JoomlaTemplates.me by iPage Reviews

Zagreb pred izborom: Desno ili lijevo?

Napisao/la Administrator

Indeks Članka

koro Tomaš

...Sada kad je klatno otišlo ulijevo i pobjednici mogu vladati Gradom kako žele (a prema njihovom programu i svemu onome što se o njima moglo jasno vidjeti i čuti, i kako sami sebe prezentiraju u javnosti) nije teško pretpostaviti kako bi to moglo biti) jedino bi ih u tome mogao malo usporiti, odnosno kontrolirati onaj koga ćemo izabrati za svog novog gradonačelnika u nedjelju, 30. svibnja, na Dan državnosti. Pod uvjetom da i on ne bude iz istog kruga. U svakom slučaju, kako bilo da bilo, i ovoga puta dobit ćemo izabranika kakva zaslužujemo, što će ponajviše ovisiti o tome hoćemo li pristupiti biralištima ili ćemo ih opet prespavati...

Imat ćemo gradonačelnika kakvog zaslužujemo!

Netom protekli izbori u Zagrebu prošli su kako su prošli. Lijevo zeleni, zapravo radikalna ljevica, osvojili su većinu glasova birača i može im se samo čestitati. Doduše, i oni bi se mogli lijepo zahvaliti svesrdnoj pomoći medija i mnogočemu drugom, a ponajviše onoj većini (53%) građana s pravom glasa koji su bojkotirali izbore. (Nevažno zbog čega: razočarenja u sve one ranije kojima su davali povjrenje, nevjerice da se išta može pomijeniti, osjećaja prevarenosti; zbog straha odavno utjeranog u kosti, od promjena, možda i ravnodušnosti i lijenosti, i tko zna čega drugog.) 

Sada kad je klatno otišlo ulijevo i pobjednici mogu vladati Gradom kako žele (a prema njihovom programu i svemu onome što se o njima moglo jasno vidjeti i čuti, i kako sami sebe prezentiraju u javnosti) nije teško pretpostaviti kako bi to moglo biti) jedino bi ih u tome mogao malo usporiti, odnosno kontrolirati onaj koga ćemo izabrati za svog novog gradonačelnika u nedjelju, 30. svibnja na Dan državnosti. Pod uvjetom da i on ne bude iz istog kruga. U svakom slučaju, kako bilo da bilo, i ovoga puta dobit ćemo izabranika kakva zaslužujemo, što će ponajviše ovisiti o tome hoćemo li pristupiti biralištima ili ćemo ih opet prespavati. 

Kako su naša stajališta u vezi s ovim pitanjima uglavnom već unaprijed formirana i najčešće nepromjenljiva (jednima će oni drugi i dalje ostati „dno dna“, „luđaci“, „spodobe“, „primitivci“, „fašisti“, „katotalibani“ i sl., a njihovi favoriti donositelji napretka, širiteljima postora slobode i demokracije, dok drugoj strani zbog nedostupnosti main stream medija ni defanziva nije omogućena), možda ipak nije naodmet ponoviti barem ponešto (za one manje informirane) o osnovnim pojmovima koji su ovdje u igri i na temelju kojih donosimo svoje sudove i odluke (lijevo, desno, progresivno, konzervativno), kao i o glavnim akterima koji se ovdje pojavljuju, njihovu okruženju i barem najvažnijim atribucijama. 

* * * 

Ako bismo pojam ideologija sveli na ono suštinsko onda bi se moglo reći da je to najefikasniji instrument za osvajanje i zadržavanje vlasti, po pravilu neke manje skupine nad većom. Povijest nas poučava da su među takvima one s lijevim predznakom bile najpogubnije za ljudski rod. Tako je već prva revolucija, ona francuska, unatoč naizgled humanim parolama vodiljama o slobodi, bratstvu i jednakosti svih ljudi, rezultirala žrtvama stotina tisuća, mahom posve nedužnih. Na istim idejama pojavljuje se bezbožna filozofija marksizma iz koje će se izroditi tri najpogubnije lijeve ideologije dvadesetog stoljeća: komunizam, nacionalsocijalizam (nacizam) i fašizam, koje će dovesti do najvećih stradanja i patnji u cijeloj ljudskoj povijesti (stotine milijuna stradalih ljudi). 

Kad je bilo jasno da komunizam ne donosi očekivane plodove, polovicom XX. vijeka pojavljuju se novi ideolozi marksizma u okviru Frankfurtske škole koji osmišljavaju novu strategiju i taktike za osvajanje vlasti. Umjesto proleterijata i radništva oni sada u svoje planove („u borbu“) uvode marginalne skupine društva: „radikalnu mladež, feministkinje, homoseksualce, otuđene, asocijalne, crne militariste, revolucionare trećega svijeta i sve gnjevne glasove progonjenih „žrtava“ zapada“, a klasične revolucionarne metode puškama i bajunetama zamijenjuju borbom za kulturnu prevlast. Sve su ove skupine samo puka sredstva, instrumenti za ostvarivanje njihovih ciljeva, a to su vlast, moć dominacija; čim to ostvare odreći će ih se kao što su se odrekli i proleterijata. 

Njihovi ciljevi ostali su isti kakve su ih zamislili apostoli marksizma a to je raskidanje s cijelokupnom ljudskom baštinom od početka povijesti: sa crkvom, vjerom, institucijom obitelji, nacijom, državom, povješću, tradicionalnom kulturom, kršćanskom etikom i svemu ostalom što bi na taj način iz temelja promjenilo sliku svijeta. Osobito im je na meti bila obitelj kao ishodište fašizma, nacizma, rasizma i drugih oblika nasilja, pa ju kao takvu treba uništiti. A jedan od načina za ostvarenje tog cilja je bila seksualna revolucija sa svim „znanstvenim“ modalitetima osmišljenim u Kinseyevu institutu.

A. Bukovac, 25. svibnja 2021.

Slijedi nekoliko citata iz tekstova jednog od naših najboljih poznavatelja ove tematike Davora Dijanovića s poveznicama na njih i njima slične članke 

Prema autorici M. A.Peeters, feministička i seksualna rvolucija prošloga stoljeća na Zapadu je već ostvarila većinu svojih ciljeva, tako da prijedlozi koji su početkom 20. stoljeća bili izvan zakona danas prožimaju tkivo zapadnoga društva i pretvaraju se u globalnu kulturu. „U razdoblju manje od jednoga stoljeća ideje revolucionarnih manjina dovele su do dubokih promjena u mentalitetu i ponašanju većine ljudi na Zapadu. Nova kultura ne samo da prihvaća, dopušta i tolerira, nego čak i „slavi“ seksualno lutanje mladih, uzastopnost u brojnosti seksualnih partnera, raznolikost „seksualnih orjentacija“, zajednički život izvan braka. Spolni obrazovni programi u školama – ne samo državnima, nego i privatnim – barem prešutno, ako ne i izrijekom potiču već nekoliko naraštaja na promiskuitet i promiču etiku slobodnog izbora, uskraćujući adolescentima ljudski i moralni odgoj. Internet i brz razvoj tehnologije stavljaju pornografiju na dohvat ruke sve mlađe i sve brojnije publike. Nije li s osamnaest godina većina mladih zapadnjaka već sve iskusila te izgubila nadu i želju za osnivanjem obitelji? Budući da mnogu k tomu dolaze iz razrušenih obitelji, više se ne usuđuju vezati“

Lijevo vs. desno

(...)Tradicionalno i teoretski gledano, ljevica na ekonomskome planu zagovara jak državni intervencionizam odnosno u ekstremnoj marksističkoj koncepciji centralno upravljanje gospodarstvom, zatim veće poreze i socijalna prava, veća prava radnika. Na društvenome planu zastupa progresističke ideje, zalaže se za veća građanska, ljudska i osobna prava i za ukidanje država i nacija (marksizam). Ljevičare se smatra racionalistima i ateistima, iako u praksi ne mora nužno biti tako....

...Na društvenome planu desnica zastupa konzervativizam odnosno zagovara tradicionalne, moralne vrijednosti, zaštitu obitelji i braka; veliku pozornost posvećuje nacionalnome i kulturnome identitetu. Iako se desničare često povezuje s diktaturom, teško je ne primijetiti kako su ljevičarske diktature tijekom povijesti iza sebe ostavile mnogo veći broj leševa nego one desnoga predznaka. Desničare se obično smatra vjernicima, iako postoje i ateističke odnosno antiklerikalne desničarske struje. U svezi s nekim novijim političkim i društvenim pitanjima i fenomenima, možemo dodati kako se ljevičari smatraju zagovornicima prava žena, homoseksualaca i prava na pobačaj, dok se desničare smatra sklonijima patrijarhalnome ustroju (što je više stereotip, nego stvarno stanje svari), te protivnicima homoseksualnih brakova i protivnicima prava na pobačaj. 

...U praksi je danas vrlo često nemoguće napraviti jasnu distinkciju između ljevičara i desničara, odnosno nemoguće je utvrditi provodi li netko lijevu ili desnu politiku. Podjela lijevo-desno danas je izgubila svaki smisao. Ne samo u Hrvatskoj - gdje ta dihotomija poprima groteskne razmjere - nego i u svijetu, ona predstavlja obično sredstvo manipulacije u intelektualnome arsenalu medijsko-intelektualnog terorizma i ideologije tzv. političke korektnosti. Kada se danas nekoga kvalificira da je ljevičar ili desničar, liberalan ili konzervativan, ekstremni ljevičar ili ekstremni desničar, zapravo ga se u većini slučajeva želi ad hominem diskvalificirati i tako već na leksičkoj razini isključiti iz svake ozbiljne rasprave. U biti je riječ o jednoj perfidnoj manipulaciji koja diskvalifikacijama želi onemogućiti iznošenje bilo koje ideje ili misli koja odudara od službenih dogmi vladajućeg političkog i medijskog-kulturnog establishmenta.

Povezani članci: 

D. Dijanović: Kulturmarksizam - nasilnička ideologija

https://tockanai.net/index.php/iz-medija/535-kulturmarksizam

Lijevo i desno u Hrvatskoj

https://tockanai.net/index.php/iz-medija/457-tko-je-za-hrvatsku-a-tko-je-protiv-hrvatske 

Sumrak razuma

https://tockanai.net/index.php/14-o-stranici/378-sumrak-razuma-dekadencija-i-destrukcija?start=13