Demokracija
Indeks Članka
Stranica 2 od 4
Što ne valja s demokracijom?
Saša Ceci, Jutarnji list 25.10.2010.
Ova demokracija ništa ne valja. Političari se samo svađaju, sudovi su spori, predsjednik nema nikakve pametne ovlasti, a na izborima nemamo za koga glasati. Je li vrijeme za promjenu sustava, ili smo možda nešto krivo shvatili?
Nije mi se dogodilo da odem u birtiju, ili neko slično mjesto gdje ima par osoba u malo produhovljenijem raspoloženju, a da netko od njih ne uhvati objašnjavati ostatku, razlici, ili diferenciji kako je demokracija loš sustav - jer ne funkcionira. Ne znam kako vi, ali mene uvijek uhvati neka nelagoda kad vidim kako ljudi potvrdno klimaju slušajući izjave lokalnog eksperta za pitanja iz sfere politike, gospodarstva i sporta. Razmišljam o tome kako politika nije tema za diskusiju s polupoznatim ljudima - no kako rakija spaja ljude - lako je napravit grešku u koracima (ili je to korak u greškama) i prihvatiti se ove teme.
Prvo u glavi vrtim sliku iz srednje škole: vrijeme radnje - nešto prije prvih višestranačkih izbora, mjesto radnje - sat marksizma, kojeg više nitko ne doživljava preozbiljno. Umjesto nekog daveža o nužnosti uvođenja diktature proletarijata u prelaznom razdoblju između kapitalizma i komunizma, za zadaću smo trebali napisati statut svoje izmišljene stranke. Ja sam složio nešto štreberski beskrvno i nezanimljivo, što sam srećom odavno zaboravio. Zato sam zapamtio da je frend iz razreda kroz statut svoje stranke zahtjevao da se našem aerodromu vrati povijesno ime (za neupućene, Pleso) i da ga preuzme uprava proglašena od novoutemeljene Republike Velike Gorice, na čijem teritoriju se ovaj ionako i nalazi. Drugi frend je predlažio staljinističku stranku Crveno Anti Sve - CAS, s tako urnebesnim programom da se u nju upisalo skoro pola razreda (napravili smo čak i nekakve iskaznice). Čitali smo tako te naše statute i programe, i razgovarali o tome što bi bila ta demokracija.
Demokracija je, kaže naša profa, vladavina većine uz poštivanje prava manjine. To je, kasnije sam saznao, rekao Thomas Jefferson, američki revolucionar, jedan od osnivača i treći predsjednik SAD-a. Uglavnom, dotični je (skupa s ostalom ekipom) uredio sustav tako da funkcionira - loše. Svatko u sustavu (sud, parlament, vlada) je kontrolirao one druge i nitko nije imao apsolutnu vlast - i sve se trebalo dogovarati. Cilj i nije bio stvaranje efikasnog sustava u kojem onaj koji ima 50 posto plus jedan glas ima svu moć (što, u pravilu, nije 51 posto, bez obzira što neki naši parlamentarci mislili o tome), već stvaranje sustava u kojem je maksimalno otežano da neki luđak doživotno zgrabi sve poluge moći (svaka sličnost s tadašnjim britanskim kraljem je - namjerna) i počne maltretirati sve redom - obično započevši s vjerskim ili nacionalnim manjinama.
Vrativši se iz tih svojih misli natrag u gore spomenutu birtiju, osjećam da je blesavo da nakon 20 godina ja nekome objašnjavam da je normalno da demokracija loše funkcionira. Okrećem zato priču na to da je demokracija najmanje loša stvar, jer tko je god na vlasti ne može napraviti baš što hoće i ima rok trajanja. Kad pretjera, dočekamo izbore i to je to. Ha, izbori, odmah se moj sugovornik hvata za novu , pa ti naši izbori bez veze - žali bože love - jer biramo između istih i još gorih. Većina u birtiji opet potvrdno klima, a neki i s ponosom dodaju kako zbog toga oni ne izlaze na izbore. Zašto gubiti vrijeme (naš čovjek posjeduje nevjerojatnu radnu etiku i ne želi gubiti ni trenutak vremena na nekakve besmislene stvari poput izlaska na izbore ili, sačuvajbože, štrajka), a osim toga njihov glas ionako ne može ništa promijeniti. No čak i da može, prisiljeni su birati manje lošeg kandidata, pa ti izbori uopće nemaju nikakvog smisla.
To objašnjenje mi takne najosjetljiviji snop živaca, što kužim po tome da mi glas počinje podrhtavati, pa se pokušavam skulirati potvrđujući očitu činjenicu da jedan glas doista ne može ništa bitno promijeniti. Pokušavam pronaći prave riječi - što mi rijetko uspijeva u takvim situacijama - pa pokušavam ovako: svatko od nas želi napraviti ispravnu stvar. Što je ispravno u ovom slučaju? Ja obično smatram ispravnim ono što bi, kad bi to napravili svi ljudi, svijet napravilo boljim mjestom. Ako je to preteško skužiti, onda probam napraviti ono što bih htio da svi ljudi naprave.
I fakat, nije glavna fora demokracije da možemo izabrati najboljeg kandidata na izborima - ako slučajno možemo, to je lijepi bonus - već da se lošeg lako i relativno bezbolno možemo riješiti. Ne treba ga bacati kroz prozor, trovati, ili giljotinirati. Zapravo nitko ne treba biti ubijen, niti mi moramo ubijati ikoga, da bi se promijenila loša vlast. Dobra ili loša, vlast prestaje biti vlast svakih par godina. Naše je samo da ne kiksamo previše na izborima. Ako pametno biramo - izabrali mi dobro ili loše - učit ćemo na našim greškama i privremena vlast koju izabiremo će postajati sve bolja.
Winston Churchill je rekao da glavni problem s demokracijom svakom postane očit nakon pet minuta razgovora s prosječnim biračem (a ja tu drvim već sat vremena). Rješenje tog problema nije lako ni jednostavno, ali je zapravo prilično očito - moramo si, kao birači, malo podići prosjek. Kako to postići, pojasnio je Churchillov prekobarni kompić i ratni drug Franklin Delano Roosevelt rekavši da demokracija ne može uspjeti ako oni koji biraju ne znaju mudro izabrati, zbog čega je glavni zaštitnik demokracije - edukacija.
Dakle, učiti, učiti i samo učiti, rekao bi jedan od manje bradatih likova iz mog neotvorenog udžbenika za marksizam. Čuo sam da pametni uče na tuđim greškama, a bedasti ni na svojima. Samo me zanima, kad mi ispadnemo ovi drugi, je li nam baš uvijek netko drugi kriv?
Izvor: https://www.jutarnji.hr/arhiva/sto-ne-valja-s-demokracijom/3123887/
Hitovi: 7315