Taj vrli naš novi svijet
"...Nema više Udbe, nema KGB-a, na djelu je Orwellova policija mišljenja, jezični inženjering, zvan politička korektnost, a Zapad je doista postao životinjska farma u kojoj su neke životinje jednake, a neke jednakije..."- Misao je to uglednog kolumnista Ivice Šole u jednom od posljednjih brojeva Sl. Dalmacije. A jedan od naših vodećih intelektualaca Boris Havel piše svojoj banci:"...Hrvatska je kršćanska zemlja u kojoj dominiraju tradicionalne vrijednosti, a netradicionalne uživaju slobode i prava, sve dok poštuju Ustav i zakone. To je Hrvatska kakva se sviđa meni i mojoj obitelji, i ne želimo ni na koji način biti dijelom pokušaja da se promijeni bilo njezin kršćanski i tradicionalni temeljni karakter, bilo načela slobode i poštivanja manjina i alternativnih svjetonazora, uključujući homoseksualnu zajednicu..." To i niz drugih zanimljivih tekstova koji oslikavaju naše vrijeme i naš svijet možete pročitati pod gornjim naslovom koji je mogao biti i drugačiji, npr. Na rubu pameti, Sumrak razuma i civilizacije, U luđačkoj košulji ili sl.
Rainer Maria Rilke: Jesenji dan
...Tko sada nema kuće, taj je više sagradit neće. Tko je sada sam, ostat će sam, da sluša romon kiše, da bdije, čita, duga pisma piše, i luta po alejama, gdje dah jesenjeg vjetra suho lišće njiše...R.M.Rilke
Gilbert Keith Chesterton
...Gilbert Keith Chesterton, veliko ime engleske književnosti, pjesnik, romanopisac, esejist, pisac kratkih priča, filozof, kolumnist, dramatičar, novinar, govornik, književni i likovni kritičar, biograf i kršćanski apologet, književnik katoličke obnove. Nazivali su ga i "princem paradoksa" i "apostolom zdravog razuma"...Uz ovaj citat iz Wikipedie ovdje vas želimo povezati s jednom izuzetno zanimljivom i vrijednom mrežnom stranicom https://gilbert.hr/ koju vodi skupina mladih štovatelja spomenutog genija.
U potrazi za smislom
Biti čovjek znači već biti iznad sebe sama. Bit ljudske egzistencije leži u transcedenciji sama sebe, rekao bih. Biti čovjek znači uvijek biti usmjeren i okrenut prema nečemu ili nekomu, predano se posvetiti svojem djelu, čovjeku koga se voli ili Bogu komu se služi. Takva samotranscedencija razbija okvire svih slika o čovjeku koje u smislu monadologizma pokazuju čovjeka kao biće ne nadilazi samo sebe u potrazi za smislom i vrednotama i kao takvo je orjentirano prema svijetu, nego se interesira isključivo za sebe kako bi se održalo odnosno ponovno uspostavilo homeostazu.