Ivan Golub - književnik, svećenik...otišao zauvijek

Profesor emeritus Ivan Golub, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, znanstvenik, književnik, povjesničar kulture i vrhunski hrvatski intelektualac preminuo je u četvrtak 25. listopada 2018. godine u KB Sestre Milosrdnice u Zagrebu, u 89. godini života i 62. godini svećeništva. Evo što je u svom nadahnutom osvrtu na taj tužni događaj napisao naš istaknuti književnik Hrvoje Hitrec: (...) Umro je homo imago et amicus Dei, ispraćen u našoj štampi (ne tisku) vrlo skromnim stupcem jer je bio svećenik, što nije preporuka, a to da je bio sjajan pjesnik, prevoditelj, poliglot, mirni čovjek, golub mira i tolerancije u ekumenskom smislu – vrle naše čuvare suvremene hrvatske „kulture“ ne zanima previše. Zaljubljen u Križanića, opsjednut njime takoreći, posvetio mu je i doktorsku dizertaciju, a poslije su na njegovim, Golubovim djelima, doktorirali mnogi (...)

Bio je Golub od onih ljudi Crkve koji nisu stremili velečastima u hijerarhiji, nego posvetili život – rečeno rječnikom jednoga drugog doba – kulturno-prosvjetnom radu poput Šagi Bunića i Turčinovića i nenadmašnoga Bonaventure Dure, s tim što je Golub kao autor duboko zašao i u svjetovno polje koje je znalo cijeniti njegovu poeziju. Nastavio je tako u dvadesetom stoljeću lepezu svojih predšasnika svećenika koji su obogatili hrvatsku književnost, od Držića do Brezovačkog (da spomenem samo najpoznatije), pjevajući na mnogim jezicima, a dašto i na latinskom, objavio osamdesetak njiga, a imao je zasluga i za legendarnu „zagrebačku“ Bibliju 1968. (Ruta, Ezra, Tobija, Judita, Estera). Umro je pedeset godina nakon objave rečene Biblije.

Siromašak rođen u obitelji koja je imala toliko djece koliko ih se sada rodi u jednoj općini, darovit i uporan dijak prošao je sve faze školovanja u Hrvatskoj i u Rimu, odan knjizi i duhovnosti, iznimno skroman i drag čovjek. Nismo se na žalost češće družili, no ni Držića nisam slučajno spomenuo – Golub je služio misu u mletačkoj crkvi kada smo u njoj davno pokopanom Marinu otkrivali ploču. Misi su nazočili svi književnici koji su tada bili došli u Veneciju, osim jednoga ili dvojice. Dobar prosjek. U Antologiju hrvatskoga pjesništva 2007. uvršten je Ivan Golub s dvije pjesme, jednom duljom i jednom vrlo kratkom. Dulja, Čovjek iz zalihe, počinje stihovima „Ja sam naime čovjek iz zalihe/i mornar bez mora. / Čuvar međa na pučini…. /Posljednji među sinovima ljudskim /i jaglac uz cestu“….Ona kraća ima tri stiha: „Nisam rekao ništa/nego se molio Bogu/da pokupi zvijede.“ Za nastavak čitanja dotakni poveznicu: Čovjek iz zalihe/HKV

• Prethodno
• Sljedeće