nam je unijelo puno sigurnosti i dalo objašnjenje rezultatima studija.

Glavni strah sa stranom DNK je – hoće li se ugraditi u našu vlastitu i započeti neželjene procese promjene gena i potencijalnog izazivanja bolesti. Takav strah se vrlo često zna naglašavati na stranicama koje plaše cjepivima. Pogledajmo sada realnost. cfDNK, vanstaničnu DNK, napadaju enzimi koji ju razgrađuju. To je logičan evolucijski biološki mehanizam. Jedan od bioloških prioriteta vrste je očuvanje genetskog integriteta i nismo dizajnirani da svaka DNK koja zaluta u naš organizam promijeni naš genetski materijal. Sama stanična membrana je velika prepreka – daleko manje molekule kao što je glukoza ne može proći staničnu membranu, a kamoli DNK molekula, čak i kad je fragmentirana (pocijepana). Da i uđe u stanicu, jezgra je zaštićena vlastitom membranom i ne pušta velike molekule u sebe.

Čak niti vlastite, osim pod striktnim „nadzorom“. To je jedan od osnovnih zakona stanične biologije. U citoplazmi (prostoru stanice između jezgre i stanične membrane) fragmente DNK napadaju posebne RNK molekule i cijepaju ih. To je evolucijski mudar način, van imunološkog sustava, kojim se branimo od virusne DNK i RNK. Prije desetak godina otkrili smo kako posjedujemo poseban protein, APOBEC3A, koji služi u napadu i razgradnji strane DNK unutar naših stanica.

U sigurnosti cjepiva i strahu od strane DNK pristupili smo vrlo ozbiljno. WHO/OMS (Svjetska zdravstvena organizacija) davno se pozabavila ovom temom i dala preporuke proizvođačima. Inicirane su studije u primatima gdje smo im davali, doslovce, milijun puta više DNK nego što ih ima u cjepivima, i to tumorske DNK. Bez ikakvog negativnog efekta. Znanstvenici su kalkulirali kolika je statistička vjerojatnost ugradnje strane DNK iz cjepiva i izazivanja, primjerice, tumora. Brojke su manje od jedan naprama milijardu. No čak i bez tih istraživanja, hrana nas je najviše razuvjerila. 

Odavno bismo postali rajčica ili eukaliptus. Ovaj drugi odabir bi meni osobno bio sasvim simpatičan, no biologija je bila mudrija. Strana DNK je životna realnost prehrane. Ona dolazi i iz mikroorganizama u našim crijevima, svaki dan. Pocijepat će ju enzimi i prije no što dođe u stanicu, a da i dođe, posebni proteini i RNK će ju uništiti. DNK iz cjepiva je tek mali, mali, usputni dio u cijelom moru vlastite i tuđe DNK koja pluta po našem organizmu. Uračunali smo ju u našu biologiju, baš kao i formaldehid o kojem smo pisali. Naš genetski integritet ipak je veliki prioritet i jedini način mijenjanja je dobivanje potomstva.

Zato i toliko volite djecu. Predivna su i jedini su način da promijenimo sebe – u novoj generaciji.

Nadam se da će nove generacije biti otpornije na epidemiju Dunning Krugerovog efekta.

https://imunizacija.hr/dnk-i-rnk-u-cjepivima/

https://www.facebook.com/cijepljenje/

https://faktograf.hr/2020/06/16/cjepivo-protiv-covida-19-nece-vam-stvoriti-treci-dnk-lanac-ili-vas-spojiti-na-blockchain/?fbclid=IwAR1_6XbyLSHU2lf-2GseVZd7EufQIktPN4WmOEBCx6yYAzCjZjJRpZoelG4

 

Vijest da je farmaceutska tvrtka AstraZeneca blizu finaliziranja testiranja cjepiva protiv Covida-19 i početka njegove masovne proizvodnje, dovela je do novog niza dezinformacija o tome kako cjepivo sadrži DNK koje će izazvati “mutacije u ljudima i stvoriti hibride spojene na blockchain”.

Blog Zajedno (objava arhivirana ovdje) objavio je da cjepivo protiv Covida-19 “sadrži DNK modifikatore i multiplikatore”, što je dezinformacija, kao i tvrdnje u drugim objavama na blogu prethodnih dana. Poput one da cjepivo ima “DNK manipulator… za izgradnju trećeg lanca DNK-a u našem tijelu” čime će stvoriti “hibride spojene na računalo D-wave” ili da je D Wave “skraćenica s valom depopulacije ili gašenja ljudi” itd.

Kao “dokaz” ovim tvrdnjama nudi se PDF izdanje magazina Entangled, koji se opisuje kao “jedinstven izvor za vodeće uvide u skrivene aspekte znanstvenih i biblijskih zapisa”. Nepotpisani esej spaja gotovo sve dezinformacije koje su se raširile od početka pandemije u jednu veliku teoriju zavjere. Brojne od njih Faktograf je već obradio.

Dezinformacije o cjepivu protiv Covida-19 navode se i u Facebook objavi (arhivirana ovdje) grupe Narodni referendum, koja poziva građane na ustanak 4. srpnja. “Nitko nas ne pita da li mi želimo čarobne šprice Bill Gatesa a za sve Hrvate, stranke, premijer i predsjednik kupili su špricu broj AZD1222, The University of Oxford i AstraZeneca, špricu sponzoriranu od Bill Gatesa, koji sponzorira Oxford, špricu koja u sebi sadrži DNK modifikatore i multiplikatore koji će u nama raditi čuda! Gasiti će nas kao žarulje!”, navodi Narodni referendum.

Što je zaista dogovoreno

Farmaceutska tvrtka AstraZeneca objavila je 13. lipnja da je potpisan sporazum s Europskim savezom za inkluzivna cjepiva (IVA), koji su formirale Francuska, Njemačka, Italija i Nizozemska, o osiguranju 400 milijuna doza cjepiva. Nigdje još nije precizno objavljeno kako bi se ova cjepiva trebala distribuirati unutar EU.

Slične ugovore AstraZeneca je potpisala i s Velikom Britanijom, SAD-om, Koalicijom za epidemiološke inovacije u stanjima pripravnosti (CEPI) te Globalnim savezom za cjepiva i imunizaciju (GAVI), o osiguranju ukupno 700 milijuna doza cjepiva, dok je Indija dobila licencu za proizvodnju dodatne jedne milijarde cjepiva.

Trenutni proizvodni kapaciteti AstraZenece iznosi 2 milijarde doza cjepiva. Kako javlja Bloomberg, do kraja godine bi za SAD trebalo biti proizvedeno 100 milijuna doza, za Veliku Britaniju 30 milijuna doza, dok se za Europu predviđa blizu 100 milijuna doza.

No, prije početka masovne proizvodnje, cjepivo još mora biti testirano. Faza 1/2 kliničkog testiranja na ljudima krenula je 23. travnja i provedena je na više od 1.000 zdravih ispitanika između 18 i 55 godina starosti. Krajem svibnja započela je faza 2b/3 testiranja na 10.260 ispitanika, u kojoj sudjeluju i ljudi stariji od 56, kao i djeca između 5 i 12 godina.

Što sadrži cjepivo AZD1222

Cjepivo protiv Covida-19 razvijeno je na Sveučilištu Oxford, u suradnji njihova Instituta Jenner i Oxfordske grupe za cjepiva, te ne sadrži “DNK multiplikatore i modifikatore”. Prvotno razvijano pod imenom ChAdOx1 nCoV-19, cjepivo je sad licencirano pod nazivom AZD1222. Temelji se na rekombinantnom adenovirusnom vektoru (ChAdOx1), odnosno genetski materijal proteina šiljka (“spike”) SARS-CoV-2 ubačen je u oslabljeni adenovirus porijeklom iz čimpanze. Ovaj adenovirus u majmuna uzrokuje prehladu i ne može se razmnožavati u ljudima te je odabran jer ne može izazvati infekciju kod cijepljene osobe. Cjepivo može prouzrokovati privremene nuspojave poput temperature, simptoma nalik gripi, glavobolje ili grlobolje (1, 2, 3). Niže je prikazana i infografika Sveučilišta Oxford o testiranjima koja provode.

Cjepivo je najprije testirano na miševima i rezus makakijima, a nerecenzirano istraživanje objavljeno je ovdje. U njemu se navodi da je cjepivo spriječilo nastanak štete na plućima cijepljenih makakija pri zarazi SARS-Cov-2 virusom, uzročnikom bolesti Covid-19.

Svjetska zdravstvena organizacija je 9. lipnja objavila da se trenutno razvija 136 cjepiva protiv SARS-CoV-2, a deset je cjepiva u kliničkoj fazi istraživanja.
Fondacija Bill i Melinda Gates financira niz sveučilišta, među njima i Oxford

Razjasnimo još i tvrdnju da Bill Gates sponzorira Oxford. Prema istraživanju objavljenom na UniversityPhilanthropy.com britanske konzultatntske tvrtke The Cape Partnership, Fondacija Bill i Melinda Gates je u periodu od 2014. do 2018. godine financirala 392 sveučilišta u 51 zemlji u ukupnom iznosu od oko 6 milijardi dolara.

Najviše sredstava u tom periodu otišlo je američkim (71%, tj. 4.27 milijardi dolara), zatim britanskim (12%, tj. 744 milijuna dolara) te kanadskim sveučilištima (4%, tj. 223 milijuna dolara). Među britanskim sveučilištima, najviše je u petogodišnjem razdoblju dobio Oxford (167 milijuna dolara), Imperial College (133 milijuna dolara), Londonska škola tropske medicine (131 milijuna dolara), Sveučilište Greenwich (64 milijuna dolara) i Liverpulska škola tropske medicine (55 milijuna dolara).

Također, Fondacija Bill i Melinda Gates na svojoj stranici javno objavljuje podatke o donacijama, pa su primjerice 30. ožujka objavili priopćenje o donaciji trima sveučilištima, među kojima je i Sveučilište Oxford, za istraživanje utjecaja hidroksiklorokina i klorokina na prevenciju razvijanja Covida-19.

I Sveučilište Oxford javno objavljuje podatke o primljenim sredstvima i navodi pravila primitka donacija, ističući da “Sveučilište pažljivo osigurava da financiranje ne ometa akademsku slobodu ili ne stvara potencijalni sukob interesa (koji se ne može deklarirati i kojim se ne može upravljati na odgovarajući način), ili na drugi način našteti ugledu Sveučilišta”.

 

https://www.facebook.com/UNAconsulting/videos/10223218930251082/

5:09 Nobelovac Luc Montagnier: Koronavirus potiče iz laboratorije ...

 

Dr. Ana Gligić, koja je pobijedila velike boginje: Koronavirus je značajno oslabio, a drugog vala pandemije neće biti  Piše Teleskop

Doktorica koja je pobijedila velike boginje: Koronavirus je značajno oslabio, a drugog vala pandemije neće biti

Još potkraj ožujka čuvena beogradska virologinja dr. Ana Gligić, koja je 1972. godine bila na čelu tima koji je izoliravši virus velikih boginja napravio veliki pothvat na svjetskoj razini, najavila je kako će epidemije Covida-19 jenjavati početkom svibnja.

Iako su mnogi sumnjičavo vrtili glavom, njezine su se prognoze ispunile i čovječanstvo se nakon dva mjeseca počelo lagano vraćati nekada uobičajenim dnevnim aktivnostima.

– Virus je definitivno oslabio, kazala je novinarima Slobodne Dalmacije 86-godišnja dr. Gligić, kada su je u četvrtak dobili u njezinom domu u glavnom gradu susjedne Srbije.

– Do tog njegovog slabljenja došlo je pasažiranjem kroz čovjeka, kao i mjerama koje su poduzete da se on ne prenosi s čovjeka na čovjeka. Čovjek nije supstrat na kojemu virus može opstati. Ja volim reći da smo mi ljudska bića za njega jedna slijepa ulica.

On se tu definitivno gubi, samo je pitanje koliko će pasaža napraviti. Stručno rečeno, koronavirus adenuira, gubi moć, jer nema sve uvjete koje je imao na svom prirodnom domaćinu. Čovjek to nikako nije za njega, već nepogodan supstrat. Virus je već sada toliko oslabio da čak 50 posto onih koji se zaraze neće imati simptome bolesti.

Izuzetak su ljudi slabijeg imuniteta. Ono što je sada interesantno jest njezina najnovija prognoza, a tiče se drugog vala epidemije, kojeg mnogi najavljuju na jesen.

– Drugog vala ovdje, a mislim na ove ovdje naše prostore, neće biti. Bit će tih tzv. džepova, pojedinačnih slučajeva jer, uostalom, epidemija još nije okončana. Vidite da je i sada sve manje umrlih, zatvaraju se namjenske bolnice i situacija ide nabolje.

Jedno takvo žarište vi u Hrvatskoj, koliko čitam, sada imate na Braču, a u Srbiji se pribojavam da se isto ne dogodi nakon velikih političkih prosvjeda koje smo prije par dana imali pred Skupštinom.

To su ti džepovi, žarišta, zato ih i nazivamo prirodno-žarišnim infekcijama i nikada ne znate gdje se još mogu pojaviti. Ali to više nije epidemija, pogotovo ne u obujmu koji smo imali u ožujku.

Ta žarišta treba prepoznati u startu i sanirati da se ne bi razbuktavala. Već idući mjesec moći će se slobodno putovati, a nadam da će biti još više i putovanja i turizma u srpnju i kolovozu, ističe dr. Gligić.

https://teleskop.hr/48627-2?fbclid=IwAR0EqHMEdGEC_uf0F_qzsuTGxxHyfz0vKcz8WOBYZgZhKStlnKF3ftgni6M

 

Kako su nas lagali: može li virus doista preživjeti

https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/svijet

 

Konferencija za novinare narodne poslanice 29.04.2020.

Prof. dr. Nade Kostić, endokrinolog 

Video: https://www.facebook.com/PravoNaSlobodu/videos/2707777982879098/

 

 

https://www.facebook.com

Kada govorimo o smrti, onda valja biti objektivan i prikazati sve uzroke smrti u ovoj godini. Dao sam si malo truda prikupiti ove podatke. Primjetit ćete, kako se zbog glavnih uzroka smrti ne zatvara cijeli svijet u kuće, ne oduzima se ljudima sloboda kretanja i druge slobode...
Podaci su preuzeti sa službene stranice https://deathmeters.info/, podaci o smrtnosti od pobačaja i koronavirusa preuzeti su sa stranice https://www.worldometers.info/ (podaci o pobačaju iz prošle godine, jer ova nije dostupna), podaci o smrti zbog gladi ili posljedica gladi od stranice http://bhookh.com/

 

  

 Foto: https://nova-akropola.com/znanost-i-priroda/znanost/cudo-rezonancije/

 

Kako su nas lagali: može li virus doista preživjeti

https://slobodnadalmacija.

Hitovi: 136856