Dr Ante Ljubičić: Iz doktorove torbe (II.)
Poštovani čitatelji, knjiga čiju naslovnicu upravo gledate, prema navodima autora dr. Ante Ljubičića, namijenjena je svima koji žele učiniti nešto više za svoje zdravlje. Njenim sadržajem obuhvaćene su najbitnije informacije o najčešćim bolestima današnjeg vremena – dijabetesu, debljini, povišenom kolesterolu, krvnom tlaku, aterosklerozi i drugim kroničnim nezaraznim bolestima, i to s posebnim naglaskom na praktične upute o tome kako ih na vrijeme otkriti i liječiti i što činiti da se nikada ne pojave. Za sve ove bolesti, koje su glavni uzrok smrtnosti suvremenog čovjeka, tipično je da nastaju polako, da su dugo bez ikakvih simptoma, da ne bole, ali da za to vrijeme dovode do teških nepovratnih oštećenja organizma, tzv. kroničnih komplikacija. Zato ih zovu tihim ubojicama...
Glavno oružje protiv njih je znanje. Bez znanja o svojoj bolesti, o tomu kako živjeti s njom, što činiti, kako se liječiti; bez svijesti o rizicima i opasnostima koje ona nosi, nema govora o uspješnom liječenju. Nažalost, unatoč svemu što se poduzima, danas imamo porazne činjenice da gotovo svaki drugi bolesnik niti ne zna za svoju bolest, da mnogi dolaze liječniku tek kad im se pojave komplikacije, da se ispravno liječi tek manji broj bolesnika, i da je sve to skupa razlog za porazne statističke podatke po kojima one drže vodeća mjesta na ljestvicama pobola i smrtnosti. Ova bi knjiga trebala biti jedno-stavan, praktičan priručnik koji bi mogao doprinijeti ublažavanju takvog stanja. Knjiga je pisana na temelju iskustva iz četrdesetogodišnje liječničke prakse i najnovije stručne literature za potrebe pacijenata, ali bi jednako dobro došla i svima ostalima, pa i pružateljima zdravstvenih usluga. Prvo izdanje ove knjige prije desetak godina popraćeno je desetcima pohvala kako od najšire čitalačke publike, tako i od kolega iz struke, pa vjerujem da bi ovo ponovljeno i osuvremenjeno moglo biti još bolje i cjelovitije.
* * *
Po odluci autora tiskano izdanje knjige za sada se odgađa do daljega, a elektronička forma (PDF), u želji da bude dostupna što većem broju korisnika, prepušta čitateljima ove stranice bez naknade. Ako ste, možda, skeptični prema ponudi i motivima, što je i razumljivo s obzirom na to u kakvom svijetu živimo, sjetimo se da sve najvrednije u životu dobivamo besplatno. I da nikada ne možemo vratiti ono što smo dobili, često i nezasluženo. Ako bi se dogodilo da bude prepoznata vrijednost ove ponude i korist od sadržaja knjige, kao i ostalih sadržaja naše web stranice, s obzirom da je ona posve nekomercijalnog tipa i opstaje samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca, dobro bi nam došla vaša podrška.
Naslov knjige
Dr. Ante Ljubičić: Iz doktorove torbe
– savjeti koji život znače-
II. dopunjeno izdanje (u PDF formatu)
Iz predgovora
Nakon desetak godina od objave prvog izdanja „Iz liječnikove torbe“ i brojnih pohvala, kako kolega iz struke tako i ostalih čitatelja, za knjigu još uvijek postoji prilično velik interes. Poje-dine tekstove i PDF knjige postavljen na web stranici Tockana-i.net pogledalo je više od sto tisuća korisnika. Sve je to bilo raz-logom za razmišljanje o ponovljenom i dopunjenom izdanju. Bilo je dvoumljenja ima li to smisla ili nema, jer sličnih izvora informacija ima dosta (Google, umjetna inteligencija i dr.), ali prevladalo je stajalište da sve to ipak ne može biti zamjena za ono što se može naći u knjizi. A to su praktične upute i savjeti na temelju cjeloživotnog iskustva i sublimirani odgovori na najčešća pitanja liječniku, što od spomenutih izvora još uvijek nije realno očekivati. Neka poglavlja su pridodana, neka uklo-njena, bez bitnih promjena u sadržaju tekstova, u uvjerenju da su jednako aktualni danas kao i prije deset godina kada je obja-vljeno prvo izdanje. Nadam se da će knjiga poslužiti kao praktičan izvor informacija svima onima koji u njoj potraže kakav liječnikov savjet i odgovor, odnosno razjašnjenje ponekog od svojih problema. Na kraju ostalo mi je samo izraziti zahvalnost svima koji su na bilo koji način doprinijeli da knjiga ugleda svjetlo dana, ponajviše prijatelju Mati Ljubičić, ak. slikaru, i posebno svojima najbližima koji su imali dovoljno strpljenja i razumjevanja za moje izdvajanje u osamu radne sobe i manjak interesa za sudjelovanjem u onim svakodnevnim „malim stvarima“ obiteljskog života.. Nadam se da ću im to moći nadoknaditi. A svima onima, koji odluče potražiti ovu moju „Doktorovu torbu“, u uvjerenje da im je to dobra odluka, želim dobro zdravlje i dug život, i da im ona što manje treba.
Zagreb, 2023.
Sadržaj knjige
PREDGOVOR 9
1. RANA DIJAGNOZA KLJUČ USPJEHA 1
LABORATORIJSKE PRETRAGE 13
OSTALE PRETRAGE 17
TUMORSKI BILJEZI I NJIHOVO ZNAČENJE 24
HELICOBACTER PYLORI 27
2. ŠEĆERNA BOLEST U ODRASLIH 32
O DIJABETESU - OPĆI OSVRT 34
DIJABETIČKE KOMPLIKACIJE 43
LIJEČENJE ŠEĆERNE BOLESTI 57
DIJABETIČKA DIJETA 69
POPIS NAMIRNICA PO SKUPINAMA 87
FARMAKOTERAPIJA ŠEĆERNE BOLESTI 97
DIJABETIČKA DIJETA: TABLICE OD 1000 DO 2700 KCAL 114
UMJETNA SLADILA 123
ORJENTACIJSKA DIJETA ZA TIP 2 DIJABETESA 126
3. NAJČEŠĆE METABOLIČKE BOLESTI 129
PRETILOST (DEBLJINA) 131
POVIŠENE MASNOĆE U KRVI 157
HRANA KAO LIJEK 176
4. IZABRANA POGLAVLJA IZ INTERNE MEDICINE 198
ARTERIJSKA HIPERTENZIJA 201
HIPOTENZIJA – NIZAK KRVNI TLAK 217
ATEROSKLEROZA 222
SRČANI UDAR 225
MOŽDANI UDAR 231
NAJČEŠĆA HITNA STANJA U INTERNOJ MEDICINI 235
TEGOBE KOJE NE SMIJEMO IGNORIRATI 250
UPALA GORNJIH DIŠNIH PUTEVA 256
SLIKA 14. AUSKULTACIJA - NEZAMJENJIVA, UNATOČ TEHNICI 258
UPALA MOKRAĆNIH PUTEVA 259
INTOLERANCIJA NA HRANU 263
O IMUNOLOGIJI I ALERGIJI 271
O GENETICI 276
O TUMORSKIM BOLESTIMA 279
O REUMATIZMU 283
REUMATOIDNI ARTRITIS 286
5. NA TRAGU ENDOKRINOLOGIJE 290
PROLAKTINOM 297
CUSHINGOV SINDROM 302
FEOKROMOCITOM 303
SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA 304
BOLESTI ŠTITNJAČE 311
GUŠA 313
KRONIČNI LIMFOCITNI TIREOIDITIS 315
HIPOTIREOZA 317
HIPERTIREOZA 317
TUMORI ŠTITNJAČE 319
OSTEOPOROZA 322
VITAMIN D – ČUDESNI LIJEK 339
6. NEKE RUBNE TEME 345
ALTERNATIVNA MEDICINA 347
IZ NARODNE MEDICINE 352
BOL – SMISAO, ZNAČENJE 355
PSIHOSOMATIKA 359
NEKE DVOJBE O DIJAGNOSTICI I FARMAKOTERAPIJI 367
DOŽIVJETI STOTU 369
VITAMINI I MINERALI 375
KAKO PRESTATI PUŠITI? 381
MOJ DOKTOR 389
NEKOLIKO CRTICA IZ DOKTOROVE TORBE 394
LITERATURA 411
Iz recenzija:
Prof. dr. sc. Mate Sučić
Autor djela: Mr. sc. Ante Ljubičić) dr. med., internist- dijabetolog i endokrinolog (znanstv. br: 182423)
Vrsta i namjena djela:
Djelo je pisano kao popularno stručno - edukativno štivo namijenjeno bolesnicima s kroničnim nezaraznim bolestima, poput dijabetesa, pretilosti, hipertenzije i dr., ali i širokom čitateljskom krugu u svrhu zdravstvenog prosvjećivanja.
Ključne primjedbe - prosudba djela:
Knjiga ima 7 poglavlja. U prvom, uvodnom, iznose se podatci koji otkrivaju top listu najučestalijih bolesti kod nas i u svijetu, na kojoj dominiraju kronične nezarazne bolesti i upućuje se na potrebu preventivnog djelovanja. U drugom i trećem poglavlju obrađuju se najučestalije metaboličke bolesti - dijabetes, pretilost, hiperlipidemija i dr., s posebnim naglaskom na konkretne upute o liječenju i nužnost promjene životnog stila i navika, osobito u pogledu prehrane i tjelesne aktivnosti. U sljedećim poglavljima - 4., 5. I 6. uz sažet prikaz izbranih poglavlja iz interne medicine i endokrinologije, kao područja njegova djelovanja, autor se osvrće i na neke rubne teme poput alternative, psihosomatike, medicinske etike i dr. od kojih se u praksi nitko ne može distancirati sve i da hoće, jer su uvijek prisutne.
Mišljenje
Po svome sadržaju i konceptu ova knjiga predstavlja jedinstveno izvorno djelo, pravi priručnik namijenjen ponajprije osobama opterećenima nekom od kroničnih bolesti kao što su dijabetes, pretilost, hipertenzija, hiperlipidemije i sl., ali i svima onima koji žele nešto više učiniti za svoje zdravlje. Uz izvrsne edukacijske tekstove utemeljene na dugogodišnjem iskustvu u radu s bolesnicima, kao i na korištenju recentne stručne literature, autor obrađuje cijeli niz tema s kojima se najčešće susrećemo u praksi, od preventive i najčešćih hitnih stanja do izabranih internističkih i endokrinoloških poglavlja. Uz seriozan pristup obradi tema, knjiga je pisana razumljivo i jasno, stilom primjerenim širokoj čitalačkoj publici i po svemu, s obzirom na postavljene ciljeve i populaciju kojoj se obraća, ne može joj se osporiti opravdanost i prikladnost, tim više što takve vrste edukativnog materijala u praksi nikada nema u dovoljnoj mjeri. U knjizi autor se dosljedno pridržavao hrvatskih pravila o pisanju mjernih jedinica.
Konačna preporuka:
S obzirom na sve što je naprijed navedeno, a prije svega za to što bi svojim stručnoedukacijskim tekstovima mogla biti od koristi ne samo bolesnicima nego i pružateljima medicinskih usluga, pa i širem čitateljskom krugu, knjiga zaslužuje preporuku i svaku potporu
Prim. dr. sc. Miro Šeremet: Iz recenzije
Po svome sadržaju, volumenu i pristupu obradi tema, ova knjiga predstavlja jedinstveno, izvorno djelo, namijenjeno u prvom redu bolesnicima s nekom od kroničnih bolesti poput dijabetesa, pretilosti, hipertenzije, hiperlipidemija i sl., kao i širem čitateljskom krugu u svrhu zdravstvenog prosvjećivanja, a po svojim stručno-edukacijskim tekstovima zasigurno bi mogla biti od koristi i pružateljima medicinskih usluga kao dobar potsjetnik. Uz seriozan pristup obradi tema, knjiga je pisana razumljivo i jasno, stilom primjerenim širokoj čitalačkoj publici i po svemu, s obzirom na postavljene ciljeve i populaciju kojoj se obraća, ne može joj se osporiti opravdanost i prikladnost, tim više što takve vrste edukativnog materijala u praksi nikada nema u dovoljnoj mjeri. Uvjeren sam da zavrijeđuje neko istaknuto mjesto u kućnoj knjižnici svake obitelji.
O autoru
Mr. sc. Ante Ljubičić, dr. med. internist, dijabetolog i endokrinolog
Dr. Ante Ljubičić rođen je 1947. u Prisoju, živopisnom mjestu uz Buško jezero, u općini Tomislavgrad. Osnovno obrazovanje završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u obližnjem gradiću Livnu, a studij medicine, specijalizaciju interne medicine, postdiplomski studij, magisterij i subspecijalizacijuiz endokrinologije i dijabetologije u Zagrebu. Svoje najbolje godine provodi u rodnom kraju, da bi se potom do kraja sudbinski vezao za hrvatsku metropolu. Nakon desetak godina u Sveučilišnoj klinici „Vuk Vrhovac“ u Zagrebu prelazi u prestižnu polikliniku Sunce (današnju Specijalnu bolnicu Agram) u istom gradu u kojoj ostaje do zaslužene mirovine. Kao i većina liječnika kojima je posao i poziv i poslanje, odriče se blagodati lagodnog mirovanja i jednakim se marom nastavlja baviti svojom strukom. Sada na način koji mu je oduvijek bio blizak – kroz pisanu riječ prenoseći javnosti ponešto od godinama stjecanog znanja i iskustva, vjerujući da to nije ništa manje vrijedno od svega onog što je prakticirao kao liječnik više od četiri desetljeća.
Razgovor s autorom
U povodu najave drugog izdanja knjige Dr. Ante Ljubičića: Iz doktorove torbe – savjeti koji život znače, zamolili smo autora da za naše čitatelje kaže o kakvoj je knjizi riječ i koji su bili njegovi motivi i razlozi da se unatoč zasluženoj mirovini i pravu da uživa u dokolici i ljenčarenjui, prihvati ne baš lakog posla - pisanja knjige. Njegovi stručni kao i drugi tekstovi nisu nepoznati našim čitateljima, jer su među najčešće objavljivanim i rado praćenim na našoj stranici. Prilika je ovo za sve koje to zanima da se informiraju o knjizi, osobito za one koji nisu čitali prvo izdanje i da, ako im se svidi i u učini da bi im mogla biti korisna, da postanu njeni čitateljii i korisnici
Ur: Koji su vaši razlozi, doktore, da se upustite u tako veliki posao. Kako vidim, pozamašna knjiga - 400 stranica stručnog teksta. Vaši motivi, ciljevi?
Autor: I ja se pitam što mi je to trebalo? Nakon što sam se poprilično namučio s prvim izdanjem knjige, na kojoj sam radio više godina, mislio sam da je to zbogom medicini. Ali, ne možeš iz svoje kože. Kad sam vidio da i nakon skoro deset godina od objave prvog izdanja koje je već davno rasprodano još uvijek postoji interes za knjigu (pojedine teksove i PDF postavljen na web stranici Tockanai.net pogledalo je više od 100.000 posjetitelja), a i nakon brojnih pohvala od onih koji su knjigu čitali, osobito pacijenata, činilo mi se da ne bi imalo smisla prepustiti je zaboravu. Kao da je nije ni bilo. Ipak je previše truda u nju uloženo i vremena da tek ode u ništa - u vjetar.
Ur: I opet u jednako veliki posao kao s prvim izdanjem!
Autor: Ovoga puta je ipak bilo puno lakše. Dovoljno je bilo samo malo osuvremeniti tekst, ponešto dopuniti ili ukloniti. Sadržaj i većina tekstova su tako koncipirani da knjiga nimalo nije izgubila na svojoj aktualnosti. A brojne pohvale kolega iz struke pomogle su da potisnem početnu bojazan i sumnje u vrijednost onoga čega sam se prihvatio. Ovoga puta glavno je pitanje bilo ima li to smisla ili nema. Hoće li biti interesa za knjigu ili neće? Osobito s obzirom na široku dostupnost informacija iz različitih izvora o svemu i svačemu (Google, AI – umjetna inteligencija i dr.)., pa i o temama koje su obrađene u knjizi. Ipak, prevladalo je stajalište da sve to ne može biti zamjena za ono što je u knjizi. A to su jednostavne i praktične upute i savjeti na temelju cjeloživotnog iskustva i odgovori na najčešća pitanja liječniku, što od spomenutih izvora ipak nije realno očekivati.
Ur: Možete li nam ukratko opisati kakva je to knjiga (ponajviše za one koji je do sada nisu čitali), o čemu je u njoj riječ, i koji bi to bili razlozi da je ljudi traže i čitaju?
Autor: Ne bih želio da izgleda kao samohvala, ali mogu slobodno reći da je ovdje doista riječ o sasvim solidnom medicinskom priručniku stručno – popularnog tipa (mnogi su kazali izvrsnom), koji donosi detaljne smjernice o liječenju šećerne bolesti, pretilosti, povišenih masnoća i sl., kao i bolesti koje redovito prate takva stanja (hipertenzija, ateroskleroza, srčani infarkt, moždani udar i dr.). Tekstovi su temeljeni na cjeloživotnom iskustvu u liječničkoj praksi, najčešće zamišljeni kao naknadni odgovori na pitanja pacijenata, za koja u pravilu nikada nema dovoljno vremana, i na korištenju relevantne stručne literature.
Ur: To su razlozi što knjigu preporučujete našim čitateljima? Još ste nešto željeli reći?
Autor: Pa, da. Zapravo, puni odgovor može se naći u knjizi. Možda je najvažnije ovo: Za sve spomenute bolesti tipično je da nastaju polako, da su dugo bez ikakvih simptoma, da ne bole, ali da za to vrijeme dovode do teških nepovratnih oštećenja organizma, tzv. kroničnih komplikacija. Zato ih zovu tihim, podmuklim ubojicama. Glavno oružje protiv njih je znanje. Bez znanja o bolesti, o tomu kako živjeti s njome, što činiti, kako se liječiti; bez svijesti o rizicima i opasnostima koje ona nosi, nema govora o uspješnom liječenju. Nažalost, unatoč svemu što se poduzima, danas imamo porazne činjenice da gotovo svaki drugi bolesnik ne zna za svoju bolest, da mnogi dolaze liječniku tek kad im se pojave komplikacije, da se ispravno liječi tek manji broj bolesnika, i da je sve to skupa razlog da one (te bolesti) drže vodeća mjesta na ljestvicama pobola i smrtnosti. Ako ovo barem nekom bude od koristi, ja ću biti zadovoljan. Moj posao nije bio uzaludan.
Ur: Rekli ste da sada idete samo s elektroničkim izdanjem (PDF-om), zašto? Zašto ne objavite odmah tiskano (ukoričeno) izdanje?
Autor: Ovo prvo je najjednostavnije i najlakše. I ne zahtijeva posebno ulaganje. Osim toga elektroničko izdanje ima i svoje prednosti. Danas su rijetki bez pametnog mobitela, a sadržaj knjige sa svojih 400 stranica, za njegovu memoriju je prava sitnica. Za ovo drugo - tiskano izdanje pripreme su i tijeku i nadam se da bi se moglo pojaviti prije Božića.
Ur. Kolika je cijena knjige - i digitalne i tiskane forme? To će sigurno zanimati naše čitatelje.
Autor: Još nismo definirali, ali bit će sigurno umjerene i prihvatljive. Do sada je prvo izdanje bilo dostupno na mreži bez naknade i najradije bih da je i dalje tako. Ipak, s obzirom da se ovdje nudi nešto doista vrijedno i korisno i da je u to uloženo dosta truda i vremena, zaključili smo (Izdavač i cijeli tim) da ne bi imalo smisla nastaviti na isti način. Tim prije što su ljudi skloni sve ono što im je besplatno smatrati nevrijednim.
Ur: Želite li još nešto dodati, doktore? Možda nešto posebno što bi naše čitatelje potaklo da kupe vašu knjigu?
Autor: Radije ne bih, mislim da je bolje ostaviti čitateljima da to sami otkrivaju u knjizi. Možda je najbolje da ovom prigodom pokažemo samo ono što je izdvojeno za omot knjige, recenzije, sadržaj i pokoju stranicu nekog poglavlja. Mislim da bi to moglo biti dovoljno da se stekne kakav - takav dojam o knjizi.
Ur.: Slažem se, doktore, neka tako bude. Hvala na razgovoru, a vašoj knjizi želim uspješan put prema čitateljima.
Zašto bi bilo dobro imati ovu knjigu?
Zato što je dobar i praktičan izvor informacija o tome kako brinuti o svom zdravlju, kako se snaći i postupiti u kritičnim situacijama, i što daje odgovore na najčešća pitanja koja pacijeniti postavljaju svome liječniku. Svi znamo da nam je zdravlje najveća vrijednost, ali u pravilu toga postajemo svjesni tek kad ga izgubimo. Tek tada bismo nešto poduzimali da ga čuvamo, ali je, na žalost, za to najčešće već previše kasno. Nekoliko primjera iz prakse koji bi mogli biti poticajni u tom smislu.
Gospodin L. (59 g.), dobar čovjek i prijatelj, intelektualac, visoki državni dužnosnik, nije baš ozbiljno shvaćao savjete da malo bolje pripazi na svoj tlak, kolesterol i kilograme i da odustane od sklonosti pušenju, ljenčarenju i bogatoj trpezi. Na sva upozorenja odgovarao bi šalom: „Ajmo mi na ručak, moj doktore, bolje da umremo siti nego gladni“. Rezultat: srčani infarkt u 55. i ponovljeni fatalni koju godinu kasnije.
Kolege liječnici V. (61) i P (49)., obojica vrhunski stručnjaci u svojoj branši, ednako kao u prvom primjeru: zanemarivanje temeljnih prevnitvnih mjera i pridržavanja uputa o liječenju (dijabetesa, hipertenzije, debljine, kolesterola) s rezultatom kod jednog kasno otkriven maligni tumor debelog crijeva i prerana smrt, a kod drugog težak moždani udar s posljedičnom invalidnošću i potpunom ovisnošću o pomoći drugih osoba.
Prijatelj I., sjajan čovjek, u ranim pedesetima, na svom radnom mjestu osjetio tegobe u prsištu; napravili mu snimak srca (EKG) na kojem nisu našli nikakve promjene i zaključili „da nije ništa ozbiljno“. Sljedećeg dana: još jače tegobe i nagla smrt. Da je prvog dana dobio koronarni STENT možda još bio sa svojom obitelji i koristan član zajednice. Primjer kako nije dobro postupiti u nekim hitnim situacijama.
Gotovo isto , u drugo vrijeme i drugom mjestu, zbilo se i s gospodinom A. (65 g.) , prijateljevim rođakom komu je nedavno bio na sprovodu. Već je imao nekoliko ugrađenih koronarnih stentova. Naglo mu pozlilo, požalio se na mučninu i povraćanje. U hitnoj službi tegobe shvaćene kao želučane i prolazne i vraćen kući. Idućeg dana se ponovilo ...i bilo je kasno za bilo što.
Malo su drugačija dva sljedeća primjera. Muškarac B.(67. g.) nikad bolestan, nakon što cijeli mjesec dana nije ima stolicu, zatraži liječničku pomoć. Zadržan u bolnici, operiran, nakon 5-6 dana ispraćen u vječn i mir. Je li morao čekati mjesec dana da zatraži pomoć? I Je li se mogao malo bolje raspitati gdje i kome povjeriti zahtjevan operativni zahvat?
Iste je sreće bila i gospođa D. (54.) Nikad ranije nije bila teže bolesna, javila se u hitnu zbog visoke temperature i bolova u trbuhu. Nakon pregleda vraćena kući s obrazloženjem: „Ništa opasno“. Isto se ponovilo i sljedećeg dana. Trećeg dana: pogoršanje, hospitalizacija, operacija, komplikacije, sepsa i nakon desetak dana u intenzivnoj njezi: „U raj poveli te anđeli“. Gdje je krivo pošlo? Vjerojatno prvog dana! Pa i drugog. Sve poslije su posljedice.
Moglo bi se navesti još mnogo sličnih primjera, ali dosta je i ovo. Nije mi bila namjera kvariti raspoloženje, nego potaknuti sve nas da malo jače posvijestmo važnost brige o zdravlju i osnovnih znanja o njegovoj zaštiti kako ne bismo prolazili koz slična iskustva bilo zbog svojih bilo tuđih propusta ili grešakaa. Ova knjiga – priručnik Iz doktorove torbe – savjeti koji život znače koncipirana je baš tako da nam u tome bude od pomoći
Izdvojeno
Šećerna bolest u odraslih
Sažetak
Dijabetes je kronična (doživotna) bolest koju prati nastanak promjena (komplikacija) na svim organskim sustavima – na krvnim žilama, očima, bubrezima, živcima i dr., te veća smtnost nego zdravih osoba.
Ako se bolest na vrijeme otkrije i ako se ispravno liječi, izgledi za nastanak komplikacija su manji, a za dug i kvalitetan životni vijek veći.
Temeljno u pristupu osobama s dijabetesom je definirati o kojem je obliku bolesti riječ (glavni su tip 1 i tip 2 ), procijenti stupanj razvoja kroničnih komplikacija, stanje metaboličkog poreme-ćaja, te utvrditi prisutnost drugih bolesti i poremećaja (hipertenzije, povišenih masti i dr.).
Cilj je liječenja normalizacija glukoze u krvi i trajno održavanje takvog stanja, što je preduvjet prevencije kroničnih komplikacija. U ove ciljeve spada i uklanjanje ili kontrola svih drugih popra-tnih poremećaja (već spomenutih), i uklanjanje štetnih navika (pušenja, alkohola...).
Osnova liječenja je prilagodba načina prehrane (dijabetička dijeta), redovita tjelovežba i samokontrola za sve bolesnike. Medikamentna terapija određuje se individualno za svakog bolesnika nakon pažljive procjene njegova stanja i tipa poremećaja, pri čemu svi oni s tipom 1 bolesti moraju od početka primati inzulin.
Preduvjet uspješnog liječenja za sve bolesnike, neovisno o tipu bolesti, je dobra edukacija, odnosno usvajanje potrebnih znanja o bolesti i svim aspektima liječenja, za što vrijedi uložiti dovoljno vremena i truda i krenuti od početka ovoga poglavlja.
Hrana kao lijek
(Zdrava prehrana ili kako uskladiti dijetu)
Što je zdrava prehrana, kako smršaviti, kako se udebljati, što činiti kad nam nije dobro nakon sumnjivog ručka u restoranu, ili kad imamo crijevnu infekciju; kada nam proradi čir na želudcu ili žučni kamenci; kako se hraniti kad imamo probleme s tlakom, sa srcem, s dijabetesom, gihtom, kad patimo od zatvora ili proljeva, kad su nam bubrezi načeti ili kad nam je jetra ugrožena?
Sve su to pitanja i problemi koji nas često muče, osobito kad ih je više zajedno, i koji katkad traže posve suprotne mjere. Odgovori koje dobivamo u takvim prilikama najčešće su ili manjkavi ili zbunjujući. Moglo bi se reći da premalo znamo o tim problemima, da ono što znamo najčešće ne primjenjujemo, i da nerijetko postu-pamo posve suprotno od načina koji bi bio ispravan, ugrožavajući tako dodatno već ugroženo zdravlje. Ovdje ćemo pokušati dati najsažetije odgovore na bar neka od takvih pitanja – onaj minimum koji bi doista trebalo usvojiti i primjenjivati, a detaljnija razmatranja o prehrani, posebno u stanjima metaboličkih bolesti (dijabetesa, pretilosti, hiperlipidemije i dr.), mogu se naći u odgovarajućim poglavljima ove knjige....
Naslovi:
Hrana kao lijek: Jedinstvena dijeta - je li moguće? , Osnovni principi zdrave prehrane,Kad želudac boli, Kod žučnih tegoba., Kod nevolja s gihtom , Kad želimo smršaviti , Kad se želimo “udebljati”, Kad je krvni tlak visok, Kada je krvni tlak nizak , Kod srčanih smetnji, Kod bolesti bubrega, Kod proljeva, Kad je stolica lijena , Kod bolesti jetre, Kod bubrežnih kamenaca, Lagana prehrana...
Najčešća hitna stanja u internoj medicini
U svakodnevnoj liječničkoj praksi nisu rijetka hitna stanja koja ugrožavaju život bolesnika. Katkad trenutno, neposredno, katkad s manjim ili većim odmakom. Obično se pojavljuju naglo, najčešće iz čista mira, ili nakon blažih simptoma koji promaknu nezapaženo. Ova se stanja često javljaju kao komplikacije kroničnih bolesti (dijabetesa, hipertenzije i sl.) u nekoj od kasnijih faza njihova tijeka do kojih su one bile bez ikakvih subjektivnih smetnji. U takvim trenutcima život bolesnika u doslovnom smislu riječi visi o koncu i ovisi o prepoznavanju ozbiljnosti situacije, o vremenu dolaska liječniku i o stručnom medicinskom tretmanu koji se primjeni.
Propusti ili greške kako sa strane bolesnika (neprepoznavanje ozbiljnosti situacije, kasno traženje pomoći i dr.), tako i sa strane struke, može rezultirati fatalnim ishodom. Ovdje donosimo kratki pregled samo nekih od takvih stanja s najkraćim opisom simptomatologije i postupnike njihova zbrinjavanja. Ako bi ovo nastojanje da se navedene činjenice probliže što većem broju ljudi dovelo do bar jedne pravovremene kardiološke intervencije zbog srčanog infarkta, ili na vrijeme operiranog zloćudnog tumora na crijevima, i da tako bude spašen bar jedan ljudski život, ono bi bilo opravdano a cilj ostvaren.
Naslovi:
Bol u prsištu, Palpitacije, Otežano disanje ‒ dispneja, Iskašljavanje krvi ‒ hemoptizija, Kad trbuh zaboli , Povraćanje krvi ‒ hematemeza , Krvava stolica (hematokezija), Crna stolica (melena), Nesvjestica – sinkopa, Vrtoglavica.......Vrućica...
Link: https://tockanai.net/index.php/moj-blog/561-najcesca-hitna-stanja-u-internistickoj-praksi
Doživjeti stotu
U naravi je našoj da smo skloni maštanju o besmrtnosti i vječnoj mladosti. I vraćanju vremenskog kotača unatrag. Nažalost ili na sreću, to su samo puste želje i iluzije, jer sve nas iskustvo neumoljivo uči da smo samo smrtnici, prolaznici u ovom našem svijetu, da život ima svoj početak i kraj, svoj rok trajanja, i da je to datost na koju ne možemo utjecati. Ne bismo se ovdje upuštali u najnovije i teško razumljive pojave i kretanja u društvu, ozačene pojmovima trans i posthumanizma, i kiborgizacije, samo ćemo se ukratko osvrnuti na neke medicinske aspekte starenja i na pokušaje poboljšanja kvalitete života u starijoj dobi.
Starenje je fiziološki proces koji počinje već rođenjem. Pokušaji da se starost kao životno razdoblje definira ulaskom u određene godine nisu se pokazali baš najboljima jer nema oštrih granica koje bi to jasno odredile. Kao i po svemu drugome, ljudi se razlikuju i prema tome što neki stare brže, drugi sporije. Više je pravilo nego izuzetak nepodudarnost kronološke dobi sa stvarnim zdravstvenim stanjem, tako da često vidimo oronule mlade s jedne, a vitalne i krepke starije osobe s druge strane. Brojni su čimbenici koji na to utječu, od nasljednih do načina života, prehrane, navika, radnih uvjeta, brige o zdravlju itd.
Iako je riječ o fiziološkom stanju kroz koje svi neminovno prolazimo, obično nam starost nije dobro došla; nerado je prihvaćamo, a katkad i kao da je se sramimo. Još jedan životni paradoks: svi bismo željeli što dulje živjeti, a ne želimo ostarjeti. I još jedna posljedica suvremenog načina odgoja i utjecaja civilizacijskog okruženja u kojemu su primarni kult mladosti, ljepote i zdravlja, a ciljevi samo uspjeh, moć, dominacija, uživanje. Za druge sadržaje, drugu stranu života u kojoj stanuju starost, bolest, iskušenja, nevolje, tu jednostavno nema mjesta.
Prosječan životni vijek muškaraca u nas je oko 72 godine, žena 79 godina, dok je u Europi od 2 do 3 godine dulji. Procjenjuje se da bi u optimalnim životnim uvjetima mogao biti oko 110 do 120 godina (23). Većina uzroka smrtnosti, oko tri četvrtine, odnosi se na kronične nezarazne bolesti (kardiovaskularne, tumore, bolesti dišnoga i probavnog sustava i dr.), za koje se smatra da su najvećim dijelom posljedica nezdravoga načina života i čimbenika rizika kao što su pušenje, hipertenzija, povišene masnoće, alkohol, debljina, tjelesna neaktivnost, loša prehrana. Stoga se misli da bi se samo intervencijama u tom području odnosno njihovom eliminacijom, moglo postići produljenje životnog vijeka za 10 do 25 godina. Navedimo ovdje i podatak da je posljednjih desetljeća u razvijenim zemljama broj stanovnika starijih od 65 godina u neprekidnom porastu, što se objašnjava produljenjem životnog vijeka kao poslje-dicom porasta životnog standarda, bolje zdravstvene zaštite i, čini se, ponajviše smanjenja prirodnog priraštaja.
Danas je već dobro poznato da u nastanku kroničnih nezaraznih bolesti pa i procesa starenja, veliku ulogu ima stalno prisutan oksidacijski stres. To se objašnjava time da mitohondriji, kao stanične organele odgovorne za metaboličke procese i proizvodnju energije, pri većem unosu kalorija pojačavaju svoj rad pri čemu se stvara sve više slobodnih kisikovih radikala. Ti se radikali vežu za okolne stanične strukture uzrokujući molekularna oštećenja, pa i DNK, što se smatra uzrokom nastanka bolesti i procesa starenja.
Iz svega navedenog jednostavno se nameće zaključak da bi ključ dugovječnosti mogao biti u izbjegavanju stanja koja povećavaju oksidacijski stres i jačanju antioksidacijskog potencijala. Dva su načina koja nam se nude u tom smislu: prvi je uklanjanje svih čimbenika koji vode prema oksidacijskom stresu (višak kalorija, pušenje, nezdrava jela – pržena, pečena i sl., udisanje štetnih plinova itd.), a drugi je uklanjanje već nastalih radikala kisika povećanim unosom antioksidansa (vitamina A, C, E i minerala cinka i selena) što se postiže optimalnom prehranom i njihovom odgovarajućom nadoknadom (23, 27).
O zdravoj prehrani već je bilo dosta riječi, a ovdje samo podsje-timo na najbitnije: čuvati se viška kalorija, optimalan i uravnotežen unos svih namirnica, izbjegavati prazne kalorije (koncentrirane šećere i zasićene životinjske masnoće), uzimati dovoljno voća i povrća, osobito svježega (mrkvu, jabuku, orašaste plodove itd.), ne dosoljavati hranu, piti dovoljno vode. Uza sve to ne zaboraviti redovito provoditi primjerenu tjelesnu aktivnost.
Kako kroz „zlatne“ godine?
Prema svojim biološkim funkcijama čovjek postiže svoj maksimum prije tridesete godine, da bi potom uslijedilo njihovo postupno slabljenje. S vremenom dolazi do promjena svih organa i organskih sustava, do slabljenja svih funkcija kao i do učestalije pojave različitih kroničnih bolesti. U starijim godinama često se pojavljuje više poremećaja zajedno, u prosjeku pet do šest, od kojih svaki može utjecati na pogoršanje drugih. Nerijetko su te smetnje nespecifične pa lako ostaju neprepoznate te se pripisuju uobičajenim teg-obama starosti, što katkad zna loše završiti.
Najčešće tegobe u starosti jesu nesvjestica, omaglica, nestabilnost, padovi, nepokretnost, teškoće s disanjem, gubitak teka, slabost, otežano mokrenje, opstipacija, loše raspoloženje i slično. Kada se ovakve teškoće pojave, potrebno je učiniti valjan pregled i osnovne pretrage kako bi se što prije otkrili uzroci, koji nerijetko znaju biti trivijalni.
Često se nađu malokrvnost, manjak vitamina B12, oslabljena funkcija štitnjače, skrivena šećerna bolest, zatajivanje srca, bolesti lokomotornog sustava koje smanjuju pokretljivost, bolesti usta, zubi, vida, sluha, depresija, demencija. Nerijetko su poremećaji ponašanja i emocionalni ispadi starijih osoba prvi znakovi organskih promjena koje se ispravnim liječenjem mogu smanjiti, osobito ako se brzo otkriju. Katkad je, i ne baš rijetko, riječ o tegobama nastalima zbog neodgovarajuće terapije i uzimanja više lijekova istodobno.
Kako starije osobe većinom imaju nekoliko kroničnih bolesti, istodobno im se i terapija sastoji od uzimanja više lijekova, nerijetko 5 ili 6, a katkad i više od desetak (rekordni broj koji smo vidjeli bio je šesnaest).
Treba znati da je vjerojatnost nuspojava razmjerna njihovu broju i da najčešće nema opravdanja za uzimanje više od tri lijeka. Ista je stvar s nepoželjnim interakcijama lijekova – što ih je više, to su učestalije. Osim toga, kad im je preporučeno više lijekova, bolesnici znaju sami sebi, neselektivno, smanjiti taj broj, nerijetko na račun onih koji su im vitalno važni (za kontrolu tlaka, dijabetesa i sl.), što tada može imati ozbiljne posljedice za njihovo zdravlje. Osobito se to odnosi na starije bolesnike slabijega vida i sluha i smanjenih mentalnih sposobnosti, a najčešće na one koji žive sami.
Ukratko, sve su to razlozi zbog kojih u pristupu ovim bolesnicima treba uzeti u obzir sve okolnosti i biti vrlo oprezan u procjeni njihova stanja i poduzimanju odgovarajućih mjera, kako bi se uklonili ili bar ublažili postojeći poremećaji. Pri tome, ponajprije, treba imati na umu nužnost prilagodbe terapijskih ciljeva, kao i terapijskih mjera, jer bi u protivnome šteta mogla biti veća od koristi. Primjerice, kod starijih je potrebno ublažiti ciljne vrijednosti regulacije šećerne bolesti i hipertenzije, voditi više brige o prilagodbi doza lijekova zbog smanjene bubrežne funkcije, osobito psihofarmaka, jer bi ih inače izložili dodatnom riziku pogoršanja mentalnog stanja, nesvjestica, padova, nepokretnosti i slično.
Uz svu medicinsku skrb, uz korekciju vida i sluha, uz prilagodbu životnog prostora (maknuti tepihe, ukloniti zapreke) i uz opskrbu potrebnim ortopedskim pomagalima, kako bi se izbjegli padovi i ozljede, ne može se dovoljno naglasiti važnost socijalnih kontakata i one obične ljudske potpore, kako bi ta osobito bremenita životna etapa prošla sa što manje trauma i patnje i, koliko je to moguće, bez osjećaja usamljenosti, zanemarenosti, odbačenosti...
I, na kraju, evo nekih od dvadesetak savjeta poznatog kirurga dr. Bernarda Siegela, koji na svoj poseban način pokušava potaknuti na promjenu ponašanja sve one (vjerojatno će se mnogi od nas prepoznati) koji, kako on kaže, traže bolest i kojima se žuri umrijeti.
„...Ne brinite se o svom zdravlju, jedite i pijte koliko želite i što želite, pustite uzde svojim nagonima, ne birajte partnere, ne pitajte se je li to u redu ili nije, ne obazirite se na umor, stres i iscrpljenost, ne vjerujte nikomu, izbjegavajte prisne odnose s drugima, ne izražavajte svoje osjećaje, mislite samo na ružne stvari koje bi vam se mogle dogoditi, isključite se od svih, zatvorite se u svoju sobu i razmišljajte samo o smrti, klonite se svega što bi vas moglo razveseliti, sažalijevajte se, družite se samo s jednako nesretnim i ogorčenim ljudima....“ (46)
Bol - smisao, značenje
...Malo je onih koji u životu nisu dobili neku manju ili veću "porciju" boli, makar od neke prolazne bolesti ‒ manje nezgode, ozljede i sl. I tko je bar jednom osjetio što znači kad se ne možeš ni pomaknuti od boli kad ne možeš disati zbog nje, kad ti više ni do čega nije nego samo da prestane; i tko je osjetio ono blaženo olakšanje nakon primljene pomoći, tome ne treba objašnjavati zašto se za one koji donose lijek i ublažuju bol zna reći da su produžena ruka Božja...Iz knjige na slici.
Bol je jedan od najčešćih i vjerojatno svima dobro znanih simtoma. Bez obzira je li riječ o zubobolji, glavobolji, grčevima u trbuhu, probadanju u prsištu; kad nas zakoči u križima, ili kad noću bosom nogom udarimo o rub kreveta. Ujedno je to i najčeći razlog traženja liječničke pomoći. To onaj je neugodni osjećaj koji se pojavi nakon ozljede bilo koje vrste ‒ mehaničke, termičke, električne, kemijske i sl., tijekom nekog upalnog procesa ili cirkulacijskog incidenta (tromboze, embolije) u području bilo kojega dijela tijela i bilo kojeg organa. Svi smo katkada doživjeli ‒ kad je osobito jaka i iznenadna, na trenutak će u potpunosti okupirati cijelo naše biće i prekinuti sve druge osjećaje i misli.
Nećemo ovdje govoriti o emocionalnoj boli koja nastaje zbog razočarenja u nešto ili nekoga, zbog uvrede (“ubi me teška riječ”), zbog gubitka drage osobe ili neke veće vrijednosti, gubitka posla i zbog svih drugih stresora kojima smo neprekidno izloženi, kao ni o duševnoj boli kao posljedici naših potisnutih psihotrauma i naših lutanja u potrazi za samim sobom.
Bol je alarm, poziv na uzbunu, signal da nešto nije u redu, da smo ugroženi i da hitno treba poduzeti nešto kako bismo uklonili opasnost. Nastaje podražajem receptora i perifernih niti osjetnih živaca koji se nalaze posvuda u tijelu. Na mjestu ozljede ili bilo kojega drugog patološkog zbivanja ‒ upale, tumorske infiltracije ili cirkulacijskog incidenta, dolazi do oslobađanja različitih biokemijskih tvari koji podražuju receptore, što rezultira osjetom boli. U isto vrijeme organizam se brani stvaranjem fizioloških modulatora boli kao što su serotonin, noradrenalin, endorfini i dr. koji ublažuju bol.
Poznato je da u stanjima šoka nekada niti ne osjetimo tešku ozljedu, dok u normalnim okolnostima zaziremo i od običnog uboda igle. Ne ćemo se ovdje upuštati u patofiziologiju boli jer bi nas to odvelo daleko; ostat ćemo samo na praktičnom aspektu, što nam je činiti kad boli. Recimo samo to da bol može biti akutna i kronična, po intenzitetu svih mogućih stupnjeva, ovisno o jačini podražaja, kao i to da ljudi različito reagiraju na iste bolne podražaje. Neki će ih podnijeti stoički, drugi zdvajati i kada su manjeg intenziteta. Dugotrajno trpljenje boli, neovisno o uzroku, prije ili kasnije rezultirat će depresijom s gubitkom svake životne radosti.
Što činiti kad boli? Kako rekosmo ‒ bol je poziv, poruka, vapaj: opasnost je, neka se hitno nešto poduzme! Simptom koji treba promatrati u kontekstu kliničke slike i svega onoga što se zbiva s organizmom. Ako smo pali i ozlijedili se, a boli nas i čini se da nije bezazleno, javit ćemo se liječniku, koji će učiniti ono što je potrebno ‒ pogledati, učiniti rtg. snimku, provjeriti postoji li možda prijelom, previti, imobilizirati, ublažiti bol analgetikkom i ako treba, poslati kirurgu.
Kada je u pitanju samo bol u mišićima nogu nakon nogometa – pustit ćemo da spontano prođe za dan ‒ dva, ili eventualno uzeti koji analgetik (aspirin ili sl.). Nagla ukočenost i bol u predjelu donjeg dijela leđa koja ne dopušta ni najmanje kretnje, uz širenje boli u noge, obično jednu, vjerojatno je slika akutnog bolnog sindroma zbog protruzije (iskliznuća) diska između dva kralješka (uklještenja živca), zahtijeva pregled neurologa i radiološku obradu (magnetnu rezonanciju) kako bi se odredila optimalna terapija.
Glavobolja koja se ponavlja, ili koja ne prolazi, nalaže neurološku obradu, jer uzroci, iako nerijetko posve beznačajni, mogu biti i najozbiljniji (npr. tumor mozga), koji zahtijeva hitnu operaciju. Ako se glavobolja pojavi nakon udarca u glavu, makar i blažeg, i ne prolazi ili se pojačava, osobito ako je praćena mučninom i povra-ćanjem, ili poremećajem svijesti, ona mora pobuditi sumnju na moždano krvarenje (subduralni hematom), za što je jedina pomoć neurokiruška operacija.
Kada se radi o starijim osobama, nakon i najblažeg pada i udarca, ako se žale na bolove u kukovima, leđima ili rukama, treba misliti na mogućnost koštanog prijeloma, jer su njihove kosti osteoporotične i lomljive. Ako se, pak, radi o bolovima u zglobovima, jednom ili više njih zajedno, praćenih otokom istih, uz loše osjećanje, slabost, eventualno i povišenu tjelesnu temperaturu, vjerojatno se radi o nekom od oblika sistemske upale zglobova, odnosno vezivnog tkiva, što zahtijeva neodložnu detaljnu internističko-reumatološku obradu i liječenje. O tome što činiti kod bolova u prsištu ili trbuhu ‒ detaljnije je opisano na drugim mjestima (u odgovarajućim poglavljima ove knjige).
Konačno, mogli bismo reći ‒ bol je samo simptom nekog stanja kojega što prije treba otkriti, odnosno dijagnosticirati, kako bi se odmah započelo uzročno liječenje. Jedna od najvećih pogrešaka (vitium artis) jest suzbijanje bola bez sigurne dijagnoze. Najčešće se to događa kod bolova u trbuhu, koji su često netipični i nespecifični, pa se katkada dogodi da se ne prepozna upala slijepog crijeva ili puknuće (perforacija) crijeva ‒ želučanog čira, ili upaljenog divertikla; davanjem analgetika bez uzročnog liječenja (kirurške operacije, antibiotika i ostale terapije) znači isto što i izlaganje bolesnika smrtnoj opasnosti. Slično je s glavoboljom nakon ozljede glave kojoj treba posvetiti maksimalnu pozornost jer se može raditi o opasnom krvarnju za koje je jedini lijek neurokirurška operacija.
Međutim, kada se radi o kroničnom bolu, nakon provedene dijagnostičke procedure i uvođenja odgovarajuće terapije, paralelno uz primjenu mjera usmjerenih na uzroke, potrebno je učiniti sve kako bi se patnja i bol što prije i što efikasnije ublažile, jer i to može biti presudno za ukupno poboljšanje. Jednako kao što trpljenje boli samo po sebi može dovesti do nepredvidivih pogoršanja, sasvim sigurno do gubitka svake radosti življenja i nade, a katkada i do najlošijeg završetka.
Malo je onih koji u svom životu nisu dobili neku manju ili veću porciju boli, makar od neke prolazne bolesti ‒ manje nezgode, ozljede i sl. I tko je samo jednom osjetio što znači kad se ne možeš ni pomaknuti od boli, kad ne smiješ disati zbog probadanja u prsima, kad ti više nije ni do čega nego samo da prestane; i tko je osjetio ono blaženo olakšanje nakon injekcije analgetika, tome ne treba objašnjavati zašto se za one koji donose lijek i ubla-žuju bol kaže da su produžena ruka Božja.
Za uklanjanju boli na raspolaganju nam je cijeli niz različitih skupina lijekova. To su neopioidni i opiodni analgetici, antideresivi i antikonvulzivi. Od neopioidnih analgetika najčešće se upotrebljavaju paracetamol (Plicet, Lekadol) i nesteroidni antireumatici, među kojima su i salicilati (Andol, Aspirin), kojima se mogu kupirati bolovi blagoga do srednje jakog intenziteta. Paracetamol manje oštećuje želučanu sluznicu pa mu treba dati prednost kod onih koji imaju želučane tegobe, ali zato nema protuupalni učinak. Za bolove neuropatskog podrijetla (oštećenja živaca) daju se lijekovi s djelovanjem na središnji nervni sustav (antidepresivi i antikonvulzivi), što je u nadležnosti specijalista
Kod nekih bolnih sindroma primijenit će se lokalne blokade živaca, fizikalna terapija, a kod kroničnih bolova pokušava se s tehnikama relaksacije, hipnozom, potpornom psihološkom terapijom i sl. Važno je upozoriti da kod kroničnih tegoba i dugog uzimanja analgetika treba paziti na njihove moguće nuspojave. Za nesteroidne antireumatike to je da mogu uzrokovati oštećenja želučane sluznice i krvarenja, supresiju koštane srži, oštećenja bubrega, neki i ozbiljnije srčane tegobe (pogoršanje tlaka i veću učestalost srčanog infarkta), za opioidne da mogu dovesti do ovisnosti, pa su sve to razlozi kako ih nije dobro uzimati bez liječničkog nadzora.
Hitovi: 1985